Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Braće Radić 2, Varaždin

Poslovni broj: 17 Kv II-35/2023-3

1 Kir-961/2022-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesna Štefulj, u kaznenom predmetu protiv osumnjičene L. M., zbog kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. , 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja P. G. protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 1 Kir-961/2022-4 od 20. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja P. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu odbijen je prijedlog oštećenog kao tužitelja P. G. za provođenje dokaznih radnji protiv osumnjičene L. M., zbog kaznenog djela protiv pravosuđa- lažnog prijavljivanja iz čl. 304. st. 1. KZ/11 (sudac prvog stupnja propustio je navesti broj "Narodnih novina" 114/22.).

2. Protiv tog rješenja je oštećeni kao tužitelj P. G. putem opunomoćenika M. B., odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu bez navođenja zakonskih žalbenih osnova s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu prihvati žalbene navode te ukine pobijano rješenje "kako bi se na taj način provele predložene dokazne radnje".

3. Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.

4. Žalitelj u žalbi ne navodi zakonske žalbene osnove, a iz sadržaja žalbe proizlazi da rješenje sutkinje istrage pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na zaključak o nepostojanju osnovane sumnje da bi osumnjičena L. M. počinila kazneno djelo iz čl. 304. st. 1. KZ/11. Oštećenik kao tužitelj u žalbi ustraje na tvrdnji da je osumnjičenica, iskorištavajući situaciju da se protiv njega već vodi nekoliko kaznenih postupaka, namjerno podnijela predmetnu lažnu kaznenu prijavu kojom ga tereti da je on pretukao njezinog psa zbog čega je on osumnjičen za počinjenje kaznenog djela ubijanja ili mučenja životinja iz čl. 205. st. 1. KZ/11. Pritom žalitelj navodi da se upravo zbog postojanja kaznenih postupaka protiv oštećenika kao tužitelja pogrešno isti suzdržava poduzimanja bilo kakvih radnji prema osumnjičenici i njenoj obitelji pa da se ta činjenica u pobijanom rješenju pogrešno tumači na njegovu štetu.

5. Suprotno stavu žalitelja, sutkinja istrage pravilno je zaključila da iz dokaza i podataka u spisu ne proizlazi potreban stupanj vjerojatnosti na razini osnovane sumnje da bi osumnjičena L. M. počinila kazneno djelo za koje se tereti.

6. Počinitelj kaznenog djela lažnog prijavljivanja iz čl. 304. st. 1. KZ/11 može biti samo osoba koja svjesno prijavljuje kazneno djelo za koje zna da nije počinjeno, ili da ga nije počinila osoba koju prijavljuje. Sutkinja istrage je na temelju uvida u državnoodvjetnički predmet i analize prikupljenih dokaza u istom, pravilno utvrdila da u predmetnom slučaju osumnjičenica prije svega nije podnijela kaznenu prijavu konkretno protiv oštećenika kao tužitelja kao počinitelja, već je obavijestila Policijsku postaju Koprivnicu da joj je netko pretukao psa, a tijekom izlaska policijske ophodnje na mjesto događaja izrazila je sumnju da joj je psa pretukao oštećenik kao tužitelj. Pravilno je u pobijano rješenju utvrđeno i da su obitelji stranaka u lošim međususjedskim odnosima, a što je već dovelo do više obostranih kaznenih prijava. Ujedno ovo drugostupanjsko vijeće uočava da se postupak povodom navedene dojave osumnjičenice i dalje vodi protiv nepoznatog počinitelja, te se bez obzira što je osumnjičenik ispitan u smislu čl. 208. a Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08), poduzimaju daljnji izvidi u cilju identifikacije počinitelja kaznenog djela iz čl. 205. st. 1. KZ/11.

7. U takvoj situaciji, i prema stavu ovog žalbenog vijeća, ne može se zaključiti da bi osumnjičenica znala da oštećenik kao tužitelj nije pretukao njezinog psa, i da ga je namjerno, znajući da on nije počinitelj, ipak spomenula kao počinitelja, tim više što osumnjičenica nije takvu kaznenu prijavu strogo formalno gledano ni podnijela. Ujedno, niti sam oštećenik kao tužitelj konkretno ne navodi u žalbi na temelju čega bi to osumnjičenica trebala isključiti svoju sumnju da on nije pretukao njezinog psa, odnosno na čemu temelji svoj zaključak da ga je lažno prijavila. Razlog za izbjegavanje osumnjičenice i njezine obitelji, koji se na tu okolnost daje u žalbi, paušalne je prirode i nije argument koji bi osumnjičenicu trebao izvan svake sumnje uvjeriti u nedužnost ovdje oštećenika kao tužitelja. Pritom valja dodati da činjenice i stavovi, koje oštećenik kao tužitelj smatra dokazom da on nije počinitelj kaznenog djela iz čl. 205. st. 1. KZ/11, same ne dobivaju automatizmom inkriminirajući značaj za osumnjičenicu u odnosu na predmetno kazneno djelo. Dakle, čak i da je osumnjičenica odmah prijavila oštećenika kao tužitelja kao počinitelja kaznenog djela iz čl. 205. st. 1. KZ/11 i da je kaznena prijava u odnosu na njega odbačena, ta činjenica samo za sebe još uvijek ne bi značilo da je ona u trenutku podnošenja kaznene prijave bila svjesna da on nije počinitelj kaznenog djela za koje ga je prijavila.

8. Slijedom svega iznesenog žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sutkinja istrage ostvarila neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 8. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic, v.r.