REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4772/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice US, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koga zastupa punomoćnica Maja Bačić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-312/2022-2 od 21. ožujka 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1501/2019 od 10. prosinca 2021., u sjednici održanoj 7. veljače 2023.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-312/2022-2 od 21. ožujka 2022. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku kada je točkom I. izreke prihvatio (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev na isplatu u kunama, a nepobijanim dijelom prvostupanjske presude je upravo taj (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev na isplatu utuženog iznosa u kunama odbijen?
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-312/2022-2 od 21. ožujka 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1501/2019 od 10. prosinca 2021.
2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.
3. Tuženik je u prijedlogu naznačio pet pravnih pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio, a imajući u vidu odluku revizijskog suda broj Rev-238/2019-4 od 3. prosinca 2019. na koju se predlagatelj pozvao, da je pravno pitanje bitnog sadržaja kao u točki I. izreke ovog rješenja (u prijedlogu označeno pod brojem 1.) važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te da su odnosu na to pitanje ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije.
5. Postupajući, nadalje, sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da u odnosu na ostala postavljena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije iz sljedećih razloga.
6. U odnosu na drugo naznačeno pravno pitanje, a koje se odnosi na zastaru preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, tuženik nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa u odnosu na to pitanje nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a.
7. Treće pitanje se odnosi na pravo na isplatu razlike kamata uzimajući u obzir kamatu obračunatu po stopi utvrđenoj po objektivnim referentnim parametrima. To pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana presuda ne odstupa od odluke revizijskog suda broj Rev-308/22 od 19. travnja 2022., a nije riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu.
8. Ni četvrto pitanje, koje se odnosi na odnosi na početak tijeka zateznih kamata na preplaćene iznose, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018.).
9. Pitanje koje je postavljeno pod rednim brojem 5. odnosi se na pravo stranke zastupane po punomoćniku odvjetniku na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude. To pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu (tako i u Revd-1107/2022 od 23. ožujka 2022.), budući da u pogledu tog pitanja pobijana presuda ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda. Tako se primjerice u odluci broj Revr-580/05-2 od 14. prosinca 2005. navodi: „... revident nadalje neosnovano smatra da tuženik nema pravo na trošak za ročište na koje je punomoćnik tuženika pristupio (nakon zaključenja glavne rasprave) radi objave presude. Člankom 151. st.
1. ZPP-a propisano je da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Objava presude u smislu čl. 335. st. 4. ZPP-a može biti obavljena nakon zaključenja glavne rasprave na posebnom ročištu pa i trošak punomoćnika stranaka na tom ročištu predstavlja parnični trošak u tijeku parničnog postupka. Kako je tužitelj izgubio parnicu u cijelosti to je dužan naknaditi tuženiku i parnični trošak nastao zastupanjem tuženika po punomoćniku na ročištu zakazanom radi objave presude (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a te čl. 151. st. 2. spomenutog Zakona)".
10. Budući da su u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 6. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 7. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
