REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 401/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Š. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1251/17-2 od 17. listopada 2017. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1434/15-27 od 17. studenoga 2016., na sjednici održanoj 8. veljače 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1251/17-2 od 17. listopada 2017. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1434/15- 27 od 17. studenoga 2016. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" Utvrđuje se da je tužitelj Ž. Š., O., …, kao vlasnik stana na II katu stambene zgrade u O., … u dvorištu s lijeve strane, gledano kada se uđe u dvorište, ulaz i stubišta broj …, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i hodnika ukupne površine 93,25 m2, suvlasnik i bio suvlasnik u vrijeme podnošenja tužbe tuženika Republike Hrvatske u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P-1202/13 u 1/18 dijela na nekretnini kčbr. 1428, kuća broj … i dvor. …, (danas …), površine 1074 m2 upisane u zk. ul. 17579 k.o. O. što je tuženik Republika Hrvatska dužna priznati u roku od 15 dana, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda.
Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju Ž. Š., O., O. … naknadi prouzročeni parnični trošak u iznos od 69.000,00 kn u roku od 15 dana."
2. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda i odbačena je tužba te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 42.000,00 kn (stavak I. izreke) kao i troškove u povodu pravnog lijeka u iznosu od 8.750,00 kn (stavak II. izreke).
3. Protiv tog drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč 1. u vezi s čl. 400. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14. – dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava a time i pogrešne primjene postupovnih pravila s prijedlogom da se isto preinači u skladu s navodima revizije. Traži naknadu troškova revizije.
4. Tuženica na reviziju nije odgovorila.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik stana na II katu stambene zgrade u O., … u dvorištu s lijeve strane, gledano kada se uđe u dvorište, ulaz i stubišta broj …, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i hodnika ukupne površine 93,25 m2, a time i suvlasnik u 1/18 dijela na nekretnini kčbr. 1428, kuća broj … i dvor. …, (danas …), površine 1074 m2 upisane u zk. ul. 17579 k.o. O.
7. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev s obrazloženjem da kod tužitelja postoji pravni interes da se utvrdi da je suvlasnik u 1/18 dijela na kčbr. 1428 k.o. O. i da je to bio u trenutku vođenja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem P-1202/13 jer da je Republika Hrvatska ishodila pravomoćnu presudu protiv Ž. Š. na predaju u posjed i iseljenje iz nekretnine u podrumu zgrade pozivajući se upravo na upis svoga prava vlasništva na kčbr. 1428 k.o. O. Sud nije prihvatio prijedlog tužene da odbaci tužbu obzirom da njome nisu obuhvaćeni ostali suvlasnici zgrade jer da tužitelju ostali suvlasnici na predmetnoj nekretnini nisu nikada niti osporavali suvlasništvo za razliku od tuženice Republike Hrvatske.
8. Iz pobijanog drugostupanjskog rješenja proizlazi da su osim Republike Hrvatske i druge osobe upisane kao vlasnici posebnih dijelova predmetne nekretnine, te da je bilo potrebno tužbom obuhvatiti sve suvlasnike kao nužne suparničare, pa je drugostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 366. st. 1. ZPP ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu.
9. Tužitelj u reviziji ističe da je vlasnik predmetnog stana postao na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 8/92, 33/92, 43/92 - službeni pročišćeni tekst, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02, 113/02), te da na temelju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17, dalje: ZVDSP) vlasniku posebnog dijela pripada i odgovarajući suvlasnički dio, koji mu samo tuženica Republika Hrvatska osporava, a ne i ostali suvlasnici zgrade, zbog čega je tužio samo Republiku Hrvatsku te da je takvim postupanjem drugostupanjskog suda povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u postupku te ustavna garancija prava tužitelja na pošteno i pravično suđenje.
10.1. U konkretnom slučaju kako je riječ je o etažnom vlasništvu na posebnom dijelu zgrade stečenom na temelju prijašnjih propisa do primjene dolaze prijelazne odredbe ZVDSP o uspostavi jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade. Vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ZVDSP postaje vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama ZVDSP, pa se prosuđuje po njima, ako u prijelaznim odredbama nije što posebno određeno (čl. 370. st. 1. ZVDSP). Nadalje je određeno da vlasnik posebnog dijela zgrade nakon stupanja na snagu ZVDSP ostaje vlasnikom svog posebnog dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine (čl. 370. st. 2. ZVDSP). Vlasniku posebnoga dijela zgrade pripada stupanjem na snagu ZVDSP odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dosadašnjega sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta, odnosno umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta (čl. 370. st. 3. ZVDSP). Veličina odgovarajućeg suvlasničkoga dijela utvrđuje se odgovarajućom primjenom pravila ZVDSP o veličini odgovarajućega suvlasničkog dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome vlasništvu posebni dio zgrade. Polazište za utvrđivanje odgovarajućega suvlasničkog dijela je veličina odnosno vrijednost posebnoga dijela u etažnom vlasništvu u odnosu prema vrijednosti cijele nekretnine (suprotno od osnivanja etažnog vlasništva ubuduće). Dok ne dođe do primjene pravila ZVDSP o veličini odgovarajućega suvlasničkoga dijela smatra se da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnog dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova koje će sud među njih pravedno podijeliti (čl. 370. st. 4. ZVDSP). Dakle, obzirom na propise koji reguliraju pretvorbu prava vlasništva, obilježja na kojima se temelji etažno vlasništvo prema ZVDSP, te pravila o pretvaranju etažnog vlasništva na posebnom dijelu zgrade stečenog na temelju prijašnjih propisa u vlasništvo posebnog dijela nekretnine, pasivno su legitimirani svi suvlasnici nekretnine.
10.2. Međutim, u slučaju propusta tužitelja da tužbom obuhvati sve nužne suparničare na pasivnoj strani drugostupanjski sud nije mogao ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu bez da je prethodno postupio prema odredbi čl. 109. ZPP. Naime, sud je dužan na temelju odredbe čl. 109. ZPP pozvati tužitelja da dopuni tužbu vodeći računa o pasivnoj legitimaciji tuženika (tako i ovaj sud u odluci Rev-x 181/2017 od 26. siječnja 2021.).
11. Kako je takvim postupanjem učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 109. ZPP to je odluke nižestupanjskih sudova valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje, u smislu odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.
12. U nastavku postupka prvostupanjski sud će pozvati tužitelja da dopuni tužbu u skladu s odredbom čl. 109. ZPP kako bi mogao donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.
13. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
Zagreb, 8. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
