REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1576/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja V. d.d., O. …, iz V., kojeg

zastupaju punomoćnici iz O. J. i P. u S. te

punomoćnici iz OD T. i G. u Z., protiv tuženika pod 1

P. B. , O. …, iz S., pod 2 T. B. T., O. .., iz

S., pod 3 R. M. V., O.

…, iz S., pod 5

L. D. T. G. pok. R. (B.), O. …, iz

P., pod 6 S. A. M.

A., O. …, iz U. K., pod 7 C. P. B. M. B., O.

…, iz S. i pod 8 T.

E. A. M. M. K., O. …, iz K., , koje zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u Z.,

radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 14. prosinca 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja T. T.,

odvjetnika u Z., zamjenika punomoćnika tužitelja I. R., odvjetničkog

vježbenika i punomoćnika tuženika H. N., odvjetnika u Z., na ročištu radi objave dana 6. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj V. d.d. V., O. … vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zgr. 878/3 Z. 1315 K.O. V. pa se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva označene nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu na suvlasničkim dijelovima:

- tuženika pod 1 P. C. T. za 13/192 dijela+1/64 dijela

- tuženika pod 2 T. B. T. za 13/192 dijela+1/64 dijela

- tužene pod 3 R. M. V. za 13/192 dijela+1/64 dijela

- tuženika pod 5 L. D. T. G. (L. T. pok. R.) za 1/48 dijela+57/288 dijela+3/24 dijela - tužena pod 6 S. A. M. A. za 19/288 dijela+1/24 dijela

- tužene pod 7 C. P. B. M. B. za 19/288 dijela+1/24 dijela

- tužene pod 8 T. E. A. M. M. K. za 19/288

dijela+1/24 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa svih suvlasničkih dijelova tuženika označenih pod 1, pod 2, pod 3, pod 5, pod 6, pod 7 i pod 8 na toj nekretnini. II Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 208.783,76 eur/1.573.081,25 kn.

Obrazloženje

1. Dana 10. rujna 2001. tužitelj je ustao protiv ranije označenih tuženika pod 1 R. T. pok. L., pod 2 L. T. pok. J., pod 3 F.

T. ud. J., pod 4 L. T. pok. R., pod 5 E.

T. pok. R., pod 6 R. T. pok. R., pod 7 L.

T. pok. J., pod 8 C. M. K. rođ. T. i pod 9 R.

T. pok. B., tužbom zaprimljenom pod poslovnim brojem IIP-1274/01 radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva nekretnine oznake čest. zgr. 878/3, kuća stojna, ZU 1315 K.O. V.. Navodi kako je rješenjem H. K.:

UP/I-943-01/97-02/183 od 10. ožujka 1998. predmetna nekretnina ušla u temeljni kapital trgovačkog društva V. d.d., a tužitelj je njezin vlasnik postao na temelju Zaključka SO V. od 19. prosinca 1975. te na temelju ugovora sklopljenog između SO

V. i tadašnje URO V. od 11. ožujka 1976. Na kraju navodi

kako prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća imovina unesena u društveni kapital poduzeća postaje njegovo vlasništvo, dok u pisanom vlasniku te nekretnine pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je ta imovina unesena, a ako to nije moguće, onda prijašnji vlasnik stječe pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja H. ili u

obveznicama R. H..

2. Pravomoćnim rješenjem br. IIP-1274/01 od 17. ožujka 2010. odbačena je tužba u odnosu na ranije označene tuženike pod 1 R. T. pok. L. i

pod 4 L. T. pok. R., jer je utvrđeno kako su preminuli prije

zaprimanja tužbe.

3. Pravomoćnim rješenjem br. IIP-1274/01 od 8. lipnja 2010. preostalim ranije označenim tuženicima postavljena je privremena zastupnica M. B.,

odvjetnica u S., koja se nije posebno očitovala na tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev.

4. Pravomoćnim rješenjem br. IIP-1274/01 od 14. rujna 2015. utvrđen je prekid postupka, jer je u odnosu na tužitelja otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu, dok je pravomoćnim rješenjem br. IIP-1274/01 od 29. ožujka 2017. određen nastavak po označenom tužitelju V. d.d. u stečaju, kojeg zastupa stečajna upraviteljica, nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P-2447/17.

5. Pravomoćnim rješenjima br. P-2447/17 od 18. lipnja i 6. rujna 2018. utvrđen je prekid postupka u odnosu na ranije označene tuženike pod 2 i 7 L. T.

pok. J. te pod 9 R. T. pok. B., koji su preminuli u tijeku postupka.

6. Pravomoćnim rješenjem br. P-2447/17 od 31. listopada 2018. utvrđeno je povlačenje tužbe u odnosu na ranije označene tužene pod 5 E. T.

pok. R. i pod 8 C. M. K. rođ. T., dok je pravomoćnim

rješenjem br. P-2447/17 od 20. studenog 2018. odbačena tužba u odnosnu na ranije označenu tuženu pod 3 F. T. ud. J., jer je preminula prije zaprimanja

tužbe, a utvrđen prekid postupka u odnosu na ranijeg tuženika pod 6 R. T. pok. R., koji je preminuo u tijeku postupka.

7. Pravomoćnim rješenjem P-2447/17 od 23. veljače 2021. sud je na prijedlog tužitelja iz podneska od 6. studenog 2020. pozvao gore označene tuženike i u međuvremenu označenog tuženika pod 4 T. T., preuzeti postupak

koji je prekinut zbog smrti njihovih pravnih prednika, ranije označenih tuženika pod 2 i 7 L. T. pok. J. te pod 6 i 9 R. T. pok. R. (B.)

i odredio nastavak postupka prekinutog u odnosu na ove ranije označene tuženike.

8. Podnescima od 14. listopada i 15. prosinca 2021. te 13. lipnja 2022. tuženici su se usprotivili tužbi uz obrazloženje kako su dugi niz godina u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici nekretnine, što je tužitelju trebalo biti poznato, stoga ne može tvrditi kako se u dobroj vjeri držao vlasnikom, uz napomenu kako je u više navrata bezuspješno pokušavao upisati pravo vlasništva, a nije uspio to uraditi ni po provedenom ispravnom postupku. U bitnom dodaju kako činjenica da je predmetna nekretnina unesena u temeljni kapital društva ne može sama po sebi biti valjana osnova za stjecanje prava korištenja ili vlasništva, jer to pravo mora biti utvrđeno valjanom odlukom javne vlasti, koja u ovom slučaju ne postoji iz razloga što nekretnina nije nikada oduzeta tuženicima ili njihovim pravnim prednicima.

9. Pravomoćnim rješenjem br. P-2447/2017 od 28. siječnja 2022. utvrđen je prekid postupka u odnosu na tuženika pod 4 T. T., koji je preminuo u

tijeku postupka.

10. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 25. srpnja 2000., 2. studenog 2017. i 30. kolovoza 2022. i povijesnog vlasničkog lista za predmetnu nekretninu, zaključka SO V. od 19. prosinca 1975., ugovora od 19. travnja 1976., izvatka iz R. T. suda u S. od 13. listopada 2014., njegove

potvrde od 29. prosinca 2014. i rješenja br. 11.St-172/2014 od 14. srpnja 2015., očevidom održanim na licu mjesta 8. svibnja 2015. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. i pregledom njegovog nalaza od 8. prosinca 2015. s prilozima, uvjerenja S. za imovinsko pravne poslove, I. V. od 13. siječnja 2016., rješenja K. za nacionalizaciju NO O. V. od 14. studenog 1959. i 3.

lipnja 1961., rješenja o eksproprijaciji R. za imovinsko pravne poslove NO

O. V. od 17. veljače 1963., rješenja H. od 10.

ožujka 1998., presude i rješenja ovog suda broj IP-620/91 od 23. listopada 2007., spisa

ZK odjela ovog suda br. Z-208/76, obavijesti S. za imovinsko

pravne poslove, I. V. od 15. travnja 2019., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-2617/19 od 30. srpnja 2019. i br. O-3688/18 od 4. prosinca 2018., obavijesti ZK odjela ovog suda od 26. listopada 2022. te saslušanjem svjedoka

V. B..

11. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva u odnosu na nekretninu koja je predmet spora i upis tog prava u zemljišnim knjigama u odnosu na suvlasničke dijelove tuženika.

14. Kako se u tužbi i u tijeku postupka ističe stjecanje prava vlasništva temeljem pretvorbe društvenog poduzeća i unosa nekretnine u temeljni kapital tužitelja, a sve kao izvanknjižnog vlasnika po prethodno provedenoj nacionalizaciji i eksproprijaciji, prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

15. Odredbom iz članka 114. ZV propisano je kako se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

16. Odredbom iz članka 360. stavka 1. ZV propisano je kako je pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu, postalo pretvorbom nositelja toga prava, pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, dok je odredbom iz članka 364. stavka 6. ZV propisano kako će osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisati pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretninama u društvenom vlasništvu. Odredbom iz članka 390. a ZV propisano je kako je trgovačko društvo, kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po okončanoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije, bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva te čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

17. Prema odredbi iz članka 4. Zakona o prometu zemljišta i zgrada (S. list SFRJ br. 26/54, 19/55, 48/58, 52/58, 30/62, 53/62, S. list SFRJ br. 15/65,

57/65, 17/67, NN br. 52/73, S. list SFRJ br. 11/74, NN br. 27/91 i 91/96), koji je bio na snazi do stupanja na snagu ZV 1. siječnja 1997., radne organizacije mogle su pravnim poslom uz naknadu i pod uvjetima određenim ovim zakonom, stjecati zgrade i zemljišta od građana i građanskih pravnih osoba, bez obzira u čijem su vlasništvu, a ugovor kojim se prenosi pravo korištenja ili vlasništva morao je biti u pisanoj formi, kako je propisivala odredba iz članka 9.

18. Pregledom vlasničkog lista od 30. kolovoza 2022. razvidno je kako je nekretnina oznake čest. zgr. 878/3, zgrada, ZU 1315, K.O. V. upisana kao suvlasništvo ovdje tuženika i ranije označenih tuženika L. T. pok. R. te T. T., iz čega proizlazi njihova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari, što i nije bilo sporno među strankama.

19. Pregledom rješenja K. za nacionalizaciju NO O. V. br. 09-N- 1053/59-59 od 14. studenog 1959., razvidno je kako je 6. prosinca 1958.

nacionalizirana i društvenim vlasništvom postala najamna stambena zgrada u V. koja se sastoji od prizemlja, prvog i drugog kata te potkrovlja,

izgrađena na čest. zgr. 878/3, ZU 1315, K.O. V., a upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasništvo M. T. ud. L., M. G. žene M., R.

T. pok. L., svakog za ¼ dijela, L. T. pok. J. za 3/16 dijela

i F. T. ud. J. za 1/16 dijela.

20. Pregledom rješenja K. za nacionalizaciju N. O. V. br. 09-N-

1053/149/59 od 3. lipnja 1961., razvidno je kako je izuzet od nacionalizacije prvi kat gore označene stambene zgrade u V. i ostavljen u suvlasništvo na korist L.

T. pok. J. za ¾ dijela i F. T. ud. J. za ¼ dijela.

21. Pregledom rješenja o eksproprijaciji R. za imovinsko pravne poslove br. 03-1186/2-1963 od 17. veljače 1963. razvidno je kako se radi izgradnje pansion restorana od općeg interesa nacionalizira do tada nenacionalizirani prvi kat zgrade čest. zgr. 878/3, ZU 1315, K.O. V., uknjiženih suvlasnika M. T. ud. L.,

M. G. žene M., R. T. pok. L., svakog za ¼ dijela, L.

T. pok. J. za 3/16 dijela i F. T. ud. J. za 1/16 dijela, a

stvarnog vlasništva L. T. pok. J. za ¾ dijela i F. T. ud.

J. za ¼ dijela.

22. Pregledom zaključka SO V. od 19. prosinca 1975. razvidno je kako je tadašnja lokalna samouprava prihvatila ponudu UP V. u V. radi potpunog podmirenja neotplaćenog kredita bivšeg poduzeća B. u V. i odobrila bez naknade prijenos prava korištenja čest. zgr. 878/3 K.O. V., koja je uknjižena kao društveno vlasništvo, sa nositelja prava korištenja O. V. na

UP V. u V..

23. Pregledom ugovora od 19. travnja 1976. razvidno je kako je tadašnja O.

V. ovim pravnim poslom provela svoju gore označenu odluku od 19. prosinca 1975. te formalno prenijela bez naknade pravo korištenja čest. zgr. 878/3 K.O. V. na

U.P V. u V., koje je preuzelo financijske obveze bivšeg

poduzeća B. u V. temeljem više kredita u ukupnom iznosu od 172.356,40

tadašnjih dinara.

24. Pregledom potvrde Trgovačkog suda u Splitu br. R3-10812/14 od 29. prosinca 2014. razvidno je kako je u njegovom registru upisano UP

V. temeljem rješenja br. Fi-28/72 od 31. siječnja 1973. a promjena tvrtke i usklađivanje sa Zakonom o poduzećima upisano je rješenjem br. Fi-593/89 od 23. veljače 1990. kod hotelskog turističkog poduzeća V. Pretvorba društvenog poduzeća hotelskog turističkog poduzeća V. u dioničko društvo u mješovitom vlasništvu V. d.d. za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam, V., upisana je rješenjem br. Fi-18755/94 od 22. veljače 1995., nakon čega je rješenjem br. Tt-95/5574-3 od 11. srpnja 1996. obavljeno usklađenje sa Zakonom o trgovačkim društvima sa tvrtkom V. d.d. za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam, V..

25. Pregledom rješenja H. K.: UP/I-943-01/97-

02/183 od 10. ožujka 1998. razvidno je kako je ovdje sporna čest. zgr. 878/3 ZU 1315, K. O. V. (hotel T. u V.), u postupku pretvorbe društvenog poduzeća V. iz

V., a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, procijenjena u vrijednost društvenog kapitala.

26. Pregledom pravomoćne presude ovog suda br. IP-620/91 od 23. listopada 2007. razvidno je kako je odbijen tužbeni zahtjev R. T. iz I. podnesen protiv tuženika, ovdje tužitelja H. V. iz V., radi zaštite od uznemiravanja nekretnine oznake čest. zgr. 878/3 Z. 1315 K.O. V., jer je po provedenom dokaznom postupku utvrđeno kako je nakon nacionalizacije i eksproprijacije označena nekretnina prestala biti vlasništvo fizičkih osoba i postala društveno vlasništvo, tako da upisani suvlasnik nema ovlaštenja zahtijevati sudsku zaštitu.

27. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 8. svibnja 2015., tužitelj je kao predmet spora pokazao čitavu zgradu položenu na rivi grada V., koja se sastoji od prizemlja, dva kata i potkrovlja, a u naravi predstavlja hotel

T. osim u dijelu prizemlja koju kao najmoprimac tužitelja koristi turistička agencija T. U prizemlju objekta je recepcija, restoran, kuhinja, kavana i kotlovnica te ostali gospodarski sadržaji, a na preostalim etažama su hotelske sobe i apartmani. Pored zgrade, kao predmet spora pokazan je i uzak pojas položen s njezine sjeverne strane, širine oko 3 m, koji je obložen kamenim pločama i graniči s javnom asfaltnom cestom, sa zapadne strane predstavlja dio prostora uz trg K., dok s južne strane predstavlja dio dvorišta. S istočne strane predmet spora predstavlja stubište s rukohvatom na čijem se vrhu zatiče plinska stanica, kao objekt koji predstavlja sastavni dio hotela.

28. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 8. prosinca 2015. identificirao pokazanu nekretninu utvrdivši kako je predmet spora položen na nekretnini oznake čest. zgr. 878/3 K.O. V., a na skici lica mjesta označio ga je žutom bojom. Na vještakov nalaz parnične stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi osporile ili kako dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.

29. Na okolnost utvrđenja posjeda predmetne nekretnine, njegove kakvoće, kontinuiteta i dugotrajnosti, saslušan je na licu mjesta svjedok V. B., koji u bitnom potvrđuje navode tužitelja. Naime, poznato mu je kako je od doseljenja na otok V. 10. ožujka 1977. predmetna zgrada predstavljala hotel istovjetnih gabarita i etaža, a čuo je kako je krajem 40.- tih godina prošlog stoljeća bila predmet nacionalizacije. Također je čuo kako je nakon tog postupka, a sve do posjeta predsjednika tadašnje

J. J. B. T. 1964., zgrada korištena dijelom po tadašnjoj seljačkoj

radnoj zadruzi, dok je na prvom katu bio poštanski ured, nakon čega je za potrebe posjeta i proslave objekt uređen kao hotel i od tada se kontinuirano koristi kao hotelski prostor. P. mu je kako je spornu nekretninu koristilo poduzeće B. a nakon

njegovog stečaja 1973. pravni prednik tužitelja U. V. preuzeo je sva prava i obveze nakon što je s tadašnjom lokalnom samoupravom sklopio ugovor o dodjeli i korištenju prostora. Dodaje kako samostalni posjed tužitelja i njegovog pravnog prednika nikada nije bio osporavan, a sjeća se R. T., koji bi prilikom boravaka u V. odsjedao u obiteljskoj kući položenoj nasuprot sporne zgrade i prijateljevao s tadašnjim lokalnim dužnosnikom i direktorom tvrtke V. A. R., s kojim bi

