REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-2204/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Nikolić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 6.226,42 EUR / 46.912,95 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-226/2020-31 od 24. veljače 2021., 3. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-226/2020-31 od 24. veljače 2021. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik Euroherc osiguranje d.d. Zagreb je dužan tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb platiti na ime naknade štete iznos od 6.226,42 EUR / 46.912,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 26. srpnja 2018. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.499,44 EUR / 11.297,50 kn u roku od osam dana, dok se odbija kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 469,51 EUR / 3.537,50 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 46.912,95 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 26. srpnja 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se tužiteljevo potraživanje odnosi na zahtjev za naknadu štete na ime isplaćenih obiteljskih mirovina udovici i djeci umrlog osiguranika tužitelja, za razdoblje od 1. studenog 2015. do 31. ožujka 2017. u ukupnom iznosu od 46.912,95 kn. Prvostupanjski sud je ocijenio da iz dokaza u spisu proizlazi osnova i visina tužiteljeva potraživanja, pa je na temelju odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16; dalje: ZOMO) prihvatio tužbeni zahtjev.

3. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom je naveo da je smrt tužiteljeva osiguranika nastupila kao posljedica ozljede na radu, te se odgovornost tuženikova osiguranika ima procjenjivati sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Naime, obveza tuženika postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja osiguranika tužitelja zbog povrede na radu. Osim navedenog, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio kako nema doprinosa osiguranika tužitelja Roberta Vukovića za nastanak štete jer suprotno proizlazi iz izvedenih dokaza, odnosno iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka. Predložio je uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Tuženikova žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete koji predstavlja iznose obiteljskih mirovina koje je tužitelj isplatio udovici i djeci osiguranika tužitelja koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći od 3. kolovoza 2011. koju je skrivila osiguranica tuženika Dragica Gubo upravljajući kritične zgode osobnim vozilom osiguranim kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

7. Glede istaknutog žalbenog navoda kojim tuženik upire na okolnost da iz dokaza u spisu proizlazi postojanje doprinosa tužiteljeva osiguranika nastanku prometne nezgode, ističe se da takav žalbeni navod nije osnovan. U konkretnom slučaju tuženik je na okolnost doprinosa tužiteljeva osiguranika nastanku štetnog događaja predložio prometno vještačenje. Iz nalaza i mišljenja vještaka Perice Dumančića, bacc.ing., proizlazi da je uvidom u obdukcijski nalaz utvrdio da evidentirane ozljede glave upućuju da je prilikom naleta vozila i pada na kolnik kontakt glave osiguranika tužitelja sa kolnikom ostvaren bez zaštitne kacige na glavi te da se zaštitna kaciga odvojila od glave vozača prije pada na kolnik. Vještak je zaključio da nepričvršćivanje ili nepravilno pričvršćivanje zaštitne kacige u prometnim nesrećama najčešće rezultira odvajanjem kacige od glave vozača što izravno doprinosi nastanku ozljeda glave koje se ne bi dogodile ili bi bile znatno manje da je zaštitna kaciga ispravno pričvršćena i ostala na glavi vozača. Nadalje, iz ostalih dokaza u spisu proizlazi da je osiguranik tužitelja u trenutku nastanka štetnog događaja nosio zaštitnu kacigu. Uzevši u obzir ovakve podatke u spisu, ovaj sud nalazi da njima tuženik nije dokazao postojanje doprinosa tužiteljeva osiguranika nastanku štetnog događaja. Naime, prometni vještak raspolaže stručnim znanjem vezano uz dinamiku nastanka prometne nezgode, mogućnosti njenog izbjegavanja i vezano uz prometne propise i njihovo kršenje. Međutim, prometni vještak ne raspolaže medicinskim znanjem, odnosno ne može dati odgovor na pitanje je li nepričvršćivanje ili nepravilno pričvršćivanje zaštitne kacige dovelo do ozljeda glave koje su rezultirale smrtnim ishodom, jer se to može utvrditi jedino medicinskim vještačenjem. Slijedom navedenog, i ovaj sud, jednako kao i prvostupanjski sud nalazi da tuženik nije dokazao postojanje doprinosa tužiteljeva osiguranika nastanku štetnog događaja.

8. Međutim, prvostupanjski sud je pobijanu odluku utemeljio na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13 i 151/14; dalje: ZOMO) i u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je za razrješenje spornog pravnog odnosa mjerodavan Zakon o mirovinskom osiguranju. Primjenjujući navedeni Zakon, prvostupanjski sud je, a kako to osnovano ističe žalitelj u žalbi, pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Naime, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 8. lipnja 2022. promijenjeno je pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016. tako da promijenjeno shvaćanje glasi: „u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“, slijedom čega je u ovoj pravnoj stvari trebalo, prije svega, poći od odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), a ne od odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Do promjene pravnog shvaćanja ovog suda došlo je zbog usklađivanja s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u većem broju odluka (primjerice: odlukama poslovni broj Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021. i dr.).

10. Odredbom čl. 27. ZOOP-a je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

11. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

12. Tužitelj je u spis priložio Prijavu ozljede na radu (listovi 6. -9. spisa), te rješenje od 9. prosinca 2011. kojim je udovici i djeci osiguranika tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu (listovi 13.-14. spisa), a iz kojeg proizlazi da je to pravo priznato zbog smrti osiguranika tužitelja nastale zbog ozljede na radu. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju trebalo je primijeniti citiranu odredbu čl. 27. ZOOP. Uzevši u obzir da tužitelj potražuje naknadu štete s osnove obiteljske mirovine koju je isplaćivao na temelju ozljede na radu, u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju.

13. Slijedom navedenog, proizlazi da tužitelju nije nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu, uslijed čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

14. S obzirom na to da je tuženik u konačnici u cijelosti uspio u ovome sporu, to mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na trošak parničnog postupka.

15. Tuženiku pripada pravo na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT), uvećano za PDV, iznos od ukupno 1.250,00 kn, trošak zastupanja na ročištu održanom 29. siječnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 9. t. 1. OT, uvećano za PDV, iznos od ukupno 1.250,00 kn, trošak sastava žalbe od 20. veljače 2019. u iznosu od 1.250,00 kn prema Tbr. 10. t. 1. OT, uvećano za PDV u iznosu od 1.562,50 kn. Nadalje, tuženiku pripada trošak zastupanja na ročištu održanom 1. listopada 2020. u iznosu od 250,00 prema Tbr. 9. t. 5. OT, uvećano za PDV, iznos od 312,50 kn, trošak zastupanja na ročištu održanom 27. listopada 2020. u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 9. t. 2. OT, uvećano za PDV, iznos od 625,00 kn i trošak zastupanja na ročištu održanom 2. veljače 2021. u iznosu od od 1.000,00 kn prema Tbr. 9. t. 1. OT, uvećano za PDV, iznos od ukupno 1.250,00 kn. Tuženiku pripada i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.638,00 kn prema Tar. br. 3. Tarifi sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 410,00 kn prema Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi. Proizlazi da tuženik opravdano potražuje iznos od 1.499,44 EUR / 11.297,50 kn na ime troškova parničnog postupka. S druge strane, tuženiku ne pripada pravo na puni iznos od 1.250,00 kn za zastupanje na ročištu održanom 1. listopada 2020. jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, kao ni za ročište održano 27. listopada 2020. jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi. Glede troškova podneska od 28. listopada 2020. ističe se da je sve navode iz tog podneska tuženik mogao istaknuti na ročištu održanom dan ranije, 27. listopada 2020. Tuženiku ne pripada trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer tom ročištu nije ni pristupio, a trošak ovog žalbenog postupka nije mu priznat iz razloga jer taj trošak nije zahtijevao određeno u skladu s odredbom čl. 164. st. 1. ZPP-a. Zbog navedenog, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka je bilo potrebno odbiti za iznos od 469,51 EUR / 3.537,50 kn.

16. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 3. veljače 2023.

Sutkinja

Kamelija Parać,

v.r.