REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-4998/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD-OSIJEK d.o.o. Osijek, Poljski put 1, OIB 43654507669, protiv tuženika Heplast-pipe d.o.o. Prelog, Kralja Zvonimira 38, OIB 62190893410, kojeg zastupa punomoćnik Davor Markeš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269f, radi naknade štete od 657.233,00 EUR / 4.951.922,05 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 255/2020-115 od 12. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.

p r e s u d i o  je

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-255/2020-115 od 12. listopada 2022. i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 657.233,00 EUR / 4.951.922,05 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 624.052,30 EUR / 4.701.922,05 kn od 1. rujna 2012.

- 33.180,00 EUR / 250.000,00 kn od 25. listopada 2016.

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i naknaditi troškove osiguranja dokaza u iznosu od 7.205,75 EUR / 54.291,73 kn sa zateznim kamatama od 1. rujna 2012. do isplate.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak spora u iznosu od 96.527,61 EUR (devedesetšesttisućapetstodvadesetsedam eura i šezdesetjedan cent) / 727.278,25 kn (sedamstodvadesetsedamtisućadvjestosedamdesetosam kuna i dvadesetpet lipa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-255/2020-115 od 12. listopada 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 657.233,00 EUR / 4.951.922,05 kn sa zakonskom zateznom kamatama koja teče na iznos:

- od 4.701.922,05 kn od 1. rujna 2012.

- od 250.000,00 kn od 25. listopada 2016.

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 130.541,73 kn (stotridesettisućapetstočetrdesetjedna kuna i sedamdesettri lipe) / 17.325,87 EUR (sedamnaesttisućatristodvadesetpet eura i osamdesetsedam centi) sve u roku od 8 dana.

2. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud potpuno ignorirao bitne navode i dokaze tuženika i to kako se nalazi vještaka iz provedenih postupaka osiguranja dokaza nisu mogli koristiti u ovom predmetu kao valjan dokaz o odgovornosti tužitelja za nastalu štetu i da nisu procesno podobni jer tuženik u tri postupka nije sudjelovao, a u četvrtom je iznosio prigovore koje sud nije uopće cijenio. Ističe da niti jedan od nalaza u postupku osiguranja dokaza ne sadrži utvrđenje niti jednog osnovnog elementa koji je trebalo nužno utvrditi za potrebe utvrđenja uzroka nastanka oštećenja okana i uzroka nastale štete, te da niti iz jednog nalaza ne proizlazi da isporučena oprema nije imala ugovorena, adekvatna svojstva. Smatra pogrešnim i proizvoljnim zaključak prvostupanjskog suda da za sve isporučene proizvode važi garantni rok naveden u Ugovoru od 15. studenog 2005. jer da narudžba i isporuka proizvoda po ponudi i narudžbi od 19. veljače 2009. predstavlja posebnu kupoprodaju i da se radi o dva različita posla kupoprodaje te da se garantni rok iz ugovora iz 2005. godine ne primjenjuju na sve isporučene proizvode. Nadalje, navodi da činjenica da je tuženik isporučio tužitelju zamjenske proizvode ne znači tuženikovo priznanje bilo kakve odgovornosti za štetu. Nadalje, ističe da je nakon izvedenog dokaza vještačenjem u ponovnom suđenju, sukladno uputi iz rješenja drugostupanjskog suda od 19. lipnja 2020., vještak utvrdio da se nikakvi nedostaci na proizvodima koje je isporučio tuženik nisu mogli stručno utvrditi na temelju dokaza koje je dostavio tužitelj, pa niti iz nalaza sačinjenih u postupku osiguranja dokaza, a da, unatoč datom odgovoru na određeni zadatak, prvostupanjski sud nije cijenio nalaz i mišljenje vještaka pogrešno zaključivši da nije sačinjen na okolnost iz rješenja o vještačenju. Konačno ističe da se visina štete nije mogla utvrđivati u postupku osiguranja dokaza, te da su u obrazloženju pobijane presude izostali bilo kakvi razlozi o dosuđenoj visini, te da je pogrešna ocjena suda o prigovoru zastare potraživanja jer da podnošenjem prijedloga za osiguranje dokaza u konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare. Predlaže ovom sudu pobijanu presudu preinačiti na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka računajući i žalbeni trošak u iznosu od 82.343,75 kn.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14.

ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 4.951.922,05 kn zbog neodgovarajuće kvalitete kanalizacijskih cijevi, revizijskih okna i poklopaca revizijskih okna koje je tuženik isporučio tužitelju na temelju Ugovora br. 1863 od 15. studenog 2005. i narudžbenice br. 2009/100-308. Tužitelj tvrdi da je do ulegnuća tla odnosno kolničke konstrukcije i ceste te stvaranja rupa, na točno navedenim lokacijama tijekom 2020. i 2011. godine, došlo uslijed pucanja revizijskih okana i poklopaca koje je tuženik isporučio tužitelju, jer da nisu imali odgovarajuću ugovorenu kvalitetu i svojstva iz Ugovora br. 1863 koji su parnične stranke sklopile 15. studenog 2005. i ponude i narudžbenice iz 2009. godine, te da je tužitelj zbog sanacije kanalizacijskog sustava pretrpio štetu u visini utvrđenoj u provedenim postupcima osiguranja dokaza. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je prigovorio zastari potraživanja.

7. U ovoj pravnoj stvari već je bila donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-516/2013-54 od 8. siječnja 2018. kojom je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu štete. Ta presuda je ukinuta rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-2116/2018-3 od 19. lipnja 2020. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, te je prvostupanjskom sudu dana uputa koje činjenice je potrebno raspraviti i utvrditi za odlučivanje o predmetnom zahtjevu za naknadu štete zbog nedostatka isporučene stvari i po potrebi, radi utvrđenja tih činjenica, provođenja vještačenja, a koji dokaz je predlagan tijekom postupka. U toj odluci je napomenuto kako činjenica da je tuženik besplatno isporučio tužitelju određeni broj novih revizijskih okana i poliesterskih umetaka ne znači da je samim time tuženik priznao odgovornost za štetu.

8. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud je na spornu okolnost je li isporučena oprema (revizijska okna i poklopci) imala ugovorenu kvalitetu iz ugovora zaključenog između stranaka 15. studenog 2005. i ponude i narudžbenice iz veljače 2009., a radi utvrđenja je li to uzrok štetnog događaja, izveo dokaz vještačenjem po vještaku Građevinskom fakultetu u Zagrebu. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud pri donošenju odluke nije cijenio i uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka Građevinskom fakultetu u Zagrebu zaključivši da nalaz i mišljenje nije sačinjen na okolnost iz rješenja o određenom vještačenju, kao i zbog činjenice da vještaci zbog proteka vremena nisu mogli utvrditi kvalitetu isporučenih okana i poklopaca. Iz drugih izvedenih dokaza je utvrdio da su se oštećenja na revizijskim oknima i poklopcima pojavila 2010. i 2011. godine, te da je u četiri provedena postupka osiguranja dokaza utvrđeno oštećenje revizijskih okana i poklopaca, da je šteta na njima nastala unutar jamstvenog roka (10. godina od dana tehničkog pregleda) ugovorenog čl. 10. Ugovora od 15. studenog 2005., pa je s obzirom na činjenicu da je po prigovoru tužitelja, tuženik revizijska okna djelomično zamijenio novim, a djelomično ojačao umetcima, te da je zamijenio poklopce, utvrdio da isporučena revizijska okna i poklopci nisu imali potrebna svojstva za posebnu upotrebu za koju ih je kupac nabavio, a koja su bila poznata prodavatelju ili su mu morala biti poznata (čl. 401. st. 2. Zakona o obveznim odnosima). Zbog navedenog je zahtjev za naknadu štete ocijenio osnovanim. Visinu štete je utvrdio iz nalaza vještaka sačinjenih u postupku osiguranja dokaza u predmetima pod poslovnim brojem R1-181/10, R1-348/10, R1-195/10 i R1-92/11, u kojima je utvrđeno koliki su troškovi sanacije uslijed oštećenja revizijskih okana i poklopaca, koju sanaciju je obavio tužitelj.

9. U pravu je žalitelj da je, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, vještak Građevinski fakultet u Zagrebu udovoljio zadatku vještačenja određenom raspravnim rješenjem prvostupanjskog suda od 7. listopada 2021., a prema kojem se vještak trebao očitovati na okolnost jesu li isporučena revizijska (montažna) okna i poklopci u skladu s kvalitetom iz ugovora zaključenog između stranaka 15. studenog 2005., i to čl. 10., a koji su navedeni u ponudi tuženika od 30. rujna 2005. i ponudi 4. veljače 2009., odnosno narudžbenici tužitelja od 19. veljače 2009., uz naknadnu napomenu u rješenju da se montažna okna i poklopci nalaze u posjedu tužitelja i da vještak obvezuje da o vremenu preuzimanju uzoraka obavijesti parnične stranke.

10. Naime, vještak je u pisanom nalazu i mišljenju od 11. ožujka 2022., analizom isprava u spisu i drugih izvedenih dokaza, dao mišljenje kako je problem za očitovanje na određeni zadatak vještačenja taj što u spisu nema projektne dokumentacije, te nadalje navodi da se prema dokazima u spisu (uz navođenje određenog dokaza) ne može zaključiti da je isporučena roba od tuženika imala nedostatke, odnosno da nije bila u skladu s ugovorenom kvalitetom, te je detaljno navedeno što je sve potrebno (a u spisu ne prilaže) da bi se to eventualno moglo utvrditi. Navedeno je da u narudžbenici od 19. veljače 2009. nema nikakvih uvjeta ugradnje, da za uvjete iz točke 10. Ugovora iz 2005. godine u spisu nema projektne dokumentacije (......), da nema podataka na koje lokacije su ugrađeni proizvodi tuženika isporučeni po ugovoru iz 2005. godine, a na koje oni isporučeni po narudžbenici iz 2009. godine, a na koje činjenice je ukazano i u rješenju drugostupanjskog suda kojim je ukinuta prije donesena prvostupanjska presuda. Na kraju je zaključio da tužitelj nije dokazao da je isporučena roba tuženika imala nedostatke i da nije bila u skladu s ugovorenom kvalitetom, a da je jamstvo za kvalitetu i ispravnost isporučenih stvari uveliko povezano s načinom ugradnje (a da je jamstvo izvođača radova da je stvari ugradio pravilno i po pravilima struke upitno).

11. Na tužiteljeve prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, kako vještak nije udovoljio određenom mu zadatku jer nije preuzeo predmet vještačenja i nije ispitao kvalitetu isporučenih revizijskih okana i poklopaca, vještak je dao pisano očitovanje (list 776. spisa) te se i usmeno očitovao na ročištu održanom 8. rujna 2022. (list 782.

- 784. spisa). Iz očitovanja vještaka u bitnom proizlazi da zbog proteka vremena (više od 12. godina od štetnog događaja) više nije moguće vještačiti zamijenjena okna i poklopce koji se nalaze kod tužitelja, budući da u spisu nema podataka o službenom uzimanju uzoraka koji bi se ispitivali, lokaciji s koje su preuzeti, o pravilnom skladištenju tih uzoraka, te jer tijekom vremena dolazi do starenja i promjene strukture uzoraka (.....). Detaljno je obrazloženo kada i uz koje uvjete je bilo moguće provesti labaratorijsku analizu uzoraka, te da to sada više nije moguće u konkretnom slučaju, ali da se moglo utvrđivati u trenutku uočenih nedostataka odnosno nastanka oštećenja.

12. Iz navedenog proizlazi da je vještak dao jasne i stručne argumente i objašnjenje zašto u trenutku izvođenja vještačenja više nije bilo moguće utvrđivati svojstva isporučenih stvari od strane tuženika, a koje u cijelosti prihvaća ovaj sud. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja da se izvede dokaz novim vještačenja ali po drugom vještaku, a imajući u vidu da tužitelj nije naveo da raspolaže uzorcima i dokazima na kakve je uputio vještak.

13. Ovdje valja istaknuti da je u provedenim postupcima osiguranja dokaza, u vrijeme nastanka štetnih događaja, tužitelj predložio da se utvrdi uzrok propadanja šahta i visina štete nastale na dijelovima kolektorskog kanalizacijskog sustava (.....). Međutim, osiguranje dokaza se provodi radi utvrđenja stanja na samom mjestu događaja i utvrđenja potrebnih dokaza, a pri čemu se ne ulazi u uzrok nastanka određenog događaja, niti u izračun troškova sanacije. Upravo je u postupku osiguranja dokaza bilo moguće i trebalo je na pravilan način osigurati dokaze (na koje je ukazano u nalazu i mišljenju vještaka Građevinskog fakulteta u Zagrebu), a iz kojih bi se u ovom parničnom postupku mogli pravilno i sa sigurnošću utvrditi kvaliteta i svojstva isporučenih okana i poklopaca i je li to bio uzrok nastanka štetnog događaja. Prema tome, nalazi vještaka sačinjeni u postupku osiguranja dokaza u predmetima poslovni broj R1-181/10, R1-348/10, R1-195/10 i R1-92/11 nisu se mogli koristiti niti glede utvrđivanja osnovanosti zahtjeva, a niti, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, glede utvrđenja visine zahtjeva za naknadu štete.

14. Iz nalaza vještaka Građevinskog fakulteta u Zagrebu proizlazi da iz dokaza koji su prilaženi u spisu (iskaza svjedoka, a posebno nadzornog inženjera, nalaza vještaka iz provedenih postupaka osiguranja dokaza i drugih) ne proizlazi da bi isporučena roba tuženika imala nedostatke i da nije bila u skladu s ugovorenom kvalitetom, a zbog čega je tužbeni zahtjev prema shvaćanju ovog suda pravilno trebalo odbiti kao neosnovan.

15. Budući da je pobijana presuda donesena na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i slijedom toga pogrešnom primjenom materijalnog prava, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 373. ZPP-a preinačiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

16. Uzgred se, iako zbog navedenog nije odlučno za ovu odluku, skreće pozornost sudu prvog stupnja da s pravom upire žalitelj na pogrešno izraženo shvaćanje glede zastare potraživanja. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tijek zastarnog roka vjerovnik može prekinuti i prekida ga poduzimanjem postupovne pravne radnje, odnosno pokretanjem postupka pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarivanja tražbine. Dakle, i podnošenjem prijedloga za osiguranje dokaza se može prekinuti tijek zastarijevanja. Međutim, u konkretnom slučaju je postupak radi osiguranja dokaza, u predmetu poslovni broj R1- 181/10 na koji se poziva prvostupanjski sud (kao i u preostala dva postupka osiguranja dokaza iz 2010. godine), pokrenut u odnosu na nepoznatog protivnika osiguranja. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. U konkretnom slučaju podnošenjem tri prijedloga za osiguranje dokaza tijekom 2010. godine se nije radilo o poduzetoj radnji protiv dužnika, a ovdje tuženika, budući da je u prijedlogu navedeno da je protivnik osiguranja nepoznat.

17. Prema odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučit će o troškovima cjelokupnog postupka jednom odlukom.

18. Budući da je preinačenjem prvostupanjske presude tuženik u cijelosti uspio u sporu, odluka o trošku tuženika donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je kao potreban za vođenje spora priznat trošak za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 47.519,22 kn, prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14; dalje: Tarifa), za sastavljanje podnesaka od 27. studenog 2013. i 23. studenog 2016. iznos od po 500,00 kn za svaki, prema Tbr. 8/3 Tarife, za zastupanje na ročištu održanom 13. studenog 2013. u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 9/3 Tarife, za zastupanje na ročištima održanim 11. veljače 2014., 2. travnja 2014. i 14. svibnja 2014. iznos od po 47.519,22 kn za svako, a nakon povećanja tužbenog zahtjeva, za ročišta od 25. listopada 2016., 23. ožujka 2017. i 5. prosinca 2017. iznos od po 49.519,22 kn za svako prema Tbr. 9/1 Tarife, za ročište održano 5. listopada 2017. iznos od 24.756,00 kn prema Tbr. 9/2 Tarife. Zatim za radnje poduzete u ponovljenom suđenju mu pripada trošak za zastupanje na ročištima 7. listopada 2021. i 30. lipnja 2022. u iznosu od po 24.756,00 kn za svako prema Tbr. 9/2 Tarife, za zastupanje na ročištu 8. rujna 2022. iznos od 49.519,22 kn prema Tbr. 9/1, za sastavljanje podneska od 31. ožujka 2022. iznos od 49.519,22 kn i za sastavljanje podneska od 25. travnja 2022. iznos od 500,00 kn prema Tbr. 8/3 Tarife. Priznati su i troškovi nastali u postupku osiguranja dokaza u predmetu R1-92/2011, i to za sastavljanje tri podnesaka kojim se tuženik, po nalogu suda, očitovao na nalaz vještaka u iznosu od po 500,00 kn za svaki prema Tbr. 16. Tarife i za ročište održano po prijedlogu za osiguranja dokaza u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 17. Tarife, te PDV-a u ukupnom iznosu od 128.987,05 kn, što ukupno iznosi 644.935,25 kn. Pored toga tužitelju pripada i pravo na žalbeni trošak i to za sastav žalbe u iznosu 61.875,00 kn prema Tbr. 11. t. 1. Tarife uvećano za PDV u iznosu 15.468,75 kn prema Tbr. 42. Tarife, te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 5.000,00 kn, tako da sveukupni trošak tuženika iznosi 727.278,25 kn.

19. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

20. Napominje se da su novčani iznosi u uvodu i izreci presude iskazani i u valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22), čl. 43. i 48.

Zagreb, 8. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Nevenka Marković

Broj zapisa: eb319-40f38

Kontrolni broj: 0f22a-7d65b-e15af

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Nevenka Marković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.