razgovarao o mogućnosti kupnje kuće obitelji T., položene nasuprot spornog objekta, ali bez ikakvog spomena ili svojatanja predmetne nekretnine, tako da se tužitelj prema ovom objektu uvijek odnosio kao neosporavani vlasnik. Iskaz ovog svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što je u potpunosti u skladu s prethodno nabrojanom dokaznom građom, a osim toga, od doseljenja na otok V. 1977. obavljao je čitav niz političkih i gospodarskih funkcija pa je tako bio savjetnik za gospodarsko financijske poslove S. V., član izvršnog vijeća S. V., a od 1. veljače 1980. do 30.

prosinca 2007. direktor tužitelja, stoga je logično i očekivano da je sve vrijeme imao detaljna i neposredna saznanja o nekretnini o kojoj je govorio, a od 1980. do umirovljenja imao je na raspolaganju uvid u cjelovitu dokumentaciju, kako tadašnje lokalne samouprave, tako i tužitelja, odnosno njegovog pravnog prednika, stoga mu se poklanja vjera u cijelosti, pogotovo što u tijeku postupka nije priložen niti jedan dokaz koji bi njegove navode osporio ili ih kako doveo u sumnju.

30. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je predmetna nekretnina čest. zgr. 878/3 ZU 1315 K.O. V. odlukama tadašnje nadležne vlasti dijelom nacionalizirana, a dijelom eksproprirana u korist O. V.,

kao jedinice lokalne samouprave, koja je Zaključkom od 19. prosinca 1975. prenijela pravo korištenja na ugostiteljsko poduzeće V. nakon čega je pravni prednik tužitelja na formalan način, odnosno sklapanjem ugovora od 19. travnja 1976. postao ovlaštenik prava korištenja. Dakle, radi se o teretnom pravnom poslu, jer je pravni prednik tužitelja preuzeo financijske obveze dotadašnjeg korisnika poduzeća B. Odluke o nacionalizaciji i eksproprijaciji, odnosno pravo korištenja, nisu upisani u zemljišnim knjigama, već je nekretnina čest. zgr. 878/3 i dalje ostala upisana kao suvlasništvo fizičkih osoba, što proizlazi iz povijesnog vlasničkog lista za predmetnu nekretninu. Međutim, sve ove i prethodno nabrojane isprave, uključujući i ostalu dokaznu građu, jasno ukazuju kako je U. V. postao izvanknjižni nositelj prava korištenja. Naime, iz iskaza svjedoka B. proizlazi kako su se po provedenim postupcima nacionalizacije i eksproprijacije, sve etaže spornog objekta počele koristiti kao nekretnine u društvenom vlasništvu, a od 1964. isključivo u ugostiteljske svrhe društvenog poduzeća. Dakle, unatrag 58 godina sporna zgrada koristi se kao hotel i sve vrijeme radi se o samostalnom posjedu tužitelja i njegovog pravnog prednika, bez ikakvog osporavanja, smetanja ili utjecaja trećih osoba pa tako i ovdje tuženika, odnosno njihovih pravnih prednika iz obitelji T., kao upisanih suvlasnika. U svakom slučaju, postupci nacionalizacije i eksproprijacije, a nakon toga i ugovor iz 1976. kojim je preneseno pravo korištenja, postigli su očekivane pravne učinke sudionicima, a uvažavali su ih očito i sve treće osobe, uključujući i pravne prednike tuženika, što jasno upućuje na zaključak kako su tužitelj, odnosno njegov pravni prednik sve vrijeme bili izvanknjižni ovlaštenici prava korištenja. Pod pretpostavkom i da izneseno nije točno, valjalo je cijeniti odredbu iz članka 268. stavka 1. Zakona o udruženom radu (S. list SFRJ br. 35/76, 57/83, 85/87 i 6/88, dalje ZUR) kojom je bilo propisano da se, u slučaju kad je nekretnina postala društveno vlasništvo bez pravne osnove, njezino vračanje može zahtijevati u roku od pet godina računajući od dana saznanja, a najkasnije u roku od deset godina, a iz stanja u spisu ne proizlazi da su pravni prednici tuženika zahtijevali povrat nekretnine. U takvim okolnostima proizlazi kako je čest. zgr. 878/3 postala osnovno sredstvo pravnog prednika tužitelja koji je imao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja, tako da je za vrijeme važenja ZUR stekao označena ovlaštenja. Slijedom toga, predmetna nekretnina predstavljala je imovinu i društveno sredstvo poduzeća V. stoga je u odnosu na nju mogla biti provedena pretvorba društvenog vlasništva, odnosno procijenjena u vrijednost društvenog kapitala, kako je i odlučeno rješenjem HFP primjenom odredbi Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN br. 19/91, 83/92, 94/93 i 9/95). Kod takvog stanja stvari, bez pravnog je značaja u ovom slučaju zahtjev L. J. T. za povratom, odnosno naknadom oduzete imovine, prije

svega iz razloga što se prema odredbi iz članka 53. Zakona o naknadi za imovinu oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96, 33/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19, dalje Zakon o naknadi) prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (poslovni prostor i slično) koja je u skladu sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već mu pripada eventualno pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji je kapital u postupku pretvorbe unesena ta imovina, zbog čega su u H. rezervirane dionice u protuvrijednosti predmetne

nekretnine iz razloga što nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi. Osim toga, tuženici do zaključenja raspravljanja nisu dostavili odluku nadležnog upravnog tijela iz kojeg bi bio razvidan ishod postupka koji je pokrenut radi povrata ili naknade.

31. Na temelju iznesenog, nedvojbeno je kako tužba ima valjano zakonsko uporište u gore citiranim odredbama, stoga je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnikom čest. zgr. 878/3 ZU 1315 K.O. V. u odnosu na tuženike označene u uvodu ove presude pod 1-3 te 5-8 i upisa tog prava u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje njihovih suvlasničkih dijelova, uz istodobno njihovo brisanje kao upisanih suvlasnika, odnosno kao nasljednika upisanog suvlasnika, valjalo prihvatiti u cijelosti, stoga je odlučeno kao u točki I izreke presude.

32. S obzirom na ishod ove parnice, odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), pri čemu je valjalo uzeti u obzir kako vrijednost predmeta spora iznosi 7.750.086,00 kn. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 10. rujna 2001., tri obrazložena podneska od 7. studenog 2017., 6. studenog 2020. i 31. kolovoza 2022., kao i zastupanja na ročištima održanim 11. veljače i 8. svibnja 2015., 9. siječnja i 6. rujna 2018., 20. rujna i 14. prosinca 2022. u vrijednosti od 6375 bodova za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT). Također mu je priznat trošak sastava žalbe od 9. travnja 2019. i zastupanja na ročištima održanim 14. rujna i 9. studenog 2017., 19. veljače, 5. srpnja i 31. listopada 2018. u vrijednosti od 3187,50 bodova za svaku radnju (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 10. toč. 5. OT), a pored toga i trošak sastava podnesaka od 28. veljače 2017. i 31. kolovoza 2022. te zastupanja na ročištima održanim 12. ožujka 2002., 12. prosinca 2014., 12. travnja i 8. svibnja 2018. u vrijednosti od 50 bodova za svaku označenu radnju (Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 5. OT). Trošak drugog podneska od 31. kolovoza 2022. nije priznat, jer je prethodno priznat trošak onog kojim je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, a osim toga u njemu se ponavljaju već iznesene tvrdnje i stavovi stranke, stoga je to pismeno bilo suvišno i može se priznati isključivo prema Tbr. 8. toč. 3. OT. Što se tiče više zatraženog zahtjeva tužitelja radi zastupanja po punomoćnicima na ročištima na kojima sud nije priznao troškove po Tbr.

9. toč. 1., valja navesti kako se radilo o ročištima na kojima se nisu izvodili dokazi niti se raspravljalo o glavnoj stvari, već isključivo o procesnim pitanjima. Dakle, za zastupanje mu je priznato 83175 bodova, koje je valjalo uvećati za 15,00 kn u smislu Tbr. 50. OT, što daje iznos od 1.247.625,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25 % PDV, trošak izlaska suda na lice mjesta i geodetskog vještačenja u iznosu od 3.100,00 kn te 10.000,00 kn sudske pristojbe (pristojbe tužbe i presude po 5.000,00 kn) i 450,00 kn troška objave oglasa u "NN".

33. Slijedom iznijetog, tuženima je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 208.783,76 eur/1.573.081,25 kn. Ovu novčanu obvezu valjalo je dvojno iskazati u eurima i kunama, a sve na temelju odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN br. 57/22) i odluci o

stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna, radi čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.

Split, 6. veljače 2023.

Sudac

Branko Malenica v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika