REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 238/2015-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Javne ustanove za upravljanje prirodnim vrijednostima na području Splitsko-dalmatinske županije, OIB 43599729956, Split, Slavićeva 15, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mrklić odvjetnik u Splitu, protiv tuženika GŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [naziv], [adresa], Otok [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Zović, odvjetnik u Splitu, radi isplate zakonskih zateznih kamata, te po protutužbi tuženika GŽ, vl. [naziv], [adresa], Otok [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Zović, odvjetnik u Splitu, protiv tužitelja Javne ustanove za upravljanje prirodnim vrijednostima na području Splitsko-dalmatinske županije, Split, Slavićeva 15, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mrklić odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i isplate iznosa od 148.338,46 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6803/14-3 od 27. siječnja 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj: P-400/13 od 26. svibnja 2014., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P-400/13 od 16. lipnja 2015., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-400/13 od 26. svibnja 2014. djelomično je održan na snazi platni nalog tog suda poslovni broj Ovrv-631/04 od 4. ožujka 2004. za utuženi iznos zatezne kamate i trošak ovršnog postupka (točka I. izreke presude), prihvaćen je protutužbeni zahtjev te je utvrđen raskid Ugovora o organiziranju, posjećivanju, čuvanju i skrbi zaštićenog geomorfološkog spomenika prirode „Modra špilja“ Biševo i tužitelju naloženo platiti protutužitelju iznos od 148.338,46 kn (točka II. izreke presude), a tužitelju je naloženo platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 31.983,50 kn dok je tuženik odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 16.329,00 kn (točka III. izreke presude).
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska odluka u toč. I. izreke te je suđeno:
„Platni nalog Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovrv-631/04 od 4. ožujka 2004. ukida se u dijelu kojemu se nalaže tuženiku da isplati tužitelju zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 150.388,02 kn teče od 29. svibnja 2003. do 1. travnja 2004. te troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.056,00 kn te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.
II. Tužiteljeva žalba odbija se kao neosnovana i potvrđuju točke II. i III. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-400/13 od 26. svibnja 2014.
III. Nalaže se tužitelju JAVNA USTANOVA ZA UPRAVLJANJE PRIRODNIM VRIJEDNOSTIMA NA PODRUČJU SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE, OIB 43599729956 u roku osam dana platiti tuženiku GŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak žalbe u iznosu od 6.891,77 kn (šesttisućaosamstodevedesetjedna kuna i sedamdeset-sedam lipa).
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika GŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], da mu tužitelj JAVNA USTANOVA ZA UPRAVLJANJE PRIRODNIM VRIJEDNOSTIMA NA PODRUČJU SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE, OIB 43599729956 plati trošak žalbe u iznosu od 143,23 kn kao i da mu plati trošak odgovora na žalbu u iznosu od 7.035,00 kn.''.
3. Tužitelj je reviziju protiv drugostupanjske presude izjavio pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a protutužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5.Revizija nije osnovana.
6. Iz obrazloženja kao i iz sadržaja drugostupanjske presude i proizlazi da je presuda donesena između ostalog i prema odredbama čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.
6.1. Stoga je revizija tužitelja, koja je podnesena pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a, razmatrana kao redovna revizija, što znači da je revizijski sud podnesenu reviziju, u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP , razmotrio samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U odnosu na sadržajno istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 189. ZPP u reviziji, za odgovoriti je revidentu da su sudovi u postupku pravilnom primjenom odredaba čl. 189. ZPP, odnosno st. 1. navedenog članka odlučili o dopuštenosti protutužbenog zahtjeva, pravilno ocjenjujući da je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom (u protutužbi tuženik traži povrat uplaćene koncesijske naknade, dok tužitelj potražuje kamatu za zakašnjenje u isplati koncesijske naknade).
8. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za isplatom kamata za zakašnjenje u isplati koncesijske naknade, dok je tuženik protutužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je Ugovor o organiziranju, posjećivanju, čuvanju i skrbi zaštićenog geomorfološkog spomenika prirode "Modra špilja" Biševo kojeg su stranke bile sklopile dana 28.05.2003., raskinut.
9. Na temelju utvrđenja:
- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o organiziranju, posjećivanju, čuvanju i skrbi zaštićenog geomorfološkog spomenika prirode „Modra špilja“ Biševo od 28. svibnja 2003. (u daljnjem tekstu: Ugovor) niti je sporan njegov sadržaj
- da tuženik nije platio prvi iznos prema čl. 3. Ugovora, u visini od 20.000,00 EUR, odmah pri samom sklapanju Ugovora,
- da je 13. lipnja 2003. Županijski ured državne uprave dao društvu NAUTIČKI CENTAR KOMIŽA d.o.o. koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, u svrhu prijevoza putnika od privezišta u uvali Mezoporat do
Modre špilje, u svrhu njezina razgledavanja
- da se, zbog osporavanja i sprječavanja provedbe Ugovora od strane imatelja koncesijskog odobrenja društva NAUTIČKI CENTAR KOMIŽA d.o.o. i Grada Komiže, tužitelj obratio Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja, dopisom od 24. lipnja 2003., a obaviješten je i MUP PP Vis,
- da iz iskaza svjedoka VŽ, ravnatelja JU u vrijeme potpisivanja ugovora, danog u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj P-2811/03 proizlazi kako do realizacije Ugovora između tužitelja i tuženika nije došlo upravo iz navedenog razloga te da je društvo NAUTIČKI CENTAR KOMIŽA d.o.o. blokiralo ulaz u spomenik prirode, pa tužitelj nije mogao ući unutra,
- da je tuženik je 1. travnja 2004. platio tužitelju iznos od 148.338,46 kn,
- da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-1/11 od 1. rujna 2011. potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2811/03 od 12. veljače 2010. odbijen zahtjev za naknadu štete u predmetu tužitelja GŽ protiv tuženika NAUTIČKI CENTAR KOMIŽA d.o.o., Grad Komiža i Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima (ovdje tužitelj), a u obrazloženju presude sud je zauzeo stav kako se Modra špilja nalazi na pomorskom dobru, te da tužitelj u ovom predmetu nije imao pravo davati trećim osobama na korištenje pomorsko dobro,
sudovi u postupku prihvatili su kao osnovan protutužbeni zahtjev, ocjenjujući kako je tuženik bio onemogućen u konzumiranju predmetnog ugovora te da stoga ima pravo na raskid ugovora , a time i na sva ostala prava koja iz tog proizlaze.
9.1. Nadalje, a u odnosu na dio prvostupanjske presude pod toč I. izreke kojom je djelomično održan na snazi platni nalog, odnosno naloženo tuženiku da plati tužitelju kamatu zbog kašnjenja u plaćanju po dugovanju po predmetnom ugovora, sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu.
10. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, te prihvativši protutužbeni zahtjev kao osnovan.
10.1. Naime, suprotno revizijskim navodima, u odnosu na tužbeni zahtjev, pravilno se sud drugog stupnja koristio ovlastima iz čl. 373.a ZPP, te unatoč utvrđenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, potvrdio prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je prihvaćen protutužbeni zahtjev , dok je preinačio citiranu u odluku u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu i isti odbio u cijelosti.
10.2. To sve s obzirom na utvrđenje sudova da je tuženik bio onemogućen u ispunjavanju preuzete ugovorne obveze o organiziranju, posjećivanju, čuvanju i skrbi zaštićenog geomorfološkog spomenika prirode „Modra špilja“ Biševo od 28. svibnja 2003.
10.3. Pravilna je stoga ocjena sudova u postupku o osnovanosti protutužbenog zahtjeva odnosno neosnovanosti protutužbenog zahtjeva.
10.4. Naime u okolnostima konkretnog slučaja, a kraj utvrđene činjenice da je tuženik bio onemogućen u ispunjavanju ugovorom preuzete obveze, to je i prema ocjeni ovog suda pravilan zaključak sudova u postupku kako je i tuženik imao pravo na raskid ugovora te na sva ostala prava koja iz toga proizlaze.
10.5. Drugi opsežni prigovori revidenta odnose se na osporavanje utvrđenih činjenica u spisu i načina na koji su sudovi utvrdili odlučne činjenice u ovom postupku i time takvi prigovori predstavljaju prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor nije moguće iznositi u ovoj revizijskoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP-a.
11. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.
12. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 8. veljače 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
