REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3677/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ida Bačić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bačić i Bačić iz Splita, protiv tuženika Dom za djecu ''Maestral'' Split, Split, Jurja Šižgorića 4, OIB 97141575055, kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o razrješenju i otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1675/2018-2 od 26. ožujka 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 273/2017 od 24. listopada 2018., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je i preinačena prvostupanjska presuda pa je u konačnici u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena odluka tuženika Doma za djecu ''Maestral'' Split broj 176/17 od 09. ožujka 2017. kojom se tužitelj GS razrješava dužnosti ravnatelja navedenog Doma s danom 09. ožujka 2017. pa tužitelju nije prestao status ravnatelja tuženika te se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana vrati tužitelja na dužnost ravnatelja tuženika.

II. Utvrđuje se da je nedopušten otkaz ugovora o radu od 9. ožujka 2017., a koji je ugovor o radu zaključen između tuženika Doma za djecu i mlađe punoljetne osobe ''Maestral Split'' i tužitelja US od 13. prosinca 2013. godine broj 5- 18/13 pa tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika te se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana vrati tužitelja na rad kod tuženika.''

Naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 - dalje ZPP) podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te pogrešne primjene materijalnog prava. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

3. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

4. Revizija nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su nedopuštene odluka tuženika o razrješenju dužnosti ravnatelja i odluka o otkazu ugovora o radu koje odluke je tuženik donio po Upravnom vijeću dana 9. ožujka 2017., kao i zahtjev da se utvrdi da mu nije prestala dužnost ravnatelja te da ga tuženik vrati na rad.

6. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da:

- je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme kod tuženika na radnom mjestu ravnatelja od 13. prosinca 2013. do 12. prosinca 2017.,

- iz priložene Odluke o razrješenju dužnosti ravnatelja od 9. ožujka 2017. proizlazi da je u njoj navedeno da su ispunjeni uvjeti za razrješenje iz čl. 157. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj 157/13) budući da je u Ustanovi Maestral proveden inspekcijski nadzor od strane Ministarstva u kojem su uočeni nedostaci u radu Doma i naložene su mjere u cilju otklanjanja nedostataka,

- je uz rješenje Ministarstva bila priložena i analiza ankete provedene među radnicima iz koje je razvidno kako su narušeni međuljudski odnosi koji štete kvaliteti rada i korisnicima doma, te da je loše uspostavljena organizacija rada i komunikacija na razini ravnatelj i radnici,

- je Upravno vijeće 5. lipnja 2016. preporučilo ravnatelju poduzimanje radnji u svrhu otklanjanja nedostataka i poteškoća u vidu sazivanja zbora radnika, individualnih razgovora, uspostavljanja boljih odnosa u pogledu rukovođenja,

- je na sjednici 12. listopada 2016. upravno vijeće iz izvješća tvrtke Ramiro koju je angažiralo Ministarstvo saznalo da je tijekom mjeseca srpnja prilikom anketiranja utvrđeno da su detektirani još veći problemi u rukovođenju od strane ravnatelja u vidu nejednakog pristupa suradnicima, manjka rukovoditeljskih kompetencija, značajan izvor frustracija i nezadovoljstva velikog broja djelatnika što utječe na kvalitetu života štićenika,

- je na IV. sjednici u studenom Upravno vijeće utvrdilo da je iznesen stav i analiza istovjetan stavu članova upravnog vijeća te da je ponašanje ravnatelja do te mjeri opteretilo radne procese u domu da je ugroženo funkcioniranje ustanove u cjelini, kao i da svojim istupima u tiskovinama čini nepopravljivu štetu domu,

- je propustio izvijestiti Upravno vijeće o nadzoru, o donacijama i o suradnji s ustanovama u BiH kao i da ne postupa sukladno čl. 78. Statuta doma.

7. Drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi naveo kako je prvostupanjski sud pravilno citirao mjerodavne odredbe čl. 157. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi i Statuta tuženika kojima je propisano da je Upravno vijeće dužno razriješiti ravnatelja ako ravnatelj to sam zatraži, ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima dovodi do prestanka ugovora o radu, ako ravnatelj ne postupa po propisima ili općim aktima, ne izvršava odluke organa ustanove, ili ako nesavjesnim i nepravilnim radom prouzroči, ustanovi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja dužnosti tako da mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti. Preinačio je prvostupanjsku presudu u dijelu u kojemu je prihvaćen zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su nedopuštene odluka tuženika o razrješenju dužnosti ravnatelja i odluka o otkazu ugovora o radu koje odluke je tuženik donio po Upravnom vijeću dana 9. ožujka 2017., pozivom na odredbe čl. 373. toč. 1. i 2. ZPP, jer je ocijenio da je prvostupanjski sud iz navedenih činjenica, citiranih pod toč. 6., izveo nepravilan zaključak da takav način rada tužitelja ne šteti funkcioniranju doma i da time ne nastaju niti mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove i jer je prvostupanjski sud isključivo kao istinite prihvatio iskaze onih svjedoka (svjedoci: G, U, Ž) koji su iskazivali u korist tužitelja, dok nije prihvatio kao istinite iskaze svjedoka koji su ukazivali na propuste u radu i nejednako postupanje tužitelja i loše međuljudske odnose (svjedoci: Đ, N, Ć, A) a na čiju istinitost upućuje i citirani nalaz inspekcije kao i sastavljeno izvješće tvrtke Ramiro. Potvrdio je prvostupanjsku presudu u dijelu u kojemu je odbijen zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na rad iz razloga jer je radni odnos prestao istekom trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme.

8. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. (čl. 392.a st. 1. ZPP).

9. Neosnovan je revizijski razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju revident obrazlaže time da se drugostupanjski sud u jednom dijelu pobijane presude pozvao na čl. 370. toč. 2. ZPP, a u drugom na čl. 373. toč. 2. ZPP, budući da i iz izreke i iz sadržaja obrazloženja pobijane presude proizlazi da ni u kojem dijelu nije utemeljena na odredbi čl. 370. ZPP (jer bi u slučaju njezine primjene prvostupanjska presuda bila ukinuta), tim više što odredba čl. 370. toč. 2. ZPP niti ne postoji.

10. Neosnovan je i revizijski razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373. ZPP. Naime, iz sadržaja obrazloženja pobijane presude, i to posebice dijela u kojemu je drugostupanjski sud preocijenio i drukčije vrednovao iskaze saslušanih svjedoka, proizlazi da je pobijana presuda, usprkos tome što se drugostupanjski sud pozvao na odredbe čl. 373. toč. 1. i 2. ZPP, donesena primjenom odredaba čl. 373.a ZPP, ali ni ta pogreška nije bila niti je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. To iz razloga jer je drugostupanjski sud u obrazloženju presude izložio jasne i uvjerljive razloge kako je i zašto ocijenio dokaze kojima je utvrdio odlučne činjenice za ovaj spor i zašto mu nije prihvatljiva ocjena tih dokaza od strane prvostupanjskog suda, dovođenjem tih dokaza, primjenom čl. 8. ZPP, u vezu s drugim dokazima, i to posebice s, pod toč. 6., citiranim nalazom inspekcije kao i s, tamo citiranim, izvješćem društva Ramiro.

11. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 157. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi i Statuta tuženika, ocijenio da postoje propisani razlozi za razrješenjem tužitelja s mjesta ravnatelja tuženika, nakon čega mu je zakonito otkazao i ugovor o radu.

12. Posljedično tome, neosnovana je revizija i u dijelu u kojemu tužitelj pobija dio drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na rad, s čim u vezi je i neosnovano shvaćanje tužitelja da taj zahtjev nije mogao biti odbijen već zbog razloga jer je radni odnos prestao istekom trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme prije zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom. Zato je neosnovan i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, primjenom čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 8. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek