REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-433/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Maržić, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza TREPTAČ d.o.o. u stečaju, Split, Vinkovačka 41, OIB 35725571312, kojeg zastupa punomoćnik Marija Jerončić Mandić, odvjetnica iz Splita, protiv 1. tuženika ANTE VUKE iz Podstrane, Domovinskog rata 79, OIB 87187864316 i 2. tuženika PRVI TREPTAČ d.o.o. Split, Hercegovačka 133, OIB 31014383635, oba zastupana po punomoćniku Ivanu Delipetru, odvjetniku iz Imotskog, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-91/2021-33 od 28. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-91/2021-33 od 28. studenog 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-91/2021-33 od 28. studenog 2022. u točkama I. i II. njegove izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-91/2021-33 od 28. studenog 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženici solidarno i u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe isplate iznos od 1.168.486,00 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a koja kamata teče od 1. siječnja 2009. pa do isplate, te da mu naknadi ovom tužbom prouzrokovani parnični trošak. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-91/2021-33 od 28. studenog 2022. nije dopuštena objektivna preinaka tužbe (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi prvotuženiku Anti Vuki i drugotuženiku Prvi Treptač d.o.o., troškove parničnog postupka u iznosu od 359.938,54 / 47.772,05 EUR (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev prvotuženika Ante Vuke i drugotuženika Prvi Treptač d.o.o. da im tužitelj Stečajna masa iza Treptač d.o.o. u stečaju u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 347.306,46 kn / 46.095,48 EUR (točka III. izreke).

2. Tako je odlučio prvostupanjski sud o tužiteljevom zahtjevu za naknadu štete u iznosu od 1.168.486,00 kn, jer je nakon provedenog dokaznog postupka, primjenom odredbe članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete te da tuženici nisu počinili radnje nepoštenog trgovanja. O troškovima postupka odlučio je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv presude i rješenja kojim nije dopuštena preinaka tužbe kao i odluke o troškovima postupka, tužitelj je pravovremeno uložio žalbu, pobijajući ih zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi iznosi tvrdnje iznesene tijekom prvostupanjskog postupka te u skladu s tim daje svoju verziju rezultata dokaznog postupka osporavajući u cijelosti utvrđenja i primjenu prava kako je to učinio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci. Predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske uvaži žalba tužitelja i preinači prvostupanjsku presudu i rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-91/2021-33 od 28. studenog 2022. na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti. Podredno, predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

5. Tužiteljeva žalba je neosnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, žalbeni sud nalazi da je presuda pravilna i zakonita.

7. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, ni u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni ona na koju tužitelj ukazuju u žalbi.

8. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za naknadom štete zbog nepoštenog trgovanja i to u vidu obične štete, izmakle koristi i neimovinske štete kao i buduće neimovinske štete, sve u ukupnom iznosu od 1.168.486,00 kn (prema specifikaciji na listu 95. spisa).

9. Taj zahtjev tužitelj u bitnom činjenično obrazlaže time da su drugotuženik i trećeuženik dogovorno i u namjeri nanošenja štete tužitelju zajedno s bivšim članom društva tužitelja (Stipe Rako), a da bi sebi priskrbili protupravnu korist, početkom 2008. osnovali društvo Prvi treptač d.o.o. Split. Navodi da su tuženici pritom postupali na protupravni način povređujući intelektualno pravo vlasništva društva Treptač d.o.o., Split – pravo žiga i preuzimanjem cjelokupnog vizualnog identiteta tužitelja slijedom čega su izvršili preuzimanje poslova tužitelja od njegovih poslovnih partnera čime su tužitelju nanijeli materijalnu štetu. Nepoštenim trgovanjem, navođenjem podataka i upotrebom izraza s kojima se iskorištava ugled Treptač d.o.o. tuženici i njihov suučesnik g. Stipe Rako da su to učinili u namjeri kako bi iskoristili poslovni ugled društva Treptač d.o.o. Split i zloporabom zaštićenog žiga i adrese doveli prijevarom u zabludu poslovne partnere kreirajući i glasinama utisak u poslovnim krugovima da se faktički radi o pravnom sljedniku koji samim time ima i pravo na poslovne reference pa prema tome i na poslove Treptača d.o.o., Split i tako priskrbili protupravnu imovinsku korist. Tako prvotuženik da je u namjeri da nanese štetu tužitelju, a sebi priskrbi veliku protupravnu imovinsku korist zajedno i u dogovoru s g. Stipom Rako osnovao trgovačko društvo Prvi treptač d.o.o. Split na identičnoj adresi Split, Hercegovačka 133 po podatku u sudskom registru, kršeći prava industrijskog vlasništva, registriranim za skoro identične djelatnosti koristeći čak i skoro identičan žig/pečat društva. Osim radnji nepoštenog trgovanja tužitelj vidi i povredu prava osobnosti i prava na ugled i tvrtku kao osnovu za zahtjev za naknadom imovinske štete u korištenju tvrtke u poslovanju trgovačkog društva drugotuženika.

10. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za nepoštenim trgovanjem u smislu odredbe članka 63. stavka 1. Zakona o trgovini („Narodne novine“ broj: 87/08, 96/08, 116/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19 i 32/20; dalje: ZT) u svezi s člankom 64. istog Zakona zbog čega nije osnovan niti zahtjev za naknadu štete. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da je u trenutku podnošenja tužbe 6. travnja 2010. prestalo tužiteljevo pravo na zahtjev za imovinsko pravnom zaštitom po osnovi naknade štete nastale zabranjenim radnjama nepoštenog trgovanja.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo.

12. Odredbom članka 63. stavka 1. ZT-a propisano je da se pod nepoštenim trgovanjem podrazumijevaju radnje trgovca kojima se radi tržišnog natjecanja povređuju dobri trgovački običaji. Tužitelj traži zaštitu na temelju pravne ocjene spora koju određuje pozivom na odredbe članka 64. ZT-a kojima je propisano da se 1) Nepoštenim trgovanjem u smislu ovoga Zakona smatra se osobito: – prodaja robe ispod njezine nabavne cijene s porezom na dodanu vrijednost, – reklamiranje, oglašavanje ili ponuda robe ili usluga navođenjem podataka ili upotrebom izraza s kojima se iskorištava ugled drugog trgovca, njegovih proizvoda ili usluga, odnosno proizvoda drugog trgovca, – davanje podataka o drugom trgovcu, ako ti podaci štete ili mogu nanijeti štetu ugledu i poslovanju drugog trgovca, – prodaja robe s oznakama ili podacima ili izgledom koji stvaraju ili bi mogli stvoriti zabunu glede izvora, načina proizvodnje, količine, kakvoće ili drugih osobina robe, – radnje trgovaca usmjerene na prekid poslovnih odnosa, između drugih trgovaca ili koje sprečavaju ili otežavaju poslovne odnose drugih trgovaca, – neopravdano neispunjavanje ili raskidanje ugovora s pojedinim trgovcem kako bi se sklopio isti ili povoljniji ugovor s drugim trgovcima, – ugovaranje izvoza robe i usluga po nižoj cijeni ako je drugi trgovac već ugovorio izvoz takve robe i usluge po višoj cijeni čime se nanosi šteta tom trgovcu, – davanje ili obećanje darova, imovinske ili druge koristi drugom trgovcu, njegovom djelatniku ili osobi koja radi za drugog trgovca, kako bi se davatelju omogućila pogodnost na štetu drugog trgovca ili potrošača, – neovlaštena uporaba usluga trgovačkog putnika, trgovačkog predstavnika ili zastupnika drugog trgovca, – protupravno pribavljanje poslovne tajne drugog trgovca ili bespravno iskorištavanje povjerene poslovne tajne drugog trgovca. (2) Nepoštenim trgovanjem ne podrazumijeva se prodaja robe ispod njezine nabavne cijene s porezom na dodanu vrijednost kada se radi o skorom isteku roka valjanosti, povlačenju robe iz asortimana, potpunoj rasprodaji zbog zatvaranja objekta te stečaja i likvidacije trgovačkog društva, odnosno zatvaranja obrta ili drugim razlozima kojima trgovac ne čini radnje kojima se sprječava, ograničava ili narušava tržišno natjecanje.

13. Odredbe članka 65. propisuju: (1) Naknada štete nastale zabranjenim radnjama nepoštenog trgovanja ostvaruje se u sudskom postupku. (2) Tužbu iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti trgovac koji je oštećen te komorska i interesna udruženja trgovaca. (3) Pravo na tužbu iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva protekom roka od jedne godine od dana kada tužitelj sazna za djelo i počinitelja, a najkasnije tri godine od dana izvršenja djela.

14. Ovaj postupak pokrenut je 6. travnja 2010. tužbom radi naknade štete zbog nepoštenog trgovanja.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je za rješenje spora glede postojanja povrede od strane tuženika mjerodavna 2008. godina, jer je prema tužbi povreda tužiteljevih prava počinjena tijekom 2008. godine štetnim radnjama nepoštenog trgovanja koje radnje tužitelj u identificira kao radnje osnivanja drugotuženika i uporabu znaka „treptač“ u tvrtci drugotuženika, dok je tužba radi zaštite povrijeđenih prava podnesena sudu 6. travnja 2010.

16. Pravilno je činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda u ponovljenom postupku da je o štetnim radnjama koje se navode u tužbi tužitelj saznao tijekom 2008. godine jer je upravo tijekom 2008. godine pokrenut postupak pred prvostupanjskim sudom R1-130/08 (na koji se tužitelj pozvao u tužbi) i u kojem je drugi član društva Boris Koščak tražio opoziv člana uprave pravnog prednika tužitelja Stipe Rake. U zapisnicima s ročišta održanim u tom postupku 16. listopada 2008. i 9. rujna 2008. sadržane su izjave Borisa Koščaka, Stipe Rake i Ante Vuko kojima su navedene upravo one radnje koje su predmet rasprave i u ovom postupku –osnivanje drugotuženika (24. siječnja 2008. podnesena je prijava upisa osnivanja društva Prvi treptač d.o.o. Split, kada je određena adresa sjedišta i korištenje znaka „treptač“ u tvrtci drugotuženika kao i u svim drugim ispravama društva i kada su odavane poslovne tajne joje tužitelj nije niti identificirao). Tužitelj je na ročištu od 4. travnja 2022. (list 382. – 388. spisa) dostavio dokaz o „preotimanju“ poslova i to isprave iz 2007. godine (privremenu situaciju). Dostavio je i obavijest Državnog inspektorata, Područna jedinica Split od 9. prosinca 2008. u kojem je navedeno da je obavljen inspekcijski nadzor te da je utvrđeno da Prvo treptač d.o.o. u svojim poslovnim knjigama, ispravama i pečatu rabi znak koji oponaša znak koji je zaštićen kao žig tužitelja. Odavanje koje tajne tužitelj nije posebno odredio osim općenitog pozivanja. Datum označavanja dospijeća predmetne tražbine naknade štete u tužbenom zahtjevu (1. siječnja 2009.) upućuje na zaključak o tome da je šteta nastala najkasnije tada i da je za štetu, tužitelj barem od tada za nju imao saznanja.

17. Imajući na umu određenja članka 65. ZT-a i prekluzivni rok za podizanje tužbe zbog počinjenog djela nepoštene tržišne utakmice, dakle određenja da pravo na tužbu zastarijeva za godinu dana otkada je tužitelj saznao za djelo i počinitelja (subjektivni rok) i u roku od tri godine od dana izvršenja djela (objektivni rok) prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je u trenutku podnošenja tužbe 6. travnja 2010. prestalo tužiteljevo pravo na zahtjev za imovinsko pravnom zaštitom zbog počinjenja djela nepoštene tržišne utakmice.

18. Treba reći da su pozitivne pretpostavke one bez čijeg postojanja vođenje parnice i donošenje meritorne odluke nije dopušteno, a negativne su one čije postojanje sprječava vođenje postupka (procesne smetnje). Među procesne smetnje spada i protek prekluzivnog roka za podnošenje tužbe, kada je takav rok posebnim propisom propisan, kao u konkretnom slučaju Zakonom o trgovini u odnosu na tužbu radi naknade štete nastale zabranjenim radnjama nepoštenog trgovanja. Subjektivna prava mogu prestati protekom vremena. Prekluzivni rok je zakonom određeni protek vremena, istekom kojeg prestaje postojati samo pravo, ako ga ovlaštenik u tom roku ne realizira. Na prekluziju sud pazi po službenoj dužnosti, a postoje postupovni i materijalni prekluzivni rokovi. Postupovni rokovi su oni kod kojih se mora obaviti određenu postupovnu radnju u tom roku, a materijalni prekluzivni rokovi su oni unutar kojih se moraju obaviti određene materijalnopravne radnje pod pretpostavkom gubitka prava i da te radnje očito nisu postupovnog karaktera.

19. Dakle, pravo na ostvarivanje naknade štete zbog nepoštenog trgovanja prema Zakonu o trgovini vremenski je ograničeno. Kod toga je zakonodavac odredio kratak prekluzivni rok od godinu dana u kojem je moguće podnijeti tužbu na naknadu štete nastale zabranjenim radnjama nepoštenog trgovanja koji zastarijeva za godinu dana otkada je tužitelj saznao za djelo i počinitelja (subjektivni rok) i u roku od tri godine od dana izvršenja djela (objektivni rok).

20. Na temelju navedenog proizlazi da bi bez obzira na to postoje li ili ne postoje pretpostavke za naknadu štete takvu tužbu trebalo odbaciti kao nedopuštenu zbog činjenice da je protekao prekluzivni rok za podizanje tužbe zbog naknade štete nastale zabranjenim radnjama nepoštenog trgovanja u smislu odredbe članka 282. stavka 1. ZPP-a, a sve vezano za radnje osnivanja društva drugotuženika.

21. Osim toga, tužitelj se poziva i na povredu prava osobnosti i prava na ugled i tvrtku kao osnovu za zahtjev za naknadom imovinske štete. U pogledu korištenja tvrtke u poslovanju trgovačkog društva drugotuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 21. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22 i 114/22; dalje: ZTD), koja propisuje da je tvrtku i skraćenu tvrtku, trgovačko društvo dužno upotrebljavati u obliku i sadržaju u kojemu je upisano u trgovačkome registru. Prema stavku 3. istog članka, tvrtka ili skraćena tvrtka mora se istaknuti na poslovnim prostorijama trgovačkoga društva. Prema odredbi stavka 4. istog članka, na poslovnom papiru trgovca (pismima, računima i dr.), moraju se otisnuti njegova tvrtka, sjedište, sud kod kojeg je upisan u sudski registar i broj pod kojim je to učinjeno, tvrtka i sjedište pravnih osoba kod kojih se vode njegovi računi i brojevi tih računa. Isto vrijedi i za sadržaj internetske stranice društva. Također, pravilno je prvostupanjski sud ukazuje na to da se tužitelj nije koristio ovlaštenjima ostavljenim člankom 31. ZTD-a odnosno nije tražio da drugotuženik prestane upotrebljavati tu tvrtku ili da se tvrtka drugotuženika izbriše iz sudskog registra. Tužitelj se propustio koristiti pravima iz članka 31. ZTD-a i nije tražio zaštitu svojih prava glede upotrebe i upisa tvrtke na temelju propisa kako o zaštiti tržišnog natjecanja, tako i Zakona o žigu u smislu da drugotuženik prestane upotrebljavati tu tvrtku, da se tvrtka te druge osobe izbriše iz sudskog registra. Stoga je i s te osnove tužiteljev zahtjev za naknadom štete neosnovan.

22. Zbog navedenih razloga valjalo je odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

23. Na ročištu od 20. listopada 2021. tužitelj je istaknuo pored zahtjeva za naknadom štete i drugi zahtjev za utvrđenjem usmjeren na utvrđenje da je tuženik povrijedio pravo na žig TREPTAČ broj Z200040376 nositelja Treptač d.o.o. i to na način da je nudio usluge prometne signalizacije i druge srodne usluge na kojima je istaknuo ista ili slična slova i znakove i vizualni identitet koje je koristio na poslovnoj dokumentaciji, sličnu adresu sjedišta tvrtke, slični naziv tvrtke kao i e-mail adresu.

24. Tuženik se protivio preinaci, a sud prvog stupnja nije dopustio objektivnu preinaku tužbe obrazlažući da to nije svrsishodno za rješenja stranačkog odnosa, obrazlažući da je razmatranje povrede prava na žig jedna od činjenica o kojima je potrebno prethodno odlučiti prilikom donošenja odluke o istaknutom kondemnatornom zahtjevu, a da za tužitelja ne bi niti nastala kakva pravna korist od donošenja samostalne odluke o tome je li pravo na žig povrijeđeno.

25. Pravilno je sud prvog stupnja odbio preinaku tužbe ali uz obrazloženje koje ovaj sud ne može prihvatiti.

26. Naime, u navedenom je riječ ne samo o promijenjenoj pravnoj, već i promijenjenoj činjeničnoj osnovi, budući da se radi o novom i drugačijem činjeničnom kompleksu. Zakon o žigu („Narodne novine“ broj 14/19), kao poseban propis, predviđa podnošenje tužbe zbog povrede registriranog žiga te se radi o pravnoj situaciji iz članka 187. stavka 2. ZPP-a. Dakle, ne radi se samo o činjenici o kojoj je potrebno prethodno odlučiti prilikom donošenja odluke o istaknutom kondemnatornom zahtjevu. Upravo suprotno, u slučaju donošenja samostalne odluke o tome je li pravo na žig povrijeđeno tužitelj bi imao pravo na ostvarivanje isključivih prava koja proizlaze iz žiga predviđenih posebnim zakonom - Zakonom o žigu. U tom smislu nositelj registriranog žiga imao bi, između ostalog, pravo zahtijevati da se spriječi i uporaba znaka kao trgovačkog naziva ili naziva trgovačkog društva ili dijela trgovačkog naziva odnosno dijela naziva trgovačkog društva (koje činjenične okolnosti tužitelj navodi).

27. Međutim, kako iz isprave o žigu na listu 363. spisa proizlazi da je verbalni i figurativni žig TREPTAČ registarskog broja Z20040376 prestao vrijediti 5. ožujka 2014., a tužbeni zahtjev za utvrđenjem povrede tog žiga je podnesen 20. listopada 2021. nedvojbeno je jasno da tužitelj u trenutku podnošenje zahtjeva za utvrđenjem povrede nema prava koja proizlaze iz registriranog žiga pa sa takvim zahtjevom tužitelj ne može uspjeti. Pravna zaštita može se pružiti samo registriranom žigu. Naime, upravo registracija žiga nositelju žiga daje isključiva prava koja proizlaze iz njega na temelju članka 11. Zakona o žigu pa se stoga ne može reći da bi takva preinaka bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka. Neregistriranom žigu, odnosno znaku kojemu je istekla registracija, zaštita se pruža isključivo na temelju odredaba o nepoštenom trgovanju koji propisuje Zakon o trgovini ali ne na temelju Zakona o žigu.

28. Kada je riječ o objektivnoj preinaci tužbe (ovdje zbog isticanja drugog zahtjeva uz postojeći) u smislu članka 191. stavka 1. ZPP-a, od trenutka kada je preinaka izvršena teče nova parnica sa svim procesnopravnim i građanskopravnim učincima. Zbog toga se i pretpostavke o osnovanosti tog dijela zahtjeva tužitelja imaju prosuđivati od trenutka kada je tužba preinačena, zbog čega prvostupanjski sud pravilno nije dopustio preinaku tužbe jer tužitelj nesporno nema nikakva prava na registriranom žigu.

29. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba članka 155. ZPP-a i Zakona o sudskim pristojbama, s tim da tužitelj nije posebno naveo da osporava, i u kojem dijelu, odluku o trošku.

30. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je žalba izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 7. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Mirna Maržić

Broj zapisa: 9-30855-ccd51

Kontrolni broj: 092cf-0074a-b0018

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Mirna Maržić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.