Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1562/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić, kao predsjednice vijeća, te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Ž. R., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku N. M., odvjetniku iz K., protiv tuženice maloljetne S. Ć., OIB: …, iz K., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici V. O., OIB: … iz K., a ona po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., H. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-987/2018-35 od 31. kolovoza 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-987/2018-35 od 31. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. T. iz K., posl. br. Ovrv-3677/2018 od 24. srpnja 2018. u kojem je naloženo tuženoj mlt. S. Ć. iz K., , OIB: …, zastupanoj po majci i z.z. V. O. iz K., OIB: …, isplatiti tužitelju Ž. R. iz Z., OIB: …, iznos od 73.037,50 kn (slovima: sedamdeset tri tisuće trideset sedam kuna pedeset lipa) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća iznosa pa do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju Ž. R. iz Z., OIB: …, nadoknaditi tuženoj mlt. S. Ć. iz K., OIB: …, zastupanoj po majci i z.z. V. O. iz K., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 6.080,00 kn (slovima: šest tisuća osamdeset kuna), u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženica je u odgovoru na žalbu predložila da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) time da je presuda nejasna, nepotpuna, nerazumljiva i međusobno proturječna te da ju je stoga nemoguće ispitati ovaj sud je utvrdio da takva povreda nije počinjena, a nije našao niti da bi sud prvog stupnja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Međutim, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 73.037,50 kn.

7. Postupak u ovom predmetu započet je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi duga od 73.037,50 kn, a nastavljen je kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7.1. Tužitelj traži od tuženice da plati račun za obavljene radnje zastupanja tuženice u ostavinskom postupku koji se vodio kod javnog bilježnika M. R. iz S. pod brojem O- 27/16, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na 73.037,50 kn i troškom parničnog i ovršnog postupka.

7.2. Tvrdi da je tuženici ispostavio račun u skladu sa Tbr. 17. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te da prema vrijednosti imovine u ostavinskom postupku od 3.862.000,00 kn za ročišta od 23. veljače 2016. i od 14. travnja 2016. na koja je pristupio ima pravo na 75 % nagrade prema Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

7.3. Sud prvog stupnja je utvrdio da nije sporno da je tužitelj na temelju punomoći zastupao tuženicu, međutim da tuženica nije u obvezi podmiriti nastale odvjetničke troškove iz imovine koju je naslijedila iza pokojnog oca jer je tužitelj kao odvjetnik trebao znati da bez odobrenja suda majka tuženice ne može raspolagati djetetovom imovinom. Pozivom na članak 101. stavak 1. točke 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019. i 47/2020. – dalje: ObZ) ukinuo je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Ž. T. iz K. i naložio tužitelju da tuženici nadoknadi parnični trošak od 6.080,00 kn.

8. Tužitelj se žali navodeći da je majka tuženice kao zakonska zastupnica bila ovlaštena dati punomoć za zastupanje tužitelju i u vezi toga poziva se na dopis Hrvatske odvjetničke komore broj Dt-229/18 od 25. listopada 2018. Obrazlaže da mu je majka tuženice 19. svibnja 2016. otkazala punomoć za zastupanje i da je to bilo prije bilo kakvog spora u ostavinskom postupku, odnosno da je nakon otkaza punomoći došlo do spora i da je onda tuženici imenovan poseban skrbnik u osobi djelatnika Centra za socijalnu skrb pa da je pogrešno pozivanje suda prvog stupnja na članak 101. Obiteljskog zakona. Ističe da tijekom cijelog postupka tuženica nije istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije.

9. Sporno je da li je u postupku koji je sud prvog stupnja vodio pod poslovnim brojem R1 Ob-169/2021 majka i zakonska zastupnica tuženice bez odobrenja suda u izvanparničnom postupku bila ovlaštena samovoljno angažirati odvjetnika koji će zastupati njezinu kćer, ovdje tuženicu i time je obvezati na podmirenje odvjetničkih troškova koji nastaju prilikom zastupanja.

9.1. Sud prvog stupnja je utvrdio da je u tom predmetu predlagateljica i majka tuženice V. O. zatražila od suda da joj kao majci djeteta odobri sklapanje nagodbe na iznos od 80.000,00 kn i raspolaganje imovinom ovdje tuženice, odnosno prijenos novčanih sredstava s računa tuženice na račun ovdje tužitelja, a da je pravomoćnim rješenjem broj R1-Ob-169/21-6 od 8. ožujka 2022. taj prijedlog predlagateljice V. O. odbijen s obrazloženjem da nije mogla samostalno angažirati odvjetnika koji će zastupati njezinu maloljetnu kćer bez odobrenja suda u izvanparničnom postupku za raspolaganje djetetovom imovinom, odnosno da odobrenje nije imala pa su nagodba i davanje punomoći ovdje tužitelju nezakoniti i ne proizvode pravne učinke u odnosu na ovdje tuženicu koju je u postupku zastupao i poseban skrbnik P. V..

9.2. Člankom 101. stavak 1. ObZ-a je propisano da je zastupanje djeteta u vezi s njegovom vrjednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima valjano je ako roditelj koji zastupa dijete dobije pisanu suglasnost drugog roditelja koji ostvaruje roditeljsku skrb i odobrenje suda u izvanparničnom postupku, a stavkom 2. je propisano da se zastupanjem iz stavka 1. ovoga članka smatraju zastupanja prigodom otuđenja i opterećenja nekretnina, pokretnina koje se upisuju u javne upisnike ili pokretnina veće vrijednosti, raspolaganja dionicama i poslovnim udjelima, raspolaganja nasljedstvom, prihvaćanja darova s teretom ili odbijanja ponuđenih darova te raspolaganja drugim vrjednijim imovinskim pravima, ovisno o okolnostima pojedinoga slučaja.

9.3. U gore navedenom ostavinskom postupku koji se vodio kod javnog bilježnika M. R. iz S. pod brojem O-27/16 se je raspravljala ostavina iza pok. I. Ć., oca tuženice i bivšeg izvanbračnog druga V. O., majke i zakonske zastupnice tuženice.

9.4. Između stranaka nije sporno da je V. O. kao majka i zakonska zastupnica tuženice sa tužiteljem sklopila ugovor o nalogu kojim mu je dala punomoć da zastupa tuženicu u tom ostavinskom postupku. Kako je gore citiranim člankom 101. stavak 1. ObZ-a propisano da je zastupanje djeteta u vezi s njegovom vrjednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima valjano je ako roditelj koji zastupa dijete dobije pisanu suglasnost drugog roditelja koji ostvaruje roditeljsku skrb i odobrenje suda u izvanparničnom postupku pri čemu je u stavku 2. propisano da se takvim zastupanjem smatra raspolaganja nasljedstvom, a nije sporno da V. O. nije dobila odobrenje suda da zastupa tuženicu u navedenom ostavinskom postupku u kojem je raspravljana vrijedna ostavinska imovina, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije bio ispunjen uvjet propisan tom zakonskom odredbom da bi V. O. mogla valjano zastupati svoju kćer, odnosno tuženicu, u ostavinskom postupku te da bi u tom zastupanju tužitelju mogla dati punomoć za zastupanje tuženice, a za što je morao znati i tužitelj kao odvjetnik. Stoga je ugovor o nalogu kojeg je V. O. sklopila sa tužiteljem ništetan na temelju članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.; dalje: ZOO) i ne može predstavljati pravnu osnovu za tužiteljevu tražbinu prema tuženici.

9.5. Člankom 323. stavak 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

9.6. Stoga je potrebno utvrditi da li bi tužiteljev tužbeni zahtjev bio osnovan po toj pravnoj osnovi odnosno da li bi tuženica tužitelju trebala dati naknadu u novcu za ono što je primila na temelju ništetnog ugovora o nalogu, a radi se o zastupanju na dva ročišta ostavinske rasprave.

10. U tijeku postupka proveden je dokaz uvidom u navedeni ostavinski spis te ovaj sud na temelju članka 373.a stavak 1. i 2. ZPP-a utvrđuje da je u tom postupku tužitelj podneskom od 7. siječnja 2016. dostavio punomoć za zastupanje. Iz podneska u kojem je tuženica naznačena kao predlagatelj, a ne kao nasljednica, proizlazi da tužitelj dostavlja punomoć za tuženicu. Uz podnesak je tužitelj dostavio pismenu punomoć iz koje proizlazi da ju je potpisala V. O. ali u punomoći nije navedeno da tužitelj zastupa tuženicu jer uopće nije navedeno koga tužitelj zastupa tako da se o tome na koga se ta punomoć odnosi može zaključivati jedino po potpisu na punomoći, a punomoć je potpisala V. O. pri čemu nije naznačeno da ona potpisuje punomoć kao majka i zakonska zastupnica tuženice pa bi proizlazilo da je ona osobno tužitelju dala tu punomoć. Iz zapisnika sa prvog ročišta ostavinske rasprave, održane kod javnog bilježnika, proizlazi da je na tu raspravu pristupio tužitelj kao punomoćnik V. O., majke i zakonske zastupnice tuženice, a ne kao punomoćnik tuženice. Na tom ročištu se je utvrđivalo rodoslovlje te sastav ostavinske imovine i tužitelj je kao punomoćnik V. O. izjavio da traži izdvajanje izvanbračne stečevine i to na pokretninama. Dakle, tužitelj nije obavio nikakvu radnju za tuženicu već za njezinu majku V. O.. Nadalje, iz zapisnika sa drugog ročišta ostavinske rasprave proizlazi da ni na tom ročištu tužitelj nije obavio nikakvu radnju za tuženicu već je, kako je to naznačeno u zapisniku, kao punomoćnik V. O. pojedinačno naveo pokretnine čije izdvajanje je V. O. tražila na prvom ročištu ostavinske rasprave. Dakle, iz sadržaja zapisnika sa dva predmetna ročišta ostavinske rasprave, za koja tužitelj traži naknadu, ne proizlazi da je tužitelj obavljao bilo kakve radnje u zastupanju tuženice, već je obavljao radnje u zastupanju njezine majke V. O. pa stoga tuženica u smislu citiranog članka 323. stavak 1. ZOO-a nije ništa primila na temelju ništetnog ugovora o nalogu zbog čega niti ta zakonska odredba ne može biti pravna osnova za tužiteljevu novčanu tražbinu prema tuženici.

10.1. Zbog tih razloga je tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Koprivnica, 9. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić v. r.