Pr-6330/2021-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice G. R. iz K. Š., S.

Š. 11, OIB: ……………………., zastupanog po pun. R. P., odvj. u S.,

protiv tuženika H. Š d.o.o. Z., U. kneza B. 1, OIB: ……………………., zastupano po pun. K. P., odvj. u S., radi naknade štete,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. rujna 2022. u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja R. P., odvj. u S. i zamj. pun. tuženika J. Đ.,

odvj. u S., objavljene dana 03. veljače 2023.

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku H. Š d.o.o. Z., U. kneza B. 1,

OIB: ……………., da na ime imovinske štete, isplati tužitelju, preostali bruto iznos od 30.000,00 kn/3.981,68 eura, sve prema Odluci o otkazu ugovora o radu i određujućim odredbama čl. 14 st. 2 i 3 KU-a za radnike H. Š koji je važio na dan donošenja predmetne Odluke, zajedno sa zateznim kamatama za razdoblje od podizanja tužbe do dana isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Usvaja se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku H. Š d.o.o. Z., U. kneza B. 1,

OIB:…………………., da na ime imovinske štete, isplati tužitelju G. R. iz K. Š., S. Š. 11, OIB: …………………….., iznos od 126,35 eura/952,00kn sve

prema Odluci o otkazu ugovora o radu i Potvrdi PU-e, Ispostave Kaštela o razdoblju priznavanja prava na poreznu olakšicu, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od

07. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do isplate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekuće polugodišta za tri postotnih poena.

Za više zatraženi iznos od 46,19 eura/348,00 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

II. Dužan je tužitelj G. R. iz K. Š., S. Š. 11, OIB: …………………,u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku H. Š d.o.o. Z., U. kneza B. 1, OIB: ……………………….., parnični trošak u iznosu

od 912,47 eura/6.875,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 07. srpnja 2021. navodi se da je dana 28. prosinca 2020. tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz), kojim se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 03. travnja 2013. Nadalje, da se u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, čl. 3. st. 2. tuženik obvezao, ukoliko tužitelj ne prihvati ponuđeni ugovor, da će mu tuženik na ime otpremnine, sukladno odredbi čl. 14. st. 2. i 3.

važećem Kolektivnog ugovora tuženika isplatiti iznos od 220.000,00 kn. Tužitelj da se dana 29. siječnja 2021. očitovao o neprihvaćanju prijedloga ponuđenog ugovora,

međutim da tuženik nije izvršio obvezu sukladno svojoj Odluci o otkazu, u smislu odredbe KU. Naime, da je dana 15. lipnja 2021. uz plaću za svibanj 2021. tužitelju isplaćena otpremnina u iznosu manjem za 30.000,00 kn od propisanog, što da je tužitelju prouzročilo financijsku štetu. S tim u svezi da se tužitelj obraćao tuženiku sa Zahtjevom za zaštitu prava, koji je tuženik odbio. Na koncu, tužitelj je naveo da mu je isplaćen umanjeni bruto iznos otpremnine za 1.300,00 kn, radi nepriznatog prava na poreznu olakšicu za razdoblje za koje se odnosi, pa da bi tuženik bio dužan tužitelju na ime otpremnine isplatiti ukupan bruto iznos od 31.300,00 kn. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku, zbog nanesene imovinske štete tužitelju isplatiti preostali bruto iznos od 30.000,00 kn, prema Odluci o otkazu ugovora o radu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podizanja tužbe do dana isplate. Predložio je naložiti tuženiku da mu na ime imovinske štete isplati preostali dio otpremnine od 1.300,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podizanja tužbe pa do isplate. Predložio je tuženika obvezati i na snašanje parničnog troška.

2.U odgovoru na tužbu koji od 22. veljače 2022. tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlažući isti odbiti, uz osudu tužitelja na naknadu parničnog troška. Tuženik u bitnome navodi da prema novom Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta više nije predviđeno radno mjesto tužitelja, pa da je tužitelju bio ponuđen na zaključenje novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ponuđeni ugovor tužitelj da nije prihvatio, pa da je uz prethodno pribavljenu suglasnost Radničkog vijeća, donesena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovnih uvjeta, s ponudom izmijenjenog ugovora od 28. prosinca 2020. Dana 29. siječnja 2021. da je zaprimljeno očitovanje, kojim tužitelj odbija ponuđeni ugovor o radu, pa da je s tim u svezi sukladno odredbama Odluke o otkazu radni odnos tužitelja kod tuženika prestao

12. svibnja 2021. Odlukom o otkazu od 28. prosinca 2020. da je bilo utvrđeno da radnik ima pravo na isplatu otpremnine, sukladno čl. 14. st. 2. i 3. Kolektivnog ugovora tuženika. Međutim, dana 23. veljače 2021. da je kod tuženika usvojen Dodatak VI KU, kojim je upravo promijenjena odredba čl. 14., da je tom odredbom utvrđen najviši iznos otpremnine od 190.000,00 kn bruto. Tuženik je istakao da tužitelju pripada pravo na isplatu otpremnine koja dospijeva danom prestanka radnog odnosa, tj. istekom otkaznog roka. Obzirom da je tužitelju radni odnos prestao dana 12. svibnja 2021., da mu se otpremnina utvrdila i isplatila u smislu važećeg Dodatka VI KU od 23. veljače 2021.

2.1. Tijekom postupka tuženik je isticao da tužitelj krivo definira trenutak kada mu je utvrđeno pravo na otpremninu. Naime, obveza tuženika kao poslodavca na isplatu otpremnine da dospijeva danom prestanka radnog odnosa, odnosno istekom otkaznog roka, pa da se s tim u svezi tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje neosnovanim.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 28. prosinca 2020.; dopisa tužitelj upućenih tuženiku 29. siječnja 2021. i 16. lipnja 2021.; dopisa Uprave tuženika upravi Š.

P. u S. za tužitelja od 28. prosinca 2020.; obračuna za svibanj 2021.;

obračuna otpremnine za tužitelja od 15. siječnja 2021.; obračuna otpremnine za tužitelja od 11. lipnja 2021.; potvrde o razlogu prestanka rada radnika i obračunatoj plaći od 13. svibnja 2021.; potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Kaštela od 25. lipnja 2021.; odredbe čl. 14. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika od 16. ožujka 2018.; Dodatka VI Kolektivnom ugovoru tuženika od 23. veljače 2021.; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku knjigovodstveno financijske struke dipl. oec. D. C..

4. Tuženi zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 03. travnja 2013., na radnom mjestu Stručnog suradnika za unutarnji nadzor u Uredu voditelja tuženika u Splitu,

-nije bilo sporno da je dana 28. prosinca 2020. tuženik kao poslodavac donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz zbog organizacijskih razloga), s nacrtom koje odluke su suglasilo Radničko vijeće tuženika,

-nije bilo sporno da je tužitelj odbio ponuđeni ugovor o radu, pa mu sukladno Odluci o otkazu ugovora o radu od 28. prosinca 2020. radni odnos prestaje istekom otkaznog roka, i to dana 12. svibnja 2021.,

-nije bilo sporno da je stavkom 2. Odluke o otkazu ugovora o radu od 28. prosinca 2020. utvrđeno pravo na isplatu otpremnine, kao i pravo na otkazni rok, sukladno čl. 14. st. 2. i 3. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika,

-nije bilo sporno da se Radničko vijeće suglasilo sa namjeravanom Odlukom o otkazu ugovora o radu tužitelju,

-nije bilo sporno da je od dana 23. veljače 2021. kod tuženika na snazi Dodatak

VI Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika, da je izmijenjen čl. 14. Kolektivnog ugovora i u dijelu koji se odnosi na najviši iznos otpremnine, da je Dodatak VI Kolektivnom ugovoru u primjeni od 01. ožujka 2021., te da je kao najviši iznos otpremnine utvrđen iznos od 190.000,00 kn.

6. Kao sporno trebalo je utvrditi pripada li tužitelju pravo na isplatu iznosa otpremnine, u smislu odredbi čl. 14. st. 2. i 3. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika od 16. ožujka 2018., koji je Kolektivni ugovor bio na snazi u vrijeme donošenja Odluke o otkazu, tj. dana 28. prosinca 2020. Pripada li tužitelju pravo na isplatu otpremnine, u smislu Dodatka VI Kolektivnog ugovora za radnike tuženika od 23. veljače 2021., koji je bio na snazi kod tuženika od 01. ožujka 2021., tj. u vrijeme prestanka Ugovora o radu (12. svibnja 2021.).

7. Odredbom čl. 126. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17 i 98/19), propisano je da radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.

7.1. Stavkom 2. istog članka, propisano je da se otpremnina ne smije ugovoriti, odrediti u iznosu manjem od 1/3 prosječne mjesečne plaće, koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

7.2. Stavkom 3. propisano je da ukoliko zakonom, Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drugačije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od 6 prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

8. Odredbom čl. 14. Kolektivnog ugovora tuženika od 16. ožujka 2018., između ostalog propisano je da radniku zaposlenom kod tuženika najmanje dvije godine neprekidno, koji ne prihvati zaposlenje na drugim poslovima ili drugom radnom mjestu, poslodavac je dužan isplatiti jednokratnu naknadu u obliku otpremnine, u visini od tri prosječne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem prestaje ugovor o radu, i za svaku godinu neprekidnog rada kod poslodavca u visini od najmanje 60% prosječne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca, prije mjeseca u kojem mu prestaje ugovor o radu, ako se poslodavac i radnik ne dogovore drugačije. Iznos otpremnine da može iznositi najviše 220.000,00 kn.

9. Odredbom čl. 2. Dodatka VI Kolektivnom ugovoru tuženika od 23. veljače 2021., koji je stupio na snagu 01. ožujka 2021., mijenja se citirani čl. 14. Kolektivnog ugovora, novina u odnosu na čl. 14. Kolektivnog ugovora iz ožujka 2018., je baš utvrđeni iznos otpremnine, sada iznos od 190.000,00 kn (umjesto 220.000,00 kn).

10. U vještvu od 27. svibnja 2022. vještakinja dipl. oec. Darka Cecić je temeljem platnih lista, obračuna otpremnine od 15. siječnja 2021., te obračuna otpremnine od

11. lipnja 2021., potvrde Porezne uprave, kao i temeljem Kolektivnog ugovora iz ožujka 2018., te temeljem Dodatka VI Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika iz veljače 2021., zaključila da je dana 15. siječnja 2021. nadležna služba tuženika izradila obračun otpremnine za tužitelja, i to za 25 godina staža, tj. sveukupan iznos od 366.005,10 kn. U tom trenutku prema važećem Kolektivnom ugovoru da je najviši mogući iznos otpremnine bio 220.000,00 kn. Sukladno odredbama Pravilnika o porezu na dohodak, otpremnina zbog poslovno uvjetovanog otkaza neoporezivo da se može isplatiti do 6.500,00 kn za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca. S tim u svezi tužitelj da bi imao pravo na 162.500,00 kn neoporezive otpremnine (25 g. x 6.500,00 kn), koja isplata da je vidljiva na IP1 dostavljenoj listi (str. 6 spisa). Sukladno odredbama Kolektivnog ugovora tuženika, koji je bio na snazi u siječnju 2021. i odredbama Pravilnika o porezu na dohodak, da je tuženik dana 15. siječnja 2021. izračunao preostali oporezivi dio otpremnine za isplatu tužitelju, ukupno 57.500,00 kn (220.000,00 kn -162.500,00 kn neoporezivo=57.500,00 kn oporezivo). Vještakinja je utvrdila da je tuženik dana 11. lipnja 2021. ponovno izvršio obračun otpremnine za tužitelja, i to prema novim parametrima, prema kojima je ukupna svota otpremnine, na koju tužitelj ima pravo u smislu odredbe čl. 14. st. 2. Kolektivnog ugovora, tj. sada prema najvišem iznosu otpremnine od 190.000,00 kn. Prema izračunu iz lipnja 2021.,

uzimajući u obzir odredbe novog Kolektivnog ugovora i odrede neizmijenjenog Pravilnika o porezu na dohodak, tuženik da je utvrdio kako tužitelju pripada pravo na isplatu oporezivog dijela od 27.500,00 kn bruto (190.000,00 kn najviši iznos- 162.500,00 kn neoporezivo=27.500,00 kn oporezivo), zaključila je da je tužitelju navedeni iznos bio isplaćen 15. lipnja 2021.

10.1.Glede točke II. tužbenog zahtjeva zaključila je da je tuženik prilikom isplate naknade plaće za svibanj 2021., zajedno sa isplatom oporezive otpremnine, u iznosu od 27.500,00 kn, tužitelju isplatio 952,00 kn neto, manje nego u slučaju da je primijenjen osobni odbitak za dvoje uzdržavane djece (iz potvrde Porezne uprave,

Klasa:410-21/21-01/001263 Ur.br:513-07-17-11-21 da je vidljivo da tužitelj u razdoblju od siječnja 2004. do svibnja 2021. uzdržava dvoje djece).

11.Temeljem provedenih dokaza, ovaj sud smatra utvrđenim da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, stavkom 2. Odlukom tuženika od 28. prosinca 2020. (str. 18-20 spisa) utvrđeno je, ukoliko radnik-tužitelj ne prihvati ponuđeni ugovor za drugo radno mjesto (nije bilo sporno da je tužitelj konačnim očitovanjem od 29. siječnja 2021., tuženika izvijestio da ne prihvaća ponuđeni ugovor, str- 5 spisa), da radni odnos prestaje zadnjeg dana otkaznog roka. Utvrđeno je pravo i na isplatu otpremnine, sukladno odredbi čl. 14. st. 2. i 3. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika. Iz obračuna plaće za svibanj 2021. (str. 6 spisa), razvidno je da je zadnji radni dan tužitelja kod tuženika bio 12. svibnja 2021. Obveza tuženika kao poslodavca je isplata otpremnine, koja je dospjela s danom prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, tj. istekom otkaznog roka (u smislu odredbe čl. 2. st. 4. Odluke o otkazu ugovora o radu str. 18 spisa), što je bilo 12. svibnja 2021. Nadalje, odredbom čl. 14. Kolektivnog ugovora tuženika od 16. ožujka 2018. (str. 11 spisa), utvrđeno je da radniku zaposlenom kod tuženika najmanje dvije godine neprekidno, koji ne prihvati prava iz stavka 1. čl. (zaposlenje na drugim poslovima), poslodavac je dužan isplatiti jednokratnu naknadu u obliku otpremnine u visini od tri prosječne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca, prije mjeseca u kojem prestaje ugovor o radu i za svaku godinu neprekidnog rada kod poslodavca u visini od najmanje 60% prosječne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem prestaje ugovor o radu, ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore. Na koncu, iznos otpremnine da može iznositi najviše 220.000,00 kn.

12. Iz Dodatka VI Kolektivnog ugovora za radnike tuženika od 23. veljače 2021. (str. 33,34 spisa), koji se primjenjuje od 01. ožujka 2021., izmijenjen je baš čl. 14., i to na način da se kao najviši bruto iznos otpremnine sada utvrđuje iznos od 190.000,00

kn. Iz vještva dipl. oec. D. C., koje je vještvo ovaj sud prihvatio kao stručno i argumentirano, na koje stranke nisu imale primjedbi, proizlazi da je tuženik izračunao iznos otpremnine i na dan 15. siječnja 2021., baš kao i na dan 01. lipnja 2021.,

sukladno Zakonu o radu, Zakonu o porezu na dohodak, Pravilniku o porezu na dohodak, te sukladno čl. 14. st. 2. Kolektivnog ugovora koji je važio kod tuženika u siječnju 2021. (KU iz ožujka 2018.), tj. u lipnju 2021. (KU od 23. veljače 2021., u primjeni od 01. ožujka 2021.).

13. Ovaj sud smatra da se u konkretnoj pravnoj stvari ima primijeniti odredba čl. 14. st. 2. Dodatka VI Kolektivnog ugovora za radnike tuženika, koji je u primjeni od 01. ožujka 2021. Navedeno iz razloga jer je isti bio na snazi na dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, tj. zadnjeg dana otkaznog roka (dana 12. svibnja 2021.),

baš kako je to propisano čl. 2. st. 4. Odluke o otkazu ugovora o radu.

14. Kao što je navedeno, pravo na isplatu otpremnine dospijeva danom prestanka radnog odnosa radnika kod poslodavca. U konkretnom slučaju, istekom otkaznog roka, tj. 12. svibnja 2021.

15. Iz vještva dipl. oec. D. C., proizlazi da je prema izračunu od 11. lipnja 2021. tuženik bio dužan tužitelju isplatiti preostali oporezivi dio otpremnine, (bruto iznos od 27.500,00 kn) (190.000,00 kn najviši iznos -162.500,00 kn neoporezivi dio =27.500,00 kn). Na koncu, iz obračuna plaće za svibanj 2021. (str. 6 spisa), proizlazi da je tuženik tužitelju iznos od 27.500,00 kn isplatio na dan 15. lipnja 2021., tako je tuženik po mišljenju ovog suda ispunio svoju obvezu prema tužitelju, pa se tužbeni zahtjev tužitelja iskazan pod točkom I. ukazuje neosnovanim, istog je trebalo odbiti, kao što je odlučeno pod točkom I. izreke presude.

16. Glede zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu imovinske štete, s osnova nepriznatog prava na poreznu olakšicu u iznosu od 1.300,00 kn. Za navesti je, ovaj sud je u cijelosti prihvatio zaključak dipl. oec. C.. Naime, vještakinja je navela da je iz Potvrde Porezne uprave Klasa:410-21/21-01/001263 Ur.br.:513-07-17-11-2021 iz koje je vidljivo da se na tužitelju od 01. siječnja 2004. do 31. svibnja 2021. nalazi dvoje djece. Sukladno čl. 14. Zakona o porezu na dohodak, osnovica osobnog odbitka da iznosi 2.500,00 kn. Osobni odbitak tužitelja da iznosi 4.000,00 kn prema koeficijentu 1,6 osnovice osobnog odbitka i to za svaki mjesec poreznog razdoblja za koji je utvrđuje porez na dohodak. Međutim, osobni odbitak da se može uvećati za prvo uzdržavano dijete korištenje koeficijenta 0,7 za 1.750,00 kn i za drugo uzdržavano dijete koeficijent 1,0 tj. 2.500,00 kn. Vještakinja je zaključila da je pregledo dotavljenim IP liste vidljivo da je tuženik za osobni odbitak koristio samo osnovni osobni odbitak u iznosu od 4.000,00 kn, tj. da nije uvećao osobni odbitak za još 4.250,00 kn s osnova dvoje uzdržavane djece. Izračunom je utvrdila da je primjenom uvećanog osobnog odbitka za dvoje uzdržavane djece nastala razlika od 952,00 kn, koje je tuženik manje isplatio tužitelju, a u korist proračuna grada/općine prema prebivalištu tužitelja (850,00 kn poreza na dohodak i 102,00 kn prireza porezu na dohodak). Dakle, prilikom isplate posljednje naknade plaće za svibanj 2021., zajedno s isplatom oporezive otpremnine u iznosu od 27.500,00 kn, da je tuženik tužitelju isplatio 952,00 kn neto manje, nego je bio prijavljen uvećani osobni odbitak za dvoje uzdržavane djece.

17. Slijedom navedenog, tuženik je dužan isplatiti tužitelju s osnova naknade imovinske štete zbog nepriznatog prava na poreznu olakšicu ukupan iznos od 126,35

eura/952,00 kn, dok je za više zatraženi iznos od 46,19 eura/348,00 kn tužbeni zahtjev trebalo odbiti, kao što je odlučeno pod točkom II. izreke presude

18. Tužitelju na dosuđeni iznos pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja u razdoblju od 07. srpnja 2021.(dana kada je podnio tužbu) do 31. prosinca 2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.

siječnja 2023. do isplate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekuće polugodišta za tri postotnih poena, sve u smislu odredbe čl. 29. t. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22).

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 3. Zakona o parničnom postupku, obzirom da je tužitelj uspio u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,

89/14, 70/19) pa je tuženiku, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav odgovora na tužbu 132,72 eura, za dva obrazložena podneska po 132,72 eura, za pristup na dva ročišta po 132,72 eura,

te za pristup na objavno ročište 66,36 eura, koji iznos je trebalo uvećati za 182,49 eura na ime pripadajućeg PDV-a, tako se pun. tuženika obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 912,45 eura. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženika pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate u smislu Odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) i u smislu Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 03. veljače 2023.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis