REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 442/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. T., OIB …, iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. za j. z. P.-s. ž., OIB …, iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u P., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-36/2022-3 od 28. listopada 2022., kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-1011/2021-11 od 1. srpnja 2022., u sjednici održanoj 7. veljače 2023.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen u cijelosti kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništav izvanredni otkaz Ugovora o radu sklopljen između tužitelja i tuženika 7. listopada 2010. s aneksom od 28. siječnja 2013., aneksom od 19. ožujka 2013., aneksom od 16. srpnja 2013., aneksom od 11. prosinca 2013., aneksom od 10. travnja 2014., aneksom od 15. listopada 2015., aneksom od 9. listopada 2019., te rješenjem od 19. veljače 2021., koji je otkaz tuženik dao tužitelju Odlukom od 12. studenoga 2021., kao i u dijelu kojim je traženo naložiti tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto voditelja pravnih poslova, sukladno naprijed navedenom ugovoru o radu s pripadajućim aneksima, a odbijen je i fakultativni tužbeni zahtjev usmjeren na poništenje ništavog izvanrednog otkaza ugovora o radu s navedenim aneksima, uz zahtjev za vraćanje na rad. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 331,80 € (2.500,00 kuna).
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj "iz razloga sadržanih u članku 386. ZPP", s prijedlogom da se pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška tužitelju.
4. Revizija nije dopuštena.
5. Tužitelj je reviziju protiv pobijane presude utemeljio na odredbi članaka 382.a i 386. ZPP. Odredba je članka 382.a u ZPP unesena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 - dalje: ZID ZPP/19), a propisivala je da, usprkos tada već uvedenom sustavu revizije po dopuštenju, iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu: o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o utvrđivanju majčinstva ili očinstva, u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije, u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.
6. Odredbom je članka 59. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22 - dalje: ZID ZPP/22), međutim, brisan članak 382.a ZPP, koji je, kako je naprijed navedeno, u određenim slučajevima dopuštao izvanrednu reviziju. Istom je novelom, i to člankom 63., brisana i odredba članka 386. kojom je bilo propisano da se revizija iz članka 382.a može podnijeti zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ove se izmjena, u skladu s odredbom članka 107. stavka 5. ZIP ZPP/22, primjenjuju na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu toga Zakona (19. srpnja 2022.) nije donesena drugostupanjska odluka.
7. Naprijed navedeno znači da je od stupanja na snagu ZID ZPP/22, u domaćem građanskom parničnom postupku u cijelosti ukinut institut redovne revizije ZPP te od njegova stupanja na snagu postoji samo jedna vrsta revizije, i to revizija po dopuštenju. Ta je revizija normirana u odredbi članka 382. ZPP kojom je propisano da stranke mogu ponijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.
8. Pobijana je presuda donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP/22 (28. listopada 2022.) kada izravna (redovna) revizija više nije dopuštena, a tužitelj je reviziju vezao isključivo uz ukinute odredbe članaka 382.a i 386., i to u okolnostima u kojima podnesenoj reviziji nije prethodilo rješenje Vrhovnog suda kojim je revizija dopuštene (štoviše, takav prijedlog nije ni podnesen). Stoga je takvu (redovnu) reviziju tužitelja valjalo odbaciti temeljem odredbe članka 391. stavka 2. ZPP.
9. Tužitelj je, doduše, u reviziji ukazao i na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje smatrajući da mu je to pravo povrijeđeno kroz elemente povrede prava na jednakost stranaka i oružja te prava na obrazloženu sudsku odluku, što primarno povezuje sa svojim nezadovoljstvom ocjenom u postupku izvedenih dokaza, posebno ističući da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu. Međutim, ne može se uzeti da je ovim navodima tužitelj podnesku nazvanom "revizija" dao i obilježja prijedloga za dopuštenje revizije iz članka 385.a stavka 2. noveliranog ZPP zato što je tužitelj jasno i nedvosmisleno izrijekom izrazio svoju volju za podnošenje redovne revizije iz razloga zbog kojih se redovna revizija upravo i podnosila, pri čemu su navodi o povredi temeljnih ljudskih prava bili samo u funkciji naglašavanja razloga za podnošenje redovne revizije, a ne samostalnih razloga za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije.
10. No čak i kad bi se uzelo da navodi o povredi temeljnih ljudskih prava predstavljaju prijedlog za dopuštenje revizije, takvom prijedlogu također ne bi bilo moguće udovoljiti. To stoga što tužitelj, u smislu odredbe članka 387. stavka 3. ZPP, uz predmetni podnesak, nije dostavio žalbu niti dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu poziva, niti sadržaj ovog podneska upućuje na vjerojatnost povrede prava na pravično suđenje. Razlog tomu je što su nižestupanjski sudovi dali detaljne razloge za zaključak prema kojem je otkaz ugovora o radu tužitelju valjan, a ovakav su zaključak donijeli nakon što su utvrdili da tužitelj koji je bio zaposlen na radnom mjestu voditelja pravnih poslova tuženika, i nakon upozorenja na obveze iz radnog odnosa, u skladu s Odlukom o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika donesene u epidemijskim uvjetima zaraze virusom SARS - CoV-2 na području Republike Hrvatske te uputa H. Z. za j. z. od 29. rujna 2021. prema kojima je svaki zaposlenik obvezan prema internom rasporedu ustanove pristupiti i odazvati se testiranju izvan radnog vremena, nije postupio po pozivu tuženika i nije se prvog dana nakon primitka upozorenja uz prethodno predočenje EU digitalne COVID potvrde temeljem preboljenja ili cijepljenja ili odgovarajućeg drugog dokaza o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju ili testiranju kod poslodavca prije početka radnog vremena pojavio na svom radnom mjestu kako bi mogao ispunjavati obveze preuzete Ugovorom o radu na što je obvezan. Sudovi su na temelju provedenog dokaznog postupka dali opširne razloge zbog kojih su ocijenili da je naprijed navedena činjenica važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć, posebno cijeneći značenje i sadržaj ispunjavanja obveza iz ugovora o radu u epidemijskim uvjetima koji ugrožavaju javno zdravlje, naglašavajući da je ustanova tuženika temeljni nositelj zaštite javnog zdravlja u domaćem društvu.
11. S tim u vezi, posebno valja naglasiti, sve i kad bi se podnesak tužitelja nazvan "revizija" mogao smatrati i prijedlogom za dopuštenje revizije, a iz gornjih razloga ne može, u primjeni stavka 2. članka 385.a ZPP, ne treba svaku nezakonitost olako proglašavati očitom i time pretjerano širiti privatnu funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. U tom smislu nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, a imajući na umu sadržaj predmetnog podneska i njegovih priloga, posebno činjenicu izostanka dostave žalbe, pa time i nemogućnosti provjere da je tužitelj prethodno iscrpio dopušteni pravni put zaštite zbog povrede ljudskog prava (dostava žalbe uz prijedlog za dopuštenje revizije je obveza iz članka 387. stavka 3. noveliranog ZPP), predmetni podnesak tužitelja ne upućuje na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje koja bi opravdavala intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. noveliranog ZPP, odnosno bila razlog za dopuštenje revizije, sve i da je ono zatraženo.
12. Stoga je odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 7. veljače 2023.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
