Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž Zk-99/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. I. iz Z., OIB: …, kog zastupa Z. Z. B., odvjetnica u Z., protiv I. tuženice Z. M., OIB: …, i II. tuženika J. M., OIB: …, oboje iz K., oboje zastupani po H. B. K., odvjetnici u R., radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4/2021-30 od 2. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4/2021-30 od 2. rujna 2022. u dijelu pod točkama I., II.,

III. izreke, te pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju platiti tuženicima 1.469,08 eura[1] / 11.068,75 kuna (razlika između ukupno dosuđenih 1.505,57 eura / 11.343,75 kuna i preinačenog dijela od 36,50 eura / 275,00 kuna).

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4/2021-30 od 2. rujna 2022. pod točkom IV. izreke za iznos od 36,50 eura / 275,00 kuna (razlika između ukupno dosuđenih 1.505,57 eura / 11.343,75 kuna i potvrđenog dijela od 1.469,08 eura / 11.068,75 kuna), pa se o tome ovako sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za isplatom iznosa od 36,50 eura / 275,00 kuna s pripadajućim zakonskim kamatama.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4/2021-30 od 2. rujna 2022. suđeno je:

"I Odbacuje se tužba koja glasi:

"Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da za nekretninu na k. č. br. 4096 k.o. K., kuća i dvorište G., upisane u zk. ul. 2119 k.o. K. provede slijedeće upise:

-u listu B – poduložak 1:

Rbr. 1 UDIO: ½

1. STAN NA KATU – koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaone, dnevnog boravka, ulazne terase, terase (loggie) i tavana, korisna površine 34 m2, ukupna (obračunska) površina 44,41 m2

2. Obveza održavanja krova u cijelosti

Vlasnik 1. T. I. pok. Z., Z., JMBG: …

-u listu B – poduložak 2:

Rbr. 2 UDIO: ½

1. STAN U PRIZEMLJU – koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaone, dnevnog boravka, ulazne terase i terase, korisna površine 34 m2, ukupna (obračunska) površina 44,41 m2

Vlasnici 1. Z. M. rođ. Č., K., JMBG: … i

2. J. M. pok. S. iz K., JMBG: … "

II. Odbija se prijedlog tužitelja za prekid postupka do okončanja postupka legalizacije Kl: ...

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.I.Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da za nekretninu na k. č. br. 4096 k.o. K., kuća i dvorište G., upisane u zk. ul. 2119 k.o. K. provede slijedeće upise:

-u listu B – poduložak 1:

Rbr. 1 UDIO: ½

1. STAN NA KATU 2. Stanu pripada dvorište iza kuće (jugoistočna strana, prema krčkom mostu).

-u listu B – poduložak 2:

Rbr. 2 UDIO: ½

2. STAN U PRIZEMLJU Stanu pripada dvorište ispred kuće (sjeverozapadna strana, prema moru)."

IV. Nalaže se tužitelju da tuženicima 1 i 2 nadoknadi parnični trošak u iznosu od 11.343,75 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika 1 i 2 za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan."

2. Protiv navede presude pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traži naknadu troška postupka.

3. Tuženici su dostavili pismeni odgovor na žalbu u kojem osporavaju žalbene razloge. Traže naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za upisom knjižnih prava na nekretnini u zemljišnu knjigu, te zahtjev za naknadom troškova postupka. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće bitne činjenice:

-na području k.o. K. pokrenut je postupak obnove i preoblikovanja zemljišne knjige 2000.;

-u tom je postupku 27. travnja 2006., pod poslovnim brojem Z-1/2001/2119, održana usmena rasprava u kojoj su sudjelovale stranke iz ove parnice, pa je zemljišnoknjižni sud na temelju izviđajnog postupka i zapisnika sa rasprave sastavio novi zk. ul. br. 2119. i u njega upisao knjižna prava i drugo, a u bitnom prenio upise iz stare zemljišne knjige, osim što je T. I. uknjižio kao samovlasnika etaže 1. umjesto njegovog pokojnog oca Z. – Z. I.;

-na toj raspravi je utvrđen spor između T. I., s jedne, te J. i Z. M., s druge strane, oko stvarnih prava na dijelu dvorišta koji se nalazi iza zgrade gledajući od strane mora, i dijela potkrovlja;

-dana 28. veljače 2007. otvorena je zemljišna knjiga za k.o. K. te je otvoren ispravni postupak;

-T. I. je 29. prosinca 2007. podnio zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci prijavu i prigovor na upise u novi zk. ul. br. 2119 za k. č. br. 4096 (stara k. č. br. 4217/20 upisana u zk. ul. br. 1493 k.o. Š.) predlažući da se u dotičnom ulošku uknjiži kako svakom posebnom dijelu – etaži, pripada i dio dvorišta kao pripadak dotičnoj etaži, izmjenu i dopunu tekstova opisa stanova, posebno to da njegovoj etaži 1 pripada tavan čiji se dio ispušta iz opisa etaže 2, pravo prvokupa i drugo;

-ta prijava i prigovor nisu usvojeni na raspravi za ispravak, već je zemljišnoknjižni sud rješenjem poslovni broj Z-28/08 od 18. ožujka 2008. obustavio ispravni postupak, a T. I. uputio na pokretanje parničnog postupka;

-T. I. je ustao s tužbom 22. ožujka 2011., istaknuvši uvodno opisan tužbeni zahtjev;

-među strankama nije sporno etažiranje same zgrade, to jest da je tužitelj vlasnik stana na katu kao posebnog dijela predmetne nekretnine, a da su tuženici suvlasnici stana u prizemlju kao posebnog dijela predmetne nekretnine;

-prijepor je u tome kojoj od ove dvije etaže pripadaju dijelovi dvorišta, odnosno koji dio dvorišta je pripadak kojem stanu, ali i to da li etaži 2 pripada i dio potkrovlja ili on čitav pripada etaži 1;

-Z. i J. M. ustali su 4. srpnja 2005. s tužbom protiv T. I. zahtijevajući da im kao suvlasnicima etaže 2 predmetne nekretnine preda u posjed ½ dijela potkrovlja, i to gledajući od glavnog ulaza u stan lijevu stranu, te omogući pristup na pokrov, a koji je zahtjev usvojen u dijelu predaje u posjed polovine potkrovlja presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1754/2014 od 29. prosinca 2014., pravomoćnom 24. svibnja 2017.;

-istom presudom odbijen je i protutužbeni zahtjev T. I. u kojem ovaj traži utvrđenje da je isključivi vlasnik dotičnog potkrovlja, predaju tabularne isprave za takav upis u zemljišnoj knjizi, ali i trpljenje takvog upisa u zemljišnu knjigu;

-revizija T. I. protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 3550/2015 od 24. svibnja 2017., kojom je potvrđena gore spomenuta prvostupanjska presuda, odbačena je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj

Rev-x 953/2017 od 25. rujna 2018.;

-Z. i J. M. ustali su 19. srpnja 2005. s tužbom protiv T. I. zahtijevajući utvrđenje da dio dvorišta k. č. br. 4217/20 (novi k. č. br. 4096) označen slovima A-B- C-D njihove skice (dio južno od zgrade) i stepenište kojim se ulazi u stan na prvom katu zgrade, pripada etaži 2 koje su oni suvlasnici, ali su s tim zahtjevom odbijeni presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2819/05 od 28. lipnja 2010., pravomoćnom 16. travnja 2014.

7. Na ove utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 117., čl. 194. i čl. 196. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje: ZZK/96), čl. 135. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 63/19, 128/22, dalje: ZZK/19), čl. 30. i 67. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), te čl. 6. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15 i 82/16, dalje: ZS/13), pa presudio kao u izreci.

8. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo. Posebno o žalbi protiv odluke pod točkom I. izreke presude:

9. Prvostupanjski sud ocjenjuje da je dio tužbenog zahtjeva tužitelja pobliže opisano u točki I. izreke presude valjalo odbaciti, jer je o tom dijelu zahtjeva već pravomoćno odlučeno u presudama Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1754/2014 od 29. prosinca 2014., pravomoćnom 24. svibnja 2017. i Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2819/05 od 28. lipnja 2010., pravomoćnom 16. travnja 2014. (o potkrovlju- tavanu i o zemljištu južno od kuće), dok da je u preostalom dijelu zahtjeva, pobliže opisanom u točki III. izreke presude, tužbeni zahtjev neosnovan.

10. U pravu je tužitelj kako je sud prvog stupnja pogriješio kad je o odbacivanju tužbe odlučio presudom umjesto rješenjem čime je počinio povredu parničnog postupka iz čl. 282. st. 1. ZPP. Međutim, ovdje se ne radio o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, jer ovakva povreda nije bila, niti je mogla biti, od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

11. U žalbi tužitelj osporava kako je o njegovom zahtjevu pod točkom I. izreke već donesena pravomoćna sudska odluka. Tvrdi kako je u parničnom predmetu poslovni broj P-1754/14 tražio utvrđenje vlasništva na potkrovlju kao posebnom dijelu nekretnine, a u ovom predmetu traži da se tavanski prostor utvrdi kao sporedni dio i pripadak stana na katu.

12. Međutim, kad se analizira tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I. izreke razvidno je kako tužitelj zahtjeva da sud naloži zemljišnoknjižnom odijelu upis predmetnog tavana kao jednu od prostorija u sastava stana na katu kao posebnog dijela nekretnine (oznake E-1) koji je njegovo vlasništvo. Zahtjeva da riječ "tavana" zamjeni riječi "te pripadajućeg dijela potkrovlja". Sve ostalo što se navodi u ovom dijelu tužbenog zahtjeva jest već upisano u zemljišnim knjigama, ili je upisano sa zanemarivim razlikama. Jedino dotični tavan nije.

13. Zahtijevajući ovdje da se dotični tavan upiše kao dio stana na katu koji je njegovo vlasništvo, tužitelj zahtjeva isto što je zahtijevao i u protutužbi u predmetu suda prvog stupnja poslovni broj P-1754/2014. Ondje je tražio da se utvrdi "isključivim vlasnikom posebnog dijela nekretnine, u naravi tavanskog dijela (potkrovlja)" predmetne kuće i zahtijevao od Z. i J. M. izdavanje tabularne isprave za takav upis u roku od 15 dana, jer će ju u protivnom zamijeniti dotična presuda. S ovim protutužbenim zahtjevom tužitelj je odbijen presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-1754/2014 od 29. prosinca 2014., pravomoćnom 24. svibnja 2017.

14. Razlike u stilizaciji ovih dvaju zahtjeva, prema mišljenju ovog višeg suda, ne utječu na njihov suštinski identitet.

15. Po čl. 333. st. 2. ZPP prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je odlučio kao pod točkom I. izreke osporene odluke.

16. To što je tužitelj upućen u parnicu odlukom zemljišnoknjižnog suda u postupku obnove zemljišnih knjiga nije od važnosti za ocjenu presuđene stvari, niti takva uputa može nadomjestiti okolnost što je o predmetnom zahtjevu već pravomoćno odlučeno. Osim toga, propisi zemljišnoknjižnog postupka ne poznaju upućivanje u parnicu kao jedan od načina na koji se može dovršiti ispravni postupak u postupku obnove zemljišne knjige. Po čl. 194. st. 3. ZZK/96, koji je bio na snazi u vrijeme kad je doneseno rješenje na koje se poziva tužitelj (list B4 spisa), raspravu za ispravak zaključit će zemljišnoknjižni sud kad ocijeni da su sva pitanja dovoljno raspravljena, te će odmah donijeti i proglasiti svoju odluku kojom će, postupajući po pravilima iz članka 195. ovoga Zakona, u potpunosti ili djelomično usvojiti, odbiti ili odbaciti prijavu upisa odnosno prigovor na upise ili njihov prvenstveni red. Zakon ne poznaje obustavu ispravnog postupka. Sadržajno, zemljišnoknjižni sud je rješenjem od 18. ožujka 2008. zapravo odbio prijavu i prigovor T. I., a on, neovisno o tome da li ga sud upućuje na parnicu ili ne, može izjaviti ispravnu tužbu sukladno propisima čl. 197. ZZK/96. A to je i učinio.

Posebno o žalbi protiv odluke pod točkom II. izreke presude:

17. Sud je pravilno zaključio kako odluka upravnog tijela donesena u postupku legalizacije bespravno izgrađenih objekata za predmetni spor nema značaj prethodnog pitanja (čl. 12. st. 1. ZPP) pa stoga nema mjesta prekidu postupka do konačnosti rješenja donesenog u tom predmetu (čl. 213. st. 1. ZPP).

18. Suprotno pravno shvaćanja žalitelja nije osnovano.

Posebno o žalbi protiv odluke pod točkom III. izreke presude:

19. U zahtjevu pod točkom II. izreke tužitelj smatra da njegovom posebnom dijelu nekretnine – etaži, pripada i "dvorište iza kuće (jugoistočna strana, prema krčkom mostu)" pa zahtjeva da se to upiše u zemljišnu knjigu. Prvostupanjski sud ističe kako, da bi se vlasništvo posebnog dijela nekretnine-stana na katu, protegnulo i na dvorište iza kuće razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina etažiranjem, takvo razvrgnuće ne može obuhvatiti i zemljište oko zgrade, na način kako to traži tužitelj jer isto ne predstavlja sporedni dio nekretnine u smislu čl. 67 ZV, kao što su to, primjerice, balkon, terasa, tavan ili slično. Ali zato suvlasnici predmetne nekretnine uvijek mogu dogovoriti način korištenja zajedničkih dijelova zgrade, pa tako i okućnice.

20. Prvostupanjski sud ističe kako, podredno i neovisno od svega naprijed navedenog, a imajući u vidu da se tužitelj u svom stranačkom iskazu poziva na nezakonitost ranijih uknjižbi, a osobito da u međuvlasničkom ugovoru koji je potpisao zajednički punomoćnik (u ime 22 suvlasnika) 12. studenoga 2001. nije bilo uvjeta za potpisivanje, jer je prednik tužitelja umro u svibnju 1998., odnosno A. R. u svibnju 2001., kao i kada se tužitelj poziva da je prijedlog temeljem elaborata o etažiranju od 3. svibanj 2001. proveden uz netočne specifičnosti pojedinih zgrada dogovorene između vlasnika, prvostupanjski sud smatra da je tužba za ispravak, imajući u vidu izneseno činjenično stanje u tužbi, neosnovana.

21. Gore izložena pravna shvaćanja suda prvog stupnja su pravilna. Predmet zahtjeva – dvorište iza kuće, doista, u smislu propisa iz čl. 67. ZV ne predstavlja sporedni dio nekretnine, niti to može ikad biti. Najbliži pojmovno su kućni vrtovi i mjesta za ostavljanje motornog vozila, ali predmet spora – dvorište iza kuće nije kućni vrt niti mjesto za ostavljanje motornog vozila. Stoga, suvlasnicima nekretnine preostaje jedino zaključenje sporazuma o načinu korištenja zajedničkih dijelova nekretnine. Pa stoga ni po kojoj osnovi predmetni zahtjev naveden u točki III. izreke ne može biti osnovan. U ovom kontekstu pitanje ništavosti/ništetnosti, pobojnosti ili nepostojanja međuvlasničkog ugovora od 12. studenoga 2001. nije odlučno.

22. Također, nije od važnosti koji dio dvorišta je faktično koristio koji od suvlasnika. Ovdje se ne radi o smetanju posjeda niti o stjecanju vlasništva dosjelošću.

23. I odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tuženiku nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženiku priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok je troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznao prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa).

24. Žalbeni razlog kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tuženicima dosudio naknadu troška sastava odgovora na tužbu mada isti nije sačinio odvjetnik nije osnovan. Naime, tuženici su sami, bez punomoćnika, sačinili jedan pismeni odgovor na tužbu (list 31 spisa) i za taj podnesak im ne pripada pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku, niti im ga je prvostupanjsku sud dosudio u osporenoj odluci. Međutim, tuženici istodobno angažiraju odvjetnika i on mi sastavlja pismeni odgovor na tužbu zaprimljen 14. travnja 2011. (listovi 32-33 spisa). A za taj im odgovor na tužbu pripada pravo na naknadu potrebnih troškova postupka, sukladno odredbama Tarife, a kog im je prvostupanjski sud pravilno obredio.

25. Ali je zato osnovan žalbeni razlog kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tuženicima dosudio naknadu troška na ime pristupa njegovog punomoćnika na ročište od 18. ožujka 2019. Iz zapisnika s tog ročišta (list 98 spisa) proizlazi kako punomoćnik tuženika na isto nije pristupio zbog prometne nesreće.

26. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke u cijelosti, te točku IV izreke u dijelu u kojem je naložen platež iznosa od 11.068,75 kuna (razlika između ukupno dosuđenih 11.343,75 kuna i preinačenog dijela od 275,00 kuna), jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

27. Istodobno je valjalo po čl. 373. toč. 3. ZPP dio odluke o trošku postupka u točci IV. izreke za iznos od 275,00 kuna (razlika između ukupno dosuđenih 11.343,75 kuna i potvrđenog dijela od 11.068,75 kuna) preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva.

28. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio u glavnoj stvari pa ga je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

29. Također je valjalo odbiti i zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu, jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 7. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.