REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 61/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ivana Mađerčića iz Virovitice, Strossmayerova 138, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Kosta Lacmanović, odvjetnik u Virovitici, protiv tuženika Agroservis Virovitica d.o.o., Virovitica, u stečaju, S. Radića 136, OIB 65539548625, kojeg zastupa stečajni upravitelj Ivan Hudoletnjak, dipl. prav., radi isplate (po tužbi) i naknade štete (po protutužbi), odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-9375/2013-2 od 11. siječnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-60/2009-84 od 2. travnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e:

Odbijaju se revizije tužitelja Ivana Mađerčića i tuženika Agroservis Virovitica d.o.o. Virovitica protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-9375/2013-2 od 11. siječnja 2017.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tužitelja Ivana Mađerčića protiv rješenja o parničnom trošku sadržanog u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-9375/2013-2 od 11. siječnja 2017.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-60/2009-84 od 2. travnja 2012. suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku-protutužitelju Agroservis Virovitica d.o.o. Virovitica da tužitelju – protutuženiku Ivanu Mađerčić iz Virovitice, Štrosmajerova 138, isplati 695.346,22 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. studenog 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine pa nadalje po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena sve do isplate, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 670.845,73 kuna, sve u roku od 15 dana

II Utvrđuje se da je odredba čl. 2. toč. 2.10. Ugovora o prodaji poslovnih udjela Agroservis-remont d.o.o. Virovitica, što su ga 28. srpnja 1997. godine sklopili tuženik, kao prodavatelj i tužitelj kao kupac, o zateznoj kamati po stopi od 2% mjesečno ništava.

III Odbija se tuženika – protutužitelja s protutužbenim zahtjevom koji glasi: "Tužitelj.protutuženik Ivan Mađerčić iz Virovitice, Strossmayerova 138, dužan je platiti tuženiku-protutužitelju Agroservis Virovitica d.o.o. Virovitica iznos od 3.665.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. studenog 2006. godine pa do isplate, te mu je dužan naknaditi trošak ovog parničnog postupka, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 9375/2013-2 od 11. siječnja 2017. suđeno je:

„I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-60/2009 -87 od 2. travnja 2012., u točki II izreke i u točki III izreke u dijelu kojim se odbija tuženikov protutužbeni zahtjev koji glasi:

''Tužitelj-protutuženik Ivan Mađerčić iz Virovitice, Strossmayerova 138, dužan je platiti tuženiku-protutužitelju Agroservis Virovitica d.o.o. Virovitica iznos od 3.665.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. studenog 2006. pa do isplate, u roku od osam dana.''

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P- 60/2009-87 od 2. travnja 2012., u točki I izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku AGROSERVIS VIROVITICA d.o.o., Virovitica, da tužitelju IVANU MAĐERČIĆU iz Virovitice, Štrosmajerova 138, isplati 695.346,22 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. pa nadalje po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena sve do isplate, u roku od petnaest dana, i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 695.346,22 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. studenoga 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, a od 1. siječnja 2008. pa nadalje po stopi od 14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od petnaest dana.''

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P- 60/2009-87 od 2. travnja 2012., u točki I izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 670.845,73 kn, i u točki III. izreke u dijelu kojim je odlučeno da se odbija protutužbeni zahtjev u dijelu da tužitelj naknadi tuženiku trošak parničnog postupka, i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 260.944,87 kn (dvjestošezdesettisućadevetstočetrdesetčetiri kune i osamdesetsedam lipa), u roku od osam dana.“.

3. Protiv drugostupanjske presude, u odnosu na glavnu stvar i u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka reviziju podnosi tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobija presuda preinači, a podredno ukine.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Protiv drugostupanjske presude, reviziju podnosi i tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.

6. U odgovoru na reviziju, tužitelj osporava revizijske navode i predlaže da se revizija kao nedopuštena odbaci, a podredno odbije kao neosnovana.

7. Revizija tužitelja protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, a protiv odluke o parničnim troškovima nije dopuštena.

8. Revizija tuženika nije osnovana.

9. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijama i samo u granicama razloga određeno navedenih u revizijama.

10. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuju revidenti. Naime, suprotno tvrdnjama iznesenim u revizijama, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je u odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem po toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužitelja i tuženika, drugostupanjski sud nije počinio povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP. Revizijskim prigovorima istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno raspravljati (čl. 385. ZPP).

12. Predmet spora je zahtjev po tužbi, za vraćanjem iznosa od 695.346,22 kn sa zateznim kamatama, koji je iznos tužitelj platio tuženiku na ime dijela ugovorene prodajne cijene za poslovni udjel trgovačkog društva AGROSERVIS-REMONT d.o.o. Virovitica, a koji tužbeni zahtjev se temelji na nespornoj činjenici da je raskinut Ugovor o prodaji udjela AGROSERVIS-REMONT d.o.o. Virovitica sklopljen 28. srpnja 1997. između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca (dalje: Ugovor). Predmet spora je po protutužbi tuženikov zahtjev za naknadu štete u iznosu od 3.665.000,00 kn sa zateznim kamatama na temelju činjenice raskida Ugovora.

13. Nesporno je, da je člankom 3. toč. 3. toč. 2. Ugovora, ugovoreno da prodavatelj ima pravo raskinuti osnovni Ugovor, ukoliko Kupac ne plati ni nakon tri mjeseca od dospijeća pojedinog obroka. Nadalje, ugovoreno je da je Kupac u slučaju raskida Ugovora, suglasan da tada bez ikakvih dodatnih isprava i postupaka s Prodavateljem donosi odluku o izmjenama i dopunama Izjave o osnivanju AGROSERVIS-REMONT d.o.o., tako da ista prelazi u Ugovor o osnivanju gdje će suvlasnici biti Kupac i Prodavatelj. U tom slučaju, visina udjela Kupca će biti srazmjerna otplaćenom dijelu umanjenom za 200.000,00 kuna, za koje je Kupac suglasan da prelaze u ruke Prodavatelja s naslova dodatne garancije za pravovoremenu i cjelovitu isplatu. Visina udjela prodavatelja biti će srazmjerna preostalom neotplaćenom dijelu uvećanom za 200.000,00 kuna. Nesporno je, da je tužitelj temeljem navedenog Ugovora ukupno platio iznos od 885.000,00 kn (200.000,00 kn i 685.000,00 kn), te da je tužitelj posljednji obrok platio 1. srpnja 2001., pa bi po ugovorenoj dinamici plaćanja idući obrok dospio 1. siječnja 2002.

14. Zaključuje drugostupanjski sud da, s obzirom na ugovoreni sadržaj obveze predviđene za slučaj raskida Ugovora, tužitelju ne pripada pravo na isplatu iznosa od 695.346,22 kn na ime plaćenog dijela ugovorene prodajne cijene, jer se to pravo ne temelji na odredbi čl. 3. st. 3. toč. 2. Ugovora.

15. Opisanim je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da su parnične stranke učinak raskida Ugovora, ugovorile na drugačiji način nego što je to bilo regulirano odredbom čl. 132. st. 2. ovdje mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05 – dalje: ZOO), a na što su stranke i bile ovlaštene s obzirom na dispozitivnost navedene zakonske odredbe.

15.1. Neosnovani su stoga revizijski navodi tužitelja da bi drugostupanjski sud pogrešno ocijenio pravnu osnovu njegovapotraživanja.

16. Nadalje, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je nastupila zastara potraživanja tuženika. Pri tome je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda, da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, propisan odredbom čl. 371. ZOO, a s obzirom da se radilo o Ugovoru o prodaji poslovnog udjela.

16.1. Kako je utvrđeno da je tužitelj posljednju uplatu izvršio 1. srpnja 2001., a prvi idući obrok prema ugovorenoj dinamici plaćanja (koji je dospio 1. siječnja 2002.) nije plaćen, to znači da je tuženik stekao pravo zahtijevati ispunjenje Ugovora 2. siječnja 2002. Stoga je do podnošenja predmetne tužbe 26. studenoga 2008. navedeni zastarni rok od pet godina istekao.

16.2. Revizijskim navodima u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a koji navodi u bitnome predstavljaju ponovljene žalbene navode, nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude.

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih su revizije tužitelja i tuženika izjavljene, to je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizije valjalo odbiti.

U odnosu na reviziju tužitelja u odnosu na odluku o parničnom trošku:

18. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.

19. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja, posebice se imalo na umu da se pod izrazitom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak u odnosu na predmet spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se dovršava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

20. Na osnovu izloženoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja protiv rješenja o troškovima parničnog postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 8. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina

Broj zapisa: eb319-43403

Kontrolni broj: 04516-3583c-57151

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DRAŽEN JAKOVINA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.