Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-111/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Alenke Laptalo članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz P., K. 27, zastupan po odvjetnicima Odvjetničkog društva V. i P. iz R., protiv tužene O. B. P., S. ulica – O. G. D. P., V. S. 24A, zastupan po punomoćnici T. T., odvjetnici iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-27/2019-28 od 11. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr- 27/2019-28 od 11. listopada 2022., potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žabe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-27/2019-28 od 11. listopada 2022., točkom I naloženo je tuženoj O. bolnici P., S. ulica – O. generale di P., V. S. 24A, OIB tužitelju I. B. iz P., K. 27, OIB, isplati iznos od 58.354,27 kn/7.744,94 € uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate po stopi koja za razdoblje od 15.1.2014.g. do 31.7.2015. teče po eskontnoj stopi H. N. B. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih bodova, a za razdoblje od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužitelj odbija, a točkom II naloženo je tuženici tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.178,75 kuna/1.218,23 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. listopada 2022. godine pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana. Točkom III odbijen je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje ZPP) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava, te pobija i odluku o troškovima postupka. Tužena predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka tuženici, odnosno, u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Povodom žalbe tužene, a po službenoj dužnosti, pazeći na bitne povrede odredaba parničnog na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski nije našao da je pobijana presuda obuhvaćena ili da je postupak koji je prethodio njenom donošenju vođen počinjenjem koje od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tužena.

Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, za odrađene prekovremene sate u one dane kada državni praznici ili blagdani padaju na radne dane od ponedjeljka do petka te razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te privremene nesposobnosti za rad.

6. U prvostupanjskom sudu je kao nesporna činjenica utvrđeno da je tužitelj od 1. siječnja 2014. do danas neprekidno zaposlen kod tuženice na radnom mjestu doktor medicine specijalist u tuženikovoj Klinici, da je tuženica pogrešno obračunavala plaće obzirom na ostvarene radne sate koji prelaze mjesečni fond sati, a koji se prema zaključcima Zajedničke komisije broj 148 i 153 trebaju isplaćivati kao prekovremeni rad.

7. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka sukladno odredbi članka 57. KU, odnosno članka 55. KU/18 i sukladno odredbi članka 59. KU i članka 57. KU/18, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad.

8. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

9. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

10. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom postavilo se pitanje tumačenja odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 i članka 49. stavak 9. i 10. KU/18 te domašaja tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora.

11. Odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo.

12. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj „upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem“ i donijeli su Zaključak broj 148. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“.

12.1. Na sjednici održanoj 21. prosinca 2015., Zajedničko povjerenstvo donijelo je novi zaključak broj 153. koji glasi:

„Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavlja se izvan snage Zaključak broj 21., 48. i 148.“.

13. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da redovni mjesečni fond sati za sve radnike mora biti isti, a kako to jasno proizlazi iz Zaključaka broj 148. i 153. i to bez obzira da li rade u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti iz čega nastavno slijedi da sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

14. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom kao i na dan Uskrsa, ima pravo a plaću uvećanu za 150% prema stvarno određenih satima. Svi radnici koji ne rade na dan blagdana, neradnim danom utvrđenim zakonom kao i na dan Uskrsa imaju pravo na naknadu plaće.

15. Zaključkom broj 153. o tumačenju odredba članka 51. stavak 10. KU/13 nije stavljena izvan snage.

16. Prema stavu ovog suda, s obzirom na odredbu članka 19. stavak 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13. Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora, zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili sl.

17. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

18. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

19. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi. Ujedno valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019., broj Su-IV- 56/19-18 zauzeo sljedeće shvaćanje:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.",

pa stoga tužena u žalbi neosnovano osporava nalaz vještaka kojim su i na prekovremene sate obračunati neisplaćeni dodaci, a time i stav prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na isplatu dodataka i na ostvarene prekovremene sate.

20. Odredbom članka 51. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni da, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu.

21. Ako su stvarno odrađeni radni sati određeni kroz rad u turnusima, smjenskim radom, i na blagdan ili na neradni dan, tako odrađeni satu uvećavaju se u postocima prema članku 52. KU/13 (članak 50, KU/18), a ako tako obračunati mjesečni fond sati prelazi redoviti mjesečni fond sati, a koji je jednak za sve radnike, tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad prema odredbi članka 51. stavak 9. KU/13 (članak 49. KU/19).

22. Poslodavac je dužan radniku platiti prekovremeni rad, a nesporno je da je tužitelj radeći u turnusima ostvario prekovremene radne sate kroz utuženo vrijeme radeći kao doktor medicine specijalist, te ima pravo na uvećanje plaće; za posebne uvjete rada (članak 57. KU), za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (članak 59. KU), i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao i za razliku naknade za godišnji odmor te bolovanje do 42 dana.

23. Obzirom se tumačenje Povjerenstava broj 148. primjenjuje od dana stupanja na snagu KU/13 - 1.12.2013., pa do izmjene novim tumačenjem Povjerenstava broj 153. koje je stupilo na snagu 21.12.2015., vještak je u dopuni nalaza i mišljenja uzeo u obzir vrijeme važenja tumačenja broj 148. i tumačenja broj 153., za izračun ostvarenog broja prekovremenih sati i dodataka na tako ostvarene sate, jer sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i kao takav treba biti i plaćen.

24. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike, upravo iz razloga što je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i uračunavao ih u redovni mjesečni fond sati, kao i tužitelju koja je za blagdan radio.

25. Takovim načinom obračuna radnih sati radnicima koji nisu radili u neradne dane kao redovan rad, i tužitelju koju je radio u te dane – neradne dane, tužitelj je stavljen u nepovoljniji položaj, budući je drugim radnicima koji nisu radili u neradne dane priznato kao da su i oni radili, a tužitelju taj neradni dan iako ga je odradio, neovisno da li kroz smjenski rad ili kroz rad u turnusu, on je radio dok drugi – npr. administrativni radnici nisu, nije vrednovan u smislu navedenih zaključaka.

26. Nesporno je da je redovni mjesečni fond radnih sati koji svaki radnik treba odraditi za sve radnike isti, ali je isto tako nesporno da je tužitelj radeći u neradni dan ostvario pravo na naknadu za takav rad, i to kao prekovremeni rad.

27. Također je pravilan stav prvostupanjskog suda da je tuženik obračunavajući plaće tužitelju postupao protivno zaključcima zajedničke komisije broj 148. i 153. prema kojima: „Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti i plaćen.“

28. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je, u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilno primijenio odredbu članka 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17.), kao i odredbe članka 36. KU i članka 34. KU/18.

29. Iz dopune nalaza provedenog financijskog vještačenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju u utuženom vremenskom razdoblju isplaćena manje plaća s osnove prekovremenog rada (3.781,80 kn/501,82 EUR), s osnove neisplaćenih dodataka na prekovremeni rad (45.057,01 kn/5980,09 EUR), s osnove razlike naknade za godišnji odmor (7.869,48 kn/1044,40 EUR) i s osnove razlike naknade za bolovanje do 42 dana (3.581,14 kn/475,30 EUR), odnosno ukupno 60.289,44 kn/8001.78 EUR), time da je tužitelj utužio niži iznos, odnosno 58.354,27 kn.

30. Na dosuđene iznose razlike manje isplaćene plaće pravilno je određen i početak tijeka zateznih kamata (članak 29. ZOO).

31. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovi tako i po visini troškova koji su određeni na temelju članka 154. i 155. ZPP-a.

31.1. Tužena neosnovano napada odluku o troškovima postupka tvrdeći da je tužitelju pogrešno dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 2.472,50 kn, jer da je tužena platila trošak na ime predujma za troškove vještačenja od 472,50 kn, a tužitelj je platio 2.000,00 kn.

31.2. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je na ročištu održanom 10. rujna 2019. raspravnim rješenjem tužitelj pozvan na plaćanje predujma u iznosu od 2.500,00 kn, a na ime troškova financijskog vještačenja - list 177, te je i uplatio navedeni iznos prema potvrdi o izvršenom nalogu sa lista 181.

31.3. Prema zahtjevu za naknadu troškova vještačenja, troškovi vještačenja iznose 2.472,50 kn - list 200, a koji je i isplaćen - list 234 spisa.

31.4. Nadalje proizlazi da je po prigovoru tužene provedeno dopunsko vještačenje, ali iz stanja spisa ne proizlazi da je vještak podnio zahtjev za naknadu troškova dopunskog vještačenja niti da je sud pozvao tuženu na uplatu predujma za dopunsko vještačenje niti u spisu prileži dokaz da je tužena uplatila neki iznos za dopunsko vještačenje.

32. Žalbenim navodima tužene nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude pa je na temelju članka 368. ZPP-a, žalba tužene odbijena kao neosnovana a pobijana presuda potvrđena.

33. Odbijen je zahtjev tužene za naknadu troška žalbe na temelju članka 166. ZPP-a.

U Karlovcu 8. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

Vinka Vrančić, v.r.