REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 532/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. & V. j.t.d. u Z., protiv tuženika H. T. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i povratka na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž R-216/18-2 od 13. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-9479/14-54 od 30. svibnja 2018., u sjednici održanoj 7. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da odluka o otkazu ugovora o radu broj H3-2865859-55-2014 od 3. listopada 2014. kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu broj H3-1254411-606-2014 od 1. svibnja 2014. nije dopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. I.). Naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto Suradnik za administraciju i podršku poslovanja, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužitelja (toč. II.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, te strankama nije dosuđen trošak žalbenog postupka.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju dana 19. kolovoza 2014. donio Odluku o namjeri rješavanja kolektivnog viška kojim je bilo obuhvaćeno 156 radnika tuženika,
- da je u navedenoj Odluci o višku, za Područje za korisničko iskustvo, utvrđeno ukupno 38 radnika za čijim radom prestaje potreba, a za Odjel za razvoj i podršku (tužiteljeva organizacijska jedinica) na lokaciji Z. utvrđeno je ukupno 5 radnika za čijim radom prestaje potreba, i to za 2 radnika na radnom mjestu Suradnik za administraciju i podršku poslovanju (radno mjesto tužitelja), i za jednog radnika na radnim mjestima Stručni suradnik za administraciju i podršku poslovanju i Viši suradnik za administraciju i podršku poslovanju,
- da u Odluci o višku, za sva tri navedena mjesta, kao razlog prestanka potrebe za navedenim brojem (5) radnika, navodi se automatizacija određenih koraka u procesu vezanom uz SMS usluge, zbog koje se postiže veća efikasnost u odrađivanju radnih zadataka što dovodi do smanjenja opsega poslova i potrebnog broja izvršitelja,
- da iz navedene odluke nije razvidno koliko je radnika (izvršitelja) bilo zaposleno na svakom pojedinom od navedena tri radna mjesta, i da su se na sva tri radna mjesta obavljali poslovi iste vrste,
- da je na temelju navedene Odluke o višku tuženik otkazao ugovore o radu svim radnicima zaposlenim na navedena tri radna mjesta, i da je obavljanje poslova tih radnih mjesta rasporedio dijelom na ostale zaposlene u drugim organizacijskim jedinicama, a dijelom na vanjske suradnike,
- da je tuženik Odluku o višku dostavio Radničkom vijeću tuženika radi provođenja postupka savjetovanja, i da je u svezi s time Radničko vijeće održalo sjednicu
- da Radničko vijeće na navedenoj sjednici nije od strane poslodavca dobilo odgovore na postavljena pitanja zašto su neki radnici višak te da li su se njihovi poslovi prestali obavljati ili ne, te je zbog navedenog iskazalo neslaganje sa navedenom Odlukom o višku,
- da je na navedenoj sjednici Radničko vijeće usvojilo zaključak da se ne može očitovati o tuženikovoj Odluci o višku, jer mu poslodavac nije dostavio sve relevantne podatke – jer su razlozi za prestanak potrebe za radom određenog broja radnika navedeni uopćeno iz kojih nije razvidno koji će se to poslovi kod poslodavca prestati obavljati, jer poslodavac nije naveo koliko je radnika radilo na pojedinom radnom mjestu na kojem je utvrđen višak radnika, nije imenom i prezimenom naveo koji su radnici višak, a koji ostaju na radu, niti je naveo primjenom kojih kriterija je to utvrdio – pa je poslodavac pozvan da u nastavku savjetovanja dostavi Radničkom vijeću navedene podatke,
- da tuženik nije postupio po navedenom zaključku Radničkog vijeća, već je Odluku o višku dostavio HZZ nakon čega je na temelju iste postupio otkazivanju ugovora o radu pojedinim radnicima, pa tako i tužitelju pobijanom odlukom od 3. listopada 2014.,
- da je tuženik Radničkom vijeću dostavio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja i da se je Radničko vijeće usprotivilo toj odluci zbog toga što nije pravilo proveden postupak o savjetovanju u svezi Odluke o višku, te zbog toga što mu uz pojedinačnu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja nisu dostavljeni svi relevantni podaci,
- da je tuženik u postupku otkazivanja ugovora o radu ponudio tužitelju, kao i ostalim radnicima koji su utvrđeni kao višak, zaposlenje na drugom radnom mjestu za koje je proveo testiranje svih radnika, da je tužitelj pristupio tom testiranju, ali nije bio upoznat s rezultatima tog testiranja, već je samo obaviješten da na testiranju nije zadovoljio, a s rezultatima testiranja nisu upoznati niti Radničko vijeće, niti Sindikat. 8. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, obzirom tuženik nije proveo postupak savjetovanja kod kolektivnog otpuštanja viška radnika u skladu s odredbama čl. 150 i čl. 127. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR), kao i da tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 79. KU, radi čega je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom.
9. Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu.
10. Za odluku o ocjeni dopuštenosti otkaza ugovora o radu mjerodavne su sljedeće odredbe Zakona o radu.
11. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju (1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
12. Prema čl. 127. st. 1. ZR poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorici radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika.
13. Odredbom čl. 127. st. 2. ZR propisano je da u višak radnika iz stavka 1. tog članka ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca, dok je u st. 3. tog čl. propisano da je poslodavac dužan, radi provođenja obveza savjetovanja iz st. 1. tog čl., radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika.
14. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora, zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
15. Autonomno je pravo poslodavca organizirati proces rada tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja, a provođenjem racionalizacije poslovanja, može utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.
16. Međutim, poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac prije odluke o otkazu provede postupak u skladu s citiranim odredbama ZR.
17. Polazeći od činjeničnih utvrđenja u ovom predmetu i podvodeći ih pod sadržaj prethodno citiranih odredbi, nameće se zaključak kako je tuženik u ovom slučaju propustio postupiti u skladu s odredbom čl. 127. ZR u smislu da savjetovanje s radničkim vijećem nije provedeno na propisani način.
18. Naime, radničko vijeće stavilo je primjedbe na tuženikovu Odluku o višku radnika, obzirom na to da nisu bili pojašnjeni kriteriji primjenom kojih će određeni radnici dobiti otkaze u odnosu na radnike koji će ostati na radu, radi čega je isto zatražilo dodatno obrazloženje od tuženika.
19. Tuženik je međutim propustio radničkom vijeću na njegov zahtjev, a prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci tuženika, dostaviti potrebne podatke pa je pravilno shvaćanje iz pobijane presude prema kojem poslodavac nije proveo savjetovanje sa radničkim vijećem u skladu s odredbom čl. 127. ZR.
20. U skladu s navedenim pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da odluka o otkazu ugovora o radu nije dopuštena, zbog čega je osnovan zahtjev tužitelja za njegovo vraćanje na posao, sve u smislu odredbe čl. 124. st. 1. ZR.
21. Slijedom izloženog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.
22. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 7. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
