REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3546/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika FT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ines Bilandžić Arbutina, odvjetnica u Garešnici, protiv tuženice-protutužiteljice Turističko- ugostiteljske i prehrambene škole Bjelovar, Bjelovar, Poljana dr. Franje Tuđmana 10, OIB 39027871727, koju zastupa punomoćnik Jugoslav Puran, odvjetnik u Bjelovaru, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, naknade štete i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-413/19-2 od 2. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-182/18-11 od 28. siječnja 2019., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja-protutuženika se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja- protutuženika (dalje: tužitelja) radi utvrđenja da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja i odluka tuženice-protutužiteljice (dalje: tuženice) kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja, zahtjev za utvrđenje da tužitelju kod tuženice nije prestao radni odnos, zahtjev za naknadu troškova postupka te zahtjev za naknadu štete u iznosu 20.000,00 kuna sa zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je protutužbeni zahtjev tuženice radi utvrđenja sudskog raskida ugovora o radu (točka II. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu 2.500,00 kuna (točka IV. izreke, ispravno točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu pod točkama I. i III. izreke.
3. Protiv drugostupanjske odluke reviziju je podnio tužitelj pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da ovaj sud ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da preinači drugostupanjsku presudu sukladno revizijskim navodima tužitelja.
4. Odgovoru na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).
7. Odredbom čl. 386. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.
8. U postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tužitelj, jer nema proturječnosti između izreke i razloga presude, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu međusobno proturječni, imaju podlogu u izvedenim dokazima i nisu suprotni sadržaju isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
9. Suprotno tvrdnjama tužitelja, drugostupanjski sud je pravilno otklonio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP počinjenu od strane prvostupanjskog suda, sukladno ovlaštenju drugostupanjskog suda koje proizlazi iz odredbe čl. 373a. st. 3. ZPP.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i odluke tuženice kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja, te zahtjev za utvrđenje da tužitelju kod tuženice nije prestao radni odnos. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev radi sudskog raskida ugovora o radu tužitelja te posljedično, zahtjev tužitelja za naknadu štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu.
11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženice na temelju ugovora o radu od 5. travnja 2018., na određeno nepuno vrijeme, radi obavljanja poslova nastavnika povijesti do povratka druge radnice,
- da je rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalni sektor za inspekcijski nadzor ur.broj 533-07-18-0002 od 28. svibnja 2018. (dalje: rješenje prosvjetne inspekcije) tuženici zabranjeno da tužitelj kod nje obavlja poslove nastavnika povijesti na temelju ugovora o radu od 5. travnja 2018., pozivom na odredbu čl. 30. st. 1. toč. 3. Zakona o prosvjetnoj inspekciji ("Narodne novine", broj 61/11 i 16/12 – dalje: ZPI),
- da je navedeno rješenje prosvjetne inspekcije od 28. svibnja 2018. tuženici dostavljeno 5. lipnja 2018. a tužitelju 6. lipnja 2018., te protiv tog rješenja nije podnesena žalba, pa je isto postalo pravomoćno i izvršno 21. lipnja 2018.,
- da je tuženik odlukom od 5. srpnja 2018. izvanredno otkazao tužitelju ugovor o radu pozivom na odredbu čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR), na temelju rješenja prosvjetne inspekcije ur.broj 533-07-18-0002 od 28. svibnja 2018., navodeći da isto predstavlja razlog zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć.
12. Obzirom na takva utvrđenja, drugostupanjski sud je zaključio da, budući da se protiv tužitelja vodi kazneni postupak za kaznena djela koja u smislu čl. 106. st. 1., 2. i 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" , broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 16/12, 86/12, 94/13, 152/14 i 7/17) predstavljaju zapreku za zasnivanje radnog odnosa tužitelja kod tuženice i obavljanja poslova nastavnika te je zbog postojanja navedenog razloga prosvjetna inspekcija donijela rješenje kojim se tuženici zabranjuje da tužitelj kod nje izvršava ugovorene radne zadatke, donošenje navedenog rješenja prosvjetne inspekcije predstavlja osobito važnu činjenicu koja u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR predstavlja opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju.
13. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
14. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, rješenje Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Samostalni sektor za inspekcijski nadzor ur.broj 533-07-18-0002 od 28. svibnja 2018. kojim je tuženici zabranjeno da tužitelj kod nje obavlja poslove nastavnika povijesti na temelju ugovora o radu od 5. travnja 2018., predstavlja - osobito važnu činjenicu, propisanu odredbom čl. 116. st. 1. ZR.
15. U konkretnom slučaju, u kojem je tuženica dužna postupiti po navedenom rješenju, svrha ugovora o radu od 5. travnja 2018. ne može se ispunjavati, pa nije moguć niti nastavak radnog odnosa. Naime, tuženica je bila dužna postupiti po rješenju prosvjetne inspekcije (čl. 31. ZPI),te je donoseći spornu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu upravo to i učinila. U takvoj situaciji se osnovna svrha ugovora o radu ne može ispunjavati, pa prema tome nije moguć ni nastavak radnog odnosa, što opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu (tako primjerice i Rev-3235/2019-2 od 27. srpnja 2022.).
16. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je tuženica donijela odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja u roku propisanom odredbom čl. 116. st. 2. ZR. Naime, rješenje prosvjetne inspekcije koja tuženici zabranjuje daljnje obavljanje ugovornih poslova tužitelja, predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa tužitelja više nije moguć, pa u smislu odredbe čl. 116.st.2. ZR predstavlja činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Stoga rok od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2. ZR) teče od pravomoćnosti tog rješenja i nastupa njegovih pravnih posljedica. Isto pravno shvaćanje zauzeto je u odluci broj Rev-3545/2019 od 6. prosinca 2022. Pritom valja reći da odluka revizijskog suda Revr 1427/12 od 5. studenog 2014. na koju se je tužitelj pozvao argumentirajući svoje shvaćanje prema kojem rok iz odredbe čl. 116. st. 2. ZR teče od dostave rješenja tuženiku, nije donesena u istovjetnoj situaciji budući da je u tom predmetu bila riječ o nepravilnosti u raspisivanju natječaja za radno mjesto.
17. Nadalje, sudovi su pravilno ocijenili neosnovanim prigovore tužitelja kojima osporava nastup pravomoćnosti i izvršnosti rješenja prosvjetne inspekcije od 28. svibnja 2018. pozivanjem na odredbe čl. 22. st. 1. toč. 3. ZPI, čl. 33. st. 4. ZPI i čl. 34. st. 1. toč. 4. ZPI. Pritom su se sudovi pravilno pozvali na odredbu čl. 30. st. 2. ZPI, kojom je propisano da će se, ukoliko prosvjetna inspekcija rješenjem izriče kakvu hitnu mjeru, u izreci rješenja naznačiti da žalba ne odgađa izvršenje istog - što u konkretnom slučaju u rješenju prosvjetne inspekcije nije učinjeno, pa je stoga neosnovan prigovor tužitelja o nastupu izvršnosti rješenja već njegovom dostavom stranci.
18. Suprotno navodima revidenta, primjenom odredbe čl. 125. st. 1. i 2. ZR pravilno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja radi naknade štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu.
19. Kako nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 8. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić
