Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž Ovr-470/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republika Hrvatska, OIB: …, , protiv ovršenika D. M. iz E., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. S., odvjetniku iz O., radi ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 70 Ovr-270/2020-42 od 20. listopada 2022., 6. veljače 2023.,
r i j e š i o j e
Žalba ovršenika se uvažava kao osnovana pa se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 70 Ovr-270/2020-42 od 20. listopada 2022. godine preinačuje tako da isto glasi:
„Odgađa se ovrha određena rješenjem o ovrsi Ovr-270/2020-4 od 05. lipnja 2020. godine do pravomoćnog okončanja parnice u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-963/2021“
Obrazloženje
1.) Rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 70 Ovr-270/2020-42 od 20. listopada 2022. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.
2.) Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. u svezi čl.381. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14. i 79/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), koji zakon se, temeljem odredbe čl.21.st.1. Ovršnog zakona (NN broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – dalje: OZ/12), na odgovarajući način primjenjuje i u ovršnom postupku, pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijano rješenje preinači i odgodi ovrhu, ili da ga ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3.) Žalba je osnovana.
4.) Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi jer nalazi utvrđenim da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz odredbe čl.65.st.1. OZ – jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, tim više što u prijedlogu za odgodu nije niti naveo u čemu bi se sastojala navedena šteta. Pri tome sud prvog stupnja izražava slijedeće pravne stavove:
-da gubitak nekretnine zbog njene prodaje u ovrsi ne predstavlja pravno relevantnu štetu u smislu odredbe čl.65.st.1. OZ/12, a ni da loše imovinsko stanje te bolest članova obitelji, ne čini razloge za odgodu ovrhe u smislu navedene odredbe;
-da bi se o nenadoknadivoj šteti radilo u situaciji kada ovršenik, za slučaj uspjeha sa pravnim lijekom protiv rješenja o ovrsi, ne bi bio u mogućnosti od ovrhovoditelja, s obzirom na njegove imovinske prilike, u protuovrsi namiriti svoju tražbinu, o čemu se u predmetnom slučaju ne može raditi budući je ovrhovoditelj Republika Hrvatska;
-da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni niti odredbe čl.80.b OZ/12, jer je i odredba čl.75.st.1. i st.5. OZ/12 primjenjiva samo na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja (03.08.2017.) na snagu navedene odredbe, a predmetna ovršna isprava datira još iz 2011. godine; i
-da ocjeni pravične ravnoteže prema čl.80.b OZ/12 nema mjesta ni prema zaključku sastanka Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 11. ožujka 2020. godine, prema kojem navedena ocjena nije dopuštena kada je na ovršnoj nekretnini upisano založno pravo kao što je to u slučaju predmetne nekretnine.
5.) Žalba ovršenika kojom se pobija navedena odluka, i to u dijelu u kojem se upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ukazuje se osnovanom, i to zbog razloga koji će biti izneseni u nastavku obrazloženja ove odluke.
6.) Nije sporno da je u ovom predmetu određena ovrha na temelju ovršne isprave (pravomoćne ovršne sudske odluke – presude, kojom je naloženo ispunjenje novčane obveze), a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja Republike Hrvatske, i to prodajom nekretninama ovršenika D. M. upisanih u zk.ul.br.667 k.o. E., koje se sastoje od čk.br. dvije kuće, zgrada, dvor, oranica … sa 1715 m2.
6.1.) Navedena ovrha je određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-270/2020-4 od 05. lipnja 2020. godine, protiv kojeg je ovršenik izjavio žalbu, dijelom i zbog žalbenih razloga iz odredbe čl.50.st.1.t.8., 9., i 11. Ovršnog zakona, a povodom kojih je ovršenik rješenjem ovršnog suda od 20. kolovoza 2020. godine upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nije sporno da je ovršenik navedenu parnicu i pokrenuo u spisu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 963/2021.
6.2.) Konačno, nakon pokretanja naprijed navedene parnice radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, ovršenik je podnio i prijedlog za odgodu ovrhe (list 168-170), koji je temeljio na činjeničnim tvrdnjama da će provedbom ovrhe pretrpjeti nenadoknadivu štetu, jer ovršna nekretnina predstavlja njegovu jedinu nekretninu koja predstavlja dom za njega i njegovu obitelj (supruga i sin), da nemaju drugu nekretninu za život, a uz sve to je istaknuo, osim svoga lošeg zdravstvenog stanja i vrlo teškog zdravstvenog stanja svoje supruge, da je u međuvremenu teško obolio i njihov sin D. M. – koji je u travnju 2022. godine pretrpio teški moždani udar, uslijed čega ovršenik mora, osim što skrbi o bolesnoj supruzi, sada skrbiti i o bolesnom sinu, što uz sve ostalo dodatno pogoršava i njegovu materijalnu situaciji te njegova nastojanja da osigura povrat dužnog iznosa. Zbog navedenog smatra da će, ukoliko se ovrhe provede bez odgode do okončanja pokrenute parnice biti ozbiljno dovedena u pitanje ne samo njegova egzistencija, već i egzistencija cijele njegove obitelji, te da će mu provedbom ovrhe nastupiti nenadoknadiva šteta, budući bi zbog prodaje predmetne nekretnine mogao biti iseljen iz svoje jedine nekretnine koju bi trajno izgubio.
7.) U ocjeni ispunjenja pretpostavki za odgodu ovrhe po prijedlogu ovršenika bespredmetno je obrazlaganje suda prvog stupnja o ne primjeni na predmetni slučaj izmijenjene odredbe čl.75.st.5. OZ/12. To stoga što navedena odredba regulira pitanje zaštite ovršenika fizičke osobe pri određivanju ovrhe – što ovdje nije slučaj, jer je ovrha u ovom predmetu već pravomoćno određena.
7.1.) Iz istih razloga, pri odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe, bespredmetno je i pozivanje suda na zaključak sa sastanka Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 11. ožujka 2020. godine, a vezano za primjenu odredbe čl.80.b OZ/12, s tim da ovdje treba reći i to da je navedeni zaključak primjenjiv na slučajeve kada je do upisa založnog prava došlo raspoložbom (voljom) samog ovršenika, što ovdje nije slučaj jer je predmetna tražbina ovrhovoditelja osigurana ne dobrovoljnim već prisilnim založnim pravom.
8.) Pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika propisane su odredbom čl.65.st.1. OZ/12. Prema toj odredbi na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, pri čemu mora kumulativno biti ispunjen jedan od uvjeta predviđenih u točkama 1. – 11. st.1. istog članka i zakona.
9.) Obzirom da nije sporno da je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članka 52. OZ/12, i da je u međuvremenu podnio i tužbu za proglašenje ovrhe nedopuštenom, to je onda ispunjena jedna od zakonskih pretpostavki propisanih člankom 65.st.1.t.5. OZ/12.
10.) Nadalje, a imajući u vidu da ovršna nekretnina čija je prodaja određena u ovom postupku u naravi predstavlja kuću, odnosno stambeni objekt u kojem ovršenik stanuje zajedno sa članovima svoje obitelji – suprugom i sinom; da je ovršenik ispravama priloženim uz prijedlog za odgodu ovrhe dokumentirano da nema u vlasništvu drugih nekretnina podobnih za stanovanje, a koje tvrdnje ovrhovoditelj nije osporio niti je iznio tvrdnje suprotne navedenim; da slijedom navedenog predmetna ovršna nekretnina doista predstavlja dom ovršenika i njegove obitelji; i konačno da je ovršenikova supruga vrlo lošeg zdravstvenog stanja što potpuno izvjesno proizlazi iz u spisu već postojeće medicinske dokumentacije, a pored toga da se je u međuvremenu teško razbolio i ovršenikov sin doživjevši tijekom 2022. godine teški moždani udar, što je također ovršenik dokumentirao u spis dostavljenom medicinskom dokumentacijom, to bi onda, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, doista prodajom predmetne nekretnine i iseljenjem ovršenika, i cijele njegove obitelji, za njega nastupila nenadoknadiva šteta, jer bi u tom slučaju bila dovedena u pitanje egzistencija više osoba.
10.1.) Dakle, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ovršenik je učinio vjerojatnim postojanje i druge zakonom propisane pretpostavke iz članka 65.st.1. OZ/12 tj. da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, slijedom čega je pravilnom primjenom navedene odredbe valjalo prihvatiti njegov prijedlog i odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parnice koju je ovršenik pokrenuo radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
10.2.) Pri naprijed navedenom ovaj sud drugog stupnja je imao u vidu i držanje protivne strane – tj. da se niti sam ovrhovoditelj nije izričito usprotivio podnesenom prijedlogu za odgodu ovrhe, a imao je u vidu i činjenicu da se predmetna ovršna tražbina, u redoslijedu upisanih založnih prava, niti ne nalazi na prvom mjestu, slijedom čega je upitno da li bi ista, u slučaju prodaje predmetne nekretnine, uopće bila namirena i u kojem iznosu.
11.) Zbog svega navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a u svezi čl.21.st.1. OZ/12, uvažiti žalbu ovršenika te preinačiti pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci.
Bjelovar, 6. veljače 2023.
Sudac
Antun Dominko v. r.
