Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-3941/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz B. G., OIB:…, zastupanog po punomoćnici Ž. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K., H. i V. j.t.d. iz Varaždina, protiv 1. tuženika Općine B., B., OIB…, zastupanog po punomoćniku K. C., odvjetniku u S. i 2. tuženika D. D. iz B. G., OIB…, radi zabrane uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-874/15-60 od 3. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-874/15-60 od 3. studenog 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja S. M. koji glasi:

I. Nalaže se tuženicima Općina B., B., OIB:… i D. D. iz B. G., OIB:… da prestanu uznemiravati tužitelja S. M. iz B. G., OIB:…, u vlasništvu nekretnina čkbr. 5328 pašnjak u B. G. od 3236 m2 upisana u zk.ul. 256 k.o. T., i čkbr. 5329 spašnik od 3855 m2 upisana u posjedovni list br. 296 k.o. T., na način da sa nekretnina, i to 1- tuženik sa nekretnine čkbr. 8875 put od 3347 m2 upisana u zk.ul. POPIS I k.o. T., a kroz nekretninu čkbr. 5096 put od 1222 m2 upisana u zk. ul. POPIS I u k.o. T., prekapanjem otvorenog kanala označenog u skici B. Š. od 30. studenog 2016. godine brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12, i brojevima 13-14, te 2-tuženik sa nekretnina čkbr. 5095 kuća i dvorište od 656 m2 i čkbr. 5331 voćnjak od 767 m2, obje upisane u posjedovni list br. 296 k.o. T., prekapanjem otvorenog kanala označenog u nalazu i mišljenju vještaka G. M. od lipnja 2021. g. na slici br. 30, i usmjeravanjem istog u otvoreni kanal koji se proteže po nekretnini čkbr. 5096 put od 1222 m2 upisana u zk.ul. POPIS I u k.o. T., i usmjeravaju i odvode oborinske vode na način da iste se prolijevaju i podlijevaju nekretnine tužitelja, te da se ubuduće suzdrže od odvođenja oborinskih voda sa svojim nekretnina na nekretnine tužitelja prekapanjem otvorenih kanala ili na drugi sličan način, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe." – kao neosnovan.

II. Tužitelj S. M. dužan je 1. tuženiku, Općina B., naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn u roku od 15 dana.”

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu parničnog troška ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za prestankom uznemiravanja u vlasništvu njegovih nekretnina od strane tuženika i sprječavanja štetnih imisija u obliku oborinskih voda za koje tvrdi da dolaze sa nekretnina tuženika, pozivom na odredbu čl. 110. st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV).

6. Osnovanost svoga zahtjeva temelji na tvrdnji da je 2. tuženik odvodnju oborinskih voda sa svojih nekretnina prekopnim kanalom usmjerio izravno na nekretninu 1. tuženika (čk.br. 5096 k.o. T.), a nastavno na nekretnine tužitelja (čk.br. 5328 i 5329 k.o. T.) na kojima je zbog toga došlo do povećanog vlaženja i pucanja terena, koji ionako predstavlja klizište i prijeti mu urušavanju dijela padine njegove nekretnine čk.br. 5329 na gospodarske objekte i kuću.

6. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je tužitelj vlasnik i posjednik kčbr. 5328 i kč.br. 5329 k.o. T., da je čkbr. 5096 k.o. T. u naravi poljski put kojim upravlja 1. tuženik, te da je 2. tuženik vlasnik i posjednik kč.br. 5095, 5331 i 3486 k.o. T.. Nije sporni niti da je 2. tuženik odvodnju oborinskih voda iz kuće na čk.br. 3486 i nekretnine čk.br. 5331 i 5095 usmjerio prekopanim kanalom na nekretninu čkbr. 5096. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nema nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Nije stoga ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Provedenim je dokazima prvostupanjski sud u bitnome utvrdio:

- da iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta B. Š. proizlazi da je kat. čest. tužitelja kč.br. 5328 i 5329 predstavljaju cjelinu na kojoj je obiteljska kuća, gospodarske zgrade i dvorište, dok je preostali dio livada, zatim da nekretnina 1. tuženika kč.br. 5096 u naravi predstavlja poljski put, te da nekretnina 2. tuženika kč.br. 3486 predstavlja obiteljsku kuću i dvorište, a kč.br. 5095 predstavlja obiteljsku kuću, gospodarske zgrade i dvorište;

- da je provedenim građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku N. M. utvrđeno da oborinske vode s poljskog puta k.č.br. 5096 k.o. T. nisu uzrok klizišta i oštećenja betonske konstrukcije potpornog zida na k.č.br. 5328 i 5329 k.o. T., te da je iskopom odvodnog kanala uz poljski put omogućena odvodnja oborinskih voda i time smanjeno natapanje niže (zapadno) položenog zemljišta, kao i da oborinske vode s nekretnina i stambenih građevina k.č.br. 3486 i 5095 k.o. T. nisu uzrok klizišta i oštećenja betonske konstrukcije potpornog zida na k.č.br. 5328 i 5329 k.o. T.,

- da je isti građevinski vještak u usmenom očitovanju pojasnio da uzdužni odvodni kanal s nekretnina viših od javnog puta kčbr. 5096 ubrzava i pospješuje odvodnju tih istih oborinskih voda s javne površine, odnosno javnog puta u smjeru zapada prema odvodnom kanalu oborinskih i površinskih voda asfaltne ceste čkbr. 8875 i da je prokop kanala poboljšao odvodnju oborinskih voda s javnog puta;

- da je vještačenjem po vještaku geotehnike, geologije i hidrogeologije, geologije okoliša, ekološke zaštite voda i tla G. M. utvrđeno da je uzrok pomaka tla na nekretninama tužitelja predisponiran iznimno velikim nagibom terena, zatim geološkom i geomorfološkom građom terena, nedostatkom drenaže na nekretninama tužitelja i loše riješenom odvodnjom oborinske vode i da bi štetni utjecaj bio daleko manji da je tužitelj u skladu sa Zakonom o gradnji riješio oborinske vode na parceli vlastitih čestica;

- da je vještak za područje zaštite okoliša R. R. izradio privatni nalaz i mišljenje i njegovu dopunu na zahtjev tužitelja i utvrdio da je na javnom putu iskopana graba koja služi za odvodnju oborinskih voda u cijeloj dužini od asfaltnog puta do druge strane, da se ispod puta na čk.br. 5329 pojavilo klizište dužine 10 m i da je došlo do propadanja tla u visini od 20 cm i naginjanja stabala i da u svakom slučaju doticanje i manje količine oborinske vode s obzirom na konfiguraciju terena može dovesti do pojave klizišta, te da oborinske vode koje padnu na nekretninu tužitelja ispod poljskog puta mogu također uzrokovati iste posljedice;

- da je sud neposrednim opažanjem na očevidu utvrdio da 2. tuženik na svojoj kčbr. 5095 ima spremnik za oborinsku vodu zapremine 2000 litara i žlijeb na gospodarskom objektu iz kojeg se oborinska voda slijeva u plastičnu posudu zapremine 200 litara i da nije utvrdio tragove otjecanja oborinske vode, a ni otpadnih voda s nekretnine 2. tuženika, te da je nekretnina 2. tuženika kčbr. 3846 istočno od asfaltne ceste i nema nikakav spoj s putem čkbr. 5096, a čkbr. 5331 (također od 2. tuženika) nalazi se ispod navedenog puta sjeveroistočno.

10. S obzirom na takva činjenična utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije uznemiravan odvodnjom oborinskih voda od strane tuženika iskapanjem otvorenog kanala za odvodnju oborinskih voda i da se ne radi o štetnim imisijama iz čl. 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), jer je provedenim vještačenjima po stalnim sudskim vještacima dipl. ing N. M. i G. M. utvrđeno da neznatna količina oborinskih voda ako i dođe s nekretnina tuženika u usporedbi s količinom oborinskih voda koju prime nekretnine tužitelja ne predstavljaju uznemiravanje nekretnine tužitelja prekomjernim otjecanjem oborinskih voda, jer uzrok pomaka tla na nekretninama tužitelja nisu oborinske vode s nekretnina tuženika, već iznimno velik nagib terena i površine nekretnine u posjedu tužitelja koje su višestruko veće od nekretnina u vlasništvu i posjedu tuženika, tako da se nizbrežno i gravitacijski slijevaju oborinske vode s nekretnina tužitelja prema kanalu. Iz navedenih je razloga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. Utvrđenja suda prvog stupnja, kao i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

12. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 8. ZPP, na koju sadržajno u žalbi ukazuje žalitelj, jer se ocjena dokaza prvostupanjskog suda, pa tako i iskaza saslušanih svjedoka, temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

13. Tužitelj u žalbi iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza i iznosi vlastitu verziju činjenica utvrđenih u postupku. Tako neosnovano ponavlja tvrdnje isticane tijekom postupka da najveća količina oborinskih voda koja dolaze s nekretnina tuženika bilo zbog konfiguracije terena, bilo usmjeravanjem u odvodni kanal na kčbr. 5096 k.o. T. ili pak otjecanjem iz njega jest prekomjerno i izaziva štetu na njegovim nekretninama, te dovodi do bržeg i jačeg klizanja terena, jer se oborinske vode izravno slijevu s nekretnine 2. tuženika u odvodni kanal kroz koji su trebale biti postavljene cijevi, koje 1. tuženik nije postavio.

14. Naime, valja žalitelju ukazati da iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka dipl. ing. N. M. i vještaka geotehnike, geologije i hidrogeologije, geologije okoliša, ekološke zaštite voda i tla dipl.ing G. M. nedvojbeno utvrđeno da su sve nekretnine tužitelja usmjerene svojim smjerom nagiba upravo prema smjeru objekta i masivnog potpornog zida kojeg je tužitelj izveo kao nadomjestak zasječenoj padini, ispod koje je sagradio svoje objekte i da se najveći dio vode koju predmetni kanal odvodi odnosi na slijevanje oborinske vode s nekretnina tužitelja – nizbrežno, gravitacijski prema spomenutom kanalu, dok se s nizbrežno položenih parcela voda direktno slijeva prema objektima u vlasništvu tužitelja. Obirinske vode s poljskog puta kč.br. 5096 k.o. T. nisu uzrok klizišta i oštećenja betonske konstrukcije potpornog zida na kč.br.5328 i 5329 k.o. T., a iskopom odvodnog kanala uz poljski put omogućena je odvodnja oborinskih voda i time smanjeno natapanje niže (zapadno) položenog zemljišta. Konačno zaključak je vještaka da oborinske vode s nekretnina i stambenih građevina kč.br. 3486 i 5096 k.o. T. nisu uzrok klizišta i oštećenja betonske konstrukcije potpornog zida na nekretninama tužitelja.

15. Kako je dakle prednje navedenim vještačenjima utvrđeno da je prokop kanala poboljšao odvodnju oborinskih voda s javnog puta prema asfaltnoj cesti, a ne prema nekretninama tužitelja i da ne postoji uzročno posljedična veza između odvodnog kanala na poljskom putu i odrona na nekretnini tužitelja, kao i da je razlog klizišta i slijevanja oborinskih voda na nekretnine tužitelja nije iskapanje kanala za odvodnju oborinskih voda, već iznimno veliki nagib terena i površine nekretnina tužitelja koje su višestruko veće od nekretnina tuženika, tim da se oborinske vode nizbrežno i gravitacijski slijevaju s nekretnine tužitelja prema kanalu i da je prinos oborinske vode s nekretnina 2. tuženika (koji dio oborinskih voda prihvaća u bačvama i spremnicima, jer nije priključen na vodovod) na predmetni kanal poljskog puta zanemariv u odnosu na količine oborinskih voda koje dotječu s nekretnina tužitelja, koje zbog visoke razine podzemnih voda dodatno sklon pomaku odnosno klizanju tla, a na to niti jedna od stranaka nema utjecaja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženici nisu uznemiravali tužitelja odvodnjom oborinskih voda sa svojih nekretnina i da se ne radi o štetnim imisijama propisanim odredbom čl. 110. st. 4. ZV.

16. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

17. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP).

18. Slijedom iznijetog, i jer nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 7. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.