REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1394/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Brarać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. B. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik G. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. Z., Pisarnica V., protiv tuženika A. p. d.o.o. V., OIB: …, kojeg zastupa zakonski zastupnik mr. sc. F. H., te po protutužbi tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida i naknade štete te naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-104/2018-2 od 13. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-85/17-15 od 15. prosinca 2017., na sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-104/2018-2 od 13. prosinca 2018. u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu.

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-104/2018-2 od 13. prosinca 2018. u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu i protiv odluke o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je nedopušten izvanredni Otkaz ugovora o radu od 20.2.2017. koji je tuženik A. p. d.o.o., …, … V., OIB: … dao tužiteljici T. B., …, K., … Č., OIB: …, te da radni odnos nije prestao.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu između tužiteljice T. B., …, K., …

Č., OIB: … i tuženika A. p. d.o.o., …, … V., OIB: … s danom 30. travnja 2017. te se utvrđuje da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme do 30. travnja 2017. kao dana sudskog raskida ugovora.

III. Nalaže se tuženiku A. p. d.o.o., …, … V., OIB: … da tužiteljici T. B., …, K., …

Č., OIB: … na ime naknade štete po čl. 125. Zakona o radu isplati iznos od 17.014,32 kn, što predstavlja iznos od 4 ugovorene mjesečne plaće tužiteljice, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice T. B. u preostalom dijelu za isplatu naknade štete u iznosu od 12.760,74 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od slijedećeg dana od sudskog raskida ugovora o radu do isplate, kao i sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete u iznosu od 17.014,32 kn tekućih od slijedećeg dana od sudskog raskida ugovora o radu do presuđenja.

V. Odbija se tuženik A. p. d.o.o., V. s protutužbenim zahtjevom koji glasi: "I. Nalaže se T. B. iz Č.,

…, K., OIB: …, da na ime naknade štete A. p. d.o.o. iz V., …, OIB: … isplati iznos od 2.031,00 kn (dvijetisućetridesetjednu kunu) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 08.03.2017.g. pa do isplate, u roku od petnaest dana."

VI. Nalaže se tuženiku A. p. d.o.o., …, … V., OIB: … da naknadi tužiteljici T. B., …, K., …

Č., OIB: … parnični trošak u iznosu od 3.993,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 15. prosinca 2017. do isplate, u roku od 8 dana."

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika te je u pobijanom dijelu u toč. I., II., III., V. i VI. izreke potvrđena prvostupanjska presuda (stavak I. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan (stavak II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu, tuženik je reviziju podnio pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Protiv iste presude, u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu, tuženik je reviziju podnio pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana u odnosu na tužbeni zahtjev dok je u odnosu na protutužbeni zahtjev nedopuštena.

6. Predmet spora po tužbi je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, kao i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida, dok je po protutužbi predmet spora zahtjev na naknadu štete nastale tuženiku kao poslodavcu.

7. Pošavši od utvrđenja da u postupku otkazivanja ugovora o radu tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. 150. st. 1. i 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR), jer je propustio sindikalnom povjereniku dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, te je pobijana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donijeta prije proteka roka od 5 dana u kojem se sindikalni povjerenik mogao očitovati u smislu čl. 150. st. 5. ZR, slijedom čega da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. veljače 2017. u smislu odredbe čl. 150. st. 12. ZR ništetna, prvostupanjski sud je zahtjev tužiteljice na utvrđenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštenom i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao osnovan prihvatio (točka I. izreke).

8. Cijeneći da su ispunjene pretpostavke iz čl. 125. ZR za sudski raskid ugovora o radu jer da otkaz poslodavca nije dopušten, a tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos te da se tužiteljica, koja je u dobi od … i … godina i kod tuženika je ostvarila petnaest godina staža, a ima obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta, s danom 1. svibnja 2017. zaposlila kod drugog poslodavca, sud prvog stupnja prihvatio je zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu te odredio prestanak radnog odnosa s danom 30. travnja 2017. (točka II. izreke) i ujedno s osnove štete tuženiku naložio tužiteljici platiti četiri ugovorene mjesečno (bruto) plaće koje je utvrdio u mjesečnom iznosu od 4.253,58 kn, odnosno štetu u ukupnom bruto iznosu od 17.014,32 kn (točka III. izreke). Zahtjev tužiteljice preko tog iznosa u visini od 12.760,74 kn s pripadajućim zateznim kamatama sud je kao neosnovan odbio (točka IV. izreke).

9. Utvrdivši da u ovom postupku tuženik nije dokazao pretpostavke odgovornosti tužiteljice za naknadu štete jer da radnje i propuštanja tužiteljice koje se njoj stavljaju na teret ne predstavljaju namjerno ili krajnje nepažljivo postupanje, sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 107. st. 1. ZR odbio je kao neosnovan zahtjev po protutužbi tuženika na isplatu štete u visini od 2.031,00 kn. Pritom je sud posebno cijenio da tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi tužiteljica upute za postupanje u sustavu "Č. p." dobila u pisanom obliku te da okolnost što tužiteljica svaki puta na dnevnom obračunu nije prilagala i prazne papire ili dijelove karte, odnosno nije evidentirala kada bi došlo do problema u tom sustavu, nema značaj postupanja koje bi se moglo kvalificirati kao namjera ili krajnja nepažnja, a da tuženik u postupku i nije dokazao da je njemu stvarno nastala šteta upravo u visini od 2.031,00 kn koji se iznos zapravo odnosi na vrijednost izdanih karata bez navedenih priloga kojima bi se opravdalo duplo izdavanje karata, originala i duplikata karte, odnosno nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti tužiteljice za štetu njemu nastalu u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 12. veljače 2017. kako je precizirao u protutužbi.

10. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

12. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik obrazlaže tvrdnjom o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da je izreka presude u kojoj se u toč. I., između ostalog, navodi da radni odnos nije prestao, dok da se u toč. II. navodi da radni odnos tužiteljice na temelju sudskog raskida prestaje s danom 30. travnja 2017., proturječna.

13. Suprotno tvrdnji revidenta, pobijanom presudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer izreka presude nije proturječna.

14. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je otkaz nedopušten te da zbog toga radni odnos tužiteljice nije prestao. Okolnost da se u istoj presudi, polazeći upravo od navedenog utvrđenja, prihvaća zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, s jednim kasnijim datumom nije u proturječnosti jer iz izreke presude jasno proizlazi da ugovor o radu nije prestao otkazom (20. veljače 2017.) već je trajao sve do 30. travnja 2017., kao dana sudskog raskida ugovora o radu.

15. Stoga prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

16. Pretežnim revizijskim navodima tuženik osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza, čime sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, a ujedno osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Suprotno tvrdnji revidenta prvostupanjski sud ocjenu dokazao izveo je na način propisan odredbom čl. 8. ZPP i za svoju ocjenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje dao je logične, dostatne i uvjerljive razloge.

18. Nije stoga počinjena ni bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

19. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa revizijski navodi kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

20. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik temelji na tvrdnji da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su kao osnovicu za naknadu štete uzeli bruto, umjesto neto plaću tužiteljice.

21. Odredbom čl. 125. st. 1. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

22. Prema odredbi čl. 92. st. 4. ZR plaća i naknada plaće, u smislu tog Zakona, su plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

23. Dakle, odredbom čl. 125. st. 1. ZR u vezi čl. 92. st. 4. ZR, suprotno tvrdnji revidenta, kao osnovica za izračun naknade štete određena je plaća u bruto iznosu.

24. Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

25. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika protiv pobijane presude u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu, odbiti kao neosnovanu.

26. U slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi 382. st. 1. ZPP stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

27. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

28. Tuženik osim što uvodno navodi da reviziju podnosi kao izvanrednu, ne naznačuje određeno pravno pitanje uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava te zapravo reviziju piše kao reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, a koja s obzirom na vrijednost protutužbenog zahtjeva (2.031,00 kn), nije dopuštena.

29. Budući da podnesena revizija ne sadrži određeno pravno pitanje ona ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

30. Člankom 400. st. 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

31. Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija. Prigodom zauzimanja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenje kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP. (tako i u odluci Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.).

32. Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti i reviziju tuženika protiv odluke o troškovima postupka.

Zagreb, 8. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.