Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1954/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M.-A. M. J., odvjetnica iz Z. protiv tuženika T. H. d.o.o. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa M. J., odvjetnica iz Odvjetničkog društva O. i P. iz Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Psp-70/2021-11 od 24. listopada 2022., ispravljenog rješenjima istoga suda pod poslovnim brojevima: Psp- 70/2021-13 i Psp-70/2021-14 od 27. listopada 2022., 6. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava žalba tužitelja i preinačuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Psp-70/2021-11 od 24. listopada 2022., ispravljeno rješenjima istoga suda pod poslovnim brojevima: Psp-70/2021-13 i Psp-70/2021-14 od 27. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, tako da se rješava:

"Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o, Z., OIB: ..., smetao tužitelja A. H. d.o.o., Z., OIB: ..., u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme - kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi V. ulica 9 u Z., i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb upisana kao zk.č,br. 526 V. ULICA STAMBENA ZGRADA Z., V. ulica 1,3,5,7,9 površine 744 m[2] , upisana u zk.ul. 20035 k.o. Z. O., i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do potkrovlja zgrade radi postavljanja svojih kabela i da je koristio horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do potkrovlja stambene zagrade radi postavljanja svojih kabela te da je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do potkrovlja stambene zagrade, pa mu se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim i horizontalnim kanalicama tužitelja, kao i ormariće s kanalica tužitelja, sve u roku od osam dana, uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće."

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke, rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Psp-70/2021-11 od 24. listopada 2022., ispravljenog rješenjima istoga suda pod poslovnim brojevima:

Psp-70/2021-13 i Psp-70/2021-14 od 27. listopada 2022., tako da se rješava:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak postupka u iznosu od 345,08 eura / 2.600,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 149,31 euro / 1.125,00 kuna, dok se zahtjev za više zatraženi trošak po ovoj osnovi odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi T. ulica 8 u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zk.č.br. 513 STAMBENA ZGRADA T. ULICA 4, 6, 8, 10, 12, 14 I 16 površine 1438 m[2] , upisana uzk. ul. 796 k.o. ..., Z. O. i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, pa da se tuženiku nalaži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te da se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće (točka I.1. izreke). Isto tako, odbijen je i zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi T. ulica 10 u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zk.č.br. 513 STAMBENA ZGRADA T. ULICA 4, 6, 8, 10, 12, 14 I 16 površine 1438 m[2] , upisana u zk. ul. 796 k.o. .., Z. O. i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od 1. kata do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće uz kanalice tužitelja od 1. kata do 8. kata stambene zgrade, pa da se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od 1. do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od 1. do 8. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te da se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće (točka 1.1. izreke). Tim rješenjem odbijen je i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (točka I.3. izreke). Nadalje je istim rješenjem naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovoga postupka u iznosu 2.500,00 kuna u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.1. Rješenjima o ispravcima ispravljena je navedena odluka poslovni broj Psp- 70/2021-11 od 24. listopada 2022. na način da u izreci iste, I. točka, 6. i 21. redak umjesto „…T. ulica 8…“ ima stajati „…V. ulica 9…“ te 7. i 22. redak umjesto „ zk.č.br. 513 STAMBENA ZGRADA T. ULICA 4,6,8,10,12,14 I 16 površine 1438 m[2] upisana u zk.ul.796 k.o. ..., Z. O.…“ ima stajati „…zk.č.br.526 V. ULICA STAMBENA ZGRADA Z., V. ulica 1,3,5,7,9 površine 744 m[2] , upisane u zk.ul. 20035 k.o. ..., Z. O.…“., kao i u izreci iste, I. točka, 6. redak, umjesto "…..T. ulica 8…" ima stajati "…V. ulica 9…"

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio trošak za sastavljanje žalbe.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane, te je predložio da se žalba kao takva odbije. Tuženik je zatražio trošak za sastavljanje odgovora na žalbu.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje, dok je osnovna u odnosu na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Tužitelj je postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio posjedovnu zaštitu vertikalnih i horizontalnih kanalica koje je postavio u stambenoj zgradi u Z., V. ulica 9, a u koje je položio kabele putem kojih pruža svoje usluge krajnjim korisnicima. Tužitelj tvrdi da je tuženik svoje kabele provukao upravo kroz te iste kanalice u kojima su se do tada nalazili samo kabeli putem kojih je tužitelj pružao svoje usluge, slijedom čega je zatražio da se naloži tuženiku uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i da mu se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

5. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka u bitnom utvrdio je sljedeće:

- da je pravni prednik tužitelja A. T. d.o.o. temeljem Sporazuma o uvjetima pristupa i izvođenju radova postavio sporne kanalice u stambenoj zgradi koja se nalazi u Z., V. ulica 9, kroz koje je proveo kablove, a koje koristi radi pružanja telekomunikacije usluge stanarima,

- da se radi o plastičnim kanalicama s poklopcem koji se jednostavno otvaraju te kojima može pristupiti svaka osoba koja se nalazi u zgradi,

- da tužitelj (odnosno njegovi zaposlenici) nemaju ključ predmetne stambene zgrade,

- da iz Izjave koju je potpisao predstavnik suvlasnika V. Ž. od 19. studenog 2021. proizlazi kako će tužitelj radove održavanja kanalica izvoditi pridržavajući se kućnog reda i po prethodnoj obavijesti predstavniku suvlasnika,

- da su Suvlasnici stambene zgrade, zastupani po predstavniku suvlasnika V. Ž. dali suglasnost tuženiku za postavljanje svojih kabela u postojeće kanalice,

- da sud nije iskaz svjedoka J. L., zaposlenika tužitelja, ocijenio kao istinitim u dijelu u kojem daje svoje pravno viđenje navedene situacije time što navodi tko smije, a tko ne smije otvoriti navedene kanalice,

- da je sud ocijenio istinitim iskaz svjedoka S. G. na okolnost potpisivanja Izjave predstavnika suvlasnika od 19. studenog 2021.

5.1. S obzirom na utvrđeno, prvostupanjski sud smatrao je da između parničnih stranaka nije sporna činjenica da je tuženik u već postojeće kanalice tužitelja u predmetnoj stambenoj zgradi položio svoje kablove putem kojih pruža svoje usluge krajnjim korisnicama i da su se u postojećim kanalicama tada nalazili kablovi putem kojih tužitelj pruža telekomunikacijske usluge (u daljnjem tekstu: TK usluge) svojim korisnicima, s time što je smatrao da tužitelj, prilikom pružanja svojih usluga izvršava faktičnu vlast stanara koji koriste te usluge, pa oni u odnosu na njih, da imaju položaj pomoćnika u posjedovanju u smislu odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 100/04., 79/06., 141/06., 146/08., 38/08., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – u daljnjem tekstu: ZV).

5.2. Pri tome je prvostupanjski sud istakao da predmetne kanalice imaju i ulogu prikrivanja kablova s ciljem da isti ne vise i vire iz zidova, a što da dodatno potvrđuje njihovu pravnu prirodu kao pripatka zgrade jer njihova uloga nije isključivo zaštiti kablove (kako to pogrešno smatra tužitelj), već da služiti i poboljšanju izgleda zajedničkih dijelova zgrade, pa da sama činjenica što je tužitelj postavio predmetne kanalice i što ih održava nije dostatna za zaključak da on nad tim kanalicama izvršava faktičnu vlast, već prema zaključku toga suda da upravo suvlasnici zgrade odlučuju o sudbini kanalica (o tome kada i tko će ih otvoriti i tko će u njih polagati kablove).

5.3. Budući da tužitelj nije tvrdio, niti dokazao, da su suvlasnici, davanjem suglasnosti za korištenje kanalica trećim osobama (tuženiku), vršili bilo kakvo samovlašće nad tužiteljevim posjedom istih, to je prvostupanjski sud smatrao i sam tužitelj priznaje suvlasnicima faktičku vlast nad istima, pa je stajalište toga suda da su suvlasnici, time što su dali suglasnost tuženiku za polaganjem kablova u sporne kanalice, izvršavali svoju faktičnu vlast u okviru svojih prava kao posjednika navedene stvari, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanje prema stajalištu ovoga suda nije pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite, a što osnovano u žalbi tvrdi i tužitelj.

7. Naime, pravilno je prvostupanjski sud naveo da se predmetni pravni odnos prosuđuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. ZV-a, kojom je propisano da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, kao i na temelju odredbe članka 22. stavka 1. i 2. ZV-a, kojom je propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće time da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, te na temelju odredbe članka 21. stavku. 3. ZV-a prema kojoj pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

7.1. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka, i utvrđenja prvostupanjskog suda da tužitelj u predmetnoj zgradi za određeni broj korisnika pruža TK usluge (internet, televiziju i telefona), i to upravo putem kablova koji su provučeni kroz kanalice koje imaju poklopac, od prizemlja pa do potkrovlja stambene zgrade V. ulica 9 u Z., a da se pri tome radi o plastičnim kanalicama koje imaju poklopac (koji se može jednostavno otvoriti), koje su na svojem početku povezane sa razvodnim ormarićima (tzv. čvorištem) postavljenim po tužitelju koji je zaključan i kojeg ključ posjeduju isključivo zaposlenici tužitelja, i da otvaranje kanalica ni na koji način ne ovisi o navedenim razvodnim ormarićima, sa sadržajem odredbe članka 7. ZV-a koja propisuje da je pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne, a koja stoji u takvu prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni, prema mišljenju ovoga suda pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da kanalice koje su pričvršćene uz zid građevine i kroz koje su položeni kablovi kojima se u građevini omogućava korištenje TK usluga, služe stambenoj zgradi i da su u faktičnoj vlasti suvlasnika zgrade, iz razloga što su trajno povezane s njihovom zgradom i što su dostupne svim stanarima, kao i da oni odlučuju tko i na koji način može koristiti te kanalice.

8. Stoga, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje na pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda o svrsi predmetnih kanalica koje je nesporno postavio pravni prednik tužitelja, koje su montažne i služe isključivo zaštiti (zatvaranju) kablova kojima tužitelj pruža TK uslugu svojim korisnicima. Prema shvaćanju ovoga sud posjed navedenih kanalica ne izvršavaju korisnici TK usluga tužitelja, suvlasnici stambene zgrade kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, već isključivo tužitelj s obzirom na činjenicu što su u njima položeni kablovi putem kojih pruža svoje TK usluge i koje je dužan održavati, a kojim kanalicama je isključiva svrha, zaštita kablova koje je dužan održavati upravo tužitelj sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“, broj 76/22. – u daljnjem tekstu: ZEK), i što ga nedvojbeno legitimira posjednikom kanalica te posljedično tome i ovlaštenikom zaštite takvog svog posjeda.

8.1. Posebno valja naglasiti da je stajalište o tužiteljevom posjedu predmetnih kanalica kao elektroničke komunikacijske infrastrukture, koju u smislu odredbe članka 5. točke 1. danas važećeg ZEK-a čini fizička infrastruktura, povezane usluge i druga oprema ili sastavnice povezane s elektroničkom komunikacijskom mrežom ili elektroničkom komunikacijskom uslugom koje omogućuju ili podržavaju pružanje usluga putem te mreže ili usluge, ili imaju takvu mogućnost, a obuhvaćaju zgrade ili ulaze u zgrade, žične instalacije unutar zgrada, antene, antenske stupove, antenske prihvate, tornjeve i druge potporne građevine, kabelsku kanalizaciju, cijevi, zdence i ulične ormare, bežične pristupne točke kratkog dometa te sustave uvjetovanog pristupa i elektroničke programske vodiče. Sve ovo je navedeno i nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-246/2014-2 od 6.rujna 2017., Rev- 1805/2013-2 od 3. listopada 2017., Rev-2437/2012-2 od 7. ožujka 2017. i dr.) koje su posljedica pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-1333/12-2 od 22. listopada 2012. da „..nasilno otvaranje šahtova kanala koji predstavljaju distributivno-komunikacijske infrastrukture stvari i uvlačenje i postavljanje optičkih kablova drugih operatera pored postojećih predstavlja smetanje posjeda“.

8.2. Pri tome i šahtovi kanala, odnosno u ovom slučaju i cijevi (kanalice) postavljene od strane i o trošku jednog isporučitelja TK usluga u svrhu zaštite vodova koji služe isporuci TK usluge (tužitelja) određenom broju korisnika, čine distributivno odnosno elektroničku komunikacijsku infrastrukturu.

8.3. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj tijekom postupaka dokazao da je bio posljednji mirni posjednik predmetne telekomunikacijske opreme – kanalica, i da je vršio faktične vlasti na istima, te da je tuženik izvršio opisani čin smetanja posjeda kada je u iste položio svoje kablove i postavio ormariće, to je valjalo uvažiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, preinačiti pobijano rješenje i utvrditi počinjeno smetanje na opisani način i obvezati tuženika na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije počinjenog smetanja i zabraniti mu takvo ili slično smetanje ubuduće.

9. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka, i tu odluku donijeti na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a te obvezati tuženika na naknadu tužitelju cjelokupnih troškova.

10. Dosuđeni troškovi obuhvaćaju jednokratnu nagradu za zastupanje po Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – u daljnjem tekstu: Tarifa), u iznosu od 2.500,00 kuna (sadržan i PDV-e), kojem iznosu je dodan i iznos od 100,00 kuna plaćen na ime sudske pristojbe na tužbu, tako da trošak tužiteljevog prvostupanjskog postupka iznosi 2.600,00 kuna, a koji mu je dužan naknaditi tuženik skupa sa zatraženim kamatama na temelju odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112./12., 25/13., 93/14. i 55/16.), u svezi s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 126/22.). Također je tužitelju na temelju odredbe Tbr. 10. točke 5. Tarife, valjalo priznati i trošak sastavljanja žalbe u iznosu 1.125,00 kuna (sadržan je i PDV-e), dok mu više zatraženi iznos nije priznat jer mu ne pripada, odnosno nije dokazao da ih je imao.

10.1. Imajući u vidu da je odredbom članka 13. stavkom 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22. i 88/22. – ispravak) s 1. siječnja 2023., euro uveden kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja, to je u odnosu na navedene kunske iznose (s obzirom na činjenicu što je u Tbr.50, Tarife, vrijednost boda mjerodavnog za izračun nagrade izražen u ranije postojećoj valuti kuna), to je valjalo izvršiti konverziju u valutu euro, i to prema stopi propisanoj Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 u visini od 7,53450 te tuženika obvezati na naknadu prouzročenih troškova tužitelju uz istodobno dvojno iskazivanje (eurima i kunama).

11. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka za sastavljanje odgovora na žalbu odbijen je, jer je ovaj sud mišljenja da mu ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

12. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 6. veljače 2023.

Sutkinja:

Marija Šimičić, v. r.