Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-12/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja C. o. d.d., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku K. V., dipl. pravniku, protiv protivnika osiguranja D. T., OIB: …, iz Z., radi zasnivanja založnog prava na nekretninama, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja, protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj Ovr-328/2022-2 od 30. rujna 2022., 6. veljače 2023.,
r i j e š i o j e
Žalba protivnika osiguranja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj Ovr- 328/2022-2 od 30. rujna 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje o osiguranju čija izreka glasi:
„I. Sud određuje predloženo osiguranje.
II. Sud određuje predloženo osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja.
III. Troškovi postupka određuju se u iznosu od 250,48 kn (dvijestopedesetkunaičetrdesetosamlipa)
/
33,28
€
(tridesettrieuraidvadesetosamcenti)[1] .
IV. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu da izvrši upis založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja.
V. Pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačit će se ovršivost tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba dopuštena (čl. 297. st. 2. Ovršnog zakona).
VI. Uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla (čl. 298. st. 1. Ovršnog zakona)."
2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je protivnik osiguranja 12. listopada 2022. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), koji se primjenjuje i u ovršnim postupcima temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20.; dalje: OZ), te predlaže da drugostupanjski sud stavi izvan snage pobijano rješenje.
3. Predlagatelj osiguranja je podnio odgovor na žalbu 21. studenog 2022. u kojem osporava navode žalbe u cijelosti i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po prijedlogu predlagatelja osiguranja, a radi osiguranja novčane tražbine koja se temelji na pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-349/2012 od 4. travnja 2012. (15.549,61 kn/2.063,79 EUR na ime glavnice sa zakonskom zateznom kamatom od 19. svibnja 2010. do isplate, troškova ovršnog postupka od 1.942,17 kn/257,77 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 4. travnja 2012. do isplate i troškova postupka osiguranja od 250,48 kn/33,28 EUR), određeno je prisilno zasnivanje založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja označenim kao čkbr. 1987/5 kuća br. 39 i dvorište u mjestu površine 327 čhv i čkbr. 1987/6 vrt kod kuće u selu površine 460 čhv, upisane u zk.ul.br. 1843 k.o. P..
6. U svojoj žalbi protivnik osiguranja između ostalog navodi da istu podnosi zbog bitnih povreda odredaba postupka pri čemu ne navodi o kojim se povredama radi. Zbog toga je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da protivnik osiguranja žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Konkretno, protivnik osiguranja navodi da predlagatelj osiguranja nije na nedvojben način dokazao visinu svojeg potraživanja jer je na temelju iste ovršne isprave njegov račun u banci bio blokiran, a i da mu se ustezao određeni iznos (ne navodi koji). Predlagatelj osiguranja da nije obrazložio zbog čega prelazi na prisilnu naplatu na drugoj imovini, te da ga prije podnošenja prijedloga nije pozvao u mirnom postupku da namiri svoje potraživanje i dao mu rok za to, zbog čega je on izložen novim troškovima. Pored toga da je na ovaj način ugroženo mjesto boravka i jedinog stalnog mjesta stanovanja (iako on trenutačno živi u Z. zbog brige o staroj i nemoćnoj majci), a u slučaju prisilne prodaje predmetnih nekretnina, kao i da postoji nerazmjer između visine potraživanja predlagatelja osiguranja i vrijednosti nekretnine.
7.1. Na postupak prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja primjenjuju se članci 290., 296., 297. i 297. OZ-a.
7.2. Člankom 290. OZ-a propisano je da se na osiguranje tražbine prema ovom dijelu Zakona na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine. Na osiguranje tražbine ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz članka 80.b ovoga Zakona. Sud će prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako se ovrha traži radi namirenja osigurane tražbine koja ne prelazi iznos glavnice od 5.300,00 EUR, bez obzira na zabilježbu ovršivosti tražbine u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima.
7.2. Dakle, na postupke osiguranja ne primjenjuje se odredba članka 80.b. OZ-a o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini, zbog čega je za postupak osiguranja određivanjem prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja irelevantna visina tražbine i postojanje ravnoteže na koju prvostupanjski sud treba paziti kod određivanja ovrhe na nekretnini ovršenika.
7.3. Prema članku 296. OZ-a, na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja. Prema članku 297. stavak 1. i 2. OZ-a, na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi založno pravo zasniva se uknjižbom. Pri uknjižbi založnoga prava u zemljišnoj će se knjizi naznačiti ovršivost tražbine radi osiguranja kojega je uknjižba određena. Učinak uknjižbe i zabilježbe propisan je u članku 298. stavak 1. OZ-a, a sastoji se u tome da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.
7.4. Predlagatelj osiguranja svoju tražbinu dokazuje ovršnom ispravom, pravomoćnim i ovršnim rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- 349/2012 od 4. travnja 2012. koje je donio Javni bilježnik D. M. iz Z.. U svom prijedlogu navodi da je ovrha na novčanim sredstvima na računima protivnika osiguranja ostala bezuspješna zbog nedostatka sredstava, dok protivnik osiguranja u svojoj žalbi, iako tvrdi da je dio tražbine namiren s njegovih računa, ne navodi niti iznos niti vrijeme kada je naplata izvršena pa taj dio žalbe ne utječe na valjanost pobijanog rješenja.
7.5. Protivnik osiguranja je vlasnik nekretnina na kojima je određeno osiguranje, upisan u zemljišne knjige, pa su se stoga ispunile pretpostavke predviđene naprijed citiranim odredbama OZ-a, za određivanje osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja.
7.6. Tvrdnja da je predlagatelj osiguranja prije podnošenja prijedloga trebao pozvati protivnika osiguranja da u određenom roku plati njegovo potraživanje nije žalbeni razlog kojim se može utjecati na valjanost pobijanog rješenja, jer takva obveza protivnika osiguranja ne postoji, već to ovisi o njegovoj volji.
7.7. Što se tiče žalbene tvrdnje da će protivnik osiguranja ostati bez svoga doma u slučaju prodaje, treba reći da se pobijanim rješenjem zasniva založno pravo koje nije identično provedbi ovrhe, te da će takav prigovor protivnik osiguranja moći staviti tek ukoliko dođe do prodaje njegove nekretnine u ovršnom postupku. Pored toga, prema članku 290. stavak 3. OZ-a, ovrha prodajom nekretnine radi namirenja osigurane tražbine ne može se odrediti ako glavnica ne prelazi iznos od 5.300,00 EUR, a u konkretnom slučaju ona iznosi 2.063,79 EUR.
8. Zbog navedenih razloga žalba protivnika osiguranja odbijena je kao neosnovana te je pobijano rješenje potvrđeno primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a.
Koprivnica, 6. veljače 2023.
Sutkinja
Vesna Rep v. r.
