Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-825/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Michala Danečeka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz V., R., OIB: …, zastupana po punomoćnici P. D. K., odvjetnici u S., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku R. M., odvjetniku iz odvjetničkog društva G. & Parteri d.o.o. Z., (Pisarnica S.), radi naknade štete, povodom žalbe tužiteljice i žalbe tuženika podnesenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu broj Pn- 544/2018 od 30. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 8. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalba tužiteljice i žalba tuženika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-544/2018 od 30. kolovoza 2022. pod točkama I, II i III izreke.
I
r i j e š i o je
I. Odbijanjem žalbe tuženika potvrđuje se prvostupanjsko rješenje sadržano u prvostupanjskoj presudi kojim je dopuštena preinaka tužbe.
II. Prihvaćanjem žalbe tužiteljice preinačuje se odluka o trošku iz točke IV izreke prvostupanjske presude, i u tom dijelu se rješava:
- nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.124,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Odbijaju se stranke sa zahtjevima za naknadu troškova u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 15.620,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30.08.2018. do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok je odbijen tužbeni preostali zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđenu glavnicu u razdoblju od 22.08.2018. do 30.08.2018., kao i preostali zahtjev u iznosu od 14.000,00 kuna s kamatom od 22.08.2018. do isplate. Pod točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege isplati iznos od 595,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.08.2018. do isplate, u roku od 15 dana, dok je odbijen tužbeni preostali zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđenu glavnicu u razdoblju od 22.08.2018. do 30.08.2018., kao i preostali zahtjev u iznosu 805,00 kn s zateznom kamatom od 22.08.2018., do isplate.
Pod točkom III. izreke, tužiteljica je odbijena sa preostalim zahtjevom za naknadu imovinske štete za troškove prijevoza radi liječenja u iznosu od 800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.08.2018. pa do isplate. Pod točkom IV. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.824,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Prvostupanjskim rješenjem sadržanim u izreci dopuštena je preinaka tužbe.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućim dijelovima pod točkama I, II i III izreke, te u odluci o trošku pod točkom IV izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.U žalbi prigovara da u presudi nedostaju razlozi u odnosu na odbijajuće dijelove zahtjeva, da neimovinska šteta nije odmjerena prema okolnostima konkretnog slučaja u skladu s odredbom članka 1100. ZOO, kao važećim Orijentacijskim kriterijima.U odnosu na štetu po osnovi tuđe pomoći ukazuje da je Potvrdom Doma za starije i nemoćne osobe L. dokazala da je cijena sata tuđe pomoći na području S. iznosila 45,00 kuna kroz vrijeme kada je pomoć pružana, pa je iznosom od 25,00 kuna pogrešno utvrđena cijena sata tuđe pomoći.Nadalje, smatra da je o troškovima prijevoza prvostupanjski sud trebao odlučiti primjenom članka 223. ZPP, pa je odluka o ovoj šteti rezultat pogrešne primjene članka 219. stavak 1. i članka 221.a ZPP.Prigovara da tužiteljica neosnovano odbijena sa zahtjevom za naknadu troška plaćenog predujma za prometno vještačenje, te zahtjevom za trošak pristupa na ročište za objavu presude.Predlaže drugostupanjskom sudu da prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda tužitelja, ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.Traži trošak žalbe.
3. Prvostupanjsku presudu pobija tuženik u dosuđujućim dijelovima po točkom I i pod točkom III izreke, a prvostupanjsko rješenje u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku.U žalbi analizira sadržaj iskaza tužiteljice, iskaze saslušanih svjedoka i nalaz i mišljenje prometnog vještaka, te zaključuje da tužiteljica nije dokazala da je u prometnoj nezgodi sudjelovala osiguranica tuženika.Prigovara da je prvostupanjski sud nepravilno i nezakonito dopustio preinaku tužbe.Ukazuje da se prometna nesreća dogodila 15. ožujka 2016., da je liječenje tužiteljice bilo završeno pet odnosno sedam mjeseci po nesreći, da je prethodni postupak bio zaključen na ročištu od 29. siječnja 2019., a tužba preinačena 3. lipnja 2022.Prigovara stajalištu prvostupanjskog suda da promjena orijentacijskih kriterija opravdava preinaku tužbe.Nadalje, pozivom na brojne odluke županijskih sudova i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatra da je pogrešno odbijen prigovor zastare preinačenog tužbenog zahtjeva, da je stajalište prvostupanjskog suda suprotno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.Prigovara visini utvrđene neimovinske štete iznosom od 30.000,00 kn.Smatra da zatezna kamata na dosuđenu štetu po osnovi tuđe pomoći teče od presuđenja.Predlaže drugostupanjskom sudu da prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu preinači i tužiteljicu odbije sa tužbenim zahtjevom i obveže na naknadu parničnih troškova tuženiku.Traži trošak žalbe.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalbe protiv presude nisu osnovane, dok je osnovana žalba tužiteljice protiv odluke o trošku.
6. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP ), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.
7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju se poziva žalba tužitelja uopćenim prigovorom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.Upravo suprotno ovakvim tvrdnjama, prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, opširno izložio razloge svojih procesnih odluka, izjasnio se o prigovorima stranaka, sažeo bitne dokaze kojima su utvrđene činjenice koje formiraju činjenično stanje, te tako utvrđeno činjenično stanje doveo u vezu sa konkretnim normama materijalnog prava.Dakle, u razlozima obrazloženja dani su potpuni, jasni i određeni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju spisa.
8. Donošenjem prvostupanjskog rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti je počinjena relativno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 190. ZPP, kako to tuženik tvrdi u žalbi.Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da prije provedenih vještačenja po vještacima medicinske struke tužiteljica objektivno nije mogla preinačiti tužbu.Medicinska vještačenja su i provedena radi utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, pa prije provođenja ovih vještačenja, niti tužiteljica nije mogla znati za činjenice koje određuju osnov i visinu njezinih zahtjeva.Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik mogao raspravljati po preinačenoj tužbi, a kako su se izvedeni dokazi po prvobitno podnesenoj tužbi mogli koristiti po preinačenoj tužbi, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.
9. U ovom sporu tužiteljica traži naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela uslijed zadobivenih ozljeda u prometnoj nesreći od 15. ožujka 2006.
10. Nije bilo sporno da je tužiteljica izvan spora podnijela odštetni zahtjev po kojem je tuženik isplatio nesporni dio štete u ukupnom iznosu od 14.660,00 kn, i to, po osnovi neimovinske štete iznos od 14.380,00 kn, te po osnovi tuđe pomoći iznos od 280,00 kn.
11. Neosnovano tuženik pobija odgovornost njegove osiguranice za štetni događaj.Iskazima saslušanih svjedoka i provedenim prometnim vještačenjem pouzdano je utvrđeno da je osiguranica tuženika započela prestrojavanje u desnu prometnu traku, iako je istim trakom i u istom smjeru upravljala vozilom tužiteljica koja je radi izbjegavanja sudara skrenula u desno i sletjela van kolnika, te vozilom udarila u metalni nosač prometnog znaka.Temeljem tako utvrđenog mehanizma prometne nezgode, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i zaključio da je osiguranica tuženika nepravilnim i nepropisnim prestrojavanjem prouzročila prometnu nezgodu i da stoga postoji njezina isključiva odgovornost za nastalu štetu.
12. Provedenim medicinskim vještačenjima po vještacima ortopedu, neurologu i psihijatru utvrđeno je:
- da je prema nalazu ortopeda liječenje tužiteljice završeno pet mjeseci po štetnom događaju,
- da je životne aktivnosti tužiteljice smanjene na razini od 9,5 %, da je tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabog intenziteta 6 tjedana,
- da je tužiteljica pretrpjela intenzivan kratkotrajan primarni strah u trajanju od 1 minute, sekundarni strah jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a strah blažeg intenziteta javljao se u različitim vremenskim intervalima za vrijeme psihijatrijskog liječenja
- da je psihijatrijsko liječenje trajalo do listopada 2016.
- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć 2 tjedna po 2 sata dnevno, potom 1 tjedan po 1 sat dnevno ( ukupno 35 sati ).
13. Temeljem ovih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznosom od 30.000,00 kn. Suprotno žalbenim prigovorima tužiteljica, kod odmjeravanja naknade neimovinske štete prvostupanjski sud je pošao upravo od okolnosti konkretnog slučaja rukovodeći se po vještacima utvrđenom ukupnom smanjenju životnih aktivnosti od 9,5 %, kao i trajanjem i intenzitetom fizičkih bolova i straha.Jednako tako, pravilnom primjenom članka 223. ZPP, utvrđena je cijena sata tuđe pomoći u iznosu od 25,00 kuna po satu.Tužiteljica nije dostavila dokaze o tome da je platila tuđu pomoć po cijeni sata Doma za starije i nemoćne osobe L. ( list 166 spisa ), već tvrdi da je temeljem ove potvrde prvostupanjski sud trebao utvrditi cijenu sata tuđe pomoći.Pružanje nemedicinske kućne pomoći je bitno slično uslugama koje pružaju kućne pomoćnice, a dostavljena potvrda odnosi se na cijenu sata specijalizirane ustanove.Prvostupanjski sud je imao u vidu potvrdu Doma L. kao pomoćno sredstvo u primjeni članka 223. ZPP, pri utvrđivanja cijene sata tuđe pomoći koju je utvrdio prema cijenama sata osobe koja pruža nemedicinsku pomoć u vrijeme kada je ta pomoć tužiteljici pružana.
14. Obzirom da tužiteljica nije dokazala da je imala troškove putovanja u povodu liječenja, pravilno je pod točkom III. izreke, odbijena sa zahtjevom za naknadu ovih troškova.Neosnovano tužiteljica tvrdi da je ove troškove sud trebao utvrditi slobodnom ocjenom.O tome da li tužiteljici pripada pravo naknade određenih novčanih iznosa po osnovi troškova putovanja u povodu liječenja sud nije ovlašten odlučivati po slobodnoj ocijeni temeljem članka 223. ZPP, već u tom pravcu treba izvesti odgovarajuće dokaze koje je bila dužna predložiti tužiteljica u ispunjenju procesne obveze iz članka 219. stavak 1. ZPP.
15. Osnovano tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod odlučivanja o prigovoru zastare istaknutom u odnosu na povećani tužbeni zahtjev iz podneska od 3. lipnja 2022. Prema odredbama članka 230. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 163/03 i 35/05, 127/13, 33/15 – dalje : ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala.Prvostupanjski sud je odbio prigovor zastare, jer smatra da u slučaju kada se iz iste činjenične i pravne osnove zahtjeva veća novčana svota, tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare prvobitnog zahtjeva kojim prekinuta zastara.
16.Takvo shvaćanje prvostupanjskog suda je u suprotnosti sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev-x 315/17-2 od 7. srpnja 2021., Rev-x-726/16-2 od 1.srpnja 2020., Rev-x 526/18-2 od 28.svibnja 2019., Rev-x 985/2017-2 od 5.ožujka 2019., Rev-x-424/11-2 od 29. siječnja 2014., Revr-1797/10-2 od 19. ožujka 2013. i dr. ).Naime, prema ustaljenom stajalištu Vrhovnog suda, kada se radi o preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, o prigovoru zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva treba odlučiti samostalno od dana preinake tužbe, neovisno je li riječ o povećanju iz iste činjenične i pravne osnove.
17. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica u tužbi podnesenoj 2. studenog 2018. navela da je tuženik izvan spora po odštetnom zahtjevu ukupno isplatio iznos od 14.660,00 kn, ali da je pretrpjela veću štetu, pa je s osnova nepodmirenog dijela neimovinske i imovinske štete postavila tužbeni zahtjev na iznos od 16.800,00 kn sa zateznim kamatama od dana presuđenja, i s osnova tuđe pomoći u iznosu od 1.200,00 kn sa zateznim kamatama od dana presuđenja.Nakon provedenih medicinskih vještačenja tužiteljica je podneskom od 3. lipnja 2022. ( listovi 159 do 165 spisa ) po osnovi neimovinske štete zatražila isplatu iznosa od 29.620,00 kn i po osnovi tuđe pomoći 1.400,00 kn.
18. Polazeći od naprijed izloženih stajališta sudske prakse, kada je tužiteljica podneskom od 3. lipnja 2022. povećala prvobitno podneseni zahtjev s naslova neimovinske štete s iznosa od 16.800,00 kn na iznos od 29.620,00 kn, te prvobitni zahtjev s naslova tuđe pomoći u iznosu 1.200,00 kn povećala na iznos od 1.400,00 kn, prekid zastarijevanja za povećanu tražbinu po osnovi neimovinske štete u iznosu od 12.820,00 kn i povećanu tražbinu u iznosu od 200,00 po osnovi tuđe pomoći mogao je nastupiti tek podnošenjem tog podneska.
19. Zastara zahtjeva za naknadu neimovinske štete počela je teći kada je dovršeno liječenje i stabilizirano zdravstveno stanje tužiteljice.Obzirom da je prema nalazu ortopeda liječenje dovršeno pet mjeseci nakon nezgode, a psihijatrijsko liječenje u listopadu 2016, zastara je počela teći od 31. listopada 2016., pa je za povećane dijelove tužbenih zahtjeva iz podneska od 3. lipnja 2022. nastupila zastara.
20. Dosuđeni iznos neimovinske štete od 15.620,00 kn u granicama je zahtjeva od 16.800,00 kn, postavljenog u tužbi podnesenoj unutar trogodišnjeg roka zastare.Ovaj zahtjev tužiteljica je u tužbi činjenično postavila s osnova preostale neisplaćene neimovinske štete.Ukupno utvrđena neimovinska šteta u iznosu od 30.000,00 kn, umanjena je za nesporno plaćeni iznos 14.380,00 kn, pa je tuženik po toj osnovi obvezan na isplatu iznosa od 15.620,00 kn.Pravilna je odluka iz točke I izreke kojom je odbijen dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 14.000,00 kn ( dio zahtjeva od 12.820,00 kn za koji je nastupila zastara, te prestali dio prvobitnog zahtjeva u iznosu od 1.180,00 kn ).
21. Jednako tako, dosuđeni iznos od 595,00 kn u granicama je u tužbi postavljenog zahtjeva po osnovi tuđe pomoći ( iznos od 1.200,00 kn ) za koji nije nastupila zastara.Utvrđeni iznos naknade po osnovi tuđe pomoći od 875,00 kn, umanjen je za isplaćenu naknadu po toj osnovi u iznosu od 280,00 kn.I u odnosu na tuđu pomoć, pravilna je odluka iz točke II izreke kojom je tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva u iznosu od 805,00 kn ( zastarjeli dio zahtjeva od 200,00 kn i preostali dio zahtjeva od 605,00 kn ).
22. O tijeku zatezne kamate na dosuđene iznose neimovinske i nenovčane imovinske štete pravilno je odlučeno primjenom odredbi članka 12. stavak 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( NN 151/05 ).Prema navedenim odredbama na isplaćenu ili dosuđenu štetu oštećena osoba ima pravo na isplatu zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.Budući je tužiteljica tijekom postupka postavila zahtjev za isplatu zateznih kamata od dana podnošenja zahtjeva, a utvrđeno je da je odštetni zahtjev podnesen 30.kolovoza 2018., pravilno je odlučeno o početku tijeka zateznih kamata na dosuđenu štetu.
23. Odluka o trošku utemeljena je na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 2. ZPP.Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio uspjeh stranaka, kao i ukupne troškove zastupanja tužiteljice i sudskih pristojbi iznosom od 6.724,00 kn.Međutim, osnovano tužiteljica prigovara da su pogrešno utvrđeni troškovi plaćenih predujma za provedena vještačenja.Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica platila predujam za prometno vještačenje u iznosu od 2.500,00 kn ( list 48 spisa ), te predujam za medicinska vještačenja u iznosu od 2.400,00 kn ( list 99 ) i u iznosu od 600,00 kn ( list 136 ), ukupno u iznosu od 5.500,00 kn.Dakle, ukupni troškovi tužiteljice iznose 12.124,00 kn.
24. Iz razloga navedenih u ovoj presudi, odbijanjem žalbi stranaka, temeljem članka 368. ZPP, potvrđena je prvostupanjska presuda.
25. Budući tuženik nije uspio sa žalbom, dok je tužiteljica uspjela sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu u odnosu na odluku o trošku, temeljem članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. i 5. ZPP, stranke su odbijene sa zahtjevima za naknadu troškova u povodu žalbe.
U Karlovcu, 8. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Vesna Stokrp,v.r.