REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 37 Pž-830/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja WHITE WAKE SAILING d.o.o., Split, Domovinskog rata 27/C, OIB 11410775053, kojeg zastupa punomoćnik Boris Bulj, odvjetnik u Splitu, Hrvatske mornarice 1F, protiv tuženika BLACK PEARL CHARTER d.o.o., Zagreb, Ulica Janka Holjca 41, OIB 89896326263, kojeg zastupa punomoćnica Martina Gajski, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i partneri, Zagreb, Ribnjak 12-14 Kneza Trpimira 4, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv točaka I. i III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1815/2020 od 15. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1815/2020 od 15. prosinca 2021. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom citiranom u izreci je u točci I. izreke održan na snazi platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti 55.705,76 kn s pripadajućim kamatama, u točci II. izreke je djelomično ukinut platni nalog dok je u točci III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka te je u točci IV. izreke djelomično odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem sklopljenog ugovora o najmu broda te da je tužitelj izvršio svoju obvezu iz sklopljenog ugovora. Također nije sporno da je tuženik izvršio plaćanje dijela iznosa po računu broj 2-1-1. No, između stranaka je sporno da li je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu plaćanja najamnine, odnosno je li podmirio utuženo potraživanje. Na okolnost podmirenja predmetnog potraživanja tuženik je predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem i saslušanje svjedoka Sandre Slavić Mraković i Silvija Mandića. Sud je rješenjem od 13. svibnja 2021. odredio provođenje financijskog vještačenja i naložio tuženiku da u roku od 30 dana položi iznos predujma za provođenja vještačenja uz upozorenje da će sud odustati od izvođenja dokaza vještačenjem ako iznos određenog predujma ne bude položen u određenom roku. Navedeno rješenje tuženik je uredno primio, međutim nije postupio po nalogu suda i nije u određenom roku položio iznos za provođenje vještačenja, pa je sud odustao od predloženog dokaza za provođenjem financijskog vještačenja. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka Sandre Slavić Mraković i Silvija Mandića jer takav dokazni prijedlog nije adekvatan da bi se u predmetnom postupku utvrdila sporna činjenica plaćanja predmetnih računa. Stoga je sud zaključio da tuženik nije dokazao da je podmirio utuženi dio tražbine na ime najma broda te je prihvaćen tužbeni zahtjev. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 155. Zakona o parničnom postupku.
3. Protiv navedene presude u točkama I. i III. izreke je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj u bitnome ističe da je sud počinio veći broj relativno bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su bile od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito stoga što izreka presude proturječi razlozima presude, odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a pojedini navedeni razlozi su nejasni i proturječni, te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Ističe da je sud pogrešno odbio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka Sandre Slavić Mraković i Silvije Mandić na okolnost plaćanja predmetnih računa pa nije mogao donijeti odluku na temelju pravila o teretu dokaza. Slijedom svega navedenog, predlaže se nadležnom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da uvaži žalbu tuženika u cijelosti, a podredno ukinuti pobijanu presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.
7. Navodima svoje žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
8. Iz obrazloženja pobijane presude i spisa proizlazi da tuženik nije osporavao postojanje poslovnog odnosa temeljem ugovora o najmu broda te da je tužitelj valjano izdao račune, no istaknuo je samo paušalno da je platio navedene račune. Naime tuženik nikada nije točno i precizno naveo niti jednu relevantnu činjenicu vezanu uz eventualno plaćanje dužnog iznosa temeljem tih ugovora kao npr. osoba xy je točno određenog dana izvršila plaćanje ovlaštenoj osobi tužitelja u točno određenom iznosu radi plaćanja duga tuženika temeljem ugovora o najmu broda. Jedini navod kojeg je tuženik istaknuo je „dug je plaćen“ i saslušajte svjedoke Sandru Slavić Mraković i Silviju Mandić, a takav dokazni prijedlog je i neuredan jer nije točno i precizno određeno na koje će se okolnosti saslušati odnosno nije obrazložen način i vrijeme plaćanja predmetnog duga. Dakle, tuženik uopće nije u tijeku postupka jasno i precizno obrazložio na koji je način i kada navodno platio dug temeljem ugovora o najmu broda već je samo predložio provođenje određenih dokaza, ali dokazi se izvode radi utvrđenja spornih činjenica koje moraju biti jasno i precizno određene.
9. Naime, prema čl. 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda.
10. Prema čl. 221a. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
11. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu jasne i određene činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).
12. Slijedom navedenog, a kako tuženik u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja nije točno i jasno naveo činjenice temeljem kojih zaključuje da je potraživanje tužitelja podmireno, pravilno je sud prvog stupnja odlučio kada je odbio saslušavati svjedoke s obzirom da bi isto bilo suvišno u situaciji kada tuženik nije uopće jasno i precizno istaknuo činjenice iz kojih zaključuje da je tražbina tužitelja podmirena. Dakle, ako smatra tuženik da je tražbina podmirena onda u svojem očitovanju mora jasno i precizno istaknuti kada je ta tražbina podmirena, tko ju je isplatio, u kojem iznosu i gdje je isplata bila. No u ovoj pravnoj stvari tuženik je naveo samo svoj zaključak a ne i činjenice koje su bitne da bi sud mogao odlučiti da li su predmetni svjedoci mogli znati te činjenice.
13. Stoga, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
14. Pravilna je i odluka o trošku postupka, jer je tuženik gotovo u cijelosti izgubio postupak u ovoj pravnoj stvari, a u žalbi ne navodi konkretne radnje čija je naknada troškova priznata bez valjane osnove.
15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija presudu, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a.
Zagreb, 7. veljače 2023.
Predsjednik vijeća
Mario Vukelić
Broj zapisa: eb319-03baf
Kontrolni broj: 01de2-cc425-20c3f
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mario Vukelić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
