Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž-2609/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kog zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu, Frankopanska 18, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., OIB: 75665455333, Zagreb, Planinska ulica 13 A, kog zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, Trg Mažuranića 4, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Pn-827/2019-52 od 1. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Pn-827/2019-52 od 1. srpnja 2022. pod točkama I. i II. izreke, kao i pod točkom IV. izreke do iznosa od 352.164,03 kune / 46.740,20 eura[1] (razlika između ukupno dosuđenog iznosa od 607.894,63 kune / 80.894,63 eura i preinačenog te odbijenog dijela od 255.730,60 kuna / 33.941,28 eura).

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Pn-827/2019-52 od 1. srpnja 2022. pod točkom IV. izreke u dijelu kojem je naložena isplata 255.730,60 kuna / 33.941,28 eura (razlika između potvrđenog dijela od 352.164,03 kune / 46.740,20 eura i ukupno dosuđenog iznosa od 607.894,63 kuna / 80.894,63 eura), pa se o tome ovako odlučuje:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplata 255.730,60 kuna / 33.941,28 eura (razlika između potvrđenog dijela od 352.164,03 kune / 46.740,20 eura i ukupno dosuđenog iznosa od 607.894,63 kuna / 80.894,63 eura) na ime naknade troškova parničnog postupka.“

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Pn-827/2019-52 od 1. srpnja 2022. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 867.006,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude 1. srpnja 2022. do isplate, do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju isplatiti na ime naknade štete s naslova troškova liječenja, iznos od 11.100,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 3.225,50 kn od 21. veljače 2003. do isplate,

- na iznos od 850,00 kn od 27. veljače 2003. do isplate,

- na iznos od 200,00 kn od 2. ožujka 2003. do isplate

- na iznos od 300,00 kn od 3. ožujka 2003. do isplate

- na iznos od 300,00 kn od 3. ožujka 2003. do isplate

- na iznos od 300,00 kn od 4. ožujka 2003. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 25. ožujka 2003. do isplate,

- na iznos od 200,00 kn od 26. ožujka 2003. do isplate,

- na iznos od 150,00 kn od 26. ožujka 2003. do isplate,

- na iznos od 200,00 kn od 27. ožujka 2003 do isplate,

- na iznos od 200,00 kn od 28. ožujka 2003. do isplate,

- na iznos od 300,00 kn od 31. ožujka 2003.do isplate,

- na iznos od 200,00 kn od 31. ožujka 2003. do isplate,

- na iznos od 200,00 kn od 1. travnja 2003. do isplate,

- na iznos od 2.677,50 kn od 27. srpnja 2003. do isplate;

do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl.29.st.2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trg. društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 867.006,00 kn za razdoblje od nastanka predmetnog štetnog događaja 8. travnja 2002. do 30. lipnja 2022.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 607.894,63 kn.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 208.446,13 kn."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traži naknadu troška žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa na ime naknade štete, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tužitelj je kao putnik u vozilu kojim je upravljao ZV stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 8. travnja 2002., a koju nesreću je skrivio ZV;

-tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i odgovornost, ali se protivio visini novčane naknade, istaknuo je prigovor podijeljene odgovornosti jer se tužitelj vozio s osobom pod utjecajem alkohola, te istaknuo prigovor iscrpljenosti limita po predmetnoj polici osiguranja;

-u daljnjem tijeku postupka tužitelj je podneskom od 24. svibnja 2021. postavio konačan tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, učinivši nespornim da je tuženik tužitelju po predmetnom štetnom događaju isplatio s osnova naknade štete ukupan iznos od 778.355,78 kuna te sukladno tome potražuje ukupan iznos naknade štete u iznosu od 867.006,00 kuna i nastalu štetu s naslova troškova liječenja u ukupnom iznosu od 11.100,00 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose;

-u ovom štetnom događaju tužitelj je zadobio mnogostruke i po život opasne ozljede, prijelom baze lubanje, nagnječenje i otok mozga, nagnječenje pluća, prijelom II, V i VII rebra desno, obostrani pneumotoraks, djelomičnu klijenut lijeve strane tijela te tlačno nakupljanje moždane tekućine u unutarnjim dijelovima mozga;

-nije sporno da je tužitelj uslijed ovih ozljeda zadobio invaliditet u omjeru od 95%;

-tužitelj je podneskom od 17. lipnja 2020. uskladio svoj tužbeni zahtjev s povećanim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sukladno Zapisniku sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. prema kojemu se prihvaćeni iznosi iz Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu od 29. studenog 2002. povećavaju za 50 %.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 200. i druge odredbe Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje: ZOO/78) te presudio kao u izreci.

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo odlučujući o glavnom zahtjevu.

O žalbenom razlogu prekoračene svote osigurateljnog pokrića:

10. Prema pravnom shvaćanju zauzetom u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH), ocjenjujući je li prekoračena svota osigurateljnog pokrića (limit osiguranja), sud mora novčanu naknadu utvrditi prema visini koja bi bila utvrđena u vrijeme nastanka štetnog događaja. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osiguranja, osiguratelj je dužan naknaditi štetu i u slučaju kad visina štete, prema kriterijima u vrijeme donošenja sudske presude, prelazi iznos pokriven osiguranjem (VSRH poslovni broj Rev-585/90 od 18. travnja 1990. i druge).

11. Štetni događaj se dogodio 8. travnja 2002., a nije sporno da je u to vrijeme za predmetne štete svota osigurateljnog pokrića iznosila 1.400.000,00 kuna.

12. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako kapitalizirane rente s osnova tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade te ostale materijalne štete iz predmetnog štetnog događaja, prema izračunu vještaka Ručevića, u odnosu na kojeg stranke, u smislu samog izračuna, nisu imale primjedbe, iznose 691.084,17 kuna. Kada se tom iznosi pribroji iznos od 550.000,00 kuna, koliko bi svim oštećenicima iz predmetnog štetnog događaja (tužitelju LV na ime pravične novčane naknade nematerijalne štete 300.000,00 kuna, a njegovim bliskim osobama PV, mlljt. TV, mlljt. SV, RV i ĐV s osnova duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe svakome po 50.000,00 kuna), pripadalo na ime pravične novčane naknade nematerijalne (neimovinske) štete prema važećim kriterijima na dan predmetnog štetnog događaja 8. travnja 2002., onda to sveukupno iznosi 1.241.084,17 kuna, Stoga se cjelokupna šteta svih oštećenika na dan predmetnog štetnog događaja 8. travnja 2002. nalazi unutar limita od 1.400.000,00 kuna, koliko iznosi limit po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti.

13. Žalbeni razlog kako je sud prvog stupnja prenisko ocijenio nematerijalnu štetu gore navedenih oštećenika prema kriterijima iz trenutka štetnog događaja, pa da bi tužitelju po tadašnjim kriterijima s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti bio dosuđen mnogo veći iznos od onog kog navodi prvostupanjski sud u obrazloženju, nije osnovan. Žalitelj navodi neke odluke VSRH donesene u razdoblju između 1999. i 2002. godine u kojima su oštećenicima dosuđene, s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u visokim postotcima od 80 do 100%, novčane naknade od 500.000,00 do 550.000,00 kuna. Navedene odluke donesene su u okolnostima konkretnih slučajeva pa se one ne mogu doslovno preslikati i na predmetni slučaj. Valja naglasiti, kako su istodobno donesene odluke viših sudova u kojima su dosuđeni mnogo manji novčani iznosi.

14. Upravo su okolnosti svakog slučaja, u zajednici s utvrđenim trajanjem i jačinom fizičkih i duševnih bolova te straha, kriteriji po koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade. A sud je po zakonu ovlašten interpretirati i utvrđivati te kriterije. Novčana naknada se ne utvrđuje kao prosta matematička operacija. U osporenoj odluci prvostupanjski sud je uzeo u obzir navedene kriterije i valjano ih obrazložio.

15. Zbog svega rečenog, ovaj viši sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja kako nije iscrpljen limit osigurane svote, odnosno dosuđenjem predmetne novčane naknade tužitelju nije prekoračena svota osigurateljnog pokrića.

O žalbenom razlogu kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir i regresno potraživanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), po osnovi isplaćene invalidske mirovine LV, prema tuženiku:

16. Nije sporno kako HZMO isplaćuje mjesečnu invalidsku mirovinu HV, a niti to da HZMO, prema važećim zakonskim propisima, ima pravo zahtijevati regresnu isplatu protiv osiguranika štetnika. Ali HZMO je dopisom od 11. siječnja 2022. izjavio kako nije pokrenuo sudski postupak naknade štete po osnovi isplaćenih mirovina protiv društva Uniqa osiguranje d.d.

17. U pravu je sud prvog stupnja kad navodi kako je, zbog proteka vremena od štetnog događaja do časa donošenja prvostupanjske presuda, glavnina tog zahtjeva zastarjela, a nije ni izvjesno hoće li HZMO uopće ustati s tužbom protiv tuženika zahtijevajući isplatu po ovoj osnovi. Stoga je pravilno zaključio kako ovakvo hipotetsko potraživanje, a niti je tuženik dokazao o kojem se iznosu radi, nije moguće pribrojati gore navedenim iznosima nematerijalne štetu gore navedenih oštećenika prema kriterijima iz trenutka štetnog događaja, prilikom izračuna prekoračene svote osigurateljnog pokrića.

O žalbenom razlogu previsokog iznosa novčane naknade za predmetnu štetu:

18. Nije u pravu tuženik kad tvrdi da je sud prvog stupnja utvrđenjem naknade neimovinske štete u iznosu od 1.620.000,00 kuna, pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 200. ZOO/78. Naime, upravo vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđena naknada, s obzirom na težinu i vrstu povreda (mnogostruke i po život opasne ozljede, prijelom baze lubanje, nagnječenje i otok mozga, nagnječenje pluća, prijelom II, V i VII rebra desno, obostrani pneumotoraks, djelomična klijenut lijeve strane tijela te tlačno nakupljanje moždane tekućine u unutarnjim dijelovima mozga), trajanje i jačinu fizičkih bolova (trpio je bolove jakog intenziteta tjedan dana, bolove srednjeg intenziteta tri mjeseca te bolove slabijeg intenziteta kroz sedam mjeseci), straha (primarni strah uslijed tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica bio je jakog intenziteta četiri mjeseca, srednjeg intenziteta daljnjih šest mjeseci, a tzv. kasni strah u vidu bojazni i zabrinutosti u trajanju od dva mjeseca) umanjenje životne i radne sposobnosti (zbirno 95%) i naruženje (psihički upadljiv, djeluje usporeno, otežano govori, povremeno do granice nerazumljivosti, povremeno je konfuzan i agitiran, otežano se kreće uz hod na široj osnovi te pokazuje znakove nestabilnosti koja je osobito izražena kod ustajanja iz sjedećeg položaja, zjenice su izokorične, usporenih reakcija na svjetlo i postoji mistagnus pri pogledu u desnu stranu, u Rombergu titubira s tendencijom pada u desnu stranu, lijeva ruka i lijeva noga tonu u antigravitacijskom položaju, postoji hipostezija lijeve ruke i lijeve noge u cijeloj duljini u odnosu na kontralateralnu stranu uz povišene vlastiti reflekse, kakvo naruženje ostavlja dubok trag na njegovu psihu budući da je isti mlađa osoba, a izaziva i nelagodu okoline), te sve druge okolnosti slučaja, primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa, i prema shvaćanju ovog suda, predstavlja utvrđeni zbirni iznos od 1.620.000,00 kuna.

19. Na ime pojačane prehrane sud je utvrdio visinu novčane naknade u iznosu od 15.000,00 kuna, a na ime tuđe pomoći i njega 10.361,78. Zbir ovih vidova materijalne štete i ukupno utvrđenog iznosa novčane naknade nematerijalne štete iznosi 1.645.361,78 kuna. Pa kako je tuženik već isplatio tužitelju 778.355,78 kuna po ovoj osnovi, preostaje mu za isplatu 867.006,00 kuna. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je odlučio kao pod točkom I. izreke osporene presude.

20. Također je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice i primijenio materijalno pravo kad je tužitelju dosudio naknadu štete s osnove troškova liječenja u iznosu od 11.100,00 kuna presudivši kao pod točkom II. izreke.

21. U svezi žalbenih razloga tuženika valja kazati kako Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične naknade nematerijalne štete doneseni na sjednicama Građanskog odjela VSRH 29. studenoga 2002., 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., baš kako se u njima i navodi, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade. A utvrđeni iznosi nematerijalne štete ne odudaraju od istih.

22. Žalbeni razlog kako su stranke učinile nespornim visinu materijalne štete s osnova pojačane ishrane u visini od 10.000,00 kuna, a sud je prvog stupnja taj iznos utvrdio na 15.000,00 kuna nije osnovan. Na ročištu od 11. studenoga 2004. (list 168 spisa) tuženik je priznao tužbeni zahtjev glede zahtjeva za pojačanu ishranu do iznosa od 10.000,00 kuna nakon čega je tužitelj smanjio ovaj dio zahtjeva na 10.000,00 kuna. Nisu oni izrijekom učinili nespornim visinu ovog vida štete. Kasnije je tužitelj povisio ovaj dio tužbenog zahtjeva na 15.000,00 kuna (17. lipnja 2020., list 999 spisa) pozivajući se na nove orijentacijske kriterije. Stoga sud prvog stupnja nije prekoračio tužbeni zahtjev, niti je utvrdio nešto drugačije no što su stranke učinile nespornim.

O žalbenom razlogu prigovora zastare povišenog dijela zahtjeva:

23. Prvostupanjski sud smatra kako, s obzirom na to da je tužitelj povisio tužbeni zahtijeva zato jer ga je uskladio s novim kriterijima za određivanje pravične novčane naknade neimovinske štete, a da štetu potražuje iz iste osnove i po istim vidovima štete, ovaj sud ocjenjuje kako je tijek zastare u predmetnoj pravnoj stvari prekinut još podnošenjem predmetne tužbe dana 14. listopada 2002. i da je neosnovan istaknuti prigovor zastare u odnosu na povišeni dio konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

24. Žalbeni razlog kako je nastupila zastara povišenog dijela tužbenog zahtijeva nije osnovan. Prema shvaćanju ovog višeg suda, ukoliko je zahtjev za isplatom povišenog dijela zahtjeva izjavljen iz iste pravne osnove iz koje je izjavljen i prvobitni u tužbi postavljen zahtjev, onda se i na ovaj povišeni dio zahtjeva rokovi zastare računaju kao da je istaknut u tužbu, a ne od dana preinake tužbe. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je na sjednici građanskopravnog odjela ovog višeg suda iz travnja 2021. Ono glasi: Za ocjenu osnovanosti prigovora zastare, u slučaju povećanja postojećeg zahtjeva za naknadu neimovinske štete, pravno relevantan trenutak jest podnošenje tužbe, a ne trenutak podnošenja preinačene tužbe.

25. Prvostupanjsku sud je stoga pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši kako ni povišeni dio tužbenog zahtjeva nije u zastari.

O troškovima postupka:

26. Odluka o troškovima postupka sud je prvog stupnja donio po čl. 154. st. 1. i 155. ZPP. Međutim, u konačnici tužitelj nije uspio u cijelosti već samo u dijelu svojih zahtijeva. Ali tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog konačno postavljenog zahtjeva (pod točkom III. izreke odbijen je s dijelom zahtjeva za kamate), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, dok je uspio u svemu ostalom. Stoga je valjalo po čl. 154. st. 5. ZPP odlučiti da mu tuženik naknadi sve njene potrebne troškove. Visinu troška zastupanja po odvjetniku sud je prvog stupnja obredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, dalje: Tarifa). Ovaj viši sud smatra kako sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio materijalno na štetu žalitelja izračunavajući tužiteljeve potrebne troškove, osim za sastav prekobrojnih obrazloženih podnesaka.

27. Naime, prema odredbi Tbr. 8. st. 1. Tarife za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku - nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. Istovrsnu odredbu imala je i ranija Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09, 142/12, dalje Tarife/09) koja je na snazi još od 11. prosinca 2009. Ovaj propis nije bio na snazi kad je započet ovaj postupak 2002. godine. Međutim, u Tbr. 48. st. 3. Tarife je propisano kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kad je obredio tužitelju naknadu svih obrazloženih podnesaka u ovom postupku umjesto samo njih četiri.

28. Valjalo je obrediti naknadu samo za prva četiri obrazložena podneska ali ne i za sljedeće:

-za sastav obrazloženog podneska od 5. ožujka 2003. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 4. travnja 2003. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 21. listopada 2003. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 22. prosinca 2003. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 1. rujna 2004. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 1. listopada 2009. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 10. veljače 2010. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 16. lipnja 2010. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 26. srpnja 2010. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 12. svibnja 2011. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife)

-za sastav obrazloženog podneska od 9. prosinca 2011. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 22. prosinca 2011. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 6. veljače 2012. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 15. veljače 2012. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 19. veljače 2013. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 9. travnja 2013. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife)

-za sastav obrazloženog podneska od 22. srpnja 2013. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 16. listopada 2013. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 22. siječnja 2019. u iznosu od 10.719,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife)

-za sastav obrazloženog podneska od 17. lipnja 2020. u iznosu od 16.640,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 10. studenoga 2020. u iznosu od 8.857,40 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 4. siječnja 2021. u iznosu od 8.857,40 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 24. svibnja 2021. u iznosu od 8.857,40 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

-za sastav obrazloženog podneska od 1. veljače 2022. u iznosu od 8.857,40 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife).

29. Zbir pogrešno dosuđenih naknada za prekomjerne obrazložene podneske iznosi 255.730,60 kuna pa za toliko valja umanjiti iznos kog je na ime naknade potrebnog troška naložio tuženiku da plati tužitelju od 607.894,63 kune. Rezultat iznosi 352.164,03 kune.

30. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I., i III. izreke u cijelosti, te pod točkom IV. izreke do iznosa od 352.164,03 kune, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

31. Također je valjalo po čl. 373. toč. 3. ZPP presudom preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom IV. izreke, u dijelu kojem je naložena isplata 255.730,60 kuna s osnova naknade troškova postupka (razlika između potvrđenog dijela od 352.164,03 kune i ukupno dosuđenog iznosa od 607.894,63 kuna), te odbiti ovaj dio tužbenog zahtjeva.

32. Tuženik sa žalbom nije uspio u odnosu na glavni zahtjev već samo u jednom dijelu odluke o troškovima postupka koji predstavlja razmjerno neznatan dio zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa je valjalo po čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP, odbiti njegov zahtjev za naknadom troška žalbe.

U Zagrebu 7. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević