REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 2 Us I-1252/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice H. R., iz R., koju zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom uredu P. i dr. odvjetnici, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskoga disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa službena osoba L. P., radi teže povrede službene dužnosti, 8. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskoga disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/22-02/104, URBROJ: 511-01-158-22-5 od 30. rujna 2022. godine.

II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: UP/I-114-04/22-02/170, URBROJ: 511-01- 158-22-7 od 19. svibnja 2022. godine.

III. Utvrđuje se da tužiteljica H. R. nije odgovorna zbog počinjenja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19) – nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije - zbog učina koji joj je na teret stavljen zahtjevom načelnika Policijske uprave istarske za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti, broj: 511-08-01/1-7/3-21. od 30. ožujka 2021. godine.

IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova da tužiteljici H. R. nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.244,28 eura (tisuću dvjesto četrdeset četiri eura i dvadeset osam centi) / 9.375,00 (devet tisuća tri stotine sedamdeset pet) kuna[1] , PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove spora, tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova spora u preostalom iznosu od 622,13 eura (PDV uključen).

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: UP/I-114-04/22-02/170, URBROJ: 511- 01158-22-7 od 19. svibnja 2022., utvrđeno je da je tužiteljica, policijska službenica u Policijskoj upravi …, raspoređena na radnome mjestu policijske službenice, odgovorna zbog počinjenja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16) – nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije, zbog čega joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 7% od posljednje plaće koja joj je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednoga mjeseca. Disciplinska odgovornost tužiteljice utvrđena je zbog toga što je 16. ožujka 2020. u 14:10 sati zatečena kako upravlja svojim vozilom za koje je istekla valjanost prometne dozvole za više od 15 dana (učin je pobliže opisan u izreci rješenja).

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-114-04/22-02/104, URBROJ: 511- 01158-22-5 od 30. rujna 2022., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Osporavana rješenje donesena su u izvršenju ovosudne presude, poslovni broj: 3 Us I-120/2022-11 od 4. travnja 2022., kojom je poništeno ranije drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje doneseno u ovoj upravnoj stvari, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

4. Tužiteljica u tužbi i u kasnijem podnesku osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Osporavano rješenje tuženika ne sadržava uputu o pravnom lijeku. Usporedno je utvrđivanja prekršajna i disciplinska odgovornost tužiteljice, pa je došlo do povrede načela ne bis in idem. Pogrešno je utvrđeno da je valjanost prometne dozvole tužiteljičinog vozila istekla za više od 15 dana. Naime, petnaesti dan od isteka valjanosti (29. veljače 2020.) bila je nedjelja (15. ožujka 2020.), tj. neradni dan. Tužiteljica je tehnički pregled planirala obaviti prvoga radnog dana nakon toga (u ponedjeljak 16. ožujka 2020.), što je mogla učiniti toga dana sve do 23:59 sati. Zbog toga pri zatjecanju tužiteljice 16. ožujka 2022. još nije protekao rok za produljenje valjanosti prometne dozvole. Nije obrazloženo do kakvog narušavanja ugleda policije je došlo u predmetnom slučaju. Nije utvrđeno je li tužiteljica postupala namjerno ili iz krajnje nepažnje. Propušteno je primijeniti načelo in dubio pro reo, propisano mjerodavnim podzakonskim propisom. U upravnom je postupku došlo do povrede načela utvrđivanja materijalne istine. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 1.866,41 eura (PDV uključen).

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. U drugostupanjskom rješenju omaškom je ispuštena uputa o pravnom lijeku. U prvostupanjskom rješenju pojašnjeno je u čemu se sastoji nedoličnost ponašanja tužiteljice. Nesporno je da je tužiteljica postupala s namjerom. Nije došlo do povrede načela ne bis in idem, u prilog čemu ide i ustaljena sudska praksa u usporedivim slučajevima. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu ovog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 8. veljače 2023., utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika primarno je uređen odredbama članaka 93.-114. Zakona o policiji i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“, broj 141/11, u nastavku teksta: Pravilnik), a podredno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), što slijedi iz normi članka 100. Zakona o policiji te članka 3. stavka 1. ZUP-a.

9. Nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije teža je povreda službene dužnosti (čl. 96. t. 7. Zakona o policiji).

10. Kazne za teže povrede službene dužnosti propisane su odredbom članka 110. stavka 2. toga Zakona, a među predviđenim kaznama je i novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci (t. 1.).

11. Policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje (čl. 93. st. 2. Zakona o policiji).

12. Prilikom odlučivanja u disciplinskom postupku, dvojba u pogledu postojanja činjenica koja čine obilježja povrede službene dužnosti ili utječu na utvrđivanje odgovornosti policijskog službenika, razmatrat će se na način koji je povoljniji za policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak (čl. 3. Pravilnika).

13. Nadalje, motorna i priključna vozila smiju sudjelovati u prometu na cesti ako su registrirana i ako imaju važeću prometnu dozvolu (čl. 238. st. 1. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, "Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19). Prema stavku 7. navedenoga članka, novčano će se kazniti za prekršaj vozač koji upravlja motornim ili priključnim vozilom, osim traktora i radnog stroja, koje nije registrirano ili mu je isteklo važenje prometne dozvole za više od 15 dana. 14. Nesporno je da je posljednji dan važenja dotične prometne dozvole bio 29. veljače 2020. godine. Javnopravna tijela pogrešno su utvrdila da je u konkretnom slučaju došlo do prekoračenja navedenog 15-dnevnog roka od isteka važenja prometne dozvole. Ustaljena je, naime, pravna interpretacija prema kojoj nije odlučno je li stranka mogla odnosnu postupovnu radnju mogla učiniti i prije isteka roka, jer stranka s istim učinkom može radnju poduzeti i prvog i posljednjeg dana roka. U ovom je slučaju 15. dan roka pao u nedjelju (15. ožujka 2020.), tj. u neradni dan. Od stranke se ne može očekivati da obavi radnju (ovdje: tehnički pregled vozila) u neradni dan, tj. u danu u kojem to nije moguće. Protivno tumačenje predstavlja pretjerani formalizam, uz povredu načela povredu načela zdravog razuma, u svjetlu novije ustavnosudske prakse kojom se interpretiraju ovi pojmovi. Osnovano, stoga, tužiteljica naglašava da do prekoračenja roka nije moglo doći sve dok traje idući radni dan (16. ožujka 2020.). Istodobno, tužiteljici je na teret stavljeno što je svojim vozilom upravljala u vrijeme dok je dan 16. ožujka 2020. još trajao.

15. Sukladno prethodnom, Sud utvrđuje da se tužiteljica, pri zatjecanju u kontroli prometa 16. ožujka 2020., još nije nalazila u prekoračenju roka sudjelovanja u prometu vozilom kojem je isteklo važenje prometne dozvole. Zbog toga s njene strane nije moglo doći ni do počinjenja s time povezane teže povrede službene dužnosti nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije. Javnopravna (disciplinska) tijela su, dakle, na štetu tužiteljice, pogrešno utvrdila činjenicu odlučnu za rješavanje ove upravne stvari, što je posljedovalo pogrešnom primjenom članka 96. točke 7. Zakona o policiji. Na taj način javnopravna tijela nisu u cijelosti postupila prema dužnostima koje im nalažu odredbe članka 8., članka 47. stavka 1., članka 98. stavka5., te članka 120. stavaka 2. i 3. ZUP-a, vezano uz članak 5. stavak 1. toga Zakona i članak 96. točku 7. Zakona o policiji.

16. Netom navedeno dovoljno je za usvajanje tužbenog zahtjeva. Zbog toga u ovome sporu nije potrebno dodatno utvrđivati osnovanost ostalih tužbenih navoda, koji se ionako naslanjaju na ključno pitanje je li uopće bilo postupanja tužiteljice koje joj je stavljeno na teret. Uzgredno, u pogledu načela ne bis in idem, Sud ukazuje tužiteljici da se presuda Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetu Zolotukhin protiv Rusije (zahtjev br. 14939/03, presuda od 10. veljače 2009.), na koju se tužiteljica pozvala, više ne smatra najnovijom referentnom praksom vezanom uz primjenu tog načela. U međuvremenu je, naime, došlo do daljnjeg razvoja s time povezane prakse ESLJP-a, pri čemu jednu od ključnih odluka čini presuda u predmetu A. i B. protiv Norveške (zahtjevi br. 24130/11 i 29758/11, presuda od 15. studenog 2016.). Što se tiče izostavljanja upute o pravnom lijeku u drugostupanjskom rješenju, Sud primjećuje da ta manjkavost nije dovela u pitanje ostvarivanje prava tužiteljice na upravnosudsku zaštitu.

17. Sukladno prethodnom, Sud je, na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te je utvrdio da tužiteljica nije odgovorna zbog počinjenja teže povrede službene dužnosti koja joj je stavljena na teret. Na taj način Sud je sam riješio stvar, bez vraćanja predmeta disciplinskim tijelima na ponovni postupak.

18. Tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, jer tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi (čl. 22. st. 1. i čl. 11. st. 1. t. 4. Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine,“ broj 118/18).

19. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), u okviru podnesenog troškovnika, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje tužiteljica može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (497,71 eura), te pristup na ročište za raspravu (497,71 eura), tj. usve 995,42 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.244,28 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a). Nije prihvaćen dio troškovnika tužiteljice što se odnosi na sastav podneska od 3. siječnja 2023., budući da taj podnesak ne sadržava bitno dodatno izlaganje tužiteljice. Podredno, čak i da sadržava takvo izlaganje, ova stavka podneska ne bi bila prihvaćena jer bi to izlaganje moglo biti izneseno na raspravi, za pristup na koju je tužiteljici dosuđena naknada troška. Stoga je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova spora.

U Rijeci 8. veljače 2023.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.