Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-548/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp člana vijeća i suca izvjestitelja i Michala Danečeka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K., OIB: ..., V. G., G., zastupanog po punomoćnici A. M., odvjetnici u Z., protiv 1.tuženog V. V., OIB: ..., G., zastupanog po punomoćnici D. B., odvjetnici u Z., i 2.tužene A. K., OIB: ..., V. G., , zastupane po punomoćniku F. R., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-194/2020-22 od 11. svibnja 2021., u sjednici vijeća 8. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se usvaja žalba 1. i 2. tuženika, te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-194/2020-22 od 11. svibnja 2021. preinačava u dijelu pod točkom I. izreke koji se odnosi na utvrđenje da je ugovor raskinut po samom zakonu, te u dijelu pod točkom IV. i V. izreke koji se odnosi na solidarnu isplatu tražbine i troška postupka i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je utvrđen raskid ugovora po sili zakona te u dijelu kojim su 1. i 2. tuženi obvezani na solidarnu isplatu i solidarni platež troškova postupka.

dok se u ostalom dijelu žalba 1. i 2.tuženih odbija kao neosnovana te se presuda potvrđuje u dijelu pod točkom I., II., III., IV. i V. izreke.

II Odbija se zahtjev 1. i 2.tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P- 194/2020-22 od 11. svibnja 2021. pod točkom I. izreke utvrđeno je da je Predugovor o kupoprodaji nekretnine koji je zaključen između parničnih stranaka dana 24. ožujka 2020. i to između tužitelja kao kupca s jedne strane te 1. i 2. tuženika kao prodavatelja s druge strane raskinut po sili zakona sa danom 18. svibnja 2020. Pod točkom II. 1.tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime dvostruke kapare iznos od 38.560,00 kn zajedno sa pripadajućom kamatom tekućom na taj iznos počam od 19. svibnja 2020., dok je pod točkom III. izreke 2.tužena obvezan isplatiti tužitelju na ime dvostruke kapare iznos od 27.920,00 kn sa kamatom tekućom na taj iznos od 19. svibnja 2020. pa do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi. Pod točkom IV. izreke tuženici su obvezani tužitelju isplatiti solidarno iznos od 29.376,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je to precizirano u navedenoj točki. Točkom V. izreke tuženici su solidarno obvezani isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.118,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana, dok je sa više postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj odbijen.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija 1. tužena iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. Ističe da nisu ispunjene zakonom predviđene pretpostavke za raskid ugovora, da stranke nisu ishodile ispunjenje niti jedne obveze u roku, da rok nije bitan sastojak predugovora, slijedom čega nije bilo mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva u dijelu pod točkom I. izreke. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su tuženi odustali od zaključenja glavnog ugovora, jer je upravo tužitelj taj koji je odustao od kupoprodaje. Smatra da sa 2.tuženim nije jedinstveni suparničar pa nije bilo mjesta da se solidarno obveže platiti tužitelju iznose koji su navedeni pod točkom IV. i V. izreke. Osporava odluku o troškovima postupka, smatra da nije bilo mjesta priznanju troškova objave odluke, te ističe da je sud propustio odlučiti o trošku sastava 1.tuženika na prijedlog za određivanje privremene mjere. Predlaže žalbu usvojiti, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužitelja sa njegovim zahtjevom, podredno predlaže usvojiti žalbu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija 2.tužena. Presudu pobija prvenstveno u dijelu u kojem je utvrđeno da se Predugovor o kupoprodaji nekretnina raskida po sili zakona sa danom 18. svibnja 2020., jer iz stanja postupka proizlazi da je za trajanja cijelog postupka izražavala spremnost i volju da se izvan suda riješe nesuglasice oko kupoprodaje čestice. Smatra da je sud pogrešno zaključio kako su oba tuženika po svom znanju i obrazovanju morali znati što je predmet pravnih poslova zaključenih sa dva različita kupca. Osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka koji je vodio poslove u vezi sa prodajom nekretnine. Osporava i odluku o troškovima postupka, predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu odluku preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve žalbene navode 1. i 2. tuženika, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku.

5. Žalba 1.tuženika i žalba 2.tuženice su djelomično osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je po samom zakonu raskinut Predugovor zaključen između tužitelja kao kupca te 1. i 2.tuženika kao prodavatelja dana 24. ožujka 2020. (raskinut sa danom 18. svibnja 2020.) kao i zahtjev za povrat dvostruke kapare te za platež troškova koje je tužitelj imao u okviru ispunjenja svojih ugovornih obveza.

7. Između stranaka u predmetu nema spora da su 24. ožujka 2020. zaključili Predugovor o kupoprodaji nekretnine, i to tužitelj kao kupac, a 1. i 2. tuženici kao prodavatelji, nema spora da su nekretninu (kč.br. 605 iz zk.ul. 1928 k.o. G.) čiji je dio predmet Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. ožujka 2020. (u daljnjem tekstu Predugovor) tuženici te treća osoba N. D. prodali društvu R.-d. d.o.o. dana 18. svibnja 2020. Nema spora i tužitelj svakom od tuženika isplatio kaparu i to 1.tuženiku u visini od 28.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, a 2.tuženi 21.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, te ranije 1. i 2. tuženicima još i iznos od 2.000,00 kn svakome.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi obzirom na navode 1. i 2. tuženika prijeporno je je li do raskida Predugovora od 24. ožujka 2020. došlo po samome zakonu te postoji li obveza 1. i 2. tuženika da tužitelju isplate troškove investiranja u nekretninu, te ukoliko postoje radi li se o solidarnoj obvezi.

9. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe 1. i 2.tuženika i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

10. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. vezi sa odredbom iz članka 220. stavak 2. ZPP-a.

11. Naime, sud je ovlašten odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, a činjenica da nije izveden dokaz saslušanjem predloženog svjedoka G. K. nije bila od utjecaja na zakonitost i pravilnost utvrđenog stanja.

12. Suprotno žalbenim navodima 1. i 2.tuženika i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

13. Tako je u postupku pored ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

-da su se Predugovorom od 24. ožujka 2020. ugovorne strane obvezale po ispunjenju uvjeta i rokova određenim Predugovorom zaključiti glavni ugovor o kupoprodaji nekretnina,

-da su se prodavatelji Predugovorom obvezali dati suglasnost banci kupca da na nekretninama koje su predmet prodaje uknjiži založno pravo za iznos kredita odnosno preostali iznos kupoprodajne cijene koja je utvrđena člankom 5. Predugovora,

-da su predmet Predugovora nekretnine upisane u zk.ul. 1926 i to kč.br. 147 od 166 čhv u suvlasništvu svakog od prodavatelja (u različitim suvlasnim dijelovima),

-da je predmet Predugovora i dio kč.br. 605 u ukupnoj površini od 604 m2 koji graniči sa kč.br. 147, tako da će se formirati nova zemljišna čestica sastojeća kč.br 147 te dijela kč.br. 605 k.o. G. čija će ukupna površina iznositi 1200 m2,

-da je kupac podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, putem koje će se kroz geodetski elaborat koji su prodavatelji potpisali formirati jedna zemljišna čestica u površini od 1200 m2 koja je predmet kupoprodaje,

-da su prodavatelji obvezani dati kupcu suglasnost za izdavanje građevinske dozvole te sve druge potrebne suglasnosti vezane za formiranje zemljišne čestice od 1200 m2,

-da su se prodavatelji obvezali ishoditi brisovno očitovanje, obzirom je na nekretninama iz predugovora uknjiženo založno pravo radi novčane tražbine Republike Hrvatske – Ministarstvo u iznosu od 194.691,50 kn, te je bitni uvjet za sklapanje glavnog ugovora brisanje založnog prava,

-da je Predugovorom u situaciji ako do poredbe parcelacije odnosno formiranja zemljišnoknjižne čestice od 1200 m2 nije izvršena uknjižba brisanja založnog prava te ukoliko prodavatelji ne izdaju banci kupca suglasnost za uknjižbu založnog prava, kao i u situaciji da prodavatelji odustanu od kupoprodaje iz razloga za koji nije odgovoran kupac ugovoreno da se Predugovor raskida, a prodavatelji su dužni kupcu vratiti dvostruki iznos kapare, kao i naknaditi troškove koje je imao zbog radnji koje su bile preduvjet za formiranje zemljišnoknjižne čestice od 1200 m2,

-da je predmet prodaje prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 18. svibnja 2020. kč.br. 605 od 13500 m2 upisanih u zk.ul. 129 k.o. G. te se kupac po navedenom kupoprodajnom ugovoru upisao u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik navedene nekretnine

- da su 1. i 2. tuženici predložili tužitelju zaključiti kupoprodajni ugovor sa društvom R.-d. d.o.o. kojim bi se navedeno društvo obvezalo prodati dio kč.br. 605 i 606 m2 k.o. G. koju je ponudu tužitelj otklonio,

-da je tužitelj dopisom naznačenim kao opomena pred tužbu izvijestio svakog od tužitelja da je Predugovor od 24. ožujka 2020. raskinut i kao dan raskida naveden je 18. svibnja 2020. kada je zaključen kupoprodajni ugovor za kč.br. 605 iz zk.ul. 128 sa drugim kupcem,

-da 1.tuženik prilikom zaključenja ugovora sa trgovačkim društvom R.-d. d.o.o. nije pročitao kupoprodajni ugovor ali je prodavatelju naglasio da je jedan dio zemljišta namijenjen za prodaju tužitelja,

-da je 2. tužena tek nakon zaključenja ugovora sa trgovačkim društvom R.-d. d.o.o. saznala da je u ugovor unesena cijela kč.br. 605.

14. Uopćenim žalbenim navodima 1. i 2. tuženika kojim preocjenjuje izvedene dokaze tumačeći ih van konteksta dokaznog postupka u svoju korist nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju ni tvrdnjama 1. i 2. tuženika kako Kupoprodajni ugovor od 18. svibnja 2020. nije trebao obuhvatiti dio kč.br. 605 koji je obuhvaćen Predugovorom od 24. ožujka 2020., ovo obzirom 2.tuženik izrekom navodi da ugovor nije pročitao prije potpisivanja, a 2.tužena navodi da je kupoprodajni ugovor obuhvaća cijelu kč.br. 605. nedugo nakon zaključenja ugovora. Tuženici zapravo tvrde da su bili u zabludi glede predmeta prodaje po Kupoprodajnom ugovoru od 18. svibnja 2020. na što se ne mogu s uspjehom pozivati jer pri zaključenju tog pravnog posla očito nisu postupili sa pažnjom koja se pri zaključenju tog pravnog posla zahtijeva u prometu.

16. Međutim, tuženici osnovano osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava u dijelu kojim ističu kako Predugovor od 24. ožujka 2020. nije raskinut po sili zakona. Prema odredbi iz članka 361. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) kad je ispunjenje obveze u određenome roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu, ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavjesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora (stavak 2.), kada vjerovnik zahtijeva ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor (stavak 3.). Prema stavku 4. istoga članka ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenome roku, tako i onda kada ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla.

17. Iz Predugovora od 24. ožujak 2020. ne proizlazi da su prodavatelji preuzeli ispunjenje obveza u određenome roku kao bitnom sastojku ugovora kada bi obzirom na citirane odredbe članka 361. ZOO-a bi se ugovor raskinuo po samome zakonu.

18. U situaciji kada je dio kč.br. 650 koji je predmet Predugovora od 24. ožujak 2020. otuđen trećoj osobi, to po ocjeni ovog suda dopis tužitelja 1. i 2. tuženicima naznačen kao opomena pred tužbu ima značaj raskida ugovora (jednostranom izjavom – članak 360 ZOO-a) a prema članka 363. ZOO-a prema kojem vjerovnik može raskinuti ugovor bez da je dužnik ostavio naknadi rok za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da svoju obvezu neće ispuniti niti u naknadnom roku.

19. Kako je člankom 5. stavak 6. Predugovora određeno da su kod raskida ugovora iz razloga koji leže na prodavatelju prodavatelji dužni vratiti dvostruki iznos primljene kapare te nadoknaditi troškove koje je kupac imao zbog radnji koje su bile preduvjet za formiranje zemljišnoknjižne čestice od 1200 m to je prvostupanjski sud pravilno odlučio kao pod točkom II. izreke. Naime, prema odredbi iz članka 304. stavak 2. ZOO-a ako za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare ili tražiti plaćanje dvostruke kapare. U situaciji kada je u postupku utvrđeno da je za neizvršenje ugovora odgovorni 1. i 2. tuženici to tužitelj pozivom na citiranu odredbu ZOO-a može sa osnovom zahtijevati povrat dvostruke kapare.

20. Jednako tako prvostupanjski sud je pravilno obvezao 1. i 2. tuženike da tužitelj im naknadi troškove koje kupac imao zbog radnji potrebnih za formiranje kč.br. 1200 m2 koja je bila predmet kupoprodaje. Ovu obvezu tuženi su preuzeli odredbom iz članka 5. stavak 6. Predugovora od 24. ožujka 2020., a visinu nastalih troškova tijekom postupka nisu osporavali.

21. Po ocjeni ovog suda zbog činjenice da je kč.br. 605 iz zk.ul. 1928 k.o. G. otuđena to 1. i 2. tuženici nisu u mogućnosti izvršiti svoje obveze iz predugovora obzirom više nisu ni vlasnici ni posjednici dijela kč.br. 605, slijedom čega je pravilnom primjenom odredbe iz članka 363. ZOO-a utvrđeno da je ugovor raskinut.

22. Pravilno 1. i 2. tuženici u žalbi ističu da se ne mogu solidarno obvezivati na platež troškova koje je tužitelj imao zbog radnji koje je morao poduzeti radi formiranja zemljišnoknjižne čestice od 1200 m.

23. Naime, solidarnost dužnika se ne pretpostavlja već je za nastanak solidariteta potrebna pravna osnova, odnosno zakon kojim je solidarnost propisana ili pravni posao kojem je solidarnost ugovorena. Predugovorom od 24. ožujka 2020. nije ugovoreno da bi 1. i 2. tuženici solidarno odgovarali za obveze prema tužitelju, slijedom čega je ovaj žalbeni navod tuženika osnovan.

24. Slijedom iznesenog valjalo je djelomičnim usvajanjem žalbe 1. i 2. tuženika odluku o pobijanom dijelu pod točkom I izreke na temelju odredbe iz članka 368. stavak 2. potvrditi osim u dijelu kojem je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje raskida ugovora po sili zakona. U navedenom dijelu kao i u dijelu pod točkom III. i IV. izrijeke u skladu sa odredbom iz članka 373. stavak 3. ZPP-a odluka je preinačena te je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu u kojem se traži solidarno obvezivanje tuženika na platež iznosa od 29.376,25 kn.

25. Odluka o troškovima je pravilna i zakonita osim u dijelu kojim su tuženici obvezani solidarno nadoknaditi tužitelje.

26. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima donio pravilnom primjenom odredbe iz članka 154. ZPP-a obzirom je tužitelj uspio sa svojim zahtjevom. Nakon djelomičnog usvajanja žalbe tuženika i preinačenja odluke po stajalištu ovog drugostupanjskog suda tužitelj sa svojim zahtjevom nije uspio u razmjeno neznatnom dijelu, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega odluka o troškovima postupka u odnosu na visinu ostaje neizmijenjena, ovo i iz razloga jer je uspjeh 1.tuženika u odnosu na prijedlog za izdavanje privremene mjere, u smislu odredbe iz članka 154. stavak 5. razmjerno neznatan i oko tog dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

27. Pritom se posebno napominje 1.tuženiku da je suprotno njegovim navodima prvostupanjski sud pravilno priznao tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu, u skladu sa Tbr. 9. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – u daljnjem tekstu: OT).

28. 1. i 2.Tuženima nije priznat trošak sastava žalbe jer su uspjeli sa razmjerno neznatnim dijelom žalbe zbog kojih nije nastao poseban trošak.

29. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer se u smislu odredbe iz članka 155. ZPP-a ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka.

30. Slijedom svega iznesenog u skladu sa odredbom iz članka 368. stavak 2. i 373. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Karlovcu 8. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo ,v.r.