REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 281/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M., S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik u S., protiv tuženice A. B. d.d., Z., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1838/2021-3 od 27. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-596/2019-28 od 23. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1838/2021-3 od 27. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-596/2019-28 od 23. kolovoza 2021. radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu te je uz navedena pitanja istaknula i to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tuženica kroz prvo, drugo i četvrto postavljeno pitanje problematizira učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na prekid zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO), kao i dospijeće plaćanja zatezne kamate na iznos stečenog bez osnove kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe ugovora o kreditu. Međutim, navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu. Treće postavljeno pitanje također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da je pobijana odluka u skladu s pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda iz odluke poslovni broj Rev 308/2022-2 od 19. travnja 2022. Naime, u navedenoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, kao niti jedan jedinstveni parametar uz koji bi se vezala promjenjiva kamatna stopa, a koji bi se po sili zakona primjenjivao u situaciji kada je ugovorna odredba proglašena ništetnom, pa se samim time dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim ne može supstituirati primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi sud određivao u okolnostima svakog pojedinog slučaja te na tako utvrđenu stopu obračunavao potencijalnu razliku. Kroz zadnje postavljeno pitanje tuženica pogrešno implicira da se sudovi u nižestupanjskim odlukama nisu očitovali na prigovore tuženice koji se odnose na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke. Međutim, valja reći da su prigovori tuženice bili pravne naravi i da su ih nižestupanjski sudovi otklonili pozivajući se između ostalog i na odluku donesenu u kolektivnom sporu radi zaštite prava potrošača.

5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

6. S obzirom na to da je tuženica kao razlog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i prava na obrazloženu sudsku odluku iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda navela neočitovanje nižestupanjskih sudova na njezine prigovore vezane uz nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, valja reći da tuženica, iz već navedenih razloga, nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom ljudskog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

7. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 8. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.