REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-135/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja G. S. Ö., OIB …, iz E., zastupanog po punomoćnici V. N., odvjetnici u O. društvu N. i P. d.o.o. Z., protiv tuženika G. Š., OIB …, iz I., zastupanog po punomoćnici M. M., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj – Stalne službe u Imotskom, poslovni broj: Povrv-19/2022-8 od 25. studenog 2022., 7. veljače 2023.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj – Stalne službe u Imotskom, poslovni broj: Povrv-19/2022-8 od 25. studenog 2022. na način da se kao neosnovan odbija prigovor tužitelja glede mjesne nadležnosti.
II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio mjesno nenadležnim (st. I. izreke) te odlučio da će se po pravomoćnosti toga rješenja predmet ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (st. II. izreke).
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je tuženik bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe kako je tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan obzirom da je odredba kojom se ugovara mjesna nadležnost suda u Zagrebu ništetna, a što potkrepljuje zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog on line 5. studenoga 2020., po pitanju: Smatra li se nepoštenom odredba Ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti (članak 49. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19.)? Sve navedeno da potvrđuje i recentna sudska praksa koju je tuženik dostavio u prilogu žalbe, osobito rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1492/2022 od 25. listopada 2022. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje. Potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 33,18 eura/250,00 kuna.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmetni postupak započeo je prijedlogom ovrhovoditelja (sada tužitelj) za donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. To je rješenje poslovni broj Ovrv-5168/2021 doneseno dana 23. srpnja 2021. od strane javnog bilježnika M. P. te je istim naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju novčanu tražbinu uz određivanje ovrhe radi prisilnog ostvarenja tražbine općenito na imovini ovršenika. Kako je ovršenik protiv toga rješenja podnio prigovor, rješenje o ovrsi rješenjem od 24. listopada 2022. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje i određeno da će se postupak dalje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U podnesku od 4. studenog 2022. godine ovrhovoditelj – tužitelj je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda u Makarskoj, odnosno pozvao se na ugovorenu mjesnu nadležnost budući je Općim uvjetima za davanje jamstva (točka 9.2.) ugovorena mjesna nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Pobijanim rješenjem primjenom čl. 20. st. 2. i čl. 21. ZPP oglasio mjesno nenadležnim budući je u Opći uvjetima za davanje jamstva u t. 9.2. ugovorena mjesna nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
5. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbenih navoda pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede iz č. 365. st. 2. u svezi sa č. 467. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje u tekstu: ZPP) utvrđenje je ovoga suda da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, a pritom nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Odredbom čl. 70. st. 1. ZPP propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Stavkom 3. propisano je da taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa, a st. 5. da tu ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu.
7. Prema ocjeni ovoga suda o prigovoru tužitelja valjalo je odlučiti primjenom odredaba Zakona o zaštiti potrošača „Narodne novine“ 41/14, 110/15 i 14/19 (jer svojstvo tuženika kao potrošača nije sporno) kojim je u čl. 49. st. 1. i 2. propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
8. Iz podataka u predmetu slijedi da je ugovor o jamstvu, čiji su sastavni dio Opći uvjeti, sklopljen elektroničkim putem zbog čega tuženik izvjesno nije imao mogućnosti utjecati na sadržaj odredbe o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu za postupanje u ovoj pravnoj stvari, a koja je sadržana u Općim uvjetima. Ta odredba, cijeneći i prebivalište tuženika (Imotski) i udaljenost istog od Zagreba (cca 450 km u jednom smjeru), potrebu putovanja time dodatnih troškova i vremena koje ista iziskuje, cijeneći pritom i vrijednost predmeta spora (3.045,00 kn), time nerazmjernost takvih troškova (visina istih u odnosu na vrijednost predmeta spora), dovodi, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, do stvaranja znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika kao potrošača; pa je takva odredba, o kojoj se nije pregovaralo, nepoštena.
9. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna, čl. 57. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača; pa je neosnovano pozivanje tužitelja na sporazum o mjesno nadležnosti, odnosno ukazivanje na isti.
10. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
11. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci, odgovarajuća primjena čl. 166. st. 4. ZPP.
U Puli-Pola 7. veljače 2023.
Sudac
Alenka Paus
