REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1034/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Nikolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, Pisarnica Osijek, Ivana Gundulića 5b, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6877/2019-3 od 25. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 493/2018-7 od 25. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6877/2019-3 od 25. rujna 2020. i presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-493/2018-7 od 25. listopada 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 45.993,05 kn sa zateznim kamatama tekućima od 16. veljače 2017. do isplate.
2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 654/2021-2 od 7. travnja 2021. tuženiku dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„I. Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne Zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)?
II. Je li invalidska mirovina koju je u punom iznosu isplatio HZMO svom osiguraniku po propisima Zakona o mirovinskom osiguranju stvarna šteta u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP-a koju bi osiguravatelj štetnika, u slučaju postojanja odgovornosti osiguratelja štetnika, bio u obvezi naknaditi HZMO-u ili se isplaćena invalidska mirovina u punom iznosu ne može smatrati stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 2. ZOOP-a budući da ta odredba stvarnom štetom definira razmjerni iznos mirovine?
III. Je li u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku teret dokaza (čl. 219. st. 1. ZPP-a) uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja, ali i teret dokaza glede plaćanja i visine isplaćenog na HZMO-u, ako je osiguravatelj štetnika osporio postojanje uzročno-posljedične veze odnosno ako je glede dokaza isplate osporio i osporava ispravu HZMO-a koju je HZMO priložio i na kojoj je naznačio da je izvršio plaćanje iako ta isprava nema u odnosu na svoj sadržaj značaj isprave koju u propisanom obliku izdaje tužitelj kao državno tijelo, odnosno, potvrde izdane za područje njegove nadležnosti zbog poslova za obavljanje kojih je osnovan?“
3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih je rješenjem ovoga suda dopušteno podnošenje revizije.
4. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio odbiti je.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 1. veljače 2015. do 31. prosinca 2016., koji je 23. prosinca 2006. nastradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika.
8. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, polazeći od stava da se u ovoj parnici primjenjuju odredbe Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15; dalje: ZMO) i da tužitelju pripada naknada štete u cjelokupnom iznosu isplaćene mirovine. Nadalje, s obzirom na to da je tužitelj svoje navode o postojanju uzročne veze između ozljede osiguranika tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi i njegova umirovljenja, dokazao nalazom i mišljenjem vještaka u upravnom postupku, a tuženik nije predložio dokaze kojima bi pobio dokaze tužitelja, sudovi su mišljenja kako je dokazana uzročna veza između umirovljenja i štetnog događaja. Visinu štete su utvrdili na temelju tužiteljevih obračuna koji imaju značenje javne isprave koje dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP.
9. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda sadržanom u brojnim odlukama (primjerice broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.
10. Slijedom toga, u odnosu na prvo pravno pitanje za koje je dopuštena revizija, treba navesti da je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini štete, nastanak štete nije utvrđen niti je šteta obračunata primjenom odredaba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP), zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
11. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnove invalidske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu. Zato se isplaćena invalidska mirovina u punom iznosu ne može smatrati stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 2. ZOOP, što je odgovor na drugo pitanje.
12. Nadalje, premda sud u parničnom postupku nije vezan dokumentacijom iz upravnog postupka, tužitelj može dostavljanjem te dokumentacije dokazivati postojanje činjenica o kojima ovisi osnovanost njegovog zahtjeva i sud je takvu dokumentaciju dužan ocijeniti prema odredbi čl. 8. ZPP. U ovoj parnici tužitelj je, u svrhu dokazivanja osnovanosti svog zahtjeva i postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i umirovljenja, dostavio dokumentaciju iz upravnog postupka i to rješenje kojim je osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, dok je tuženik samo paušalno osporio postojanje uzročno-posljedične, te nije predložio izvođenje niti jednog dokaza na okolnost svoje tvrdnje da uzročno-posljedične veze u konkretnom slučaj nema. Dakle, protivno navodima revidenta, sud je u ovoj parnici, na temelju provedenog dokaznog postupka, ocijenio da uzročno-posljedična veza postoji. Tuženik je u parnici aktivno sudjelovao i bio je ovlašten predlagati dokaze za svoju tvrdnju da štetni događaj u kojem je osiguranik tužitelja nastradao nije uzrokovala njegov odlazak u invalidsku mirovinu, što, međutim, nije učinio.
13. Što se tiče pitanja na kome je teret dokazivanja visine štete, ono polazi od pravilne postavke da tužiteljevi obračuni i potvrde o isplatama nemaju značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP. Naime, priloženi obračun isplate (na listu 30 spisa), neovisno o tome što se na toj ispravi naznačuje po samom tužitelju da ona ima značaj javne isprave iz čl. 161. -170. ZMO, nema takav značaj, jer navedene odredbe ne uređuju niti propisuju karakter potvrde o izvršenim isplatama po osnovi prava iz mirovinskog osiguranja već reguliraju pitanje naknade štete (tako i u Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022.).
14. Imajući na umu shvaćanje ovog suda iz odluke broj Rev-977/2016-2 od 19. studenoga 2019. (ponovljeno i u odlukama Revt-424/17-3 od 28. siječnja 2020. te Rev-927/2021-2 od 3. studenoga 2021.) da:“…određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: „u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu“) ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je „posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama“), takav se značaj ne može dati dijelu izdanog računa tužitelja o troškovima liječenja njegovog osiguranika u samo njegovoj naznaci (potvrdi) da je plaćen….“, onda značaj javne isprave jednako tako nije moguće dati niti internoj (knjigovodstvenoj) dokumentaciji tužitelja.
15. Kako, dakle, knjigovodstvena dokumentacija tužitelja na kojoj je utemeljena pobijana odluka predstavlja ispravu koja nije javna, za nju ne vrijedi presumpcija istinitosti iz članka 230. stavka 1. ZPP, zbog čega ju je bilo potrebno vrednovati i cijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.
16. Stoga je u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku teret dokazivanja uzročno posljedične veze glede plaćanja i visine isplaćenog na HZMO, što je odgovor na treće pitanje.
17. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo je ukinuti presude sudova nižeg stupnja jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o postojanju i visini štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje budući da postojanje i visina štete nisu utvrđeni i obračunati temeljem mjerodavne odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, a knjigovodstvena dokumentacija tužitelja nije ocijenjena (kao privatna isprava) u sklopu svih ostalih provedenih dokaza, zbog čega nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude.
18. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je, na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP, za konačnu odluku.
Zagreb, 8. veljače 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
Broj zapisa: 9-30856-70835
Kontrolni broj: 0e75a-6d9f6-2427b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
