REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 814/2019-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hršak & Zadravec, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika HIDROIZOLACIJA KATRAN d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 27, OIB: 14453802350, zastupanog po punomoćniku Ivanu Garac, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-257/2018-2 od 15. studenog 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-51/2015-79 od 28. veljače 2018., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda koja glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je usmena odluka kojom se otkazuje ugovor o radu sklopljen 1. prosinca 2014. između tužitelja BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika te tuženika HIDROIZOLACIJA KATRAN d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 27, OIB: 14453802350 kao poslodavca nedopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Utvrđuje se da je pisana odluka o otkazu od 5. prosinca 2014. ugovora o radu sklopljenog 1. prosinca 2014. između tužitelja BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika i tuženika HIDROIZOLACIJA KATRAN d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 27, OIB: 14453802350, nedopuštena i nezakonita, da ne proizvodi pravne učinke, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

III. Nalaže se tuženiku HIDROIZOLACIJA KATRAN d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 27, OIB: 14453802350 da s danom 13. prosinca 2014. vrati tužitelja BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad na radno mjesto pravnika.

IV. Utvrđuje se da je odredba ugovora o radu od 1. prosinca 2014. između tužitelja BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HIDROIZOLACIJA KATRAN d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 27, OIB: 14453802350 koja se odnosi na probni rad ništetna, da ne proizvodi pravne učinke, te da ugovor o radu u tom dijelu nije nastao.

V. Nalaže se tuženiku HIDROIZOLACIJA KATRAN d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 27, OIB: 14453802350 isplatiti tužitelju BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade bruto plaće iznos od 274.576,00 kuna bruto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, kako slijedi:

- na iznos od 8.112,00 kuna počevši od 15.01.2015. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.02.2015. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.03.2015. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.04.2015. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.05.2015. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.06.2015. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.07.2015. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.08.2015. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.09.2015. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.10.2015. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.11.2015. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.12.2015. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.01.2016. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.02.2016. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.03.2016. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.04.2016. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.05.2016. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.06.2016. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.07.2016. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.08.2016. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.09.2016. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.10.2016. do isplate,

- na iznos od 12.112,00 kuna počevši od 15.11.2016. do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od osam dana."

II. Nalaže se tužitelju BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku HIDROIZOLACIJA KATRAN d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 27, OIB: 14453802350 trošak parničnog postupka u iznosu od 75.000,00 kuna, u roku od osam dana.''

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 - dalje ZPP) podnosi tužitelj obrazlažući nedostatke uvjeta za meritorno raspravljanje po tužbenim zahtjevima, ništetnost odredbe o probnom radu, postojanje nesporazuma kao mane volje, pravovremenost zahtjeva protiv pisanog otkaza, dostavu odluke o otkazu, potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, pitanje prave volje ugovornih strana, pitanje diskriminacije i šikane, povrede odredaba procesnih prava i proturječnosti u iskazima svjedoka predloženih po tuženiku.

3. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

4. Revizija nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je usmena odluka kojom se otkazuje ugovor o radu sklopljen 1. prosinca 2014. između tužitelja i tuženika nedopuštena te da radni odnos nije prestao, da se utvrdi da je pisana odluka o otkazu od 5. prosinca 2014. ugovora o radu sklopljenog 1. prosinca 2014. nedopuštena i nezakonita, da ne proizvodi pravne učinke te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto pravnika, da se utvrdi da je odredba ugovora o radu od 1. prosinca 2014. između tužitelja i tuženika u dijelu koji se odnosi na probni rad ništetna i da ugovor o radu u tom dijelu nije nastao te da se naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu brutto plaće u iznosu od 274.576,00 kn.

6. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da:

- je tužitelj zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme kod tuženika 1. prosinca 2014.,

- je pisana odluka o otkazu ugovora o radu donesena 5. prosinca 2014. zbog nezadovoljavanja na probnom radu,

- je u odluci o otkazu naveden otkazni rok u trajanju od sedam dana, imajući u vidu da je otkazni rok kod ugovorenog probnog rada najmanje sedam dana kako to propisuje čl. 53. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, dalje ZR),

- je tužitelj odjavljen kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje 12. prosinca 2014.,

- u vrijeme otkazivanja ugovora o radu kod tužitelja nije postojalo radničko vijeće, a niti je postojao sindikalni povjerenik.

7. Drugostupanjski sud je donio pobijanu presudu, na temelju odredaba čl. 53. i čl. 120. ZR, jer je, u pogledu tvrdnji tužitelja da nije ugovoren probni rad, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je taj probni rad ugovoren, jer to jasno proizlazi i iz oglasa na portalu "Moj Posao" (list 107), time da je između stranaka bilo sporno je li tuženik smanjio taj rok za probni rad, pa tijekom postupka sam tužitelj navodi da je smanjen na mjesec dana, a tuženik na 14 dana, no iz rezultata raspravljanja doista proizlazi da je probni rad ugovoren, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno odbio i zahtjev tužitelja da se utvrdi da je odredba ugovora o radu u pogledu probnog rada ništetna. U pogledu zakonitosti odluke o otkazu je naveo da u slučaju kada je ugovoren probni rad, poslodavac koji donese odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu, tijekom parničnog postupka koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti takvog redovitog otkaza, nije dužan dokazivati iz kojih razloga je ocijenio da radnik nije zadovoljio na probnom radu. Autonomno je pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne ostvaruje pa nezadovoljstvo poslodavca radnikovim ostvarenim rezultatima rada koje rezultira donošenjem ocjene o nezadovoljavanju na probnom radu predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu. Prema tome, poslodavac može zaključiti i da radnik nije zadovoljio na probnom radu i nakon pet dana rada, kao što je ovdje slučaju.

8. U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. (čl. 392.a st. 1. ZPP)

9. Tužitelj u opsežnoj i detaljnoj reviziji ponavlja, jednako tako, opsežne i detaljne navode koje iznosio i u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a na koje je sve bitne navode drugostupanjski sud odgovorio u pobijanoj presudi.

10. Neosnovan je revizijski navod da tužbeni zahtjev, koji je citiran u toč. 1. obrazloženja ove presude, nije bio podoban za meritorno raspravljanje, te da bi odredba o probnom radu bila ništetna primjenom odredaba čl. 4., čl. 6., čl. 269. st. 2, čl. 298. st. 2. i čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), ili pak da se ta odredba smatra nepostojećom primjenom odredbe čl. 282. ZOO koja definira nesporazum, imajući u vidu i utvrđenje pred nižestupanjskim sudovima da je sam tužitelj tijekom postupka naveo da je rok za probni rad (za kojeg istodobno tvrdi da nije znao da je bio ugovoren) smanjen na mjesec dana.

11. Neosnovano tužitelj osporava dostavu odluke o otkazu ugovora o radu, pravilnost koje je drugostupanjski sud jasno i valjano obrazložio time da je, na temelju iskaza svjedokinje AĆ i zastupnika po zakonu tuženika MĆ te uvidom u bilješku od 5. prosinca 2014. na listu 81 spisa, utvrdio da je pisana odluka o otkazu dostavljena tužitelju putem oglasne ploče tuženika i to iz razloga što je tužitelj na mjestu rada odbio primitak tog pismena, s čim u vezi prema čl. 59. Pravilnika o radu tuženika proizlazi da se dostava pismena radniku vrši neposredno na mjestu rada, a u slučaju odbitka primitka pismena od strane radnika, pismeno će se istog dana staviti na oglasnu ploču društva.

12. Drugostupanjski sud je jasno i valjano obrazložio i kako je i zašto utvrdio da je tuženik 5. prosinca 2014. donio pisanu odluku o otkazu ugovora o radu i da je u vrijeme toga otkaza tužitelj bio na probnom radu kod tuženika pa, iako se revident poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 11. ZPP, na brojnim mjestima u reviziji, osporavanjem navedenih činjenica zapravo iznosi razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanje, a koji razlog nije dopušteno isticati u reviziji.

13. Neosnovani su i revizijski navodi kojima tužitelj obrazlaže da nije moguće u pet dana ocijeniti je li osoba na radnom mjestu korporativnog pravnika zadovoljila na probnom radu i da je diskriminiran time što mu je rok za probni rad smanjen na 15 dana (kako je to u iskazu naveo direktor tuženika) jer je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda kako poslodavac može zaključiti i da radnik nije zadovoljio na probnom radu i nakon pet dana rada, kao što je ovdje slučaj, kao i revizijski navodi kojima obrazlaže postojanje proturječnosti u iskazima svjedoka predloženih po tuženiku i kojima ponovno neuspješno nastoji osporiti činjenicu da je tuženik 5. prosinca 2014. donio pisanu odluku o otkazu ugovora o radu i da mu ju je toga dana, prije nego što ju je stavio na oglasnu ploču, pokušao dostaviti.

14. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, primjenom čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 8. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek