Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-27/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Miline, suca izvjestitelja i člana vijeća te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S., OIB …, M., kojeg zastupa punomoćnik S.

C., odvjetnik u M., protiv 1. tuženika Hrvatske

šume d.o.o., OIB … Z., i 2. tuženice Republike

Hrvatske, OIB … , zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi 2. tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 14. prosinca 2020. poslovni broj 5 P-375/2019., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 2. tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću od 14. prosinca 2020. poslovni broj 5 P- 375/2019.

II. Odbija se zahtjev 2. tuženice za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj A. S. iz M., OIB: … vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. br.: … D.,

upisane u k.o. S., u naravi kuća, D., površine 87 m2, zatim

dvorište površine 691 m2 te maslinik površine 1419 m2, ukupne površine 2197 m2, te je kao takav ovlašten zatražiti i postići uknjižbu brisanjem prava vlasništva na navedenoj nekretnini sa imena Hrvatske šume d.o.o. Z.,

OIB: … i Republika Hrvatska, OIB: … , uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, a što su tuženici dužni trpjeti.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade parnične troškove u iznosu 10.550,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude."

2. Protiv takve presude 2. tuženica je podnijela žalbu iz svih dopuštenih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP). Ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer sud nije utvrdio kada je točno djed tužitelja stupio u posjed predmetne nekretnine, odnosno kada je započelo i kada se dovršilo vrijeme potrebno za dosjelost, niti to proizlazi iz provedenih dokaza. Smatra da provedeni dokazi ne upućuju na postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer saslušani svjedoci nemaju neposrednih saznanja o kvaliteti posjeda pravnih prednika tužitelja, te iskazi svjedoka ne mogu biti dostatan dokaz za utvrđenje da su prednici tužitelja vlasništvo stekli dosjelošću do 6. travnja 1941., a posebno stoga što nikada niti tužitelj niti njegovi prednici nisu bili upisani u katastru kao posjednici nekretnine. Smatra da sud neopravdano ne daje značaj činjenici da je ta nekretnina prodana J. G., da je nakon dvije godine istu kupio tužiteljev sin M., pa je stoga upitna i aktivna legitimacija tužitelja i prekid posjedovanja kao temelja dosjelosti. Opisom povrede ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP i predlaže da se presuda preinači na način da sud odbije tužbu kao neosnovanu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve navode tužbe, posebno ukazuje da manjkavost dokazne građe proizlazi iz toga što ne postoje zemljišne knjige od Drugog svjetskog rata, tako da se mora nadomjestiti i rekonstruirati stanje stvari prije 80 i više godina. Kako su u tom selu svi bili siromašni, a iz dokumenata proizlazi da se njegov djed rodio u tom selu i tu živio, izvjesno je da nije imao dvije ili više kuća u istom selu. Pojašnjava provedene dokaze i isprave, te ističe da je tužiteljev sin M. kupio kuću i istu poklonio svojem ocu i da je suglasan da se tužitelj upiše kao vlasnik. Predlaže da se odbije žalba i potvrdi presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema predloženim i provedenim dokazima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice iz kojih je pravilnom primjenom prava zaključio da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na katastarskoj čestici koja je u stvarnost i kuća, dvorište i maslinik.

6. 2. tuženica po prvi puta u žalbi prigovara kvaliteti posjeda tužitelja i njegovih prednika, odnosno da saslušani svjedoci nisu mogli potvrditi poštenje tog posjeda, a isti nisu bili upisani u evidenciju katastra kao posjednici. Takvo iznošenje novih činjenica u žalbi nije dopušteno, pa takve prigovore ovaj sud nije posebno razmatrao osim u sklopu utvrđivanja općih uvjeta za stjecanje prava vlasništva, sve primjenom članka 352. stavak 1. ZPP.

7. Protivno navodima žalbe 2. tuženice, tužitelj je prikupio sve dostupne pismene dokaze radi dokazivanja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Nedvojbeno je da za predmetnu k. o. S. zadnjih sedamdeset godina ne postoje zemljišne knjige koje su uništene u Drugom svjetskom ratu. Nadalje nedvojbeno je utvrđeno da je djed tužitelja A. M. živio od 1875. do 1955. godine u predmetnom selu, te da je ostavio oporuku u kojoj je predmetnu zemlju i kuću ostavio svojim nasljednicima (rješenje o nasljeđivanju na stranici 45 spisa). Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj, neposredno prije pokretanja ovog postupka (2017. godine) proveo postupak radi formiranja građevinske čestice i na temelju parcelacijskog elaborata je izvršeno cijepanje jedne velike čestice … k.o. S. površine od 118.857 m[2] , izvršeno ucrtavanje građevinskog objekta tužitelja, te je novoformirana čestica … k.o. S. površine 2197 m[2] koja je predmet ovog parničnog postupka (rješenje Odjela M. na stranici 8 spisa). Stoga neopravdano 2. tuženica prigovara tužitelju na nedostatku pismenih dokaza o posjedovanju, jer činjenica da zadnjih sedamdeset godina ne postoje zemljišne knjige za to područje i da je potpuno nesređeno stanje u katastru (niti su kućama u selu dodijeljeni kućni brojevi) ne mogu ići na štetu stanovnika tog područja, već samo na štetu 2. tuženice koja je trebala oformiti sve knjige i ažurirati sve potrebne evidencije za to područje. Stoga svi navodi žalbe nisu uspjeli dovesti u sumnju poštenje tužitelja i njegovih prednika koji dugi niz godina uživaju predmetnu zemlju i kuću, s time da se poštenje posjeda predmnijeva (članak 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst, 94/17. - ispravak, dalje: ZV).

8. Iz iskaza saslušanih svjedoka, te dokumentacije koju je prikupio tužitelj i uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. godine (na stranici 14 spisa) tužitelj je dokazao da je njegov djed posjedovao kuću, okućnicu i maslinik na spornoj čestici za svojeg života, a nakon njega je dokazao pravni slijed nasljednika i poštenih posjednika sve do tužitelja koji na temelju stanja u stvarnosti kakvo postoji godinama traži u ovom postupku utvrđenje prava vlasništva na nekretnini kao u izreci presude. Pri tome nije od važnosti činjenica što je u jednom periodu tužitelj prodao predmetnu kuću svjedoku J. G., koju je poslije dvije godine od njega otkupio sin tužitelja M. S., niti je zbog toga upitna aktivna legitimacija tužitelja. Naime, sin tužitelja M. S. upućen u postojanje, predmet i tijek ovog postupka, tako da je istinita tvrdnja tužitelja da je njegov sin kupio predmetnu nekretninu za tužitelja i da se ne protivi takvoj uknjižbi. Sve te tvrdnje je potvrdio i svjedok J. G..

9. Neosnovano 2. tuženica prigovara da sud nije utvrdio točan period u kojem je djed tužitelja neprekinutim i poštenim posjedom stekao pravo vlasništva na nekretnini dosjelošću, jer je isto vremensko razdoblje utvrđeno u periodu od 1901- 1941. godine i pravilno je primijenio pravno pravilo paragrafa 1460. Općeg građanskog zakonika. Takvim utvrđenjima treba dodati i okolnost da su i nakon toga tužitelj i njegovi prednici imali neprekinuti i samostalan posjed predmetne nekretnine u čemu ih nitko nije ometao, pa su i prema kasnijim odredbama članak 159. stavak 3. i 4. ZV zadovoljili uvjete za takav način stjecanja vlasništva.

10. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud dao valjane i jasne razloge o utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni prava u prvostupanjskoj presudi koje u cijelosti podržava i ovaj sud, pa se žaliteljica upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

12. Iz navedenih razloga pravilnom primjenom prava na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, koje žalbeni navodi tuženice nisu doveli u sumnju.

13. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao bitne povrede postupka koje bi utjecale na pravilnost i zakonitost presude, niti bitnu povredu iz članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju se 2. tuženica samo paušalno poziva.

14. Zbog iznesenih razloga žalba 2. tuženice odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 1. ZPP).

15. 2. tuženica nije uspjela žalbom osporiti presudu, pa je primjenom članka 166. i članka 154. stavak 1. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Sisku 1. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana

Beloglavec,v.r.