REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3584/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-281/2022-2 od 13. travnja 2022., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-281/2022-4 od 13. srpnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2812/2020 od 12. listopada 2021., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-281/2022-2 od 13. travnja 2022., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-281/2022-4 od 13. srpnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2812/2020 od 12. listopada 2021. radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.

2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio prijedlog odbaciti, osim u dijelu koji se odnosi na četvrto postavljeno pitanje.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pitanja:

"1. Je li tužitelju (kao vlasniku stana koji u sustava zaštićenog najma) rok za podnošenje tužbe radi naknade razlike između ostvarene/ zaštićene i tržišne najamnine počeo teći od:

- stupanja na snagu Zakona o najmu stanova- 19. listopada 1996.god.?

- ratifikacije Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda u Republici Hrvatskoj -05. studenoga 1997.god.?

ili

- pravomoćnosti presude kojom je nadomješten Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom -5.prosinca 2012.god.?

2. Pripada li tužitelju na ime manje zaprimljenog iznosa mjesečne najamnine za predmetni stan novčani iznos koji predstavlja razliku između tržišne i zaštićene najamnine ili bi mu pripadao iznos koji bi predstavljao primjerenu naknadu radi ograničenja njegovog prava vlasništva, a uzimajući u obzir pravno shvaćanje ESLJP u predmetu Statileo /RH u kojem sud dosuđuje tužitelju pravičnu naknadu utvrđenu u visini razlike između zaštićene i odgovarajuće (primjerene) najamnine?

3. Može li se visina mjesečne najamnine utvrditi samo na temelju oglasa za najam stanova ili na temelju realiziranih Ugovora o najmu usporedivih stanova?

4. Treba li se iznos koji tužitelju dosuđen na ime naknade po utuženoj osnovi umanjiti za iznos koji bi isti kao vlasnik stana trebao platiti na ime poreza na dohodak sukladno Zakonu o porezu na dohodak prema kojem bi dohodak od imovine predstavljao razliku između najamnine i izdataka u visini od 30% te bi na taj iznos valjalo platiti porez na dohodak po stopi od 12 % godišnje?"

5. Prvo postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu s obzirom na to da tuženica kroz predmetno pravno pitanje izražava pravno shvaćanje kako se kod potraživanja naknade štete zbog izmakle koristi radi o povremenim potraživanjima kod kojih samo pravo zastarijeva u roku pet godina od dospjelosti najstarije tražbine, a što je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovoga suda iz odluke poslovni broj Rev 1104/2018- 3 od 22. siječnja 2019. Drugo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da je u odluci revizijskog suda poslovni broj Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018. izraženo pravno shvaćanje da u postupanju tuženice u odnosu na reguliranje položaja zaštićenih najmoprimaca na stanovima u privatnom vlasništvu ima protupravnosti te da vlasnicima stanova pripada pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem iz pobijane odluke. Tuženica nije navela odgovarajuće razloge važnosti u odnosu na treće i četvrto postavljeno pitanje s obzirom na to da je odluka revizijskog suda poslovni broj Rev 934/2004 od 17. prosinca 2008., donesena u drukčijoj činjeničnoj i pravnoj situacija, a podredno valja reći i to da odgovor na treće pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek