Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: 12. P-137/2017-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. v. iz N. G., OIB …, zastupan po punomoćniku N. N., odvjetniku u N.G., protiv tuženika I. M:C. iz N.G. 11, OIB …, zastupanog po Z.O.U. B i J. iz N.G., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave dana 26. siječnja 2023., održane u nazočnosti tužiteljice osobno sa punomoćnikom i punomoćnika tuženika a u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika osobno, te nakon objave presude dana 8. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku I. M. C. iz N.G., OIB … da tužiteljici N.V. iz N.G. OIB …, isplati iznos od 2.882,96€ / 21.721,65kn[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 8. veljače 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje i glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Odbija se tužiteljica N.V. iz N. g., OIB …, sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos od 2.882,96€ / 21.721,65kn za razdoblje od 23. rujna 2016. do 7. veljače 2023.

III Odbija se tužiteljica N.V. iz N. g., OIB …, sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.153,54€ / 53.898,35kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 23. rujna 2016. pa do 31.12.2022. a od 1.1.2023. pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje i glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV Nalaže se tužiteljici N.V. iz N. g., OIB …, da tuženiku I. M.C. iz N.G., OIB …, naknadi parnični trošak u iznosu od 420,88€ / 3.171,12kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 8. veljače 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje i glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V Sa preostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa stranke se odbijaju.

VI Odbija se tužiteljica N. V. sa zahtjevom za oslobađanjem od plaćanja sudskih pristojbi.

Obrazloženje

1. U parničnom predmetu pod oznakom P-389/2016 po tužbi ondje tužitelja I. M.C. protiv tužene N.V. radi predaje u posjed na ročištu od 5.4.2017. tužena N.V. je uz odgovor na tužbu podnio protutužbu radi isplate od 75.620,00kn. U istom predmetu P-389/2016 protutužbeni zahtjev je razdvojen te je po tužbi za isplatu novčanog iznosa radi ulaganja u nekretninu formiran spis pod oznakom P-137/2017. Tužiteljica N.V. navodi da su njen pok. suprug E. V. i ona svojim radom i sredstvima izgradili, formirali i obnovili stan u suvlasništvu tuženika I. M. C. u 3/9 dijela na adresi tužiteljice N.G. a koji je u suvlasništvu i Republike Hrvatske u 3/9 dijela a po 1/9 dijela u suvlasništvu K. P., K. J. i D. V. rođene K.. Tužiteljica da je od 1984. zajedno sa pok. suprugom sudjelovala u izgradnji, adaptaciji i uređenju predmetne nekretnine, da ju je u cijelosti ožbukala, vanjsko i unutarnje žbukanje, ojačala postojeće zidove, postavila poprečne zidove, krovište u cijelosti postavila od drvene građe do ploče, popravila dimnjak, gletala zidove da je krečila čitav stan i stavljala fasadu na predmetni stan i rješavala problem vlage u stanu stavljanjem nove izolacije te stavljanjem elektro instalacije i vodo instalacije, stavljanjem vodomjera, pipa, sanitarije za kupaonicu i wc, ugradnju stolarije, postavljanje keramičkih pločica u kupaonici i wc-u i kuhinji, gradila nadstrešnicu iznad ulaznih vrata, stavila glazuru na podove, postavila parket u hodnik, dnevni boravak, kuhinju, stavila drvenu lamperiju u hodnik i dnevni boravak i drvenu pregradu između kuhinje i dnevnog boravka, uveli telefonsku liniju u stan, promijenili strujni sat, stavili limariju na krov, u cijelosti namjestili stan namještajem, stavili parket u spavaću sobu i rolete. Vrijednost navedenih ulaganja u stan u kojem stanuje da predstavlja povećanje vrijednosti iste nekretnine te da iznosi 226.860,00kn ili najmanje 30.000,00€. Tuženik I. M.C. je suvlasnik u 3/9 dijela te je isti u obvezi isplatiti tužiteljicu utuženim iznosom od 75.620,00kn s osnova povećanja vrijednosti suvlasničkog dijela tuženika u nekretnini a na ime nužnih troškova i izdataka učinjenih po tužiteljici u istu nekretninu. Tužiteljica zbog postojećeg ulaganja u suvlasničku nekretninu tuženika ima pravo na zadržanje predmetne nekretnine do podmirenja istog potraživanja u iznosu od 75.620,00kn sa zakonskim zateznim kamatama na isti iznos počev od 23. rujna 2016. do isplate a kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu od 11. siječnja 2017. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije za nabrojana ulaganja u suvlasničku nekretninu tuženika. Tužiteljica da se poziva na odluku o dodjeli stana na korištenje njezinom sada pok. suprugu E. V. od 7.5.1986. godine kao i zapisnik o bodovanju stana od 17.12.1987. Odluku o dodjeli stana je donio tadašnji DIK S.S.J. iz N.G. te se stan dao na korištenje a ne u vlasništvo i korisnik u istom stanuje od 1984. godine. Istu odluku nije donio tuženik niti njegov pravni prednik jer u to vrijeme nije bio suvlasnik stana pa je u odnosu na tuženika tužba za naknadu uloženog promašena. Od 1984. do podnošenja tužbe u siječnju 2017., više od 32 godine tužiteljica i njen pravni prednik njen pokojni suprug koriste stan isključivo za svoje potrebe i za nikakvo uređivanje nisu tražili suglasnost vlasnika a pogotovo ne od sadašnjih vlasnika uključujući i tuženika. Za takva redovna održavanja ne može se potraživati isplata od tuženika jer iz zapisnika o bodovanju stana proizlazi da isti u trenutku predaje u posjed pravnom predniku tužiteljice, njenom pokojnom suprugu E.

V. da je bio u potpunosti uređen i u stanu za useljenje pa je nejasno koja su to znatna ulaganja izvršena. Tuženik se poziva na odluku VSRH Rev-580/07 od 29.8.2007. i smatra da ne postoje pretpostavke za vraćanje uloženog. Tužiteljica je u posjedu stana više od 32 godine te je zbog upotrebe istog od strane obitelji tužiteljice došlo do oštećenja na stanu i potrebe da se nešto obnovi i uredi zbog redovitom održavanja i ne može se tražiti vraćanje uloženog. Ako su ulaganja etapna u dužem periodu i do kojih je došlo uslijed redovne upotrebe i tijeka vremena amortizacije, visina realno uloženog se smanjuje. Osporava se bilo kakvo ulaganje u stan u suvlasništvu tuženika jer se protiv tužiteljice vodi postupak radi iseljenja iz stana i predaje u posjed a tuženik nema pristupa nekretnini i nikada od tuženika nije traženo nikakvo odobrenje za navodna ulaganja niti je tužiteljica iskazala namjeru vraćanja suposjeda predmetnog stana tuženiku. Tuženik prilaže presudu i rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu Stalna služba u Požegi Gž Ob-25/15 od 21.9.2016. u prilog svojih navoda a u kojoj stoji da bi se utvrdilo koliko je izvršenim radovima realno povećana sadašnja vrijednost nekretnina osim vrijednosti izvedenih radova bitno je uzeti u obzir i faktor amortizacije jer da su ta ulaganja uslijed redovne uporabe i tijeka vremena u određenom stupnju amortizirana a što utječe na vrijednost istih i realnu vrijednost izvršenih ulaganja.

3. Provedeni su dokazi uvidom u podneske stranaka i dostavljenu sudsku praksu, u potvrdu Fonda od 7.8.1997., u odluku DIK S.S.J. od 7.5.1986., u zapisnik o bodovanju stana od 17.12.1987., u z.k. izvadak za stan u kojem stanuje tužiteljica, u potvrdu Z.k. odjela od 18.10.2017., u zapisnik Z.k. odjela od 27.10.2009., u rješenje Z.k. odjela Z-146/15 od 21.9.2015., u iskaze svjedoka Ž. Ž., M. B., K. V., N.R., S.B., A. A., P. K., A. P., V. D., u medicinsku dokumentaciju za T. K., u zapisnik o očevidu na licu mjesta od 6.3.2018. sa građevinskim vještakom A. Š., u pismeni nalaz o procjeni vrijednosti radova vještaka A. Š. od 6.4.2018. (str. 57), u pismeni nalaz vještaka I. B. od 23.4.2021. (str. 96 do 122 spisa), u usmeno očitovanje vještaka I. B. i A. Š. na ročištu od 26.1.2023. i usuglašavanje njihovih procjena, u usmeno očitovanje vještaka A. Š. na ročištu od 5.2.2019., u iskaz saslušane tužiteljice N. V., u iskaz svjedoka Z. D., u spis P-137/2017.

4. Na ročištu od 8.11.2017. punomoćnik tužiteljice predao je u spis podnesak od 31. ožujka 2017. koji je dostavio u spis P-389/16 a u kojem se očituje na tužbu za predaju u posjed koju je podnio tamo tužitelj I. M. C. protiv tužene N.V.. Priložen je i podnesak tužitelja od 27.3.2017. predan u predmetu P-389/2016 u kojem se tuženik I. M. C. očituje na navode tužiteljice N.V. a vezano za njena ulaganja u predmetni stan koji je u suvlasništvu tuženika. Tuženik dodaje da je tužiteljica u obvezi platiti tuženiku i ostalim suvlasnicima naknadu za korištenje predmetnog stana te da će isto biti predmetom drugog postupka.

Odredba čl. 156 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima navodi da se nikakvim preuređenjem ili ulaganjem u prostoriju ne može steći pravo vlasništva. Tužiteljica da je nepošteni posjednik tuđe stvari, stana, te ga mora predati vlasnicima i naknaditi svu štetu nastalu na istom stanu korištenjem kao i sve koristi koje je imala za vrijeme posjedovanja. Tužiteljica i pokojni suprug da su znali da im je stan dan na korištenje. Prvim rješenjem Ureda od 31.12.2007. stan je vraćen Z.C. a tuženik je naslijedio svoj suvlasnički dio od pok. majke Z. C.. Tužena N.V. je uložila žalbu protiv rješenja od 30.11.2010. kojim je Z. C. vraćeno njeno vlasništvo na predmetnom stanu u suvlasničkom dijelu od 3/9 dijela. Žalba N.V. je odbijena rješenjem Ministarstva od 3. travnja 2014. te takvo pravomoćno rješenje obvezuje i sud pri donošenju odluka. Tuženik je uz podnesak dostavio i dopis Fonda Općine N.G. od 7.8.1997. (str. 25 spisa) upućen DI S.S. N.G. a vezano za vlasništvo zajedničke terase na krovu na adresi zgrade Š. ulica broj 6 a koja je uz stan V. E. i koja je prilikom gradnje predviđena za zajedničko korištenje svih stanara. S vremenom je korisnik samo stanar V. E. koji je zagradio dio zajedničkog stubišta kojim se dolazi do terase te se u dopisu vrši upit firmi da li terasu tretirati kao sastavni dio V. stana ili kao zajedničko vlasništvo svih stanara koji terasu ne mogu koristiti zbog zagrađivanja zajedničkog stubišta. Dostavljena je odluka DIK SS J. od 7.5.1986. kojom se V. E. odobrava pravo korištenja stana na adresi Š. 6 a kojim se isti upućuje na sklapanje ugovora o korištenju stana. Dostavljen je i zapisnik o bodovanju stana izvršen od strane SIZ-a stambene ovlasti na području općine N.G. a gdje u površinu stana ulazi i nepokrivena terasa dužine 15,50m i širine 5,30m.

Iz dostavljenog z.k. izvatka te iz povijesnog prikaza i preslike iz zemljišnih knjiga sa starim stanjem te iz zapisnika od 27.10.2009. u postupku osnivanja novih zemljišnih knjiga te iz rješenja Rz-196/2015 od 21. rujna 2015. te rješenja Ureda državne uprave od 31.12.2007. vidljivo je da je Z. C. vraćen u suvlasništvo predmetni stan u kojem stanuje tužiteljica a isti je iza njene smrti naslijedio tuženik.

5. Iz iskaza saslušanog svjedoka Ž. Ž. električara proizlazi da je tužiteljici mijenjao kabli od električne peći, da je popravljao peć, popravljao usisavač a za tužiteljicu je vršio i druge usluge kao električar.

6. Svjedok M. B. je tužiteljici radio kompletno dovod i odvod vode u kupaonici, postavio je sanitariju te je ispostavio R1 ili R2 račun koji je iznosio 6.000,00 do 8.000,00kn a radovi su rađeni prije pet do sedam godina. Osim toga nije vršio nikakve radove kod tužiteljice.

7. Svjedok K. V. je ljepio pločice u kupaonici kod tužiteljice prije 7 – 8 godina, krpao je dimnjak i popravljao limeni opšav oko dimnjaka. Za krpanje kupaonice sa ljepljenjem pločica da je naplatio 1.600,00kn.

8. Svjedokinja N. R. stanuje ispod tužiteljice te navodi da se tužiteljica prije 13 godina udala za E. V. a da je poslije muž tužiteljice umro. E. v. da je ušao u taj stan nasilno bez odobrenja S. i stan nije mogao otkupiti kada su se stanovi mogli otkupiti. Ostali stanari su podnijeli zahtjev za otkup stana a on je kasnije dobio dokumentaciju od S. pa je zakasnio sa zahtjevom za otkup. Dok je pok. E. živio nije ulagao u stan a više je počeo ulagati kada se oženio sa tužiteljicom no ona je najviše ulagala nakon njegove smrti. U stanu u kojem živi je prokišnjavalo pa su i stanovi ispod bili poplavljeni i popucale su cijevi pa su vršeni radovi oko odvoda i dovoda u stanu u kojem stanuje tužiteljica. Nakon toga nije više dolazilo do plavljena nižih katova. Zna da N. i pok. suprug nisu mogli kupiti stan i da je pok. suprug tužiteljice potraživao stan kao dragovoljac domovinskog rata no da nije uspio.

9. Svjedokinja S. B. je u stan dolazila dok je pok. E. V. još živio sa prvom suprugom te potvrđuje da pok. E. nije u stan ulagao dok je bio živ i tek nakon njegove smrti je tužiteljica ulagala u isti jer je bio vlažan, rušila je neki zid te mijenjala ploče nad stropom jer je prokišnjavalo u kupaone. Prije je u tom stanu živio direktor DIK S. S. i tada je stan bio uređen a takav je bio i kada je E. provalio u stan negdje 1982.

10. Svjedokinja A.A., susjeda tužiteljice, u zgradi stanuje od 1995. Poznaje prvu suprugu E. V., G. i u vrijeme dok je živio sa istom stan je solidno izgledao. Stan je tužiteljica uređivala prije 4-5 godina kada su poplavljeni stanovi ispod stana u kojem živi tužiteljica jer su popucale cijevi u stanu pa je morala mijenjati kompletno instalacije dovoda i odvoda vode i struje i nakon toga je vršila žbukanje zidova a mijenjala je i dio krovišta iznad ploče na kupaonici jer su popucale salonit ploče i voda se slijevala u kupaonicu. U stanu da se dosta radilo ali ne zna pojedinosti. Rađena je adaptacija kupaonice.

11. Svjedokinja A. P. potvrđuje da je tužiteljica uređivala stan nakon smrti E. a da je prije dvije godine radila kupaonicu i umjesto kade postavila tuš kabinu. Ne zna tko je vlasnik stana i ne zna da li je tužiteljici tko branio da vrši renoviranje stana.

12. Svjedoci P. K. i V. D. suvlasnici stana u kojem stanuje tužiteljica navode da su zahtjev za povrat stana podnijeli 2000. a stan im je papirnato vraćen 2007. godine. U to vrijeme je sada pok. E. V. podnio tužbu za otkup stana no nije uspio sa otkupom jer je zakasnio sa zahtjevom za otkup. P. K. je 2010. išao kod N. V. da se dogovore vezano za stan jer im je stan vraćen i tada je vidio da je stan u lošem stanju i na njemu su vršeni radovi radi tekućeg održavanja da bi se moglo u njemu živjeti. Poslije toga nije više išao u stan a kada je zadnji puta bio prije godinu dana vidio je da u stanu nije bilo nikakvih ulaganja. Svjedok P. K. se sjeća da su kao vlasnici upisani od 2007. ili 2010. i da ih nikada N.V. nije pitala za dozvolu za kakva ulaganja a žalbu na rješenje o povratu imovine predmetnog stana da je podnio E. V. i ista da je odbijena. Svjedokinja V. D. potvrdila je da tužiteljica od 2010. od donošenja dopunskog rješenja zna tko su suvlasnici na stanu u kojem stanuje te da su braća i ona razgovarali da bi stan prodali no nije postignut nikakav dogovor. Tužiteljica da je trebala sačiniti ugovor kao najmoprimac no to nije učinila i ne plaća stanarinu.

13. Svjedok Z. D. iskazao je da je kod N.V. izvodio građevinske radove na izolaciji njenog sjevernog zida stana koji je vlažio jer je terasa koja se pruža duž cijele širine stana prema sjeveru bila podignuta za oko 30cm pa je isti zid trebalo izolirati. Izolacija je vršena sa ljepenkom V3 na način da je ljepenka varena na sjeverni zid njenog stana u kojem živi te se morao izvaditi red kocki sa terase kako bi se ljepenka mogla spojiti na pod i na sjeverni zid stana u visini od 40cm. Na tu izolaciju je poslije stavljena žbuka, pokrpano je i taj sjeverni zid je sa finim pijeskom ožbukan i obojan fasadeksom. Na istočnom zidu stana u kojem živi N.V. postojao je balkon površine oko 2,5m[2] koji je bio natkriven salonitnim pločama. Taj balkon je svjedok za tužiteljicu zatvorio i ožbukao sa unutarnje i vanjske strane i on služi kao špajza tužiteljici. Na stropu zazidanog balkona stavljeni su rogovi, podaskano je i pokriveno salonitnim pločama. Te radove je svjedok radio u dva navrata a krečio je i dnevni boravak. U vrijeme izvođenja radova već je bio vratima odvojen prostor od stepenica a prema velikoj terasi koja se pruža od sjevernog zida zgrade a koja je natkrivala ostale stanove u zgradi. Prostor u kojem je tužiteljica živjela je bio prostor koji se sastojao od lijevog i desnog prostora i lijevo je bila spavaća soba, a na desnoj strani je bio dnevni boravak, trpezarija, kuhinja i kupaonica. Ovakvim ograđivanjem prostora prije izlaska na terasu u dijelu završetka stepeništa i dijelu ispred terase ostali stanari nisu mogli izaći na terasu bez da prođu kroz taj ograđeni prostor koji je koristila kao stan N.V.. Taj dio prostora je vjerojatno ogradio pok. suprug tužiteljice E. V. jer da nije spavaća soba bi bila odvojena od ostatka prostora koji su koristili kao stan. U podrumu zgrade je pukla cijev od vodovoda pa su došli vatrogasci koji su to ispumpali i N.V. je platila vatrogascima taj izlazak i dala je promijeniti cijev. Ne zna na koji način su plaćeni troškovi saniranja puknuća cijevi. Ti radovi koje je svjedok radio su izvođeni poslije smrti E. V. supruga tužiteljice i svjedok se ne može sjetiti koliko su koštali ti radovi. Tužiteljica je kupila materijal za izolaciju, a danas bi ti radovi sa izvođenjem koštali oko 25.000,00kn. Svjedok je te radove za tužiteljicu vršio iz razloga da joj pomogne te su oni toliko iznosili a svjedok nema firmu za građevinske radove. Tužiteljica je rekla da je stan vraćen nekom prijašnjem vlasniku i da ga nisu otkupili. Tužiteljica je imala brata koji joj je pomogao kod renoviranja tog stana. Čuo je da je tužiteljica mijenjala kadu i instalacije.

14. Tužiteljica N.V. iskazala je da je njen pok. suprug E. V. u istom stanu od 1984.g. i da je tek 1986. dobio od S. u kojem je radio odluku da može koristiti taj stan. Taj stan nije nikada mogao otkupiti jer mu firma nije dala da stan otkupi a tužiteljica ne zna iz kojeg razloga. Tužiteljica je sa pok. suprugom počela živjeti 2004. i od tada i ona živi u tom stanu. Tu im se rodio i sin 2007. godine a suprug E. V. je umro 2010.g. Poslije toga živi sama sa sinom u tom stanu. Za života njen suprug nije znao da se taj stan vratio prijašnjim vlasnicima od kojih je ta zgrada bila oduzeta. O tome je tužiteljica čula kada je kod nje došao P. K. sa odvjetnikom J. B..

Pok. suprug je za svog života napravio neke radove u stanu, pravio je lamperiju i postavio parket. Suprug je radio nužne radove u kupaonici i kuhinji a ona je poslije njegove smrti morala ponovo u kupaonici raditi sve radove i mijenjati instalaciju i stavljala je pločice. Poslije je stavljala i novu stolariju i to je bilo 2012. godine. Suprug je za života spojio lijevu i desnu stranu prostora u kojem žive tako da se sada na vanjsku veliku terasu može proći samo kroz njihov hodnik koji je zagrađen i čini cjelinu tog stana. Prije lijeva i desna strana prostorija na krovu nisu bile spojene i tu su bile zajedničke prostorije. Ona je sama morala vršiti radove izolacije na dijelu do terase jer se voda sa terase slijevala na sjeverni zid stana i vlažila. Morala je izvoditi radove i oko dimnjaka gdje je bilo prokišnjavalo kako bi mogli živjeti u tom stanu. Na dijelu gdje su stanovali prije je bila ploča koja je prokišnjavala pa je pok. suprug da bi spriječio prodor vode kroz ploču koja prokišnjava stavio izolaciju i stavio je krov na ploču. Sve radove je pok. suprug radio sa prijateljima koji su mu pomagali. Pok. suprug nije imao veliku mirovinu tako da su od iste prema svojim mogućnostima izvodili radove koji su bili nužni. Od svog oca je dobila određeni iznos koji joj je namijenio i taj iznos je uložila u taj stan da bi mogli pristojno živjeti. Stavila je zahtjev i prema RH da joj omogući kupovinu dijela koji je na RH i o tome zahtjevu nije dobila ništa. Prošli tjedan je osoba ispred RH došla vidjeti u kakvom stanju je stan a vezano za taj zahtjev tužiteljice da joj se omogući kupovina dijela od RH jer je pok. suprug bio hrvatski branitelj. Sin ima obiteljsku mirovinu 1.913,00kn ili sada 253,00€. U stan je ulagala sve što je bilo potrebno kako je što odlazilo i kako je što trebalo mijenjati ili kupiti. Zna da je taj stan sada u vlasništvu pet vlasnika tri K., tuženika i od RH. Ne plaća nikome nikakvu naknadu za taj stan. Vođen je postupak za plaćanje najamnine koji je vodio C. protiv nje i donesena je presuda u kojoj je tužiteljica bila dužna plaćati mjesečnu najamninu C. no istu najamninu nije plaćala niti želi plaćati jer bi se s time ponizila. Kod nje je bio P. K. koji je jedan od vlasnika stana u kojem stanuje i on je tražio 20.000,00€ za svoj dio stana.

Ljudi koji su kod nje izvodili radove nisu izdali račune za radove koje su izveli, jer su se bojali poreza a dok je E. bio živ pretežno su radove izvodili prijatelji koji su mu pomagali. Većina radova je vršena nakon E. smrti a sve te radove je platila tužiteljica. Z. D. je radio dio zidarskih radova i rekao joj je da ne može izdati račun za radove koje je napravio ali da će joj biti svjedok.

Ne zna da li je suprug ulagao žalbu na rješenje kojim je stan vraćen prijašnjim vlasnicima od koje obitelji je oduzet. Suprug se cijelo vrijeme borio do svoje smrti da mu omoguće otkup stana a to su u firmi odbijali.

Punomoćnik tuženika je na iskaz tužiteljice stavio primjedbu da je tužiteljica znala da joj ne pripada pravo na posjed stana jer je bila upoznata sa procesom povrata imovine i činjenicom da je prije rata ovaj stan dan sada pok. E. V. isključivo na korištenje.

15. Sud je prihvatio prijedlog tužiteljice za provođenjem građevinskog vještačenja u pogledu visine izvršenih ulaganja tužiteljice u stan u kojem stanuje te je provedeno prvo građevinsko vještačenje po građevinskom vještaku A. Š. i ponovno građevinsko vještačenje po novom građevinskom vještaku I. B. a obzirom da tužiteljica nije bila zadovoljna sa dostavljenim pismenim nalazom građevinskog vještaka A. Š..

16. Iz zapisnika o očevidu od 6.3.2018. na kojem je bila i A. Š. građevinski vještak, konstatirano je što čini stan u kojem stanuje tužiteljica te je naznačeno da je kupaonica renovirana 2012. a kuhinja 2008. i 2012. Podovi i lamperija u dnevnom boravku da su rađeni 2006. ili 2007., wc da je renoviran 2012., a predsoblje sa ulazom 2006. ili 2007., spavaća soba zidovi da su uređivani 2010. a podovi 2008. a terasa 2010. Konstatirano je da su parket, lamperija i pločice vidljivo istrošeni uslijed uporabe te tužiteljica ne zna kada su elektro instalacije rađene da li 2010. ili 2011. godine.

17. Iz pismenog elaborata o procjeni vrijednosti radova sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenu nekretnina A.Š.. dipl. ing. ar. od 6.4.2018. (str. 57-73 spisa) proizlazi da je nakon izvršenog uvida u spis i očevida na licu mjesta utvrđeno da vrijednost radova koje su tužiteljica i njen pok. suprug izvršili u dvosobnom stanu u N.G., III kat, u zgradi na čkbr 2383 upisanoj u z.k.ul. 4845 k.o. N.G., da vrijednost iznosi 72.652,47kn a nakon obračuna amortizacije 48.612,13kn.

18. Tužiteljica po punomoćniku prigovara dostavljenom elaboratu građevinskog vještaka A. Š. te smatra da izračun vrijednosti izvršenih radova u pogledu cijene, materijala, količine te cijene i količine rada nisu iskazani realno već prenisko. Procijenjena vrijednost izvršenih radova od strane tužiteljice da je izvještačena iznosom od 72.652,47kn a uvažavajući amortizaciju da iznosi izvještačenih 48.611,13kn a taj iznos da nije prihvatljiv za tužiteljicu.

19. Pozvana da se očituje po primjedbama tužiteljice vještak A. Š. je iskazala da ostaje u cijelosti kod svog pismenog nalaza od 6.4.2018. te je iskazala da tužiteljica nije imala nikakve račune o izvedenim radovima te da je nalaz napravila u skladu sa zakonskim propisima a prema standardima instituta građevinarstva u R.H.

20. Tužena strana se na nalaz vještaka A. Š. očitovala navodeći da se prilikom izrade istoga uzeo u obzir samo navod tužiteljske strane da prilikom izvođenja radova nisu izdavani računi pa se ne može obračunavati niti PDV za izvedene radove. Tužiteljica da nije pošteni posjednik stana pa nema niti pravo na isplatu za navodna ulaganja već da se radi o redovitom održavanju nekretnine za koju se ne može potraživati isplata od tuženika.

21. Iz pismenog nalaza građevinskog vještaka I. B. od 23.4.2021. (str. 96 do 122 spisa) proizlazi da je temeljem procjene tržišnih vrijednosti ulaganja na stanu u kojem stanuje tužiteljica a koji je u suvlasništvu tuženika u 3/9 dijela da tržišna vrijednost na dan vještačenja 22.4.2021. iznosi 89.234,29kn a sa amortiziranom vrijednosti ulaganja na isti dan da je tržišna vrijednost ulaganja 67.415,52kn.

22. Na isti nalaz tuženik je stavio primjedbu da cijena postavljanja keramike i parketa po m2 da je procijenjena nerealno visoko i to za gotovo 20.000,00kn više od procjene vještaka A. Š. te da umanjenje za amortizaciju nije ispravno jer da treba biti veće.

23. Tužiteljska strana nije imala primjedbe na nalaz vještaka I.B. a na ročište od 26. siječnja 2023. pozvana su oba građevinska vještaka A. Š. i I. B. radi pokušaja usuglašavanja njihovih nalaza.

24. Građevinski vještak I. B. iskazao je da je prema njegovom nalazu od 23.4.2021. tržišna vrijednost ulaganja u stan na dan 22.4.2021. iznosi 89.234,29kn. Vještak smatra da je cijena postavljanja parketa stavljena u možda većem iznosu nego što je tržišna te korigira ukupno (45,4m[2] x 35,00kn x PDV 1,22) u ukupnom iznosu 1.938,58kn. Vještak nadalje navodi da je u njegovom nalazu izvještačena vrijednost stavljene drvene stolarije u spavaćoj sobi u iznosu 5.900,00kn x PDV 1,23kn te u ukupnom iznosu 7.257,00kn s PDV-om. Vrijednost ulaganja tako iznosi 87.295,71kn.

25. Građevinski vještak A. Š. iskazala je da je u vrijeme kada je ona bila na očevidu 2018. da su najmlađi radovi rađeni 2012. prema iskazu tužiteljice te da je već tada za izvedene radove bila određena stopa amortizacije koja je umanjivala tržišnu vrijednost ulaganja u stan na dan vještačenja. Pri očevidu je vještačenje vršeno za radove koje je sama tužiteljica iskazala da su izvedeni. Navodi da nije vršila procjenu ulaganja navedene drvene stolarije u spavaćoj sobi i dvostrukih radova u kupaonici te u tom dijelu prihvaća nalaz vještaka I. B..

26. Nazočni vještaci su se usuglasili da je vrijednost ulaganja bez amortizacije iznos od 11.586,13€ / 87.295,71kn a koji iznos je dobiven kada se od procjene tržišne vrijednosti bez amortizacije oduzme vrijednost radova stavljanja parketa od 1.938,58kn.

27. Sudac konstatira da je ovaj predmet dobio u rad nakon odlaska ranijeg suca u mirovinu te ovaj sudac nije bio osobno nazočan pri očevidu prilikom izvida izvršenih radova u stanu u kojem stanuje tužiteljica. Nadalje da pri istom očevidu nije precizno navedeno u kojem razdoblju su koji radovi vršeni tako da se ni amortizacija na pojedine radove ne može točno izračunati ako se ne zna točan datum izvođenja istih.

28. Vještak I. B. navodi da ako se ne bi vršio izračun amortizacije za izvršene radove u razdoblju od pismene izrade nalaza 23.4.2021. da točan izračun uzevši u obzir prihvaćanje niže cijene postavljanja parketa i umanjenje amortizacije za taj dio radova iznosi 8.648,87€ / 65.164,94kn[3] a što je iznos usuglašene tržišne vrijednosti ulaganja po oba vještaka kada je od iznosa ukupne tržišne vrijednosti ulaganja od 11.586,13€ / 87.295,71kn odbijena amortizirana vrijednost od 2.937,26€/ 22.130,81kn pa se dobiva usuglašena amortizirana vrijednost ulaganja od 8.648,87€ / 65.164,94kn.

29. Sud je raspravnim rješenjem odbio stranke i to tuženika sa zahtjevom da se izračuna dodatna stopa amortizacije od dostave pismenog nalaza do današnjeg dana te tužiteljicu sa prijedlogom da se izvrši nova procjena visine ulaganja sa cijenama na današnji dan.

30. Iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je E. V. pokojni suprug tužiteljice u predmetni stan u kojem danas živi tužiteljica ušao prije 1986. a prema odluci DIK S.S.J. od 7.5.1986. odobreno mu je pravo korištenja navedenog stana u kojem sa obitelji stanuje od 1984. godine. Nesporno je da isti stan sada pok. E. V. nije uspio otkupiti pa je stan vraćen zakonskim nasljednicima prijašnjih vlasnika u postupku povrata oduzetih nekretnina rješenjem nadležnog organa uprave od 31. prosinca 2007. i to Z. C. sada pok. majci ovdje tuženika I. M. C. koji je naslijedio njen suvlasnički dio od ukupno 3/9 dijela a u ostalom dijelu suvlasnici su RH u 3/9 dijela i P i J. K. svaki u 1/9 dijela te D. V. rođ. K. u 1/9 dijela. Rješenje od 31. prosinca 2007. dopunjeno je rješenjem od 30.11.2010. Na isto rješenje žalbu je uložila tužiteljica smatrajući da ima pravo otkupa stana koji je njen pok. suprug dobio na korištenje, međutim njena žalba je odbijena rješenjem od 3.4.2014.

31. Iz provedenih dokaza i to iz iskaza saslušane tužiteljice N.V. proizlazi da je njen pok. suprug E. V. umro 2010. a gotovo svi saslušani svjedoci su suglasno iskazali da je većinu radova vezano za uređenje stana vršila upravo tužiteljica poslije smrti svoga muža. Ti radovi i ulaganja na koje se poziva tužiteljica u tužbi su vršeni u razdoblju kada je i pok. suprug E. V. a napose tužiteljica poslije njegove smrti bili upoznati sa tim da je predmetni stan u postupku povratka oduzete imovine vraćen ranijim vlasnicima. Tužiteljica nije pružila dokaz da postoji bilo kakva suglasnost vlasnika vraćenog stana za ulaganje u predmetni stan u razdoblju od 2010. pa nadalje a to je razdoblje kada je tužiteljica znala da koristi stan u suvlasništvu sadašnjih vlasnika. Iz kontakata tuženika sa tužiteljicom vidljivo je da ista odbija plaćati bilo kakvu naknadu za korištenje suvlasničkog dijela stana tuženika te u svom iskazu priznaje da najamninu nije plaćala niti želi plaćati jer bi se time ponizila. Također priznaje da je jedan od suvlasnika P. K. predlagao tužiteljici da joj proda svoj suvlasnički dio no tužiteljica nema novca za kupovinu. Istovremeno priznaje da je stavila zahtjev prema RH da joj se omogući kupovina dijela koji je u suvlasništvu RH no da po tom zahtjevu nije dobila nikakav odgovor. Pokojni suprug je bio hrvatski branitelj pa je sa tog osnova i podnijela zahtjev prema RH za kupovinu stana.

32. Iz provedenih dokaza proizlazi da tužiteljica drži predmetni stan u posjedu bez valjane pravne osnove a počevši od dana kada je isti vraćen prijašnjim vlasnicima. Bez pravne osnove drži suvlasnički dio od ukupno 6/9 dijela u kojem dijelu su fizičke osobe suvlasnici predmetnog stana a među njima i tuženik I. M. C. u 3/9 dijela. Tužiteljica u razdoblju od 2010. godine nakon smrti svog pok. supruga E. V. pa nadalje od kada je vršila utužena ulaganja nije imala valjani pravni osnov za korištenje suvlasničkog dijela stana tuženika te je bila svjesna i znala je da joj ne pripada pravo na posjed istih suvlasničkih dijelova. Slijedom istog u to vrijeme je bila nepošteni posjednik suvlasničkog dijela tuženika pa joj prema odredbi čl. 164 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17) ne pripada pravo na naknadu korisnih i nužnih troškova koje potražuje tužbenim zahtjevom. Istovremeno tužiteljica nesmetano koristi suvlasnički dio u suvlasništvu RH te je vršila određena ulaganja koja su bila neophodna za život samohrane majke koja brine o sinu koji je naslijedio očevu obiteljsku mirovinu.

33. Sud je bez obzira na nepošteni posjed tužiteljice u pogledu 3/9 suvlasničkog dijela tuženika na stanu kojeg tužiteljica i nadalje koristi bez valjanog pravnog osnova proveo građevinsko vještačenje visine izvršenih ulaganja tužiteljice u stan u suvlasništvu tuženika. Nakon usuglašenih nalaza dva građevinska vještaka isti su se usuglasila sa procijenjenom tržišnom vrijednosti ulaganja u stan na dan 22.4.2021. u iznosu od 11.586,13€ / 87.295,75kn[4] a od kojeg iznosa kada se odbije iznos amortizacije od ukupno 2.937,26€ / 22.130,81kn dobiva se iznos od 8.648,87€ / 65.146,94kn koliko je usuglašena tržišna vrijednost ulaganja po oba vještaka u stan u kojem stanuje tužiteljica.

34. Tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje iznos od ukupno 10.036,50€ / 75.620,01kn. Tuženik je suvlasnik u 3/9 dijela stana u kojem živi tužiteljica te imajući u vidu usuglašenu tržišnu vrijednost ulaganja u stan koja je umanjena za amortiziranu vrijednost na dan 22.4.2021. sud je od tržišne vrijednosti ulaganja od 8.648,87€ / 65.164,94kn uzeo omjer od 3/9 dijela tog iznosa pri čemu se dobiva iznos od 2.882,96€ / 21.731,65kn u kojem iznosu je tužbeni zahtjev osnovan dok je sa preostalim iznosom od 5.765,92€ / 43.443,29kn tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim. Tužiteljica ne može cjelokupan iznos svojih ulaganja potraživati od jednog suvlasnika čiji omjer od 3/9 dijela ne obvezuje istoga da tužiteljici naknadi i preostali iznos ulaganja u predmetnom stanu. E. V. pok. suprug tužiteljice je u stan ušao temeljem odluke firme u kojoj je radio DIK S. S. J. 1986. godine no kako navedeni stan nije otkupljen isti je po zahtjevu za povrat oduzete imovine vraćen zakonskim nasljednicima prijašnjih vlasnika. I tužiteljica kao i njen pok. suprug znali su iz kojeg razloga stan ne mogu otkupiti a upravo zbog povrata prijašnjim vlasnicima a isti u stan nisu ulagali uz suglasnost novih vlasnika. Naknadu utuženih troškova osim poštenog posjednika može tražiti i nepošteni posjednik. Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako su oni bili nužni i vlasniku i to mu pravo zastarijeva u roku od tri dana od dana predaje stvari nepoštenog posjednika vlasniku. Radi se o nužnim troškovima koji su nastali uslijed ulaganja u nekretninu vlasnika a koji bi bili nužni i za samog vlasnika. U stanu u kojem stanuje tužiteljica radilo se djelomično i o troškovima nastalim na vodovodnoj i odvodnoj instalaciji te u radovima na izolaciji stana u kojem živi tužiteljica pa su takvi troškovi nužni i korisni i za vlasnika stana. Sa druge strane moguće da do štete na vodovodnoj i odvodnoj instalaciji ne bi niti došlo da u stanu nitko ne stanuje jer bi vlasnici moguće ranije i o svom trošku sanirali nastala oštećenja.

U nalazima oba građevinska vještaka postoje fotografije iz kojih je vidljivo da se stan u kojem živi tužiteljica sa mlt. djetetom nalazi na krovu stambene zgrade (str. 96 spisa i str. 70 spisa) te su svi izvedeni radovi bili nužni radovi koje je tužiteljica morala izvršiti kako bi mogla i nadalje koristiti stan koji joj je jedini mogući smještaj.

35. Tužbeni zahtjev za izvršena ulaganja za radove koji su nužni i vlasniku dospijevaju za vlasnika tek od trenutka prestanka korištenja nekretnine a tužiteljica iz suvlasničkog dijela tuženika nije izašla niti je takav zahtjev za tuženika dospio u trenutku od kada tužiteljica potražuje zakonske zatezne kamate na utuženi iznos od 23. rujna 2016. pa nadalje. Zbog navedenog sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za zatraženim tijekom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos a u razdoblju od 23. rujna 2016. do 7. veljače 2023. a dosudio je od dana presuđenja 8. veljače 2023. pa nadalje. Sa jedne strane tužiteljica odbija plaćati bilo kakvu naknadu za korištenje suvlasničkog dijela vlasnicima stanova a sa druge strane smatra da joj pripada pravo na naknadu uloženog za radove koji su izvedeni bez suglasnosti i odobrenja suvlasnika predmetnog stana. Kraj ovakvog stanja stvari ovakav tužbeni zahtjev za naknadu troškova uloženog je preuranjen pa bi sud tužiteljicu sa istim mogao i odbiti no realno je da je izvršenim radovima sanacije na instalaciji u stanu kojeg koristi upravo tužiteljica izvršila nužne radove i za suvlasnike predmetnog stana pa tako i tuženika u omjeru od 3/9 dijela izvršenih radova koje sud prihvaća kao nužne i korisne za vlasnika.

36. Slijedom gornjeg a temeljem čl. 164 st. 2 i 165 st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odlučeno je kao u izreci presude.

37. O parničnom trošku odlučeno je temeljem čl. 154 st. 2 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 35/91., 53/91., 91/92., 53/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14.,70/19) dalje ZPP-a te temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 69/93., 87/93., 91/94., 11/96., 37/05., 168/09., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) – dalje OT.

37.1. Tužiteljica je uspjela sa 29% tužbenog zahtjeva a uspjeh tuženika je 71%. Troškovi koji su tužiteljici bili potrebni za vođenje postupka sadržani su u troškovniku na str. 149 i 150 spisa te se odnose na trošak sastava tužbe temeljem tbr. 7 OT u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 8.11.2017., 16.1.2018., zastupanja na očevidu 6.3.2018., na ročištu od 5.2.2019., 17.11.2021. i 26.1.2023. i to 100 bodova za svako ročište temeljem tbr. 9 OT, trošak pristupa na ročište za objavu presude dana 8.2.2023. i to 50 bodova temeljem tbr. 9/3 OT. Priznat je trošak sastava podneska od 7.12.2017. i 4.2.2019. (str. 40 i 78 spisa) i to po 100 bodova za svako podnesak a što ukupno čini zbroj od 950 bodova time da vrijednost jednog boda iznosi 1,99€ pa se dobiva množenjem 950 bodova za 1,99€ iznos od 1.890,50€ na koji iznos tužiteljici pripada PDV od 472,66€ što daje zbroj od 2.363,16€. Tužiteljici pripada trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 146,82€ te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 146,82€ ili ukupno 293,64€ što zbrojeno sa iznosom od 2.363,16€ daje iznos od 2.656,80€. Kako je tužiteljica uspjela sa 29% tužbenog zahtjeva taj omjer od iznosa 2.656,80€ daje iznos od 770,47€ kojem iznosu se u cijelosti pribraja trošak dva provedena građevinska vještačenja i to svaki u iznosu od 199,08€. Zbroj troškova dva građevinska vještačenja od po 199,08€ daje iznos od 398,16€ koji iznos se u cijelosti priznaje tužiteljici pa zbrojeno sa iznosom od 770,47€ a što je iznos prema uspjehu tužiteljice od 29% u postupku daje zbroj od 1.168,63€ osnovano priznatih troškova tužiteljici.

Sud tužiteljici nije priznao ostali zatraženi parnični trošak preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 4.287,62€ / 32.305,07kn[5] i to zatraženi trošak sastava ostalih podnesaka od po 49,77€ a jer se radi o požurnicama tužiteljice a ne o obrazloženim podnescima. Nije priznat ni trošak konferencije sa strankom niti trošak pribave spisa, niti izbivanje iz pisarnice sve temeljem tbr. 31,32 i 35 OT jer se radi o troškovima koji su priznati u dijelu priznatih troškova.

37.2. Odlučujući o troškovima tuženika prema troškovniku na str. 151 spisa sud je istome priznato trošak pristupa na šest ročišta i to od 8.11.2017., 16.1.2018., zastupanja na očevidu 6.3.2018., na ročištu od 5.2.2019., 17.11.2021. i 26.1.2023. i to 100 bodova za svako ročište temeljem tbr. 9 OT, nadalje je priznat trošak sastava tri podneska od 27.3.2017., 30.10.2017. i 20.11.2017. temeljem tbr. 8 OT i to po 100 bodova za svaki podnesak kraj vrijednosti jednog boda od 1,99€. Množenjem 900 bodova sa 1,99€ dobiva se iznos od 1.791,00€ na koji tuženiku pripada PDV od 447,75€ što daje zbroj od 2.238,75€. Uspjeh tuženika u postupku je u omjeru od 71% i to od iznosa troškova tuženika 2.238,75€ daje iznos od 1.589,51€.

Sa preostalim zatraženim troškom za sastav podnesaka od 23.1.2019. i 12.11.2021. za kojeg tuženik potražuje trošak od po 100 bodova za svaki tuženik je odbijen a obzirom na prihvaćeni trošak za sastav tri podneska u ovom postupku.

37.3. Prebijanjem osnovanih i dosuđenih troškova strankama i to troška tuženika od 1.589,51€ / 11.976,16kn sa troškom tužiteljice od 1.168,63€ / 8.805,04kn dobiva se razlika od 420,88€ / 3.171,12kn[6] koliko je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku prouzročenih parničnih troškova u ovom postupku.

38. Sud je tužiteljicu odbio sa zahtjevom za oslobađanjem od plaćanja sudskih pristojbi a sve temeljem čl. 11 ZOSP-a (Narodne novine 118/18) jer nije navedeno temeljem kojeg osnova se oslobađanje traži. Tužiteljica je u podnesku od 11.1.2017. (st. 9 spisa) u kojem je naznačen protutužbeni zahtjev navela da je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi a u prilog te tvrdnje nije u spisu pravilno postavljen niti zahtjev za oslobađanje tužiteljice od plaćanja sudskih pristojbi. Iz provedenog postupka je vidljivo da je tužiteljica osoba skromnih financijskih mogućnosti te da ona i sin žive od obiteljske mirovine koju prima sin iza smrti svoga oca a punomoćnik tužiteljice nije naznačio po kojem osnovu tužiteljica traži oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi. Zbog navedenog je sud tužiteljici i dosudio zatražene sudske pristojbe u troškovniku njenog punomoćnika na str. 150 spisa.

U Novoj Gradiški 8. veljače 2023.

S u d a c :

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.