REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4673/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Aleksandri Đorđević Bugarin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-50/2019-3 od 17. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2859/18-23 od 28. studenog 2018., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja se odbija.
r i j e š i o j e
Revizija tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka se odbacuje.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu slijedećeg sadržaja:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja JM, koji glasi: "1. Utvrđuje se da nije dopušten tuženikov otkaz Ugovora o radu od 2. siječnja 2018. upućen tužitelju i da tužiteljev radni odnos nije prestao.
2. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana vratiti tužitelja na posao, na radno mjesto blagajnika u Poslovnici Heinzelova, na kojem je radio prije donošenja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 2. siječnja 2018., a ako takvog radnog mjesta nema, onda na poslove koji su tome odgovarajući sukladno tužiteljevoj stručnoj spremi, sposobnostima i radnom iskustvu stečenim radom."
Rješenjem sadržanim u istoj odluci je riješeno:
„I. Odbija se prijedlog tužitelja – predlagatelja osiguranja za izdavanje privremene mjere koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da u roku od 3 dana tužitelja privremeno, do okončanja spora, vrati na posao, odnosno na radno mjesto blagajnika u Poslovnici Heinzelova, na kojem je tužitelj radio prema otkazanom Ugovoru o radu od 1. travnja 2009., te se nalaže tuženiku isplaćivati tužitelju bruto mjesečnu plaću koju je tužitelj primao prije donošenja Odluke o redovitom otkazu od 2. siječnja 2018., s dospijećem svakog 15- tog u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa plaće pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kn, u roku od 8 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 kn.“
2. Sud drugog stupnja je povodom žalbe tužitelja donio slijedeću presudu i rješenje: „Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2859/18-23 od 28. studenoga 2018. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2859/18-23 od 28. studenoga 2018. u točki II. izreke.
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.“
3. Tužitelj podnosi reviziju temeljem čl. 382. st. 1. toč. 2. pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati uz naknadu troškova postupka povodom revizije, odnosno da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda uz dodjelu predmeta drugom raspravnom prvostupanjskom sucu.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana u odnosu na presudu, dok u odnosu na rješenje o troškovima postupka nije dopuštena.
6. Prema čl. 392.a ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nezakonitosti redovitog otkaza ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika iz čl. 115. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19).
8. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu.
9. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR je predviđeno da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uzrokovan skrivljenim ponašanjem radnika).
10. Suprotno navodima tužitelja prilikom donošenja drugostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da je sud drugog stupnja u svojoj odluci naveo da je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa citirajući odredbu Pravilnika o radu tuženika (čl. 94.), te čl. 24. Pravilnika o poslovanju s gotovinom.
10.1. Također je sud drugog stupnja iznio pravno shvaćanje da kršenjem internog akta tuženika kojim je propisan način postupanja blagajnika (na kojem je radnom mjestu tužitelj bio zaposlen) a uzimajući u obzir prethodno izrečeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa, kao i da tužitelj propust do kojeg je došlo nije niti pokušao sanirati – nije kontaktirao klijenticu za koju tvrdi da je znao da je upravo njoj pogrešno uzvratio novac i da je upravo na taj način došlo do viška u blagajni (što je na kraju i utvrđeno), da sve te okolnosti predstavljaju opravdani razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika.
10.2. Dakle sud drugog stupnja je jasno iznio stav da je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa (na koji način je ista kvalificirana i čl. 94. Pravilnika o radu), kao i razloge zbog kojih smatra da je ista takve prirode da je opravdano očekivati od poslodavca da postupi u skladu sa čl. 119. st. 2. ZR.
11. Isto tako sud drugog stupnja se izjasnio o nastupanju reputacijskog rizika samo odgovarajući na žalbene navode tužitelja ocjenjujući iste neosnovanim, a pozivajući se na čl. 24. Pravilnika o poslovanju gotovinom.
11.1. Dakle pobijana odluka se ne temelji na utvrđenju suda da bi odluka o otkazu ugovora o radu bila donijeta zbog izlaganja tuženika reputacijskom riziku, već je iz sadržaja odluke nedvojbeno da je stav suda drugog stupnja da je odluka o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika dopuštena zbog teških povreda obveza iz radnog odnosa i to postupanja protivno odredbama Pravilnika o poslovanju gotovinom što predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz čl. 94. Pravilnika o radu.
12. Člankom 119. st. 1. ZR je propisano da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Stavkom drugim istoga članka propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
13. U konkretnom slučaju tužitelju je kao radniku prethodno bilo izrečeno pismeno upozorenje na obvezu iz radnog odnosa, koje se nije odnosilo na isto ponašanje. Stoga, kada je radnik unatoč prethodnom upozorenju postupio protivno odredbama internog akta poslodavca (što je teška povreda obveze iz radnog odnosa prema čl. 94. Pravilnika o radu), iako je znao na koji je način do ovakvog propusta u njegovom radu na radnom mjestu blagajnika došlo i da je to dužan prijaviti i sastaviti zapisnik (prema čl. 24. Pravilnika o poslovanju gotovinom), kao i da je znao kojoj je osobi pogrešno uzvratio novac (što je iznio u svojoj obrani, kao i tijekom postupka) a unatoč tome nije niti pokušao ispraviti tu pogrešku već je novac samo izdvojio iz blagajne i tvrdio da je očekivao da će klijentica sama doći u banku po novac (što se nakon 9 dana i desilo), sve ove okolnosti predstavljaju opravdan razlog zbog kojeg nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da prije donošenja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika (čl. 115. st. 3. ZR) istoga (ponovno) pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.
14. Stoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
15. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
16. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 400. stavak 1. ZPP reviziju tuženika u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 8. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
