Poslovni broj: UsI-1683/21-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice H. H. iz R. K., V., OIB: …, koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž., B. & A. d.o.o., Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi obiteljske mirovine, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene istog dana, 7. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/19-03/07009742728, URBROJ: 341-99-06/2-19-9876, broj spisa: 742946 od 27. travnja 2021. i za naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.244,28 eur / 9.375,00 kn (tisućudvjestočetrdesetčetiri eura i dvadesetosam centa / devettisućatristosedamdesetpet kuna).
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/19-03/07009742728, URBROJ: 341-99-06/2-19-9876, broj spisa: 742946 od 27. travnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja zavoda, Područne službe u Z., KLASA: 140-03/17- 03/07009742728, URBROJ: 341-25-06/2-17-158805, broj: 1099512 od 9. listopada 2019., kojim je tužiteljici, udovici umrlog H. A., priznato pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 770,18 kn mjesečno, počevši od 1. svibnja 2017., u koju je uračunat i dodatak na mirovinu, a umjesto te mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 883,47 kn mjesečno, ali koja se neće isplaćivati, jer tužiteljica ima prebivalište u Republici Kosovo.
2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da bi se državljanima Republike Hrvatske, koji prebivaju na području treće države, isplaćivala najniža mirovina, pa nije jasno zašto ne i tužiteljici i to sukladno članku 5. stavku 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju, a zbog čega je tužiteljica diskriminirana u odnosu na ostale građane Republike Hrvatske.
3. Smatra da je u konkretnom slučaju trebalo, na njen zahtjev iz žalbe, provesti ispitni postupak sukladno članku 113. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku, tim više što prvostupanjsko tijelo samo navodi da mirovinski staž njenog supruga koji se uzima u obzir za izračun mirovine do 1. svibnja 2017. iznosi 21 godinu 00 mjeseci i 00 dana, dok je stvarno uzet u obzir staž od 9 godina, 2 mjeseca i 12 dana
4. Predlaže sudu da poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja i ističe da je izračun mirovine proveden u skladu sa Zakonom o mirovinskom osiguranju i Zakonom o dodatku na mirovinu na temelju mirovinskog staža umrlog osiguranika navršenog u Republici Hrvatskoj, te se sukladno članku 86. stavku 5. Zakona o mirovinskom osiguranju pri određivanju osobnih bodova umrlog osiguranika, za određivanje obiteljske mirovine uzimaju vrijednosni bodovi za najmanje 21 godinu mirovinskog staža. U odnosu na relevantni međunarodni ugovor, određeno je da se najniža mirovina ne isplaćuje korisniku koji ima prebivalište na području druge države ugovornice, sukladno članku 5. stavku 3. Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju.
6. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenice tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), na kojem je opunomoćenica tužiteljice zatražila trošak upravnog spora.
9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
10. Prema podacima spisa predmeta, tužiteljici je obiteljska mirovina određena na temelju mirovinskog staža njenog supruga navršenog u Republici Hrvatskoj prema članku 24. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16), a umjesto navedene mirovine prema članku 90. stavku 1. navedenog zakona, tužiteljici je određena najniža mirovina, ali bez mogućnosti isplate, jer tužiteljica ima prebivalište na području R. K., a sukladno članku 5. stavku 3. Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj: 14/01).
11. Odredbom članka 5. stavka 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju propisano je da se mirovine, novčane naknade i druga novčana davanja, stečena na temelju pravnih propisa jedne države ugovornice, ne mogu umanjiti, izmijeniti, obustaviti ili ukinuti zbog toga što korisnik ima prebivalište na državnom području druge države ugovornice, osim ako ovim Ugovorom nije drugačije određeno.
Stavkom 2. navedenog Ugovora propisano je da se državljanima druge države ugovornice s prebivalištem na državnom području treće države, davanja iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju pod istim uvjetima kao i svojim državljanima.
Stavkom 3. navedenog Ugovora propisano je da se stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje na novčanu naknadu za slučaj nezaposlenosti, doplatak za djecu, najnižu mirovinu i naknadu pogrebnih troškova.
12. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, jer tužiteljica pogrešno smatra da se mirovinski staž koji se uzima za priznanje prava na obiteljsku mirovinu njenog umrlog supruga, uzima u obzir i za određivanje davanja, a obzirom da se davanja prema prethodno citiranom Međunarodnom ugovoru od strane Republike Hrvatske isplaćuju samo na temelju onog mirovinskog staža navršenog u Republici Hrvatskoj.
13. Nadalje, tužiteljica pogrešno smatra da je u njenom slučaju diskriminatorno primijenjen prethodno citirani Međunarodni ugovor, a obzirom da se članak 5. stavak 3. navedenog Ugovora odnosi jednako na sve korisnike državljane druge države ugovornice koji imaju prebivalište na državnom području treće države, a u odnosu na koje nema mogućnosti isplate najniže mirovine za one korisnike koji imaju prebivalište u trećoj državi.
14. Slijedom navedenog, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim.
15. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
16. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 7. veljače 2023.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
