Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-55/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P., OIB: …, iz Z., zastupane po punomoćnicima O. K. i D. A., odvjetnicima iz O. D. K. & A. j.t.d. iz Z., protiv tuženika S. O. d.d., P. H., OIB: …, iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1254/2020-23 od 14. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužiteljice M. P. te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1254/2020-23 od 14. studenoga 2022. - u dijelu pod toč. II izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 5.750,00 kn (763,16 eur) za neimovinsku i imovinsku štetu sa zakonskim zateznim kamatama te - u dijelu pod toč. IV izreke.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1254/2020-23 od 14. studenoga 2022. u dijelu pod toč. II izreke u odbijajućem dijelu zatražene zatezne kamate i sudi tako da se nalaže tuženiku S. O. d.d. naknaditi tužiteljici M. P. zakonsku zateznu kamatu na iznos od 102.250,00 kn (13.570,90 eur) za razdoblje od 6. ožujka 2018. do 19. veljače 2020. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III Djelomično se potvrđuje, a djelomično preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1254/2020-23 od 14. studenoga 2022. u dijelu pod toč. V izreke i sudi tako da se nalaže tuženiku S. O. d.d. naknaditi tužiteljici M. P. pored već dosuđenog iznosa od 14.718,75 kn (1.953,51 eur) i daljnji iznos od 527,15 eur (3.971,83 kn) odnosno ukupno 2480,67 eur (18.690,58 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 14. studenoga 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem ne financijskim trgovačkim polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice M. P. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I Nalaže se tuženiku S. O. d.d., Podružnica H. iz Z., R.F. OIB: …, isplatiti tužiteljici M. P. iz Z., OIB: …., na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od

102.250,00

kuna/

13.570,90

eura

(slovima:

stodvijetisućedvjestopedesetkuna/trinaestisućapetstosedamdeseteuraidevedesetcent i ) sa zakonskim zateznim kamatama od 20. veljače 2020. do isplate, po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice M. P. iz Z., OIB:…, u iznosu 5.750,00 kuna/

763,16

eura

(slovima: pettisućasedamstopedesetkuna/sedamstošezdesettrieuraišesnaestcenti) za neimovinsku i imovinsku štetu sa zakonskim zateznim kamatama od 6. ožujka 2018. do isplate i za zatražene zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu i imovinsku štetu u razdoblju od 6. ožujka 2018. do 20. veljače 2020.

III Nalaže se tuženiku S. O. d.d., Podružnica H. iz Z., OIB: …, isplatiti tužiteljici M. P. iz Z., OIB: …, na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova liječenja iznos

od

2.000,00

kuna/265,44

eura

(slovima:dvijetisućekuna/dvjestošezdesetpeteuraičetdesetčetricenta) sa zakonskim zateznim kamatama od 17. travnja 2018. do isplate, po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. P. iz Z., OIB: …, koji glasi:" Nalaže se tuženiku S. O. d.d., Podružnica H. iz Z., OIB: …, isplatiti tužiteljici M. P. iz Z., OIB: ., na ime naknade imovinske štete počevši od 1. rujna 2019. pa nadalje, plaća rentu po osnovu tuđe pomoći u mjesečnom

iznosu

200,00

kuna/ 26,54

eura

(slovima: dvjestokuna/ dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta) tako da dospjele, a neisplaćene iznose isplatiti odjednom, a ostale kako budu dospijevali, a najkasnije do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec sa pripadajućim zakonskim zateznim

kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i to:

-iznos od 200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.10.2019. do isplate,

- iznos od 200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.11.2019. do isplate,

- iznos od 200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.12.2019. do isplate,

- iznos od 200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.01.2020. do isplate,

- iznos od 200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.02.2020. do isplate,

- iznos od 200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.03.2020. do isplate,

- iznos od 200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.04.2020. do isplate,

- iznos od 200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.05.2020. do isplate, a od 1. listopada 2022. pa nadalje da joj plaća rentu po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 200,00 kuna mjesečno najkasnije do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec sve dok za postoje zakonski uvjeti sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe." V Nalaže se tuženiku S. O. d.d., Podružnica H. iz Z., OIB:…., nadoknaditi parnične troškove tužiteljici M. P. iz Z., OIB:…, u iznosu 14.718,75 kuna /1.953,51eura slovima:četrnaestisućassedamstoosmanaestkunaisedamdesetpetlipa/

tisućudevetsto pedesettrieuraipedessetjedancent) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 14. studenog 2022. do isplate, po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinudana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana.''

2. Protiv uvodno označene presude u dijelu pod toč. II, IV i V izreke žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Prvenstveno ukazuje na neispravnu odluku kojom je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem novog medicinskog vještačenja po vještaku ortopedu. Također, sud da je odbio da vještak dr. M. F. dodatno pregleda tužiteljicu. Navedeno vještačenje vezano za potrebu za trajnom tuđom pomoć tužiteljici nije rezultiralo obrazloženim, stručnim i jasnim nalazom i mišljenjem koje bi otklonilo sve nejasnoće i sudu donijelo valjanu podlogu pri donošenju odluke u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica je prije pokretanja sudskog postupka angažirala tzv. liječnika cenzora kako bi što preciznije mogla odrediti visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako je nalaz i mišljenje imenovanog vještaka dijametralno suprotan kako od mišljenja liječnika cenzora tako i od usporedivih nalaza i mišljenja u sličnim postupcima. Tužiteljica se ne može složiti sa zaključkom prvostupanjskog suda u pogledu nepostojanja proturječnosti u nalazu. Prije svega, tužiteljica se i nadalje liječi od posljedica zadobivenih u prometnoj nezgodi, zdravstveno stanje joj je sve lošije, u pogoršanju, kreće se s dvije štake te nije u mogućnosti obavljati osnovne životne funkcije. U odnosu na potrebu za trajnom tuđom pomoći i njegom tužiteljica upućuje na konstataciju nalaza i mišljenja vještaka i svoj iskaz od 27. rujna 2022. navodeći kako s obzirom na težinu zadobivenih ozljeda životno je nelogično da tužiteljici ne bi bila potrebna trajna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se bez štake ne može niti kretati, a kamoli samostalno brinuti o svim životnim potrebama i obavljati svakodnevne aktivnosti. Zbog teško narušenog zdravstvenog stanja tužiteljici je prijeko potrebna pomoć pri pribavi obroka, osobnoj higijeni, odlasku u dućan i drugim uobičajenim aktivnostima. Sud je na ročištu održanom 27. rujna 2022. neposrednim opažanjem utvrdio da se tužiteljica koristi jednom štakom te da se otežano kreće. Stoga je sud trebao prihvatiti zahtjev tužiteljice za obnovom medicinskog vještačenja. Podredno dopustiti vještaku da dodatno pregleda tužiteljicu. Nije jasno zašto je sud odstupio od nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke kada je odlučujući o visini tužbenog zahtjeva djelomično odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. U odnosu na kvalifikatornu okolnost smanjenja životne aktivnosti od 15% sud smatra da

tužiteljici pripada pravična novčana naknada od 18.000,00 kn što je znatno manji iznos nego što je uobičajeno po stalnoj sudskoj praksi i kriterijima za utvrđivanje visine pravične naknade neimovinske štete koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske uspostavio na 2. sjednici Građanskog odjela tog suda od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Sud je pri utvrđivanju pravične novčane naknade morao uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a ne odstupiti od (matematički izračunati) Orijentacijskih kriterija na štetu tužiteljice. Ukazuje na praksu Županijskog suda u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž-683/2015 od 13. lipnja 2016. Ističe kako se od predmetnog ozljeđivanja kod tužiteljice puno toga promijenilo, ne može samostalno obavljati osobnu higijenu, ne može čučnuti niti sagnuti se (vezati cipele), ne može dizati terete, obavljati kućanske poslove i sl. ozljede, odnosno, njene posljedice uvelike su joj označile život koji je bitno izgubio na kvaliteti. Neosnovano je sud odbio zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 6. ožujka 2018. do 20. veljače 2020. ukazujući na odredbu čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu s obzirom da je ista odredba lex specialis u odnosu na odredbe o kamatama kako je to propisano po Zakonu o obveznim odnosima. Prema tome tužiteljici pripadaju zakonske kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to tužiteljica i zatražila. Odluka o trošku nije zakonita budući da je nezakonita odluka kojom je djelomično odbijen tužbeni zahtjev. Ističe se i to da je sud pogrešno odmjerio trošak koji bi pripadao tužiteljici jer je pogrešno odmjerio visinu uspjeha u sporu tužiteljice u omjeru od 65% pa se presuda u tom dijelu ne može ispitati. Konačno, tužiteljici nije dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, a tužiteljica da nije mogla platiti sudsku pristojbu na presudu prije donošenja iste. Također, nije zaprimila rješenje o plaćanju sudskih pristojbi na tužbu i presudu. Stoga je sud trebao tužiteljici u cijelosti priznati troškove sudskih pristojbi na tužbu i prvostupanjsku presudu pa je odluka suda o troškovima postupka i iz tog razloga nezakonita. Predlaže se preinačiti presudu u pobijanom dijelu na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u

cijelosti uz naknadu parničnog troška, a podredno da se ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud u pobijanom dijelu pod toč. II i IV izreke nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 220. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 79/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), na koju sadržajno ukazuje tužiteljica, a kada je odbio provođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem, budući da se na taj način poslužio svojim ovlaštenjem iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP koja odredba propisuje da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a u konkretnom slučaju utvrđenja odlučne činjenice postojanja trajne potrebe za tuđom pomoći koju činjenicu i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije bilo potrebno ponovno utvrđivati budući da je vještak dr. M. F. nalaz I mišljenje sačinio temeljem pregleda tužiteljice i brižljivo razmotrene medicinske dokumentacije te svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu s pravilima znanosti I vještine.

5.1. Žaliteljica sadržajno ukazuje i na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 261. ZPP, koju povredu, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio budući da nalaz i mišljenje imenovanog vještaka nije nejasan, nepotpun niti proturječan, a niti je tužiteljica u spis priložila nalaz i mišljenje koji da je dala izraditi po tzv. liječniku cenzoru, pa utoliko nije potkrijepljena njezina tvrdnja kako je nalaz i mišljenje imenovanog vještaka dijametralno suprotan od mišljenja liječnika cenzora, tako da se i po ocjeni ovog suda, nije pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja dr. M. F..

5.2. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev za isplatu iznosa od 5.750,00 kn na ime naknade imovinske i neimovinske štete sa zateznom kamatom te zahtjev za naknadu imovinske štete na ime plaćanja rente po osnovi tuđe pomoći u iznosu od po 200,00 kn mjesečno.

8. Među strankama nije prijeporno da je tužiteljica 24. siječnja 2018. doživjela prometnu nezgodu u kojoj je kao pješakinja zadobila tjelesne ozljede, da je prometnu nezgodu prouzročio osiguranik tuženika Z. Š. upravljajući vozilom reg. oznake ZG 7020- GE koje vozilo je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti tako da među strankama nije prijeporna legitimacija stranaka, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometnog štetnog događaja.

8.1. Također, nije prijeporno među strankama da je tuženik u mirnom postupku tj. 26. srpnja 2018. isplatio tužiteljici iznos od 15.250,00 kn od toga 14.000,00 kn za neimovinsku štetu i 1.250,00 za odvjetnički trošak.

9. I u ovoj fazi postupka ostala je sporna visina zahtjeva u pogledu imovinske i neimovinske štete, kao i početak tijeka zatražene zakonske zatezne kamate na istu za razdoblje od 6. ožujka 2018. do 19. veljače 2020., te osnova zahtjeva u pogledu naknade na ime rente po osnovi tuđe pomoći.

10. Prvostupanjski sud je presudom u pobijanom dijelu pod toč. II izreke odbio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 5.750,00 kn za neimovinsku i imovinsku štetu kao previsoko zatraženu sa zakonskim zateznim kamatama od 6. ožujka 2018. s obrazloženjem da se tužiteljici stabiliziralo zdravstveno stanje s ortopedsko traumatološkog stajališta 20. veljače 2020., a tužiteljica da traži kamate od 6. ožujka 2018. pa da je za navedeno razdoblje zahtjev zatražene kamate valjalo odbiti kao neosnovan primjenom odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO).

11. U pogledu visine naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prvostupanjski sud je utvrdio da primjerena pravična novčana naknada po kriteriju fizičkih boli iznosi 34.000,00 kn, straha 20.000,00 kn, zatim duševnih boli bog smanjenja životne aktivnosti 18.000,00 kn, duševnih boli zbog naruženosti 33.000,00 kn, a sve primjenom odredbe čl. 1100. ZOO i utvrđenih okolnosti slučaja.

11.1. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. M. F. stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju razvidno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila slijedeće ozljede: unutarzglobni

lom

lateralnog

kondila

lijeve

tibije,

lom

gornjeg dijela lijeve fibule, rupturu MCL lijevog koljena, udarac u leđa i lom kokcigealne kosti, zatim da je tužiteljica od dana štetnog događaja do 1. veljače 2018. bila u bolnici KBC Zagreb te je 26. siječnja 2018. provedeno operacijsko liječenje u smislu repozicije te AO pločom lijeve tibije sa autolognom spongioplastikom, a otpuštena iz bolnice 1. veljače 2018. uz preporuku mirovanja, hod uz pomoć pomagala, troboprofilaksa i analgetike po potrebi. Nadalje, da je pregledana kod kirurga - traumatologa, ortopeda i fizijatra te da je provela fizikalnu terapiju.

12. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda o težini povrede, intenzitetu i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova kao i neugodnosti kojima je bilo praćeno liječenje tužiteljice (lokalitet ozljede, popratne tegobe kojima je tužiteljica bila izložena, potrebu za mirovanjem, konzumiranje analgetika, nelagodnosti kod pregleda kirurga, fizijatra) te o jačini i intenzitetu straha za svoje zdravlje, ovaj drugostupanjski sud, imajući u vidu i pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020., kao i odredbu čl. 1100. ZOO, nalazi da iznos od 54.000,00 kn

predstavlja primjerenu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti po navedenim mjerilima, te nisu osnovani žalbeni navodi kako je sud prvog stupnja odstupio od Orijentacijskih kriterija na štetu tužiteljice.

13. Polazeći od odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO te Orijentacijskih kriterija i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. M. F. ovaj sud je žalbene navode tužiteljice u pogledu dosuđene naknade po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog naruženosti ocijenio neosnovanim ovo iz razloga što je prvostupanjski sud u svezi s time pravilno pošao od utvrđenja kako tužiteljica na koljenu i na potkoljenici lijevo ima dva velika ožiljka cca 17 cm i cca 20 cm koja su vidljiva sa udaljenosti od 2,5 m, koja su nepravilna i svjetlija, da se razlikuju od ostale boje kože, da je izražena hipotrofija lijeve natkoljenice i potkoljenice te da se tužiteljica kreće uz korištenje jedne podlaktne štake tako da je riječ o naruženosti srednjeg stupnja uvijek vidljiva drugima s obzirom na korištenje štake, pa iznos od 33.000,00 kn predstavlja primjerenu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti po navedenom mjerilu.

14. U odnosu na neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti tj. duševnog zdravlja reći je da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrdio da je kod tužiteljice nastupilo umanjenje životne aktivnosti odnosno da je tužiteljici životna sposobnost umanjena u omjeru od 15% sa ortopedsko-traumatološkog motrišta te će u navedenom omjeru u daljnjem tijeku života ulagati pojačane napore te je vještak obrazložio da kod tužiteljice zaostaju česti bolovi i ograničenje kretnji slabijeg stupnja lijevog koljena (koje su bolne), a nakon ugrađene totalne endoproteze te zaostaju i povremeni bolovi i palpacijska bol u području trtice.

14.1. Žaliteljici je odgovoriti da je na tako sačinjen nalaz imenovanog vještaka tužiteljica podneskom zaprimljenim kod prvostupanjskog suda 15. studenoga 2021. istaknula da načelno nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je predloženo pozvati vještaka jedino radi očitovanja o naruženosti i o potrebi za trajnom tuđom pomoći, pa kako dakle, tužiteljica nije dovela u pitanje utvrđenje vještaka niti u prvostupanjskom postupku to se, tim više, neosnovanim nalaze žalbeni navodi izneseni u svezi s time kao i u svezi odstupanja od Orijentacijskih kriterija na štetu tužiteljice. Osim toga, žalbeni navodi kojima se ukazuje na sudsku praksu Županijskog suda u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž-683/2015 od 13. lipnja 2016. ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu pod toč. II izreke budući da činjenične okolnosti nisu podudarne jer je u navedenom slučaju sud imao u vidu da utvrđene posljedice u značajnoj mjeri ograničavaju opću životnu aktivnost tamo tužiteljice koja je stradala u dobi od 40 godina i da će posljedice trpjeti predvidivo duži niz godina te su kod iste posljedice stradanja imale za potrebu pružanja tuđe pomoći i njege od 1350 sati, dok je u predmetnoj pravnoj stvari tužiteljica stradala u dobi od 76 godina, a ukupno joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna 450 sati.

14.2. Nadalje, tužiteljica nikakvim konkretnim žalbenim prigovorima nije dovela u pitanje utemeljenost zaključka prvostupanjskog suda u svezi utvrđivanja tužiteljici potrebne tuđe pomoći i njege za vrijeme provedenog liječenja kod kuće koju pomoć je tužiteljici pružala kćer od ukupno 450 sati prema nespornoj visini satnice u iznosu od 25,00 kn, pa je primjenom odredbe čl. 1095. ZOO tužiteljici pravilno dosuđen iznos od 11.250,00 kn.

15. Pravilno je, dakle, prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada na ime neimovinske štete u iznosu od 105.000,00 kn odnosno imovinske u iznosu od 11.250,00 kn što iznosi 116.250,00 kn od kojeg iznosa je prvostupanjski sud odbio nesporno plaćeni iznos od 14.000,00 kn tako da je tužiteljici dosuđena ukupna naknada od 102.250,00 kn, dok je za više zatražen iznos od 5.750,00 kn sa zatraženom zateznom kamatom na isti pravilno sud prvog stupnja zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan. 15.1. Slijedom iznesenog, valjalo je po odredbi čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II izreke, kako je to odlučeno pod toč. I izreke ove drugostupanjske odluke.

16. Međutim, osnovanim se nalaze žalbeni navodi tužiteljice u pogledu početka tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske i neimovinske štete u iznosu od 102.250,00 kn.

16.1. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je u odnosu na dio odluke o kamati na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć zauzeo shvaćanje da tužiteljici na navedeni iznos pripada zatezna kamata od 20. veljače 2020. kada se tužiteljici zdravlje stabiliziralo, a ne od 6. ožujka 2018. kako je to zatraženo, i to primjenom odredbe čl. 1103. ZOO prema kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

16.2. Navedeno pravno shvaćanje nije podudarno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama broj Rev-934/14-2, Rev-550/14-2, Rev- 415/13 od 13. rujna 2017., koje prihvaća i ovaj sud, prema kojem u slučaju kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja imati na umu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje ZOOP).

16.3. Prema odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dok je prema st. 1. navedenog članka odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne.

16.4. Slijedom izloženog, a polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju tužiteljica obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom prije podnošenja tužbe tj. 5. ožujka 2018., valjalo je prihvatiti žalbu tužiteljice u tom dijelu i primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP odlučiti kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske odluke.

17. U pogledu sporne osnove naknade na ime rente po osnovi tuđe pomoći prvostupanjski sud je odbio zahtjev s obrazloženjem da je medicinski vještak dr. M. F. jasno i argumentirano obrazložio da se trajne posljedice u omjeru 15% mogu uzročno- posljedično povezati sa štetnim događajem i da nema elemenata za trajnu tuđu pomoć i njegu kod tužiteljice budući da je tužiteljica i prije štetnog događaja imala indikaciju za ugradnju endoproteze i imala je degenerativne promjene lijevog koljena smatrajući da ukoliko tužiteljica danas ima potrebu za trajnom pomoći ista nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, pa kako nalaz i mišljenje imenovanog vještaka nisu proturječni odbijen je dokazni prijedlog za obnovom medicinskog vještačenja.

17.1. Pod toč. 11.1. obrazloženja ove odluke navedeno je koje ozljede je tužiteljica u štetnom događaju zadobila te je navedeno da je imenovani vještak utvrdio da kod tužiteljice, a nakon ugrađene totalne endroproteze zaostaju i povremeni bolovi te palpacijska bol u području trtice tako da trajne posljedice zadobivenih ozljeda smanjuju njezinu životnu aktivnost u navedenom omjeru te kako je već navedeno na tako sačinjen nalaz tužiteljica nije imala primjedbi već je predložila pozvati vještaka da se očituje o potrebi za trajnom tuđom pomoći.

17.2. U svom usmenom očitovanju vještak dr. F. u svezi tužiteljici potrebne trajne tuđe pomoći je pojasnio da, uzevši u obzir karakter ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, tijek liječenja tj. priloženu medicinsku dokumentaciju te zaostale trajne posljedice koje su u vezi sa štetnim događajem, - tužiteljici nije potrebna trajna tuđa pomoć. Vještak je nadalje iskazao da je tužiteljica liječena odnosno da se žalila zbog bolova u oba koljena od 1972., zatim da nalaz RTG od 27. prosinca 2006. opisuje obostranu uznapredovanu artrozu koljena. Prema tome da je praktično prije samog štetnog događaja tužiteljica imala indikaciju za ugradnju totalne endroproteze koljena. U štetnom događaju tužiteljica je zadobila lom lateralne kondile lijeve tibije zbog čega je u dva navrata operacijski liječena, a nakon sanacije loma pristupilo se ugradnji totalne endroproteze koljena.

17.3. Nakon što je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice tužiteljica je predložila obnoviti medicinsko vještačenje po vještaku ortopedu jer da je nalaz i mišljenje dr. F. u kontradiktornosti sa iskazom tužiteljice, da je vještak dao preveliko značenje tegobama tužiteljice prije štetnog događaja, smatrajući da prethodno stanje tužiteljice prije štetnog događaja nije imalo za posljedicu smanjenje životne aktivnosti.

17.4. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda žalbeni navodi tužiteljice u pogledu potrebe tužiteljice za trajnom tuđom pomoči nisu doveli u pitanje pravilnost I zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu jer je, suprotno žalbenim navodima, nalaz i mišljenje dr. M.F. rezultat obrazloženog, stručnog I jasnog nalaza i mišljenja te je vještak otklonio sve nejasnoće.

17.5. Naime, u svezi s time posebno je naglasiti da je vještak svoje mišljenje utemeljio na pregledu tužiteljice i na medicinskoj dokumentaciji priloženoj spisu posebno uzimajući u obzir da se tužiteljica liječila odnosno žalila zbog bolova u oba koljena od 1972., s time što je 27. prosinca 2006. učinjen nalaz RTG koji opisuje obostranu uznapredovanu artrozu koljena. Prema tome, s obzirom da je spomenuti nalaz datiran 2006., a sporni događaj se dogodio 12 godina kasnije unutar kojeg vremena su sigurno nastupila daljnja oštećenja strukture zgloba

koljena, opravdanim se nalazi mišljenje vještaka da je tužiteljica prije samog štetnog događaja imala indikaciju za ugradnju totalne endoproteze koljena i ne stoji žalbeni navod da je vještak dao preveliko značenje tegobama tužiteljice prije štetnog događaja, a kako je tužiteljica pregledana 13. listopada 2021., to niti žalbeni navodi o potrebi daljnjeg pregleda tužiteljice ne dovode u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja.

18. Slijedom iznesenog, valjalo je po odredbi čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. IV izreke, kako je to odlučeno pod toč. I izreke ove drugostupanjske odluke.

19. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osnovanim se nalaze žalbeni navodi tužiteljice u pogledu odluke o troškovima postupka odnosno prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP.

20. U pogledu odluke o troškovima postupka prvenstveno je reći da je vrijednost predmeta spora 122.000,00 kn, a ne 182.000,00 kn kako je to pogrešno navedeno u prvostupanjskoj presudi, ovo kada se uzme u obzir sadržaj odredbe čl. 154. st. 2. ZPP prema kojem se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 182.000,00 kn, međutim na ročištu održanom dana 27. rujna 2022. punomoćnik tužiteljice je umjesto iznosa od 1.200,00 kn mjesečno po osnovi tuđe pomoći na ime rente zahtijevao iznos od 200,00 kn mjesečno.

20.1. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP budući da su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije je valjalo utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, a u konkretnom slučaju tužiteljica je, što se tiče uspjeha po kvalitativnom i kvantitativnom kriteriju uspjela sa 86% u pogledu osnove, a u pogledu visine sa 85% tako da je konačni uspjeh tužiteljice 85,5%. Nadalje, u smislu navedene odredbe valjalo je od navedenog postotka oduzeti postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio odnosno sa 14,5 %, tako da je preostao postotak od 71%. Utvrđujući iznos pojedinih iznosa troškova tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela u parnici tužiteljici su na ime troškova zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika priznati troškovi i to za sastav odštetnog zahtjeva 250 bodova po Tbr. 28 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje Tarifa), sastav tužbe 250 bodova po Tbr. 7.1 Tarife, sastav podnesaka od 28 srpnja 2020. i 11. studenoga 2021. od po 250 bodova po Tbr. 8.1 Tarife, za zastupanje na raspravama održanima 26. siječnja 2021., 18. svibnja 2021. i 27. rujna 2022. od po 250 bodova po Tbr. 9.1 Tarife, što ukupno iznosi 1750 bodova uz vrijednost boda od 10,00 kn, te uz PDV od 25% u iznosu od 4.375,00 kn, trošak zastupanja po punomoćnicima iznosi 21.875,00 kn. 20.2. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osnovanim se nalaze žalbeni navodi tužiteljice u pogledu sudske pristojbe na tužbu i presudu. Naime, u svezi s time reći je da je tužiteljica u tužbi navela da je zatražila oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi i svih troškova sudskog postupka kao i da će dostaviti rješenje Ureda državne uprave kojim će biti odlučeno o njezinom zahtjevu, a koje rješenje do zaključenja glavne rasprave tužiteljica nije dostavila. Kako je, dakle, tužiteljica u obvezi podmiriti sudsku pristojbu za tužbu i presudu, u svezi

s čime iz osnovnih podataka e-spisa slijedi da "Postoje neplaćena dospjela potraživanja" što znači da će sud prvog stupnja provesti postupak radi naplate neplaćene pristojbe po Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18.) to je tužiteljici priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 2.170,00 kn te na presudu od 1.575,54 kn.

20.3. Dakle, tužiteljici je ukupno priznat iznos od 25.620,54 kn i odmjerena naknada dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici odnosno 18.190,58 kn s time što je tužiteljici u cijelosti priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.750,00 kn bez obzira na visinu dosuđenog iznosa budući je riječ o izdatku koji se ne dosuđuje razmjerno uspjehu u sporu već u cijelosti, tako da je tužiteljici priznat ukupni trošak od 19.940,58 kn, a za više zatražen iznos zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan. 20.4. S obzirom da je tuženik prije pokretanja predmetnog parničnog postupka na ime parničnih troškova tužiteljici uplatio iznos od 1.250,00 kn za navedeni iznos valjalo je umanjiti trošak pa je tužiteljici dosuđeno 18.690,58 kn (2.480,66 eur) odnosno pored dosuđenog iznosa od 14.718,75 kn i daljnji iznos od 3.971,83 kn (527,15 eur).

21. Dakle, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP i Tarife valjalo je, po odredbi čl. 373. st. 3. ZPP, djelomično uvažiti žalbu tužiteljice i preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod toč. V izreke odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod toč. III.

22. Odluka o trošku povodom pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP budući da je tužiteljica u žalbenom postupku uspjela samo sa sporednim potraživanjima, ne i u pogledu glavnog zahtjeva slijedom čega je odlučeno kao pod toč. IV izreke ove drugostupanjske odluke.

23. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

24. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. I i III izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

25. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. u svezi čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

U Zadru 8. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica