Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-101/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L., OIB: …, iz K., …, zastupanog po punomoćnicima iz Z. o. u. J. J. i M. B. iz K., …, protiv tuženice T. C., OIB: …, iz K., …, zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku iz K., …, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 558/2018-27 od 12. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženice T. C. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-558/2018-27 od 12. listopada 2022. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu kat. čest. … k.o. V. J. (stare izmjere kat. čest. … k.o. J.).

II Djelomično se potvrđuje i djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-558/2018-27 od 12. listopada 2022. u dijelu odluke o trošku tako da u tom dijelu ista sada glasi :

Nalaže se tuženici T. C. da tužitelju Z. L. naknadi pored već dosuđenog iznosa od 15.072,50 kn (2.000,46 eur) i daljnji parnični trošak u iznosu od 248,86 eur (1.875,00 kn) tj. ukupno trošak postupka u iznosu od 2.249,32 eur (16.947,50 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 6,82 % godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je E. s. b. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i to počev od dana odnošenja prvostupanjske presude pa sve do ispate, u roku od 15 dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženici T. C. da tužitelju Z. L. naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 34,01 eur (256,25 kn) sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana odnošenja drugostupanjske odluke pa sve do ispate, u roku od 15 dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan. IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Z. L. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''Utvrđuje se da je tužitelj L. Z., K., …, OIB:…, posjednik kčbr. . oranica pod lešće od 3980 m2 koja dolazi upisana u Posjedovnom listu broj … k.o. V.. J., a koja čestica prema zemljišnim knjigama odgovara kč. br. … steljnik od … čhv. koja dolazi upisana u zk. ul. br. … k.o. J. koje je vlasnik tužitelj, a posebno dijela naprijed navedene čestice u obliku trokuta označen u skici mjerničkog vještaka N. B., ing. geodezije, od rujna 2019. točkama A,B,E površine 5.4 m2, te dijela označenog točkama B,C,D površine 1,5 m2, što je tužena C. T., K., …, OIB: …dužna priznati te naprijed navedene dijelove kčbr. … steljnik od … čhv. koja dolazi upisana u zk. ul. br. … k.o. J. predati tužitelju u posjed a ujedno je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 15.072,50 kn / 2.000,46 eur1 prema odluci suda uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 6,82 % godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO-a) tekući počam od odnošenja prvostupanjske presude pa do ispate, sve to u roku od 15 dana.''

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi ističe kako je obrazloženje suda u cijelosti neosnovano i prvenstveno u kontradikciji s provedenim dokazima. Utvrđenje suda je u potpunoj kontradikciji s pravomoćnim rješenjem o uređenju međe koje je doneseno u predmetu istog prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem R-46/17. Naime, navedenim rješenjem uređena je međa prema posljednjem mirnom posjedu kojeg je sud utvrdio na licu mjesta, a pri čemu sud nesporno utvrđuje da se sporni dijelovi nalaze u posljednjem mirnom posjedu tuženice. Poziva se na sadržaj obrazloženja rješenja o uređenju međe. Obrazloženje pravomoćno okončanog postupka uređenja međe ukazuje i na nevjerodostojnost iskaza svjedoka predloženih po tužitelju koji svjedoci su tvrdili kako je tužitelj redovno kosio obrov. S obzirom na konfiguraciju terena i životno i u praksi je jasno da vlasnik ''gornjeg'' zemljišta nikada ne kosi obrov, a posebice ne pola ili mali dio obrova. Upućuje na očitovanje tužitelja u predmetu R1-46/17 iz kojeg je jasno vidljivo da su tuženica i njezin pok. suprug još 1972. kupivši gradilište za kuću i kupivši dio zemljišta od ''susjeda M.'' tuda počeli koristiti poljski put s tvrdnjom da im je taj susjed rekao da je tuda planski put te da im on tužitelj to nije branio. Njegovo iskazivanje u ovom postupku je potpuno suprotno, ali tužitelj ničim nije dokazao da je reagirao i da je tražio zaštitu nekog svog posjeda ili vlasništva, a radi se o vremenskom razdoblju od gotovo 45 godina. Prema pobijanoj presudi betonska cijev da ne bi bila u funkciji navedenog puta budući da je upravo na spornom dijelu A-B-E, a što je i životno nelogično jer je potpuno jasno da se betonska cijev postavlja u kanal uz cestu kako bi kroz taj kanal voda i dalje mogla otjecati i na dijelu po kojem se cijev nasipa radi izgradnje puta, a što da je potkrijepljeno sadržajem kupoprodajnog ugovora u kojem je navedeno da D. M. prodaje pok. suprugu tuženice dio svoje parcele u širini od 2,5 m po cijeloj dužini s istočne strane. Takav zaključak prvostupanjskog suda da je u protivnosti s navedenim Ugovorom pozivajući se na toč. 7. istog Ugovora. Upravo činjenica postavljanja betonske cijevi do točke A na skici očevida, a koju su postavili tuženica i njezin suprug jasno potvrđuju tvrdnju tuženice da je kupljeno zemljište do točke A i nastavno kako je i uređena međa u spomenutom izvanparničnom postupku. Zbog navedenog pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama čime je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Činjenično stanje je pogrešno utvrđeno budući je pogrešno utvrđena širina kupljenog zemljišta odnosno točka 11. obrazloženja odluke u suprotnosti s točkom 7. Kupoprodajnog ugovora. Sud pogrešno utvrđuje da se tužitelj oduvijek nalazi u faktičnom posjedu spornog dijela jer je to suprotno utvrđenju u pravomoćno okončanom postupku uređenja međe. Konačno, pogrešno utvrđuje da sporni dio pripada tužitelju, a obzirom na poziciju postavljene betonske cijevi i tvrdnje svjedoka da je ista postavljena od strane ravnog prednika tuženice i da se tome nitko nikada nije protivio. Slijedom navedenog pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja i tuženici naknadi parnični trošak prema troškovniku u spisu odnosno podredno uvaži žalba i ukine pobijana prvostupanjska presuda te predmet vrati na ponovni postupak, ali pred izmijenjenim sucem.

3. U odgovoru na žalbu tuženice tužitelj je iskazao da je žalba tuženice neosnovana te posebno ističe kako upravo iz razloga što je u spisu istog prvostupanjskog suda poslovni broj R1-46/2017 pogrešno utvrđena međa oslanjajući se isključivo na iskaz Đ. Š. tužitelju nije preostao drugo nego pokretanje parničnog postupka i utvrđenje da tuženica nije mogla steći pravo vlasništva dosjelošću jer kao što je vidljivo na prijeporu su ranije bili i mjernički vještaci te se točno znala međa između zemljišta stranaka i dok je suprug tuženice bio živ nikada nije dolazilo do spora već su isti nastali nakon njegove smrti. Što se tiče betonske cijevi ističe da tu cijev nije položila tuženica već da je ista položena kada se uređivala cesta u vrijeme postavljala asfalta i da je to postavila mjesna zajednica kako je to iskazala svjedokinja Đ. K. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i obvezati tuženicu na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu uz zakonsku zateznu kamatu.

4. Protiv uvodno navedene presude u dijelu odluke o troškovima postupka žalbu je izjavio tužitelj navodeći kako je zakonodavac imao u vidu da se za pripremno ročište, na kojem se raspravljalo koji će se dokazi provesti, stranci dosudi naknada u punom iznosu tražeći da se za zastupanje na pripremnom ročištu od 6. ožujka 2019. dosudi naknada u punom iznosu od 1.000,00 kn. Nadalje, tužitelj smatra da mu pripada iznos naknade za zastupanje na ročištu održanom 19. siječnja 2021. u punom iznosu. Također navodi kako je tijekom postupka bilo potrebno pribaviti povijest promjena od strane odvjetnika kao i identifikaciju čestica, slijedom čega da tužitelj ima pravo na nagradu za sastav pribave isprava temeljem Tbr. 32. Tarife odnosno u iznosu od 250,00 kn pozivajući se na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- 633/19 od 23. listopada 2019. Smatra da je prvostupanjski sud trebao priznati trošak pristupa na ročište za objavu u iznosu od 500,00 kn upućujući na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-580/2005 od 14. prosinca 2005. Također na navedene iznose tužitelju pripada i PDV od 25%. Dakle, u konkretnom slučaju je vrijednost predmeta spora 2.187,50 kn pa predlaže preinačiti odluku o trošku te tužitelju dosuditi i daljnji trošak u iznosu od 2.187,50 kn (290,33 eur) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i trošak žalbe i to za sastav iste 312,50 kn čemu je pridodan PDV u iznosu od 78,12 kn te pristojba na žalbu 100,00 kn odnosno ukupno 490,62 kn (65,11 eur) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja drugostupanjske presude pa do isplate.

5. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

6. Žalba tuženice nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja, kao zemljišnoknjižnog vlasnika, da mu tuženica preda u posjed dijelove nekretnine kat. čest. … k.o. V. J. (stare izmjere kat. čest. … k.o. J. upisana u zk. ul. …), i to dio koji je označen u skici vještakinje N. B. ing. geod. od rujna 2019. točkama A-B-E odnosno dio označen točkama B-C-D.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da je tužitelj ne samo, kao formalno pravni vlasnik, već i stvarnopravni vlasnik, bio osobno i putem pravnih prednika u posjedu cjelokupne predmetne nekretnine protiveći se posezanju tuženice i širenju puta na uštrb njegove zemlje te da je osporavao tuženici da samostalno vrši bilo kakve posjedničke čini na njegovoj zemlji, posebno da vrši zasijecanje njegovog zemljišta. Također obrazlaže da tuženica nije mogla na nepošten način steći dosjelošću posjed predmetnog zemljišta, a nepoštenje se očituje i kroz spomenuti izričaj da je htjela otkupiti od tužitelja utužene dijelove predmetne nekretnine. Kako je tužitelj dokazao da su ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) prihvatio je tužbeni zahtjev.

11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

12. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužitelj je u predmetnoj parnici u povodu revindikacijske tužbe, dokazao svoje pravo vlasništva kat. čest. … k.o. V. J. koja odgovara kat. čest. … k.o. J. stare izmjere (zemljišnoknjižni izvadak l.s. 39), zatim identitet stvari odnosno dijela nekretnine koji predstavlja predmet spora, kao i to da opisane dijelove kako su isti precizirani u izreci prvostupanjske odluke sukladno skici lica mjesta (l.s. 30), u posjedu drži tuženica.

13. Protiv revindikacijskog zahtjeva tuženica se branila prigovorima, kojima i po ocjeni ovog suda, nije s uspjehom osporila tužiteljev zahtjev na povrat spornih dijelova predmetne nekretnine.

13.1. Naime, tuženica negira da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetu spora jer da njezino pravo na posjed izvire iz stvarnopravnog odnosa tj. samostalnog posjedovanja kroz zakonom određeno vrijeme.

14. Među strankama nije sporno da je 17. kolovoza 1972. između D. M., kao prodavatelja, i pok. supruga tuženica B. C., kao kupca, sklopljen Kupoprodajni ugovor kojim prodavatelj prodaje dio svoje parcele kat. čest. … livada S. i to „onako, kako je on danas uživa, i to dio u širini od 2,50 m, a po cijeloj dužini sa istočne strane za kupovninu od od 1.500,00 dinara" (čl. 1. Kupoprodajnog ugovora), dok u čl. 7. istog Ugovora stoji: ''Ugovorne stranke ispravljaju dimenzije širine zemljišta, koje se prodaju u pravcu, da je prodano zemljište široko onoliko, koliko iznosi razmak između danas postavljene ograde na zemljištu prodavatelja, koja predstavlja među prodanom dijelu i međe do zemljišta L. J.''.

14.1. Također nije prijeporno da je tuženica, kao predlagateljica, u predmetu istog prvostupanjskog suda poslovni broj R1-43/16 podnijela prijedlog radi uređenja međe između kat. čest. … k.o. V. J. i kat. čest. … k.o. V. J., u kojem postupku je izvršen dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještakinje A. O. 19. srpnja 2017. te je pravomoćnim rješenjem uređena međa između dijelova navedenih nekretnina prema posljednjem mirnom posjedu tako da je određeno da međa ide pravcem A-B- C-D kako je to označeno u skici koja predstavlja sastavni dio rješenja, ujedno je riješeno da svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa i to u roku 6 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke o uređenju međe.

15. Po ocjeni ovog suda, činjenica da je međa između nekretnina stranaka uređena naprijed navedenim pravcem - prema posljednjem mirnom posjedu, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Naime, rješenje o uređenju međe nema značaj presuđene stvari te je upravo nezadovoljna stranka mogla dokazivati vlasništvo na spornom dijelu čime se tužitelj i poslužio. Činjenica da je tada utvrđeno da je predlagateljica, ovdje tuženica, imala posljednji mirni posjed na spornom dijelu sama po sebi još ne znači da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti, što ista ima dokazati u ovom postupku.

16. Žalbeni navodi tuženice kojima se posebno naglašava čl. 7. Kupoprodajnog ugovora ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, a ovo stoga jer je Kupoprodajni ugovor sklopljen 17. kolovoza 1972., a vještakinja N. B. u svom pismenom očitovanju na prigovor tuženice (l.s.50) očitovala se kako su katastarski planovi za k.o. V. J. u primjeni od 17. rujna 1971., da je prije toga izvršena geodetska izmjera i da su katastarski planovi bili na izlaganju, vlasnici parcela da su bili upoznati sa snimanjem, pozvani na izlaganje i složili se sa međama. Katastarski planovi starog premjera u Uredu za katastar rješenjem od 17. rujna 1971. stavljeni su izvan snage odnosno međe parcela nisu se označavale prema starom premjeru, nego je stari premjer služio samo za identifikaciju parcela pošto su u zemljišnim knjigama zadržani stari brojevi parcela. Sasvim jasno imenovana vještakinja zaključuje kako su u vrijeme spomenute kupoprodaje na snazi već bili novi katastarski planovi.

16.1. Prema tome, teza tuženice da je u vrijeme kupoprodaje pravac međe s parcelom tužitelja išao prema arhivskom snimku, odnosno u skici imenovane vještakinje označen crvenom bojom, nema uporište u naprijed izvedenom dokazu.

17. Nadalje, prednik tuženice D. M. mogao je tuženici i njezinom suprugu prodati samo dio nekretnine koja je u njegovom vlasništvu računajući od ograde koja je u skici lica mjesta označena plavom bojom pa do međe sa zemljištem prednice tužitelja J. L., a to, dakle, nije pravac sudski uređene međe u pravcu označenom točkama A- B-C-D, kako to neosnovano tvrdi žaliteljica.

18. U prilog tvrdnji tuženice da bi ona i njezin suprug bili u posjedu prijepornog dijela u vremenskom razdoblju od gotovo 45 godina ne idu iskazi svjedoka koji su po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno ocijenjeni od strane suda prvog stupnja. Svjedoci su iskazivali da je dio uz cestu širi za barem 1 m nego što je nekad bilo, da je obrov ''zasječeniji''. Osim toga, tužitelj je iskazao kako su već ranije suprug tuženice i on uredili među na način da su privatno angažirali geodetskog mjernika O., dok su oni (tuženica i njezin suprug) doveli svog mjernika i da se slagao sa takvom međom. Takve navode tuženica nije dovela u pitanje već je navela da je njezin suprug preminuo 2014. i da se on nije slagao sa međom kakva je bila ustanovljena kad su oni mjerili i da je on nakon toga zapravo dignuo ruke od svega, iako se nije slagao sa međom. Stoga niti žalbeni navodi o postavljanju betonske cijevi do točke A označene u skici očevida ne dovode u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja, a niti pravilnost i zakonitost pobijane presude.

19. Kako, dakle, tuženica u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP, koja određuje da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), nije dokazala da ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje predmeta spora odnosno pravo koje bi spriječilo zahtjev tužitelja za predaju posjeda dijelova prijeporne nekretnine, to je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

20. Slijedom svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud ocjenjujući žalbene navode tuženice koji su od odlučnog značenja nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih tuženica presudu pobija, pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kako je to odlučeno pod toč. I izreke ove drugostupanjske odluke.

21. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio odredbu čl. 155. st. 1. ZPP i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje Tarifa).

21.1. Naime, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužitelju nije priznao trošak za pristup na pripremno ročište 6. ožujka 2019. u svezi s čime je navesti da iz sadržaja zapisnika sačinjenog na navedenom ročištu proizlazi da je riječ o ročištu na kojem je prethodni postupak zaključen i na istom ročištu održana glavna rasprava (čl. 292.a ZPP), pa je prema tome valjalo za pristup na navedeno ročište priznati tužitelju nagradu po Tbr. 9. toč. 1. Tarife od 1.000,00 kn, kao i za pristup na ročište 19. siječnja 2021. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari odnosno potrebi i načinu očitovanja vještaka. Po ocjeni ovog suda tužitelju je valjalo priznati i trošak pristupa na ročište povodom objave presude budući da je na to ročište, po pozivu suda, pristupio punomoćnik tužitelja te mu je uručen ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP) tako da tužitelju taj trošak pripada sukladno Tbr.

9. toč. 3. Tarife u iznosu od 500,00 kn odnosno 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, kako to osnovano u žalbi ističe tužitelj.

21.2. Žalbeni navodi u pogledu propusta suda prvog stupnja da primjeni Tbr. 32. Tarife ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke o trošku jer iz spisa predmeta ne slijedi da bi tužitelj imao trošak sastava dopisa koji je dostavio Zemljišnoknjižnom odjelu u K. odnosno Uredu za katastar u K. niti je tužitelj spisu priložio račun kako bi to slijedilo iz sadržaja tužbe, tako da je sud prvog stupnja pravilno priznao jedino trošak upravne pristojbe od po 40,00 kn.

21.3. Dakle, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP i Tarife, tužitelju je uz već dosuđeni parnični trošak u iznosu od 15.072,50 kn (2.000,46 eur) priznat daljnji trošak u iznosu od 248,86 eur (1.875,00 kn) s uračunatim PDV odnosno ukupno iznos od 2.249,32 eur (16.947,50 kn), dok je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja za više zatražen iznos troška.

22. Slijedom svega navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP, djelomično potvrditi odnosno uvažiti žalbu tužitelja i djelomično preinačiti pobijanu presudu kako je to odlučeno pod toč. II izreke drugostupanjske odluke.

23. Tužitelju je priznat trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 10. toč 5. Tarife odnosno 50% nagrade iz Tbr. toč. 1. 3. i 6. Tarife prema visini pobijanog dijela u iznosu od 2.187,50 tj. odnosno 125,00 kn što uključivo s PDV-om iznosi 156,25 kn te 100,00 kn za trošak sudske pristojbe na predmetnu žalbu sukladno čl. 35. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.) prema kojem se pristojba za pravni lijek koji se podnosi samo protiv odluke o troškovima postupka plaća prema iznosu troškova postupka, pa kako tužitelj u ovom žalbenom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu to je valjalo tuženicu obvezati da tužitelju plati trošak žalbenog postupka u iznosu od 34,01 eur (256,25 kn), dok je za više zatražen iznos zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan kako je to odlučeno pod toč. III izreke ove drugostupanjske odluke po čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP.

24. Trošak odgovora na žalbu tužitelja nije bio potreban radi vođenja parnice tako da je po čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. IV izreke ove drugostupanjske odluke.

25. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. u svezi čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

U Zadru 8. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.