REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4338/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJA d.d., Zagreb, A. Heinza 4, OIB 29743547503, kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, protiv I-tuženika ČR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II-tuženice ČRŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miodraga Klibe, Radivoja Mačešića-Biscuolija i Leane Modrušan u Puli, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1209/16-2 od 17. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-208/16-24 od 25. kolovoza 2016., u sjednici održanoj dana 7. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 1209/16-2 od 17. siječnja 2019. se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Puli-Pola presudom poslovni broj P-208/16-24 od 25. kolovoza 2016. sudio je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-19/15 od 3. veljače 2015. radi naplate ukupnog iznosa od 591.447,52 kune.

2. Nalaže se prvotuženomu ČR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Triglav osiguranju d.d. Zagreb, A. Heinza 4, OIB 29743547503, iznos od 203.430,99 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2015. do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se drugotuženoj ČRŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Triglav osiguranju d.d. Zagreb, A. Heinza 4, OIB 29743547503, iznos od 355.485,29 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2015. do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se prvotuženomu ČR i drugotuženoj ČRŠ solidarno isplatiti tužitelju Triglav osiguranju d.d. iznos od 32.531,24 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2015. do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Nalaže se prvotuženomu ČR i drugotuženoj ČRŠ solidarno isplatiti tužitelju Triglav osiguranju d.d. naknadu troškova postupka nastalih u ovršnom postupku Ovr-19/15 te naknadu troškova ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

1.1. Tužitelju Triglav osiguranje je naloženo naknaditi tuženicima ČR i ČRŠ parnične troškove u iznosu od 16.250,00 kuna (toč. II. izreke).

2. Županjski sud u Zadru presudom poslovni broj Gž-563/2017-4 od 13. prosinca 2018. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke.

3. Tako je suđeno u sporu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-19/15 od 3. veljače 2015., koja je određena radi naplate ukupnog iznosa od 591.447,52 kune, te radi povrata iznosa koje su tuženici naplatili u ovršnom postupku.

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine broj“, broj 70/19 - dalje; ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 80/22 - dalje: ZID ZPP/22) kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-19/15 od 3. veljače 2015., te povrat iznosa kojeg su tuženici naplatili u ovršnom postupku. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredaba čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. te čl. 176. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 - dalje: OZ) kao i mogućnost primjene odredbe članka 82. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) na prisilni prijenos tražbine na novog vjerovnika u slučaju pljenidbe tražbine po odredbi čl. 176. OZ.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- prvotuženik PR je sin, a drugotuženica ČRŠ bivša supruga BR, koji imaju novčane tražbine prema njemu po presudama koje se navode u nastavku;

- pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj P-1746/97-9 od 20. ožujka 1998. u pravnoj stvari tužitelja ČR, BR je obvezan isplaćivati tužitelju iznos od 800,00 kn mjesečno počevši od 31. srpnja 1997., pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi, s pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate;

- pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj P-707/05 od 7. lipnja 2006. naloženo je tamo tuženiku BR da tamo tužiteljici ČRŠ, ovdje drugotuženici, isplati 300.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. prosinca 2003. do isplate;

- BR je imao tražbinu prema Triglav osiguranju d.d. po presudi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1271/02-197 od 3. ožujka 2010., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Puli-Pola Gž-3577/10-5 od 18. srpnja 2011., kojom je tamo tuženiku Triglav osiguranju d.d. naloženo tužitelju BR isplatiti iznos od 148.612,10 kn sa zateznom kamatom te naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 20.162,30 kn;

- rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-3016/11-2 od 28. studenoga 2011. određena je ovrha, po prijedlogu ovrhovoditelja ČR BR protiv ovršenika BR radi naplate tražbine po pravomoćnoj presudi poslovni broj P- 1746/97 od 31. srpnja 1997. u ukupnom iznosu od 96.000,00 kn sa zateznim kamatama, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.230,00 kn sa zateznim kamatama, - na novčanoj tražbini ovršenika koju je Triglav osiguranje d.d. dužan isplatiti ovršeniku na temelju presude poslovni broj P-1271/02 od 3. ožujka 2010., odnosno presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-3577/10 od 18. srpnja 2011., tako što je naloženo Triglav osiguranju d.d. da novčani iznos za koji je određena ovrha zaplijeni i prenese na žiro račun punomoćnika ovrhovoditelja uz zabranu istom da predmetnu novčanu tražbinu isplati ovršeniku, odnosno trećim osobama po nalogu ovršenika, a protiv kojega je 15. prosinca 2011. podnio žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe te predmetnu (zaplijenjenu i prenesenu) tražbinu nije dobrovoljno isplatio s time što je žalba pravomoćno odbačena kao nedopuštena, dok je prijedlog za odgodu ovrhe pravomoćno odbijen;

- rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-2975/11-5 od 24. siječnja 2012. određena ovrha po prijedlogu ovrhovoditeljice, ovdje drugotuženice, protiv BR radi naplate tražbine po pravomoćnoj presudi poslovni broj P- 707/05-14 od 7. lipnja 2006. u iznosu od 300.000,00 kn sa zateznom kamatom, parničnog troška u iznosu od 25.620,00 kn sa zateznom kamatom i troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom na novčanoj tražbini ovršenika BR koju je ovršenikov dužnik Triglav osiguranje d.d. dužan isplatiti ovršeniku na temelju presude poslovni broj P-1271/02 od 3. ožujka 2010. preinačene presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-3577/10 od 18. srpnja 2011. tako što je naloženo ovršenikovom dužniku Triglav osiguranju d.d. da novčani iznos koji je dužan ovršeniku na temelju presude ovoga suda poslovni broj P-1271/02 preinačene presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-3577/10 zaplijeni i prenese na žiro račun ovrhovoditeljeva punomoćnika uz zabranu ovršenikovom dužniku Triglav osiguranju d.d. da novčanu tražbinu po istoj presudi isplati ovršeniku, odnosno trećim osobama po nalogu ovršenika koje rješenje je ovršenikov dužnik zaprimio 2. ožujka 2012. te predmetnu tražbinu nije dobrovoljno isplatio, a žalba ovršenikovog dužnika i prijedlog za odgodu ovrhe pravomoćno su odbačeni kao nedopušteni;

- u postupku Općinskog suda u Puli-Pola u predmetu poslovni broj P-666/2012 u pravnoj stvari tužitelja ČR, ovdje prvotuženika i PRŠ, ovdje drugotuženice, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., donesena presuda 9. srpnja 2012. kojom je naloženo tuženiku da u ukupnom okviru limita označenog novčanim iznosom od 148.612,10 kn s pripadajućim zateznom kamatom od 4. svibnja 1996. do isplate isplati prvotuženiku temeljem rješenja o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr- 3016/11od 28. studenoga 2011. iznos od 96.000,00 kn sa zateznim kamatama, a ovdje drugotuženici na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-2975/11 od 24. siječnja 2012. iznos od 325.620,00 kn sa zateznim kamatama te je tužiteljima dosuđen parnični trošak u iznosu od 15.125,00 kn, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1847/13-2 od 20. listopada 2014. (l.s. 50.-55., 68.- 69. predmeta P-666/2012 koji se nalazi u privitku spisa);

- na temelju navedene pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Puli-Pola Gž-3577/10-5 od 18. srpnja 2011. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1271/02-197 od **.**.2010., BR je podnio 1. siječnja 2013. zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji u Zagrebu što je rezultiralo isplatom dana 29. studenoga 2013. (l.s. 81. -83.);

- tuženici su 2. siječnja 2015. podnijeli prijedlog za ovrhu radi naplate tražbine na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 666/12 od 9. srpnja 2012. te je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-19/15-2 od 3. veljače 2015. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja, s time što je rješenjem od 18. siječnja 2016. ovršenik upućen u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (l.s.7-9),

- iz izvoda prometa po računu slijedi da je po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-19/15 naplaćen iznos od 354.733,49 kn, te iznos od 19.801,84 kn Zajedničkom odvjetničkom uredu Miodraga Klibe i dr., a prvotuženiku iznos od 201.505,73 kn (l.s.16.-18.) te

- iz izvatka o stanju i prometu po računu tužitelja proizlazi da je također po navedenoj ovrsi naplaćen iznos od 12.729,40 kn, iznos od 1.925,26 kn te iznos od 751,80 kn u korist navedenog Zajedničkog ureda te prvotuženiku i drugotuženici (l.s. 19.).

10. Imajući na umu navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da predmetna ovrha nije nedopuštena zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ, radi kojih je tužitelj upućen na ovu parnicu, te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

11. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova pljenidbom tražbine BR koju je imao prema Triglav osiguranju d.d. radi namirenja tražbina njegovih vjerovnika PR i ČRŠ, nastupila je sudska cesija koja ima iste učinke kao i dragovoljna cesija propisana odredbom čl. 82. ZOO. Nakon što je tražbina zaplijenjena, te nakon što je Triglav osiguranje d.d. zaprimio rješenja poslovni broj Ovr-2975/11 i Ovr-3016/11 o zaplijeni i prijenosu tražbine, a posebice nakon što je presuda poslovni broj P-666/12 kojom mu je naloženo da tražbinu BR ispuni ČR i ČRŠ postala pravomoćna, Triglav osiguranje d.d. više nije mogao valjano ispuniti tražbinu BR, već isključivo ČR i ČRŠ.

12. Drugostupanjski sud je, odgovarajući na žalbene navode ovdje tužitelja, dodatno naglasio da su rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj Ovr-2975/11 i Ovr-3016/11 dostavljena na provedbu tužitelju, kao ovršenikovom dužniku, te je rješenjima zabranjeno ovršenikovom dužniku da ovršeniku (BR) ispuni novčanu tražbinu (čl. 176. st. 1. OZ). Pljenidba tražbine tuženika na novčanim sredstvima ovršenikovog dužnika, temeljem presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-3577/10-5 od 18. srpnja 2011. provedena je danom dostave navedenih rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku (čl. 176. st. 2. OZ) te su tužitelji (ovdje tuženici), kao ovrhovoditelji pljenidbom stekli založno pravo na ovršenikovoj tražbini (čl. 176. st. 3. OZ). Kako tužitelj kao ovršenikov dužnik nije izvršio plaćanje tužiteljima po citiranim rješenjima o ovrsi, a tuženici, tamo ovrhovoditelji, prema tužitelju, tamo ovršenikovom dužniku, nisu imali ovršnu ispravu, podnijeli su u smislu odredbe čl. 168. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11 i 70/12) tužbu Općinskom sudu u Puli-Poli te su ishodili pravomoćnu presudu pod navedenim brojem 9. srpnja 2012. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž-1847/13-2 od 20. listopada 2014., a kojom je naloženo Triglavu osiguranje d.d. izvršiti isplate u iznosima kako je to naprijed navedeno. U tom postupku je tužitelj kao ovršenikov dužnik mogao isticati sve prigovore koje ima prema ranijem ovršeniku tj. BR, a u kojem postupku su otklonjeni izneseni prigovori istaknuti od strane ovdje tužitelja. Stoga je ocijenjen neosnovanim žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ. Time što se BR izravno naplatio putem Financijske agencije po Triglav osiguranja d.d. nije prestala tražbina ovdje tuženika, koji su naknadno stekli ovršnu ispravu prema tužitelju, kao ovršenikovom dužniku, temeljem koje su i zatražili neposrednu provedbu ovrhe. Kako su tuženici, kao ovrhovoditelji, ovlašteni tražiti ovrhu na temelju citirane ovršne isprave, odnosno ovlašteni su na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, ovdje tužitelja, ocijenjen je neosnovanim i žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, pa ovrha prema tužitelju kao ovršenikovom dužniku, koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-19/15 od 3. veljače 2015. radi naplate ukupnog iznosa od 591.447,52 kn, nije nedopuštena.

13. Tužitelj je revizijom ukazao na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava.

14. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

15. Tužitelj tvrdi da je bitna povreda počinjena time što je izreka drugostupanjske presude suprotna njezinom obrazloženju, jer je drugostupanjski sud pravilno naveo da u slučaju cesije dužnik (ovdje tužitelj) može isticati novom vjerovniku (ovdje tuženici) sve prigovore koje je mogao isticati ustupitelju (ZR), što je tužitelj i učinio, a unatoč tome prigovori nisu prihvaćeni.

16. Drugostupanjski sud je doista iznio shvaćanje o odgovarajućoj primjeni odredbe čl. 82. ZOO na prisilne cesije do kojih dolazi pljenidbom tražbine u ovršnom postupku, međutim temeljni razlog odbijanja tužbenog zahtjeva je okolnost što je ovrha o kojoj se vodi ova parnica određena na temelju pravomoćne presude koju su protiv Triglav osiguranja d.d. ishodili PR i ČRŠ.

17. Ostali navodi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP se sadržajno svode na tvrdnje o pogrešnom pravnom pristupu u rješenju spora, što samo po sebi, sve da je i riječ o pogrešnom pravnom pristupu u rješenju spora, ne znači postojanje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kad je presudu moguće ispitati.

18. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koja postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a.).

19. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka je li dopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-19/15 od 3. veljače 2015. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredaba čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. te čl. 176. OZ kao i mogućnost primjene odredbe članka 82. ZOO na prisilni prijenos tražbine na novog vjerovnika u slučaju pljenidbe tražbine po odredbi čl. 176. OZ.

20. Pravno shvaćanje o navedenim spornim pitanjima, na kojemu se temelji pobijana drugostupanjska presuda, prihvaća i ovaj sud.

21. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

22. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

23. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

24. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se pozvao tužitelj, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

Zagreb 7. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil