REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10233/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.R. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okr. A.R., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 33. Pp-6232/2021-6 od 26. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. A.R. te prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. A.R. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 15 (petnaest) eura/113,02 kuna (stotrinaestkunaidvijelipe) u roku 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. M.R. i okr. A.R. proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljenicima, na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od po 3.000,00 kuna, a u koju kaznu je okr. M.R. uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao 600,00 kuna tako da je tom okr. ostalo za platiti 2.400,00 kuna novčane kazne, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa u roku od 30 dana po primitku pravomoćne presude, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini, a okr. M.R. i okr. A.R. su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 200,00 kuna.

2. Protiv dijela te presude, okr. A.R. je pravodobno osobno za sebe i u korist okr. M.R., podnijela žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni te okrivljenike osloboditi od kazne ili dodatno ublažiti novčanu kaznu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okr. A.R. u žalbi zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, odnosno novčanim kaznama izrečenim njoj i njenom suprugu okr. M.R. zbog počinjenog nasilja u obitelji u nazočnosti djeteta, ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da su njih dvoje prvi puta počinili takav prekršaj, da su nekažnjavani i da su oboje pogođeni posljedicama prekršaja nakon kojeg su se pomirili pa smatra da je sud mogao osloboditi okrivljenike od kazne na temelju čl. 38. PZ-a.

5.1. Međutim, neosnovano okr. predlaže oslobađanje od novčane kazne nje i okr. M.R. u smislu čl. 38. st. 2. PZ-a, budući da se u konkretnom slučaju nisu po stavu ovog suda, stekli uvjeti da se okr. u konkretnoj situaciji oslobodi od kazne u smislu čl. 38. st. 2. PZ-a koji glasi:

„(2) Sud može osloboditi od kazne počinitelja:

1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja,

2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak,

3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu.“

5.1.2. Naime, okolnost da su oboje okr. bili žrtve nasilja u obitelji koji su počinili jedan prema drugome u nazočnosti djeteta, po prirodi stvari podrazumijeva da su oboje kao žrtve bili pogođeni nasilničkim ponašanjem onog drugoga pa se ne radi o takvoj pogođenosti zbog koje bi bilo nepotrebno kažnjavanje okrivljenika radi ostvarenja svrhe kažnjavanja. Svrha kažnjavanja nasilničkog ponašanja u obitelji jest prvenstveno jačanje svijesti kod pojedinca i svih građana da je takvo ponašanje u obitelji nedopustivo te da je u Republici Hrvatskoj općeprihvaćena nulta tolerancija na nasilje u obitelji zbog čega je nužno adekvatnim sankcijama ukazati da se svako nasilje unutar obitelji treba kazniti.

5.1.3. Nadalje, što se tiče navoda žalbe da su se okrivljenici pomirili i da je time ispunjen zakonski preduvjet oslobođenja od kazne u smislu čl. 38. st. 2. t. 3. PZ-a, ukazuje se da je samim činom nasilja počinjena šteta obama žrtvama (međusobnim psihičkim nasiljem u vidu uznemirenosti te primjenom fizičke sile prema okr. Mladenu Rupčiću) kao i prisutnom djetetu (u vidu emocionalnih posljedica), pa se šteta niti ne može otkloniti nekom naknadnom radnjom okr. Stoga se u konkretnom slučaju ne može ostvariti kumulativni uvjet naknade štete (uz pomirenje) pa niti u tom smislu nisu ispunjeni zakonski uvjeti za oslobođenje od kazne u smislu navedene odredbe.

5.2. Razmotrivši odluku o novčanim kaznama povodom žalbe okr., ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelje te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno individualizirao odnos svakog okrivljenika prema svom dijelu inkriminacije te okolnosti pod kojima je počinjen, cijeneći olakotnim okolnostima neosuđivanost oboje okr. i svijest o počinjenom prekršaju, što je uzeo i više nego olakotno kada je okrivljenicima zbog njih izrekao prvenstveno blažu vrstu kazne – novčanu kaznu, a potom i u iznosu ispod posebno propisanog minimuma novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji je propisana novčana kazna u najmanjem iznosu od 920 eura (odnosno u vrijeme počinjenja prekršaja 7.000,00 kuna) te alternativno kao teža kazna, kazna zatvora u najmanjem trajanju od 45 dana. Iz navedenog je evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani oboje okr., a suprotno navodima žalbe da je zbog pomirenja trebalo obama ublažiti novčane kazne do općeg zakonskog minimuma. Pritom je pravilno prvostupanjski sud u izrečenu novčanu kaznu okr. Mladenu Rupčiću uračunao vrijeme oduzimanja slobode te obama okr. ukazao na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčanih kazni ukoliko iste plate u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude.

5.3. Ovdje je potrebno napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, koji u čl. 1. propisuje manji iznos najniže novčane kazne za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (novčanu kaznu u iznosu od 260 eura, što primjenom konverzije iznosi 1.958,97 kuna), a što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, „Narodne novine“, broj 70/17, 126/19 i 84/21), koji je za taj prekršaj propisivao nešto viši iznos najniže novčane kazne, odnosno, 2.000,00 kuna. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

5.4. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.) kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčane kazne a način da je okrivljenicima ublažio novčane kazne ispod zakonom propisane za taj prekršaj Zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, „Narodne novine“, broj 70/17, 126/19 i 84/21). Budući da su izrečene novčane kazne okrivljenicima ujedno blaže novčane kazne i po odredbama „novog“ Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ Zakon, odnosno, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji u odredbi čl. 22. st. 3., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.

6. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 15 eura izražen u protuvrijednosti u kunama prema fiksnom tečaju konverzije, predstavlja iznos troška postupka u gotovo najnižem mogućem iznosu troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okr. niti osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.

7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. veljače 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.