REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 4. P-711/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Malvich, u parničnom predmetu tužitelja I.T. A. D. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. C. L. d.o.o. O., OIB: …, radi isplate 1.663,51 eura[1] /12.533,74 kuna s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, 8. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv –1039/2022 od 20. travnja 2022. koje je donio javni bilježnik J. T. iz N. V., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 1.663,51 eura/12.533,74 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. rujna 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka koji je odredio javni bilježnik od 157,61 eura/1.187,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se tužbeni zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 24.3.2022. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku J. T. iz N. V., protiv tuženika kao ovršenika radi isplate 1.663,51 eura/12.533,74 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, na temelju vjerodostojne isprave – analitičke kartice kupca od 9.9.2021.

2. Na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv –1039/2022 od 20. travnja 2022., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je podnio prigovor. Navodi da je 4.1.2021. putem e-maila tužitelju poslao povratnicu akumulatora koji su bili pod garancijom i koji su bili reklamirani od strane krajnjih maloprodajnih kupaca kao neispravni, a u garantnom roku. Povratnica je bila na iznos od 14.698,00 kuna, a preostali dug na taj dan prema tužitelju u iznosu od 4.565,02 kuna je plaćen. Na dan 4.1.2021. saldo na kartici s tužiteljem kao dobavljačem je 0,00 kuna. Tuženik nema nikakvih dugovanja prema tužitelju.

3. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, stalna služba u Krku, poslovni broj Povrv–76/2022-3 od 20.6.2022., rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Rješenjem poslovni broj Povrv-76/2022-5 isti sud se oglasio nenadležnim za postupanje te je spis proslijedio stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci.

4. U konkretnom slučaju riječ je o trgovačkom sporu male vrijednosti u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu (1.663,51 eura/12.533,74 kuna) koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna, te u kojem je tužitelj dužan u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a tuženik u roku od 15 dana od primitka tužiteljeva podneska (čl. 461.a st. 3. i 4., a u svezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a).

5. Tužitelj je u podnesku od 28.12.2022. naveo da je prigovor tuženika neosnovan. Predmet spora nisu materijalni nedostaci na stvari kako to tuženik želi prezentirati već je predmet spora preuzimanje robe (akumulatora) i ne plaćanje istih. Tuženik je u prigovoru naveo da je zaprimio akumulatore, međutim istu nije platio pa navodi materijalne nedostatke kao razlog neplaćanja. Tuženik nije kompetentan za odluku koje mane stvari spadaju u garanciju, a koje ne. Roba je isporučena, ali nije plaćena. Materijalni nedostatci i garancija su predmet nekog drugog spora. Tuženik nikada nije napravio povratnicu akumulatora, a niti je isti ovlašten utvrđivati da li će nešto pokriti garancija ili ne, ali kako smo već naveli to nije predmet ovoga spora. Direktor tužitelja je pozivao nekoliko puta e-mailom na plaćanje tuženika, ali isti se oglušio pa je bio primoran pokrenuti sudski postupak.

6. Tuženik je tužiteljev podnesak od 28.12.2022. primio putem e-oglasne ploče 24.1.2023. te se pravovremeno na pripremnom ročištu 2.2.2023. očitovao na isti. Pozvao se na dokumentaciju koja se nalazi u spisu a koju je dostavio uz prigovor (reklamaciju upućenu tužitelju e-mailom, fotografiju reklamiranih akumulatora, očitovanje tužitelju i povratnica robe). Naveo je da je s tužiteljem surađivao oko 3 godine te da je prodavao tužiteljeve baterije (akumulatore) krajnjim kupcima. U te 3 godine nije bilo nikakvih problema s baterijama (akumulatorima) sve do 2020. kada su krenule reklamacije krajnjih kupaca na serije baterija koje su te godine kupljene. Radilo se o 8 komada baterija. Baterije su reklamirane tužitelju međutim isti se nije očitovao na reklamaciju. Zbog toga su poslali svoje zaposlenike na brodove na kojima su ugrađene te baterije da ih demontiraju i ugrade druge od drugih dobavljača a sve s obzirom da se tužitelj nije očitovao na reklamaciju. Te baterije dan danas stoje u poslovnici tuženika, a tužitelj ih nije preuzeo niti ispitao od strane svojih servisera već traži da mu se plati cijena za iste. Običaj je s dobavljačima da kada tuženik izvrši reklamaciju nekog proizvoda, da isti vrati, odnosno krajnji kupac vraća tuženiku a tuženik vraća svom dobavljaču. Dobavljač pošalje ili zamjenski ispravni proizvod ili pošalje financijsko odobrenje. To je ovdje izostalo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati 1.663,51 eura /12.533,74 kuna s kamatama kao cijenu za isporučenu robu (akumulatore).

8. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) iz kojeg je preostala obveza tuženika da plati cijenu za primljenu robu (akumulatore). Nije sporno da je tužitelj tuženiku predao akumulatore.

9. Među strankama je sporno da li je tuženik dužan platiti cijenu za akumulatore s obzirom da je tužitelja obavijestio o materijalnim nedostacima istih i o pravima iz garancije.

10. Radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica, sud je u daljnjem tijeku postupka proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te je navedene dokaze cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

11. Iz provedenog dokaznog postupka odnosno iz isprava u spisu (reklamacija upućena tužitelju e-mailom na str. 28-29 spisa, fotografija reklamiranih akumulatora na str. 30 spisa, očitovanje tužitelju na str. 33 spisa i povratnica dobavljaču na str. 21 spisa) proizlazi da je tuženik zaprimio robu koju mu je tužitelj isporučio, ali i da je istu robu reklamirao, odnosno obavijestio je tužitelja o nedostacima. Pozvao se na prava iz garancije te je pozvao tužitelja na reakciju (preuzimanje reklamiranih akumulatora). Tužitelj s druge strane ne osporava tuženikovu reklamaciju već ističe da su materijalni nedostaci i garancija predmet nekog drugog spora, a ne razlog neplaćanja cijene za preuzetu robu. Tvrdi i da tuženik nije ovlašten utvrđivati da li će nešto pokriti garancija ili ne.

12. Naravno da tuženik nije sam ovlašten utvrđivati da li će nešto pokriti garancija ili ne. Međutim, predmet kupoprodajnih ugovora nije samo činjenica da li je stvar isporučena i da li je za stvar plaćena cijena (čl. 376. st. 1. ZOO-a). Ugovor o kupoprodaji reguliran je odredbama čl. 376.-441. ZOO-a. U tim odredbama uređene su i obveze prodavatelja odnosno njegova odgovornost za materijalne nedostatke kao i jamstvo za ispravnost prodane stvari (garancija). Tako je odredbom čl. 424. st. 1. ZOO-a propisano da ako stvar ne zadovoljava određenu specifikaciju ili druge zahtjeve koje je prodavatelj odnosno proizvođač jamčio, kupac može zahtijevati popravak ili zamjenu stvari tijekom jamstvenog roka, bez obzira na to kada se nedostatak pojavio. Ovdje je kupac (tuženik) uredno obavijestio prodavatelja o nedostacima 8 baterija (akumulatora), ali je prodavateljevo postupanje izostalo. Sudionici obveznih odnosa dužni su surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima (čl. 5. ZOO-a). Sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje (čl. 9. ZOO-a). S obzirom da je propisana dužnost suradnje između sudionika obveznih odnosa, ovdje se može zaključiti da je ta suradnja od strane tužitelja kao prodavatelja izostala u dijelu reakcije na reklamirane nedostatke. Stoga je očito da je između stranaka došlo na konkludentan način do raskida ugovora. Učinak raskida je da su obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (čl. 368. st. 1. ZOO-a). Stoga je po mišljenju ovog suda tuženik oslobođen obveze na isplatu cijene.

13. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZOO-a odbio tužiteljev zahtjev za isplatu 1.663,51 eura /12.533,74 kuna s kamatama i pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odnosno donio je odluku sukladno izreci presude.

14. Sud je rješenjem na ročištu 2.2.2023. odlučio da neće provoditi dokaze saslušanjem svjedoka V. J. predloženog po tužitelju iz razloga suvišnosti. U postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava (čl. 492.a ZPP-a). Očitovanja stranaka i dokumentacija u spisu su dostatni dokazi za utvrđivanje odlučnih činjenica ovog predmeta.

15. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluku kao u izreci presude.

Rijeka, 8. veljače 2023.

Sudac

Nataša Malvich v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).