REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž R-9/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alene Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz K., (OIB:…), kojeg zastupa punomoćnik D. M., iz Odvjetničkog društva M. i. P. j.t.d., odvjetnika u Z., protiv tuženika L. Y. d.o.o. sa sjedištem u S., (OIB: …), kojeg zastupaju punomoćnici I. Ž., M. B. i L. A., iz Odvjetničkog društva Ž., B. & A. d.o.o., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te isplata plaće, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-577/2019-45 od 05. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 07. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-577/2019-45 od 05. prosinca 2022. preinačuju u st.

III. i V. izreke presude te u st. II. rješenja, te se sudi:

"1. Utvrđuje se da ugovorena plaća iz Ugovora o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu kuhara na motornoj jahti, sklopljenog 28. svibnja 2019. između tužitelja i tuženika, iznosi mjesečno neto 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate.

Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od osam dana na ime plaće za mjesec lipanj 2019. isplati neto iznos od 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, umanjen za 3.750,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 16. srpnja 2019. do isplate; za razdoblje od 01. srpnja 2019. do 15. srpnja 2019. neto iznos od 1.935,48 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate umanjeno za iznos od 1.809,13 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 16. kolovoza 2019. do isplate".

2. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka".

II. U preostalom se dijelu žalba tužitelja odbija i potvrđuje prvostupanjska presuda (st. I. II. i IV. izreke) te žalba tuženika izjavljena protiv odluke o troškovima postupka iz prvostupanjskog rješenja.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

IV. Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja:

"I. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 16. srpnja 2019., a kojom odlukom je tuženik L. Y. d.o.o., OIB:…, S., otkazao tužitelju M.

V. iz K., OIB:…, Ugovor o radu na radnom mjestu kuhara na motornoj jahti sklopljen dana 28. svibnja 2019. na određeno vrijeme u trajanju od dana 1. lipnja 2019. do dana 30. rujna 2019., nije dopuštena, te da radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku L. Y. d.o.o. , OIB:…, S., da tužitelju M. V. iz K., OIB:…, vrati na radno mjesto kuhara na motornoj jahti kod tuženika, u roku od 8 dana.

III. Utvrđuje se da ugovorena plaća iz Ugovora o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu kuhara na motornoj jahti sklopljenog dana 28. svibnja 2019., između tužitelja M. V. iz K., OIB:… i tuženika L. Y. d.o.o. , OIB:…, S., iznosi mjesečno neto 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate.

IV. Nalaže se tuženiku L. Y. d.o.o. , OIB:…, S. da tužitelju M. V. iz K., OIB:…, za razdoblje od dana prestanka ugovora o radu odnosno od dana 16. srpnja 2019. pa do dana vraćanja na posao naknadi izgubljene plaće isplatom neto iznosa od po mjesečno 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, za svaki mjesec navedenog razdoblja počevši od 16. srpnja 2019. pa nadalje, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka naknade izgubljene plaće do isplate i to po stopi od 6,03 % godišnje, a u slučaju promjene zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve do isplate, s tim što svaki mjesečni obrok naknade izgubljene plaće dospijeva svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, sve to u roku od osam dana."

V. Nalaže se tuženiku L. Y. d.o.o. , OIB:…, S. da tužitelju M. V. iz K., OIB:… u roku od 8 dana, na ime plaće:

- za mjesec lipanj 2019. neto iznos od 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, umanjeno za 3.750,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. srpnja 2019. pa do isplate po stopi od 6,03 % godišnje, a u slučaju promjene zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 15. srpnja 2019. neto iznos od 1.935,48 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, umanjeno za iznos od 1.809,13 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. kolovoza 2019. pa do isplate po stopi od 6,03 % godišnje, a u slučaju promjene zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Nalaže se tuženiku L. Y. d.o.o. , OIB:…, S. da tužitelju M. V. iz K., OIB: …, nadoknadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama, u roku od 8 dana."

1.1. Rješenjem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za donošenjem privremene mjere (st. I.) te je naloženo istome (st. II.) da u roku od 15 dana nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 18.125,00 kuna, odnosno 2.405,60 eura.

2. Protiv te odluke pravovremene i dopuštene žalbe podnose obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj podnosi žalbu putem svojih punomoćnika iz svih žalbenih razloga, a osporava i odluku o troškovima postupka. Sud prvog stupnja poklonio je u cijelosti vjeru iskazima svjedokinja, iako se isti ne podudaraju u bitnim elementima i krajnje su nelogični i nedosljedni. Tužitelj u ovom postupku tvrdi da je dobio izvanredni otkaz Ugovora o radu zato što je prigovorio uvjetima rada na brodu koji su bili nepodnošljivi, radi čega je dobio i injekciju protiv bolova od strane liječnika opće medicine, a ujedno i poštedu od rada. Međutim, kapetanu koji je očito bio jedan od zz. tuženika, kako i sam sud navodi, to nije odgovaralo radi čega mu je uručio otkaz. Iz potvrde MUP-a razvidno je da policija tužitelja udaljila s broda zbog uznemiravanja gostiju i drugih djelatnika, a ne radi toga što je tužitelj zatražio pisani otkaz Ugovora o radu.

2.2. Tužitelj ističe da je nevjerojatno i posve neživotno da kuhar na jahti ima plaću od samo 3.750,00 kuna. U predmetu postoje materijalni dokazi u vidu elektroničke pošte, u kojem se jasno navodi koliko je iznosila stvarna plaća tužitelja. Isto tako to proizlazi iz iskaza svjedokinje M. D., koja na upit o plaći odgovara da je njezina plaća bila oko 2.000 eura, a plaća kuhara 4.000 eura. Napominje da su sva tri svjedoka drugačije opisali događaj od dana kada je policija došla ispratiti tužitelja s broda. Svjedok T. K. je naveo kako je tužitelj taj dan u 7,00 sati bio u kuhinji i odbio raditi zbog zdravstvenih problema, nakon čega da je navodno otišao i zaključao se u kabinu. Svjedokinja M. D. je navela kako je taj dan otišao prije doručka s broda, odnosno da se samo izgubio, dok je svjedokinja M. D. rekla da se zaključao u kabinu nakon čega da su obavijestile kapetana broda.

2.3. Tužitelj ukazuje da je otkaz Ugovora o radu dobio nakon što je odbio, zbog zdravstvene poštede koju je ishodio kod liječnika opće medicine, raditi. On nije bio udaljen s broda zbog izazivanja svađe s drugim članovima posade, niti je zamoljen napustiti brod nakon svađe, odnosno nisu postojale prijetnje koje bi opravdavale izvanredni otkaz Ugovora o radu. Tužitelj je dobio otkaz u trenutku kada je odbio raditi zbog poštede, a to je posebice razvidno iz materijalnih dokaza u spisu, ali iz personalnih dokaza te opisa događaja. Sud prvog stupnja se ne obazire na navode tužitelja u pogledu zdravstvene poštede, niti je sagledao dokaze u smjeru kojim je to tužitelj isticao. Jasno je da tužitelj nije dobio otkaz zbog ponovljenog vrijeđanja kao što je razvidno da je policija morala intervenirati, odnosno pozvana je u trenutku kada je tužitelj već dobio otkaz. Ukazuje na sadržaj Ugovora o radu koji je zaključen s tuženikom, odnosno čl. 16. i 17. tog Ugovora koji govore o razlozima za otkaz, odnosno što se smatra kršenjem obveza iz radnog odnosa i osobito teškog kršenja obveza iz radnog odnosa (za izvanredni otkaz).

2.4. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači prvostupanjska presuda na način da se usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev te tuženiku naloži da naknadi tužitelju troškove postupka, podredno da se ukine prvostupanjska presuda te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik podnosi žalbu putem svojih punomoćnika kojom osporava odluku o troškovima parničnog postupka. Navodi da je postavio zahtjev za naknadom parničnog troška na temelju troškovnika, u ukupnom iznosu od 20.625,00 kuna, odnosno 2.737,41 eura. Sud da je trebao primijeniti novu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odnosno onu objavljenu u "Narodnim novinama" broj 126/22 jer je odluka o trošku donesena nakon 5. prosinca 2022. kada je Tarifa stupila na snagu pa je vrijednost boda valjalo uzeti u iznosu od 15,00 kuna. Isto tako da je sud neopravdano mu dodijelio 25 bodova za sastav podnesaka od 25. veljače te 30. travnja 2021., jer da je za te radnje trebalo priznati trošak sukladno Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife.

3.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači odluka o troškovima postupka "u smislu žalbenih navoda".

4. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP).

5. U svom odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik navodi da je glavna djelatnost tuženika najam luksuzne jahte, te da je od izuzetne važnosti da svaki član posade pristojno komunicira i odnosi se s poštovanjem prema svim članovima posade, da ne vrijeđa i ne prijeti drugim osobama koje se nalaze na zajedničkom plovidbenom pothvatu, te da je tih uvjeta tužitelj (socijalna izolacija, ograničen prostor, psihička izolacija te stalni kontakt s istim osobama) itekako bio svjestan prilikom potpisivanja Ugovora o radu, da je tužitelj nesporno vrijeđao ostale zaposlenike, nazivao ih pogrdnim imenima, prijetio im je premda je upozoren na propuste u svom ponašanju od strane nadređene osobe, odnosno kapetana T. K., da je i dalje nastavio se tako ponašati pa da takvo ponašanje tužitelja predstavlja nedolično ponašanje i osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Predlaže se odbiti žalba tužitelja.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana dok je žalba tuženika neosnovana.

7. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire žalitelj, jer pobijana presuda nema proturječnosti, jasna je i razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. U ovoj parnici – radnom sporu, nije sporno između stranaka slijedeće:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem zaključenog Ugovora o radu na određeno vrijeme od 28. svibnja 2019. u trajanju od 1. lipnja 2019. do 30. rujna 2019.;

- da je plaća za radno mjesto kuhara temeljem čl. 21. navedenog Ugovora bila navedena u bruto iznosu od 3.750,00 kuna;

- da je 16. srpnja 2019. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog osobite teške povrede obveze iz radnog odnosa protiv koje je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik očitovao 13. kolovoza 2019., kada je taj zahtjev za zaštitu prava odbijen kao neosnovan te je nakon toga u zakonskom roku tužitelj podnio predmetnu tužbu;

- da je tuženik tužitelju isplatio plaću za mjesec lipanj 2019. u iznosu od 3.750,00 kuna te za razdoblje od 01. do 15. srpnja 2019. u iznosu od 1.809,13 kuna.

9. Sporno je, prema postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, da li je navedena Odluka o izvanrednom otkazu dopuštena, odnosno s tim u vezi da li postoji obveza tuženika da tužitelja "vrati na radno mjesto kuhara na motornoj jahti", da li je ugovorena plaća (prema tvrdnji tužitelja) iznosila neto 4.000 eura u kunskoj protuvrijednosti, te da li postoji obveza tuženika da tužitelju za razdoblje od dana prestanka ugovora o radu pa do vraćanja na rad naknadi izgubljene plaće isplatom iznosa od 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti.

9.1. Isto tako da li postoji obveza tuženika da tužitelju za razdoblje od 01. lipnja 2019. do 15. srpnja 2019. isplati iznos od 4.000,00 eura, odnosno 1.935,48 eura umanjeno za isplaćene iznose od 3.750,00 kuna, odnosno 1.809,13 kuna.

10. Sud prvog stupnja na temelju provedenog dokaznog postupka (uvidom u isprave, saslušanjem svjedoka i stranaka) odbija tužbene zahtjeve tužitelja, uz zaključak, da je tuženik zbog tužiteljevog ponašanja na jahti i neprimjerenog odnosa prema ostalim radnicima, izgubio povjerenje u njega, da je tuženik doveden u neugodnu situaciju ponašanjem tužitelja kada je na jahtu pozvana policija da bi ga udaljila s jahte, a radi "uznemiravanja gostiju i drugih djelatnika na m/y P. L. da se tužitelj oglušio o upozorenje kapetana K., da je i nadalje postupao neprofesionalno na način da je vrijeđao i prijetio ostalim radnicima tuženika, nazivao ih pogrdnim imenima i da takvo njegovo ponašanje predstavlja osobito tešku povredu radne obveze - pa da je tuženik dokazao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

11. Sud prvog stupnja nadalje vezano za plaću tužitelja ističe da je odredbom čl. 21. Ugovora o radu, ugovoreno između tužitelja i tuženika da će se isplaćivati bruto plaća u visini od 3.750,00 kuna, da kada je tuženik isplatio ugovorenu plaću tužitelju je time izvršio svoju obvezu, a da činjenica da su se slali e-mailovi između tužitelja i svjedoka T. K. o visini plaće od 4.000,00 eura "nisu od značaja", da nije dokazano da bi svjedok K. u ime direktora tuženika imao ovlaštenje za ugovaranje plaće, da stoga ne postoji ni dokaz da bi stranke ugovorile visinu plaće u mjesečnom iznosu od 4.000,00 eura koja da bi se tužitelju isplaćivala "na ruke".

12. U smislu odredbe članka 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19) poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobite teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobite važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

13. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj radeći na brodu sa ostalim djelatnicima, svoj rad obavljao na način da je vrijeđao kolegice na brodu, M. D. i M. D., te da im je govorio da "njihov posao nije vrijedan ... da su obične hostese ... da moraju njega slušati jer da im je on gazda ..." isto tako da im je upućivao seksističke izjave, da ih je maltretirao, verbalno zlostavljao i omalovažavao, a da je kolegici M. D. prijetio govoreći joj "vidjet ćeš ti kada siđem s broda".

13.1. Nadalje da je tužitelj nakon što je na V. dobio potvrdu od liječnika o poštedi dva do tri dana, zaključao se u kabinu, nije želio izaći iz kabine pa da je iz tog razloga pozvana policija koja ga je udaljila s broda.

14. Prema odredbama Zakona o radu na tuženiku je teret dokaza opravdanih razloga za otkaz, a tuženik je, po ocjeni ovog suda, te razloge i dokazao. Opisano ponašanje tužitelja – izazivanje svađa s ostalim radnicima tuženika, prijetnje kolegici M. s riječima "iskrcat ćemo se mi s broda pa ćeš ti vidjeti ...", ne prilagođavanje svog ponašanja uputama kapetana broda kao osobe koja je glavna i odgovorna na brodu, ne može se ničim opravdati. Tužitelj svojim žalbenim navodima pokušava relativizirati ozbiljnost svog postupanja, odnosno umanjiti značaj tog postupanja, međutim u predmetnoj situaciji tuženik je kao poslodavac postupio (otkazujući ugovor o radu) u skladu sa željom i pravom svakog poslodavca da teži za discipliniranim i korektnim radnicima, odnosno onim radnicima koji će savjesno obavljati svoje radne obveze u procesu rada.

15. O kršenju radnih obveza tužitelja u cijelom razdoblju trajanja radnog odnosa, iskazivali su svi saslušani svjedoci koji su bili zaposleni kod tuženika (svjedokinje M. D. i M. D. te svjedok T. K.), što sve ukazuje da je bilo nepravilnosti u radu tužitelja. Stoga, a s obzirom na ovako neprimjereno ponašanje tužitelja, prihvatljivo je razmišljanje tuženika da nastavak radnog odnosa tužitelja kod njega, kao poslodavca, više nije moguć. Ovdje valja dodati i da je ugovor o radu tužitelja zaključen na određeno vrijeme od četiri mjeseca, stoga njegov zahtjev, i kada bi bio osnovan, ne bi mogao biti osnovan u dijelu gdje isti traži da ga se vrati na radno mjesto kuhara na motornoj jahti kod tuženika.

16. Slijedom iznijetog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo, kada je zaključio da je tužitelju valjano otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme.

17. Međutim, takva nije i odluka vezano za zahtjev tužitelja za isplatom ugovorene plaće.

17.1. Naime, nije sporno da prema sadržaju Ugovora o radu, odnosno čl. 21. tog Ugovora proizlazi da će tuženik tužitelju isplaćivati osnovnu bruto plaću u visini od 3.750,00 kuna. Međutim, čl. 22. Ugovora navodi se da radnik ima pravo na dodatke na osnovnu plaću, za prekovremeni rad, za rad nedjeljom, za rad noću, za rad u drugoj smjeni, ako rad traje više od osam dana neprekidno, kao i da ukoliko tužitelj radi na dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom, ima pravo na naknadu plaće i plaću uvećanu za 50%.

17.2. Iz preslika e-mailova koje je tužitelj slao T. K., odnosno koje je T. K. slao tužitelju, proizlazi da je ugovorena plaća od 4.000,00 eura neto za radno mjesto kuhara, te da je, kako to navodi sam T. K., koji je radio poslove kapetana na navedenom brodu i očito od strane tuženika zadužen kao osoba za ugovaranje i planiranje zapošljavanja, da je predmetni ugovor "birokracija, pro forma, navodi se minimalna bruto plaća na prijavi. Mi smo po dogovoru 4 mjeseca, 4.000,00 eura mjesečno ...". (stranice 97 do 101 spisa). Isto tako da plaća nije iznosila onoliko koliko je navedeno u pismenom Ugovoru proizlazi i iz iskaza svjedokinje M. D., s ročišta od 23. ožujka 2022. u kojem navodi da je njezina plaća bila oko 2.000,00 eura mjesečno, a plaća kuhara oko 4.000,00 eura.

17.3. S. navedeno upućuje da su se stranke doista dogovorile oko iznosa mjesečne plaće za radno mjesto koje je tužitelj obavljao – kuhar na brodu. Isto tako valja navesti i da je iznos iz Ugovora manji od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj (koja je u 2019. iznosila 6.457,00 kuna) te da je nelogično i neživotno da bi netko uopće u ljetnoj sezoni obavljao poslove kuhara na brodu (J. i M.) za mjesečni iznos od 3.750,00 kuna.

17.4. Nadalje, neovisno o navedenom, iznos kojega je tuženik isplatio tužitelju predstavlja osnovnu plaću, a tužitelju je sukladno navedenom Ugovoru priznato pravo na dodatke na plaću i uvećanu plaću za pojedine dane tako da isplaćeni iznos ne odgovora ni pismeno zaključenom Ugovoru.

18. Prema odredbi čl. 14. Zakona o radu proizlazi da propust ugovornih strana da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora. Navedeno se može odnositi i na ugovorenu plaću zaposlenika. Stoga, kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, te pogrešno primijenio materijalno pravo, te izveo pogrešan zaključak o visini ugovorene plaće u tom je dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku i tužitelju dosuditi plaću za mjesec lipanj te srpanj (do 15.) 2019. u visini od 4.000,00 eura, odnosno 1.935,48 eura sve umanjeno za isplaćene iznose.

19. Preinačenjem odluke o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a). Kako je tuženik uspio u dijelu postupka koji se odnosi na Odluku o otkazu ugovora o radu, a tužitelj je uspio u dijelu postupka koji se odnosi na ugovorenu plaću i isplatu razlike plaće, po ocjeni ovog suda stranke su podjednako uspjele u postupku, pa je valjalo odluku o troškovima postupka donijeti temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, odnosno odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

20. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke (čl. 373. toč. 3. i 373.a ZPP-a i čl. 368. st. 1. ZPP-a).

21. Kako tuženik nije uspio sa svojom žalbom na odluku o troškovima postupka, valjalo je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka odbiti kao neosnovan, dok je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu valjalo odbiti kao procesno nepotrebnim (po čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 07. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus, v.r.