Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj: 64 Gž-2810/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 64-2810/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. M., OIB: , U., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u U., protiv tuženice Z. b. d.d., OIB: …, Z., koju zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., K. & Partneri d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-225/2022-6 od 24. siječnja 2023., dana 17. kolovoza 2023.

 

 

r i j e š i o j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-225/2022-6 od 24. siječnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, za postupanje u ovoj pravnoj stvari posl. broj: 16. P-225/2022.

 

2. Rješenje suda prvog stupnja pobija žalbom tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak ili pobijano rješenje preinačiti u skladu s navodima žalbe, uz nadoknadu troškova u povodu žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Tužiteljica je Općinskom sudu u Pazinu, Stalnoj službi u Bujama – Buie podnijela tužbu radi isplate.

 

5. Tuženica je u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, istaknula prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 18. Ugovora o namjenskom kreditu broj od 21. veljače 2003. u kojoj je ugovorena mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženice u Z. (čl. 70. ZPP).

 

6. Sud prvog stupnja je, polazeći od odredaba čl. 81. i čl. 82. al. 19. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/2003- dalje ZZP/03), utvrdivši da su u konkretnom slučaju stranke predmetnim ugovorom o nenamjenskom kreditu ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženice (čl. 70. ZPP) zaključio kako se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije posebno pregovaralo, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, budući da bi tužiteljica koja ima prebivalište u U., u I. ž. radi ostvarivanja svojih prava pred sudom, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u mjestu sjedišta tuženice, u Z., bila izložena dodatnim troškovima i ulaganju dodatnog vremena, dok se to ne bi odnosilo na tuženicu s obzirom da se njezino sjedište nalazi u Z. te da je navedena odredba ugovora o kreditu bila unaprijed formulirana od strane tuženice, slijedom čega tužiteljica nije imala utjecaj na njezin sadržaj. Stoga je sud prvog stupnja utvrdio kako je ugovaranje isključive mjesne nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja trgovaca nepoštena ugovorna odredba, koja je na temelju odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 - ništetna, posljedično čemu proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP, pa da se na temelju nepoštene ugovorne odredbe ne može zasnovati nadležnost Općinskog građanskom suda u Zagrebu.

 

7. Nadalje, polazeći od utvrđenja da se poslovna jedinica tuženice nalazi u U., a što predstavlja poslovnu jedinicu u smislu odredbe čl. 59. ZPP, odnosno da se poslovna jedinica nalazi izvan sjedišta tuženice pravne osobe, a i da je spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice, sud prvog stupnja je ocijenio kako je u ovoj pravnoj stvari nadležan - kao sud na čijem području se ta poslovna jedinica nalazi, a s obzirom na to da je u čl. 2. st. 1. toč. V. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine, br. 67/2018) propisano da je Općinski sud u Pazinu, između ostalog, mjesno nadležan i za područje Općine U.-U., zbog čega je utvrdio kako je u konkretnom slučaju mjesno nadležan Općinski sud u Pazinu, odnosno njegova Stalna služba u Bujama-Buie, kojoj je tužba u ovoj pravnoj stvari i podnesena.

 

8. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno upire žaliteljica u žalbi. Pobijano rješenje nema nedostatke radi kojih se ne bi moglo ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni.

 

9. Okolnost što sud prvog stupnja nije obavijestio stranke u postupku o postojanju namjere za odlučivanjem o nepoštenosti odredbe o prorogaciji nadležnosti nije dovela do ostvarenja bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju povredu određeno upire žaliteljica u žalbi.

 

9.1. Prvenstveno valja ukazati kako je rema tumačenju Suda Europske uniju u presudi od 27. lipnja 2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i dr., spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98., obveza nacionalnih sudova ex officio ispitivati nepoštenost spornih odredbi ugovora bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Stoga je sud prvog stupnja pravilno, ex officio ispitivao nepoštenost sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena nadležnost suda (prorogacijska klauzula) i donio pravilno odluku koju je obrazložio valjanim razlozima koje prihvaća i ovaj sud, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje

 

9.2. U konkretnom slučaju na žalbene navode tuženika da je sud prvog stupnja trebao obavijestiti stranke o postojanju namjere za odlučivanjem o nepoštenosti odredbe o prorogaciji nadležnosti te da je u tom smislu trebao provesti kontradiktoran postupak na temelju kojeg bi mogao sagledati sve okolnosti slučaja i utvrditi je li uistinu predmetna odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, valja odgovoriti da je tužiteljica kao potrošač podnošenjem tužbe izabrala sud u kojem želi ostvariti zaštitu, u ovom slučaju Općinski sudu Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, a tuženica je imala mogućnost o tome se izjasniti, a što je i učinila upravo isticanjem prigovora mjesne nenadležnosti, o kojem je sud prvog stupnja pravilno odlučio uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja upravo se rukovodeći kriterijima (smjernicama) koje je Suda Europske unije postavio u prethodno citiranoj presudi od 27. lipnja 2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i dr., spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98, udovoljivši prethodno načelu audi alteram partem kao dio prava na obranu i koje je obvezujuće za taj sud, posebno kada odlučuje o sporu na osnovi koju je utvrdio po službenoj dužnosti, u tom smislu   Suda Europske unije u predmetu C-89/08 P Komisija protiv Irske i drugih [2009.] ECR I-11245 , stavci 50. i 54., u predmetu ., Banif Plus Bank, C-472711, EU:C:2013:88, stavci 25 do 30, 36 i toč. 1. izreke presude), jer je tuženici omogućio da se izjasni o tužiteljičinom izboru suda pred kojim kao potrošač želi ostvariti sudsku zaštitu,   a čime je suštinski osporila valjanost prorogacijske klauzule.

 

10. Jednako tako nisu ostvarene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka, a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

11. Nadalje, prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog namjenskog ugovora o kreditu (identične odredbe sadrži i čl. 49. ZZP/14, u koji Zakon je transponirana Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima [odredbama] u potrošačkim ugovorima, SL 1993., L 95, str. 29., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredba čl. 81. st. 4. ZZP/03 propisuje kako je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati.

 

12. Slijedom navedenog, a budući da tuženica u odgovoru na tužbu uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti niti tvrdi, a niti dokazuje, da se o ugovornoj odredbi sadržanoj kojom su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženice, pojedinačno pregovaralo, dolazi do primjene odredba čl. 82. alineja 19. ZZP/03 koja određuje kako odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza ležao na trgovcu.

 

13. Članak 87. st. 1. ZZP/03, propisuje kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna zbog čega odredba ugovora o kreditu u kojem je ugovorena mjesna nadležnost suda predstavlja odredbu propisanu u čl. 82. alineja 19. ZZP/03, jer su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 81. st. 1. ZZP. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 takva se odredba smatra ništavom. Ovo zbog toga što je ugovorom ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača-tužiteljice pa je tako tužiteljici otežano pravo na ostvarivanje njezinih prava iz ugovora pred sudom, a kako je to sud prvog stupnja zaključio i dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja s obzirom na to da su kriteriji kojima se rukovodio suda prvog stupnja u skladu sa smjernicama koje je Sud Europske unije izložio u prethodnoj citiranoj presudi od 27. lipnja 2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i dr., spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98.

 

14. Slijedom izloženih razloga, odredba predmetnog ugovora koja sadrži sporazum o mjesnoj nadležnosti je - ništetna. Iz navedenih razloga proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

 

15. Nadalje, odredbom čl. 48. st. 1. ZPP, propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Međutim, odredbom čl. 59. ZPP, propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, što znači da je to pravilo ujedno i pravilo o općoj mjesnoj nadležnosti za sporove koji proizlaze iz pravnih odnosa poslovne jedinice i da za primjenu tog pravila nije odlučno to što poslovna jedinica (podružnica) nije upisana ili evidentirana u sudskom registru (rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-185/2020 od 21. svibnja 2020.), već da je obavljala djelatnost plasmana kredita, a što je ovdje slučaj (tuženica ne osporava činjenicu da je predmetni ugovor sklopljen u njegovoj podružnici u U.), već u žalbi izlaže suprotno pravno shvaćanje koje je suprotno pravnom shvaćanju ovoga suda, kako je to prethodno izloženo. Stoga je, u tom smislu, neosnovano (i) pozivanje tuženice na sudsku praksu u žalbi navedenih županijskih sudova.

 

16. Slijedom navedenog, a budući da je predmetni spor nastao u povodu tuženičine djelatnosti plasmana kredita po poslovnoj jedinici tuženika u U., to je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 59. ZPP, kada je odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti.

 

17. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tuženice kako neosnovanu, i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

 

U Zagrebu 17. kolovoza 2023.

 

 

        Sutkinja

    Vesna Žulj, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu