REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1273/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Marjanoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet u Rijeci, Braće Branchetta br. 20, OIB 98164324541, radi utvrđenja nedopuštenim i nezakonitim odluka, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R 390/2020-2 od 21. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-179/2016 od 29. siječnja 2020., u sjednici održanoj 7. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje nedopuštenim i nezakonitim Otkaza ugovora o radu tuženika Klasa: 112-02/09-01/01, Ur. broj: 2170-24-01-09-1 od 7. siječnja 2009. i Odluke tuženika Klasa: 112-02/09- 01/01, Ur. broj: 2170-24-01-09-2 od 26. siječnja 2009. te na utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao pa i na nalaganje tuženiku da vrati tužiteljicu na poslove suradnika u suradničkom zvanju asistent na radnom mjestu I vrste - asistent na Katedri za bolesti usta i paradonta ili drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stažu te struci tužiteljice.
2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a koja se u ovom odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22) podnijela tužiteljica, navodeći da je pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je revizijskom sudu preinačenje pobijane presude, a, podredno, ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Iako se tužiteljica poziva na povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao i odredbe st. 1. toga članka, ona uvelike (str. 2. revizije) propušta konkretizirati u čemu bi se konkretno očitovala takva postupovnopravna povreda pa, u tom dijelu, takve, uopćene i neodređene navode, ovaj nije mogao uzeti u obzir.
8. Određeno pozivanje na postupovnopravne povrede (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP) se očituje u navodima o proturječnosti presude sa ispravama i iskazima svjedoka danim u postupku te neočitovanju drugostupanjskog suda na sve žalbene navode.
9. Međutim, ovaj sud ne nalazi proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima svjedoka i samih tih isprava ili zapisnika, a drugostupanjski sud je dao jasne i dostane razloge u pogledu svih bitnih žalbenih navoda.
10. Za primijetiti je da je kroz taj revizijski navod (opisane proturječnosti), kao i kroz neke druge dijelove revizije, tužiteljica zapravo pokušala intervenirati na činjenično stanje utvrđeno po nižestupanjskim sudovima (zapravo smatrajući bi se na temelju tih isprava trebalo utvrditi drugačije činjenično stanje). Međutim, revizijski se sud, u ovome stupnju postupka ne može upuštati u preispitivanje činjeničnog stanja te je čije utvrđenje činjenica pravo pridržano nižestupanjskim sudovima.
11. Tako su otklonjeni revizijski navodi postupovnopravne prirode.
12. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje nedopuštenim i nezakonitim izvanrednog otkaza ugovora o radu i odluke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava te, posljedično tome, zahtjev na utvrđenje da radni odnos tužiteljice nije prestao i da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na posao.
13. Činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, bitna za odluku u ovome stupnju postupka, su:
- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu za mlađeg asistenta od 14. svibnja 1997., dok je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. siječnja 2005. (dalje: Ugovor o radu) radila na poslovima suradnika u suradničkom zvanju asistent na radnom mjestu I. vrste - asistent na Katedri za bolesti usta i paradonta;
- da je u članku 2. Ugovora o radu određeno da će te poslove obavljati do 5. lipnja 2006. do kada je obvezana steći akademski stupanj doktora znanosti;
- da je taj rok produživan Aneksima ugovora o radu od 16. svibnja 2007., 4. prosinca 2007., 28. prosinca 2007., 30. svibnja 2008. i 30. rujna 2008. na način da je tužiteljica konačno obvezana steći akademski stupanj doktora znanosti najkasnije do 31. prosinca 2008.;
- da tu obvezu tužiteljica nije ispunila;
- da je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu od 7. siječnja 2009. (dalje: Odluka o otkazu) iz razloga što „nije do 31. prosinca 2008. stekla akademski stupanj doktora znanosti, te ispunila zakonom propisane uvjete za izbor u suradničko zvanje viši asistent“;
- da tužiteljica ni nakon proteka roka od 4 godine iz Ugovora o radu te desetgodišnjeg roka iz čl. 43. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 46/07. - dalje ZZDVO) i jedanaestgodišnjeg roka iz čl. 119. st. 4. ZZDVO-a, kao niti do donošenja pobijane Odluke o otkazu, nije ispunila svoju obvezu preuzetu Ugovorom o radu i kasnijim Aneksima, te obvezu propisanu odredbama ZZDVO-a, jer nije stekla doktorat znanosti kao uvjet za izbor u više zvanje;
- da je pri produženju roka ispunjenja ugovornih obveza poslodavac uzimao u obzir razdoblje u kojem je tužiteljica boravila na specijalističkom stažu, činjenicu izmjene suvoditelja, duže bolovanje te poteškoće pri izradi disertacije u provedbi samog ispitivanja na ciljanim pacijentima;
- da nisu utvrđene relevantne činjenice koje bi bile od utjecaja na objektivne mogućnosti tužiteljice za izradu doktorske disertacije, a koje tuženik nije već citiranim Aneksima Ugovora o radu, uzeo u obzir te upravo radi njih u navedenim razdobljima produživao rok za izradu doktorske disertacije i stjecanja akademskog stupnja doktora znanosti.
14. Nastavno tim utvrđenjima sud je u pobijanoj odluci ocijenio da postoje osobito važne činjenice u konkretnom slučaju zbog koje radni odnos više nije bio moguć, jer da tužiteljica ni nakon proteka četiri godine iz Ugovora o radu, desetgodišnjeg roka iz čl. 43. i jedanaestgodišnjeg roka iz čl. 119. st. 4. ZZDVO-a, kao niti do donošenja pobijane Odluke o otkazu, nije ispunila svoju ugovornu i zakonsku obvezu i nije stekla doktorat znanosti kao uvjet za izbor u više zvanje, pri čemu je uzeta u obzir i odredba čl. 102. ZZDVO-a o reizboru i čl. 113.a ZZDVO-a o prekršajnoj odgovornosti pravne osobe ako ne otkaže ugovor o radu osobi izabranoj u znanstveno, znanstveno- nastavno, umjetničko-nastavno, suradničko ili nastavno zvanje i odgovarajuće radno mjesto u slučajevima kada Zakon predviđa otkazivanje ugovora o radu zbog neispunjavanja uvjeta za reizbor - slijedom čega je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.
15. Ovaj, revizijski sud ocjenjuje da su na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo.
16. Očitujući se na revizije navode da u konkretnom slučaju nestjecanje akademskog zvanja može eventualno biti pravna osnova za donošenje odluke u redovnom, a ne (ovdje danom) izvanrednom otkazu, ovaj sud upućuje na pravno shvaćanje koje je već izrazio u ukidnom rješenju (donesenom prethodno u ovome predmetu) broj Revr 1732/14-2 od 2. veljače 2016., koje u bitno citiranom dijelu glasi:
„Prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju značenje osobito važne činjenice kao otkaznog razloga može imati okolnost zbog koje je tužiteljici otkazan ugovor o radu - da tužiteljica unatoč tome što je Aneksima ugovora o radu (…) višekratno produživan rok za stjecanje Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/07) propisanih uvjeta za izbor u suradničko zvanje viši asistent, tu ugovornu obvezu nije ispunila, ali to samo ako za neispunjenje te obveze nisu postojali objektivni razlozi, kao što su bolest, porodiljni dopust i sl. (…)
Slijedom navedenog proizlazi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da okolnost što tužiteljica nije u ugovorenom roku stekla akademski stupanj doktora znanosti, ne može predstavljati opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu (…)“.
17. Sud ovom odlukom ostaje pri prethodno izraženom shvaćanju iz čega proizlazi da su neosnovani revizijski navodi po kojima okolnost što tužiteljica nije u ugovorenom roku stekla akademski stupanj doktora znanosti, ne bi predstavljala opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.
18. Tužiteljica u reviziji navodi da sud nije uzeo u obzir postojanje zdravstvenih razloga koji bi utjecali na nemogućnost ispunjenja radno-ugovorne obveze. Međutim, iz obrazloženja presude proizlazi da su uzimani u obzir zdravstveni razlozi (kao i razlozi promjene mentorstva, na što se također ukazuje revizijom), a tužiteljica u reviziji određeno ne navodi koji bi to konkretni zdravstveni razlozi (a povrh onih koji su uzimani u obzir u presudi) bi to bili pa se na takve, neodređene elemente ovaj sud ne može obazirati. Prethodno se odnosi i na navode da se sud nije obazirao na medicinsku dokumentaciju dostavljenu po tužiteljici, jer ostaje u reviziji neodređeno na koje to konkretne medicinske aspekte smjera tužiteljica i ostaje uostalom, nepoznato bi li sud takvu medicinsku dokumentaciju i njezin utjecaj na mogućnost rada i akademskog usavršavanja, mogao sam protumačiti bez stručnog, medicinskog znanja.
19. Pravilno navodi tužiteljica u reviziji da su neki od svjedoka iskazivali o povećanom opsegu posla, osobito s obzirom na činjenicu da je tužiteljica u određeno vrijeme bila jedni specijalist paradontolog, ali to samo po sebi nije dokazalo da su time nastupili objektivni razlozi koji bi opravdavali produženje roka određenih Ugovorom o radu (i aneksima), jer ostaje inicijalno neodređeno (i nedefinirano od same tužiteljice) koji je to obim posla koji se od tužiteljice već od početka zahtijevao i koji je bio ugovoren i je li, slijedno tome, povećanje obima posla (koje u svakom radnom odnosu može vremenom varirati) bilo takvo da bi se ocijenilo relevantnim u tom smislu.
20. Činjenica da do sada nitko u sličnoj situaciji nije dobio izvanredni, nego eventualno redovni otkaz ugovora o radu, ne utječe na odluku u ovoj pravnoj stvari, a kvalificiranje ove (eventualne) činjenice diskriminatornom je neosnovano, jer izostaje određivanje konkretne diskriminatorne osnove s obzirom na koju (koje svojstvo/pripadnost/osobinu) je tužiteljica diskriminirana (niti se ta osnova kroz reviziju može nazrijeti), čime se zaključuje da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju došlo do diskriminacije.
21. Slijedom navedenog, ovaj sud utvrđuje da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a, odbiti reviziju, kao neosnovanu, odnosno odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 7. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
