REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4896/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Edil Commerc d.o.o., Fažana, Puljska cesta 21, OIB 67714115514, kojeg zastupa punomoćnica Biserka Radolović, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Općine Fažana, 43. istarske divizije 8, OIB 47321571460, kojeg zastupa punomoćnik Slobodan Simić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Slobodan Simić, Lara Stanić, Filip Stanić u Puli, radi isplate, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 1772/16-2 od 15. siječnja 2018., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Gž- 1772/16-4 od 19. ožujka 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-756/13-87 od 31. listopada 2016., u sjednici održanoj dana 7. veljače 2023.

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 1772/16-2 od 19. ožujka 2018. u toč. II. izreke, ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Gž-1772/16-4 od 19. ožujka 2019., se odbija kao neosnovana.

II. Revizija tužitelja protiv dijela toč. I. izreke drugostupanjske presude se prihvaća te se preinačuje drugostupanjska presuda u toč. I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 284.466,67 kuna za razdoblje od 15. srpnja 2009. do 12. rujna 2016. i sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika protiv dijela prvostupanjske presude kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 284.466,67 kn. za razdoblje od 15. srpnja 2009. do 12. rujna 2016. i u tom dijelu se potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Nalaže se tuženiku pored troškova dosuđenih toč. II. prvostupanjske presude naknaditi tužitelju i troškove revizije u iznosu od 1.244,28 EUR-a u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Sisku presudom poslovni broj P-485/2015 od 23. ožujka 2017. sudio je:

„Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br.Ovrv-818/09 od 29.12.2009. javnog bilježnika Nansi Kopić pa se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 284.466,67 kn (dvjestoosamdesetčetritisuće četristošesdesetšest kuna, šesdesetsedam lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15.07.2009. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, a od 01.08.2015.pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena sve u roku od 15 dana.“

1.1.Odlukom o parničnim troškovima naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.522,22 kune sa zateznim kamatama i troškove parničnog postupka u iznosu od 110.631,60 kn.

2. Županjski sud u Puli-Pola presudom poslovni broj Gž-1772/16-2 od 15. siječnja 2018. sudio je:

„I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: P-756/13-87 od 31. listopada 2016. u dijelu kojim je odlučeno o tijeku zateznih kamata na način da se na iznos glavnice od 284.466,67 kuna dosuđuje zakonska zatezna kamata po stopi određenoj prvostupanjskom presudom, a koja teče od 13. rujna 2016. do isplate.

II. U preostalom se dijelu odbija kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se prvostupanjska presuda.“

3.Tako je suđeno u sporu radi isplate naknade za izvršene građevinske radove u [adresa], koju naknadu je tužitelj obračunao računom br. 7/2009 od 4. srpnja 2009. Prema tom računu ukupna vrijednost izvedenih radova iznosi 368.190,14 kuna. Dio naknade koji se odnosi na radove izvedene po ugovoru sačinjenom razmjenom pisane ponude i prihvata ponude, je plaćen u iznosu od 42.529,80 kune, a tužitelj potražuje ostatak naknade u iznosu od 315.660,34 kuna.

4. Protiv drugostupanjske presude su reviziju podnijeli i tužitelj i tuženik.

5. Tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude u toč. I. izreke pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj 70/19, dalje; ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj 80/22, dalje: ZID ZPP/22) s obrazloženjem da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 243.082,96 kuna i odnosi se na obračunate zatezne kamate na glavnicu od 284.466,67 kn. za razdoblje od 15. srpnja 2009. do 12. rujna 2016. Predložio je da revizijski sud prihvati reviziju i u pobijanom dijelu preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno ukine u tom dijelu drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP protiv drugostupanjske presude u toč. II. izreke, kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te u pobijanom dijelu ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

6.1. Tužitelj i tuženik nisu odgovorili na reviziju protivne stranke.

7. Revizija tuženika je neosnovana, a revizija tužitelja osnovana.

8. Presuda je ispitana po čl. 392. a. st. 1. ZPP, u povodu redovnih revizija stranaka, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, isplata naknade za izvršene građevinske radove u [adresa], koju naknadu je tužitelj obračunao računom br. 7/2009 od 4. srpnja 2009.

9.1. Sporna je u revizijskom stupnju postupka obveza tuženika na isplatu naknade, s obzirom na okolnost da nije proveden postupak javne nabave za radove koje je izveo tužitelj, a za dio radova nije sklopljen ni pisani ugovor o izvođenju građevinskih radova. S tim u vezi je po reviziji tuženika sporna pravilna primjena odredbe 164. st. 1. toč. 8. ranijeg Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine broj 110/07, 125/08, dalje: ZJN).

9.2. Po reviziji tužitelja je sporno od kada teku zatezne kamate na obračunatu naknadu za izvedene građevinske radove, a s tim u vezi je sporna pravilna primjena odredbe čl. 183. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- tužitelj je ispostavio tuženiku račun broj 7/09 na iznos od 325.660,34 kn za usluge građevinskih radova, od čega je plaćeno samo 42.529,80 kn.;

- između stranaka nije na uobičajeni način sklopljen pisani ugovor o građenju sukladno važećem ZOO, ali je iz dopisa tuženika upućenog tužitelju 26. ožujka 2009. god. (list 21 spisa), u kojem ga tuženik obavještava da je općinsko poglavarstvo [adresa] na sjednici koja je održana 24. ožujka 2009. donijelo zaključak o prihvaćanju njegove ponude za uslugu rada manjeg bagera i manjeg kamiona kipera nosivosti 2,5 t za radove u staroj jezgri [adresa], razvidno da je udovoljeno pisanoj formi time što je pisana ponuda tužitelja prihvaćena pisanim prihvatom ponude za radove u vrijednosti od 64.050,00 kn;

-prema iskazima svjedoka CŠ, BŠ, ŠŠ, TŠ, RŠ, ĆŠ, te IŠ tužitelj je izvodio i naknadne radove za koje je obračunao naknadu računom broj 7/09;

- u spornom razdoblju su se izvodili građevinski radovi u starogradskoj jezgri tuženika te se sveukupno renoviralo oko 530 m2 površine, a tuženik je angažirao tužitelja za izvođenje predmetnih građevinskih radova uz naknadu od 210 kn/h što je u konačnici predstavljao iznos od 64.050,00 kuna, pri čemu uz ponudu tužitelja nije bilo specifikacije radova, a postupak javne nabave se nije provodio jer je prema planu vrijednost radova koje je trebalo izvesti bila ispod 70.000,00 kn, pa po zakonu nije trebalo raspisivati natječaj,

-tijekom izvođenja radova od strane tuženika nije bio osiguran nadzorni organ iako ga je je prema propisima trebalo imenovati, a tužitelj je sve radove izveo do kraja nakon čega je angažirana tvrtka Monte serpo d.o.o. koja je izvodila završne radove;

- radovima u gradskoj jezgri promijenjena je kompletna infrasruktura u cestama, oborinske vode, kanalizacija, telefon, struja, plin i vodna mreža, a radilo se o vrlo specifičnim poslovima jer su se građevinski radovi većim dijelom trebali obavljati ručno zbog arhitekture i pravila koja zahtijeva takva jezgra;

-nalog za izvođenje naknadnih radova izvan onih koji su ugovoreni prihvatom tužiteljeve ponude, je dao tuženik bez javnog natječaja, usmeno na koordinacijskim sastancima načelnice, jer su se radovi trebali hitno završiti do ljeta, a na gradilištu su se otkrili arheološki nalazi koje je trebalo zaštititi;

-tužitelj je dovršio radove kako bi završne radove mogla izvršiti tvrtka Monte serpo d.o.o.;

- vrsta i obim radova, te njihova vrijednost, su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja više vještaka , te je tako utvrđeno da su se predmetni radovi odvijali na [adresa] u površini od 108 m2 i [adresa] u površini od 65 m2 ili sveukupno 598 m2 u periodu od 27.03.2009. – 24.06.2009., tužitelj je obavljao zemljane i razne pomoćne radove na rekonstrukciji navedenih ulica i trgova kojom prilikom su se izvodili radovi na polaganju nove infrastrukture vodovoda, plinovoda, oborinske kanalizacije, fekalne kanalizacije TK mreže, NN mreže i javne rasvjete, a tom prilikom su pronađena arheološka nalazišta koja su dokumentirana na str.205 spisa;

- sveukupna vrijednost radova koje je izveo tužitelj na predmetnom gradilištu koristeći i svoj stroj iznosi 268.029,90 kn što uvećano za PDV 22% (58.966,58 kn) daje konačni iznos od sveukupno 326.996,47 kn., od čega je tuženik platio samo 42.529,80 kn.

10.1. Stoga je prvostupanjskom presudom tužbeni zahtjev prihvaćen s ocjenom da je među strankama sklopljen valjani ugovor te tužitelju u konačnici, sukladno čl. 620. st.1. ZOO-a, pripada naknada u iznos od 284.466,67 kn. Tužitelju su na glavnicu temeljem čl.29 ZOO-a dosuđene i zatezne kamate koje teku od 15.srpnja 2009. god, dakle od dana dospijeća obveze po računu, pa do konačne isplate.

11. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u pogledu glavnice i zateznih kamata koje teku od presuđenja do isplate, a odbio je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata prije donošenja prvostupanjske presude s obrazloženjem da je vrijednost spornih radova utvrđena tijekom postupka prema cijenama u vrijeme presuđenja, pa zatezna kamata na dosuđeni iznos ne teče od dana ispostavljanja računa, već od dana zaključenja glavne rasprave.

12. U odnosu na reviziju tuženice:

13. Tuženik je revizijom ukazao na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP za koju drži da je počinjena time što je drugostupanjski sud propustio odgovoriti na žalbeni navod tuženika prema kojemu je ništetan ugovor o građenju sklopljen između tužitelja i tuženika, jer su radovi izvedeni bez provođenja postupka javne nabave.

13.1. U odnosu na ovaj revizijski navod je za odgovoriti da se drugostupanjski sud određeno izjasnio u odnosu na tvrdnje o ništetnosti ugovora time što je naveo (str. 2. presude): „Tuženik neosnovano prigovara da je taj ugovor ništetan temeljem odredbe Zakona o javnoj nabavi (čl. 164. st. 1. t. 8.) jer je ništetnost ustanovljena u njegovu korist, tuženik je obveznik provođenja postupka javne nabave, pa se tuženik ne može pozivati na štetu druge ugovorne stranke (tužitelja) koja je u cijelosti ispunila ugovor.“

14. Revizijom tužitelja je osporena i pravilna primjena odredaba čl. 164. st. 1. toč. 6. i toč. 8. ZJN, i čl. 322. ZOO, jer tuženik drži da je riječ o ništetnom ugovoru o izvođenju građevinskih radova pa nije dužan platiti naknadu za radove neovisno o tome jesu li radovi izvedeni.

15. Odredbe na koje ukazuje revizija glase:

-čl. 322. ZOO: Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (st. 1.). Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice (st. 2.);

-čl. 164. st. 1. toč. 6. ZJN: Ništetan je ugovor o javnoj nabavi ako su sklopljene izmjene i dopune osnovnog ugovora u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona;

-čl. 164. st. 1. toč. 8. ZJN: Ništetan je ugovor o javnoj nabavi ako je sklopljen bez prethodno provedenog postupka javne nabave, a naručitelj ga je prema odredbama ovoga Zakona morao provesti.

16. Prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 2. ZJN javni naručitelji koji su obveznici primjene ZJN jesu (uz ostale obveznike) jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, a tuženik spada u tu kategoriju naručitelja.

17. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova prvi ugovor je sklopljen radi izvođenja građevinskih radova koji prema ukupnoj vrijednosti ne ulaze u kategoriju radova radi kojih javni naručitelj mora provesti postupak javne nabave. Pored ugovorenih radova tužitelj je dužan prije sklapanja ugovora provesti postupak javne nabave.

17.1. Kako je između stranaka za naknadne radove sklopljen samo usmeni ugovor, bez prethodno provedenog postupka javne nabave, takav ugovor bi bio ništav po odredbi čl. 164. st. 1. toč. 8. ZJN. Naime, iako je sklapanje ugovora zabranjeno samo jednoj strani (ovdje tuženiku), u slučaju sklapanja ugovora bez prethodno provedenog obaveznog postupka javne nabave, nije riječ o pravnoj situaciji iz čl. 322. st. 2. ZOO, jer je upravo odredbom čl. 164. st. 1. toč. 8. ZJN propisana ništetnost kao pravna posljedica ugovora sklopljenog protivno prisilnom propisu.

18. Međutim u predmetnom slučaju nije bilo sporno da postupak javne nabave u odnosu na naknade radove nije proveden jer je pri izvođenju zemljanih radova u staroj gradskoj jezgri pronađen arheološki materijal kojeg je bilo nužno hitno zbrinuti po odgovarajućim propisima, što je za stranke bio nepredvidiv događaj koji je zahtijevao hitnu opsežnu intervenciju s ciljem da se zaštiti kulturno dobro, a radovi su u cijelosti kasnili. Kad se ima na umu utvrđenje da je renoviranje stare gradske jezgre uključivalo i zamjenu podzemnih cijevi vode i kanalizacije, što već samo po sebi uključuje nužnost brzog dovršetka posla, te iznenadni pronalazak arheološkog materijala pri vršenju iskopa, po ocjeni ovoga suda na predmetni ugovor se može primijeniti odredba o izuzeću nabave od primjene ZJN sukladno odredbi čl. 5. st. 1. toč. 15. ZJN. Riječ je o nabavi (naručivanju građevinskih radova) s ciljem žurnog sprječavanja nastanka štete i otklanjanja opasnosti od uništenja arheološke građe, pri čemu vrijednost nabave nije veća od procijenjene vrijednosti koja podliježe obvezi objavljivanja u Službenom listu Europske zajednice sukladno čl. 2. st. 1. Uredbi o objavama i evidenciji javne nabave (Narodne novine broj 13/2008). Stoga okolnost što nije proveden postupak javne nabave prije sklapanja usmenog ugovora u okolnostima ovog slučaja nema za posljedicu ništetnost ugovora.

19. Sve da je i riječ o ništetnom ugovoru u onom dijelu koji se odnosi na naknadne radove, tada se primjenjuju odredbe o restituciji u slučaju ništetnosti ugovora, prema kojima je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (članak 322. stavak 1. ZOO). Tuženik je dakle, sve i da je riječ o ništetnom ugovoru, dužan platiti tužitelju iznos koji odgovara visini naknade za izvedene radove.

20. S obzirom na to da je u utvrđena količina i vrsta izvedenih radova i jedinična cijena radova, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva je pravilno primijenjeno materijalno pravo. 21. Stoga je valjalo odbiti reviziju tuženice po čl. 393. ZPP.

22. U odnosu na reviziju tužitelja:

23. Nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP za koju tužitelj drži da je počinjena time što je drugostupanjskom presudom bez obrazloženja djelomično odbijen tužbeni zahtjev za isplati zateznih kamata na dosuđenu glavnicu.

24. Suprotno tvrdnji tužitelja drugostupanjski sud je iznio svoje shvaćanje o tome zašto tužitelju ne pripadaju zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za razdoblje od ispostavljanja računa do dana donošenja prvostupanjske presude time što je naveo: „Kako je vrijednost spornih radova utvrđena tijekom postupka, to zatezna kamata na dosuđeni iznos ne teče od dana ispostavljanja računa, već od dana zaključenja glavne rasprave, pa je u tom dijelu presudu valjalo preinačiti.“ Tužitelj zapravo osporava (po njemu) pogrešno pravno shvaćanje o tijeku zateznih kamata, iako eventualno pogrešno pravno shvaćanje samo po sebi ne znači da je počinjena bitna povreda.

25. Osnovan je međutim revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u donošenju drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđenu naknadu za razdoblje do donošenja prvostupanjske presude.

26. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da usmeni ugovor o izvođenju naknadnih radova nije ništetan. Takvu ocjenu, ali iz drugih razloga, prihvaća i ovaj sud. Stoga se ocjena o tome je li tuženik zakasnio s ispunjenjem obveze donosi prema pravilima za ispunjenje ugovora, dakle ovdje nije riječ o dospjelosti obveze po osnovi restitucijskog zahtjeva u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO.

27. Obveza dužnika na isplatu naknade dospijeva u roku određenom ugovorom (čl. 183. st. 3. ZOO). U slučaju kad rok za ispunjenje nije određen ugovorom, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze. Tužitelj je pozvao tuženika na ispunjenje obveze dostavom računa broj 7/09, pa je tuženik, koji nije ispunio obvezu iz računa, došao u zakašnjenje s ispunjenjem dospjele obveze.

28. Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

29. Stoga je valjalo djelomično preinačiti drugostupanjsku presudu po čl. 394. st. 1. ZPP u odnosu na zatezne kamate koje teku na obračunatu naknadu od dospjelosti obveze do donošenja prvostupanjske presude.

30. U odnosu na reviziju tuženika protiv odluke o parničnim troškovima:

31. Tuženik je revizijom ukazao na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 2. i 155. st. 1. ZPP koja je, prema njegovom shvaćanju, počinjena time što je djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen omjer uspjeha stranaka u sporu u korist tuženika, a odluka o parničnim troškovima je ostala neizmijenjena.

32. Također drži da su nižestupanjski sudovi propustili utvrditi da su brojne rasprave provedene isključivo iz razloga koji leže na tužitelju, pa ti troškovi nisu trebali pasti na tuženika.

33. Ovaj sud je utvrdio da je prema konačnom ishodu ovog parničnog postupka tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pa je za odluku o parničnim troškovima mjerodavna odredba čl. 154. st. 1. ZPP prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Za konačnu odluku o parničnim troškovima nije odlučno što je drugostupanjskom presudom djelomično odbijen tužbeni zahtjev i to za dio zateznih kamata.

33.1. Tvrdnje tuženika o tome da je sud kod odluke o troškovima propustio utvrditi da su brojne rasprave provedene isključivo iz razloga koji leže na tužitelju, pa ti troškovi nisu trebali pasti na tuženika, nisu određeno navedene, pa te navode ovaj sud nije ispitivao, imajući na umu odredbu čl. 392. a. st. 1. ZPP prema kojoj, u povodu redovnih revizija stranaka, sud ispituje presudu (rješenje) samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

34. Stoga je valjalo odbiti reviziju tuženika protiv odluke o parničnim troškovima po čl. 393. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP.

35. Tužitelj je uspio u revizijskom stupnju postupka pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove revizije po čl. 154. st. 1. ZPP. Trošak se odnosi na nagradu za sastav revizije po Tar. br. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Zagreb, 7. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil