Broj:10.P-718/2021-8
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB, za M. h. b., OIB, zastupanog po O.d.o. u O., G.-u. odjel, protiv tuženika S. B. iz O., OIB, radi povrata stečenog bez osnove, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. siječnja 2023., u prisutnosti z.z. tužitelja M. P., dipl. iur., i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, nakon donošenja i objave dana 3. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku S. B. iz O., OIB:, da na ime neosnovano primljene novčane naknade, isplati tužitelju R. H., OIB:, za M. h. b., OIB:, iznos od 396,13 eura/2.984,65 kuna[1] , sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. rujna 2020., pa do isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 99,54 eura/749,98 kuna, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navodi da se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, sukladno odredbi članka 186. a Zakona o parničnom postupku, no tuženik se na isti nije odazvao. Rješenjem Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Služba za društvene djelatnosti Osijek, klasa: UP/I-561- 02/19-12/159, od dana 11. prosinca 2019., tuženiku je priznato pravo na novčanu naknadu za nezaposlene, u iznosu od 1.190,04 kuna, počevši od dana 1. siječnja 2020., pa nadalje dok postoje zakonski uvjeti. Rješenjem Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Osječko-baranjske županije , klasa: UP/I-561-02/20-12- 320, od dana 25. lipnja 2020., tuženiku se određuje novčana naknada u iznosu od 423,65 kuna, počevši od dana 1. siječnja 2020., pa nadalje dok postoje zakonski uvjeti. Rješenjem Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Osječko-baranjske županije, klasa: UP/I-561-02/20-12/386, od dana 22. srpnja 2020., tuženiku je utvrđen prestanak prava na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje s danom 31. srpnja 2020., zbog neispunjavanja zakonom propisanih uvjeta odnosno jer je zasnovao radni odnos. Dana 15. rujna 2020., tuženik je pozvan u Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb Osječko – baranjske županije, radi dogovora o povratu neosnovano primljenog iznosa, budući su prestali zakonski uvjeti za isplatu naknade za nezaposlene, koji poziv je tuženik zaprimio, ali se na poziv nije odazvao. Dana 14. prosinca 2020., tuženiku je ponovno dostavljena obavijest o dugu, ali predmetno dugovanje nije podmirio. Temeljem odredbe članka 189. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine 121/17), te primjenom odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj predlaže naslovljenom sudu da nakon provedenog postupka u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev pobliže opisan u izreci, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da je člankom 171. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine 121/17 i 98/19), propisano da se prava po ovom zakonu mogu koristiti dok postoje propisani uvjeti za ostvarivanje tih prava, te da su korisnici prava iz ovog zakona dužni u roku od 15 dana prijaviti nadležnom Uredu Državne uprave u jedinici područne samouprave, svaku promjenu činjenica koje utječu na gubitak pojedinih prava ili smanjenje korištenja tih prava. Sukladno odredbi članka 20. stavak 2. Pravilnika o ostvarivanju prava na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje iz domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine 112/18, 103/18) i članka 14. Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika, pokrenuta je kontrola ostvarivanja prava na način da su zatraženi podaci o ostvarenim prihodima u 2019. Uvidom u podatke o visini dohotka i primitaka Ministarstva financija, Porezne uprave Osijek, utvrđeno je da je korisnik u 2019., ostvario prihod od 9.790,00 kuna. Sukladno odredbi članka 112. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09), tuženik navodi da je priložio svu traženu dokumentaciju za ostvarivanje prava za koju je dobio rješenje od 11. prosinca 2019., počevši od navedenog datuma i nadalje, sve dok su zakonom ispunjeni propisani uvjeti za ostvarivanje istih. Traži da mu se naknadi odobreni iznos novčanih sredstava po navedenom rješenju od 11. prosinca 2019., počevši od navedenog datuma do 14. srpnja 2020., kada je uredno prijavio početak radnog odnosa i Ugovora o radu sa 15. srpnja 2020., s Hrvatskom industrijom šećera u Zagrebu. Iz podataka evidentiranih u Matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, razvidno je da je zasnovan radni odnos od 9. listopada 2019., do 11. prosinca 2019., te da je nezaposlen od 11. prosinca 2019., do 15. srpnja 2020. Iz navedenog je vidljivo da je koristio zakonska prava za nezaposlene branitelje, a radi provjere službenika Ministarstva branitelja, odsjeka za branitelje, naknadno je utvrđeno da je primio naknadna sredstva za ostvareni rad u 2019., kao zaostala primanja iz rada, što nema nikakve osnove za nezakonita primanja naknade na koja kao nezaposleni branitelj ima pravo.
3. Dana 7. studenoga 2021., tužitelj je zaprimio podnesak tuženika od dana 12. listopada 2021., na koji se očituje kako slijedi: Sukladno odredbi članka 166. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata (Narodne novine 121/17) i Pravilniku o načinu ostvarivanja prava na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i članove njihove obitelji (Narodne novine 12/18 i 103/18), nezaposleni hrvatski branitelj S. B. podnio je dana 10. prosinca 2019., zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje, pri čemu se opredijelio za kontrolu prihoda ostvarenih u prethodnoj kalendarskoj godini 2018.. Budući je utvrđeno da ispunjava uvjete propisane Zakonom i Pravilnikom, rješenjem od dana 11. prosinca 2019., tuženiku je priznato pravo na naknadu u mjesečnom iznosu od 1.190,04 kn, počevši od dana 1. siječnja 2020., i dalje dok su ispunjeni Zakonom propisani uvjeti. Predmetni spis zajedno s rješenjem o priznavanju prava poslan je na kontrolu Ministarstvu hrvatskih branitelja, te je vraćen dopisom ministarstva od dana 17. siječnja 2020., koje je donijelo rješenje dužno najkasnije u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti rješenja kojim je priznato pravo, obaviti kontrolu ostvarivanja prava i u slučaju da nije bilo promjena sastaviti službenu zabilješku, odnosno u slučaju promjene okolnosti, donijeti novo rješenje. Dana 2. lipnja 2020., pokrenuta je kontrola ostvarivanja prava, provjerom prihoda za prethodnu kalendarsku godinu 2019., i dopisom prema nadležnom HZMO-u kojim su zatraženi podatci o mirovinskim primanjima. Uvidom u podatke o visini dohodaka i primitaka Ministarstva financija, Porezne uprave Osijek, utvrđeno je da je tuženik ostvario prihod po osnovi plaće u iznosu od 9.790,90 kn, dakle bio je u radnom odnosu. Temeljem tog saznanja dana 2. lipnja 2020., doneseno je privremeno rješenje kojim je obustavljena isplata s danom 31. svibnja 2020., dok ne stignu podatci HZMO-a. Budući je tuženik u razdoblju kontrole (2019.) ostvario prihod po osnovi plaće u iznosu od 9.790,90 kn, odnosno mjesečno 766,39 kn, rješenjem Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, od dana 25. lipnja 2020., određen je iznos naknade od 423,65 kn, počevši od dana 1. siječnja 2020., i dalje (1.190,04- 766,39=423,64 kn). Tuženik je dana 21. srpnja 2020., dostavio Upravnom odjelu za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, Ugovor o radu na određeno vrijeme, iz kojeg je vidljivo da je zasnovao radni odnos s danom 14. srpnja 2020.. Odredbom članka 108. stavak 1. tada važećeg Zakona, određeno je da pravo na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata, hrvatski branitelji mogu ostvariti pod uvjetom da, između ostalog ni su zaposleni. Nadalje, odredbom članka 112. Zakona, određeno je da se promijene koje uvjetuju gubitak ili smanjenje naknade uzimaju u obzir od prvog sljedećeg mjeseca poslije nastanka. Sukladno navedenim odredbama Zakona, Upravni odjel za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje donio je dana 22. srpnja 2020., rješenje o prestanku prava na naknadu tuženiku, zaključno s danom 31. srpnja 2020.. Budući je prema rješenju od dana 25. lipnja 2020., nastao dug, po osnovi isplaćenog iznosa naknade za razdoblje od 1. siječnja do 31. lipnja 2020., u punom iznosu, umjesto u umanjenom iznosu od 423,65 kn, tuženik je pozvan radi predočenja stanja duga koji iznosi 2.984,65 kn. Dana 30. lipnja tuženik je potpisao izjavu na zapisnik kojim je suglasan da će dug nastao prema Ministarstvu hrvatskih branitelja po osnovi naknade za nezaposlene, nadoknaditi u mjesečnim ratama.
4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: preslik Zahtjeva za mirno rješenje spora s dostavnicom; dopis od 15. rujna 2020., s povratnicom; dopis od 14. prosinca 2020.; karticu korisnika; službenu bilješku Upravnog odjela od 3. veljače 2021.; potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Služba u Osijeku, od 18. srpnja 2022., o podacima evidentiranim u Matičnoj evidenciji na ime tuženika; prijavu o prestanku osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na ime osiguranika S. B., od 11. prosinca 2019.; prijavu za osiguranika ovdje tuženika od 10. listopada 2019. i odjavu od 11. prosinca 2019.; rješenje RH Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Služba za društvene djelatnosti, od 28. studenog 2019., kojim se tuženiku kao hrvatskom branitelju priznaje pravo na jednokratnu pomoć u iznosu od 1.330,40 kuna; žalbu tuženika Ministarstvu hrvatskih branitelja, Odsjek za branitelje odsjek od 24. rujna 2020.; potvrdu od 31. kolovoza 2022., kojom se potvrđuje da je tuženik sudjelovao u Domovinskom ratu;
5. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženik sukladno odredbi članka 166. Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata (Narodne novine 121/17) i Pravilnika o načinu ostvarenja prava za nezaposlene hrvatske branitelje iz domovinskog rata i članove njihovih obitelji (Narodne novine 12/18, 103/18), kao nezaposleni hrvatski branitelj podnio dana 10. prosinca 2019., zahtjev za ostvarivanje prava za nezaposlene hrvatske branitelje pri čemu se opredijelio za kontrolu prihoda ostvarenih u 2018., kao prethodnoj kalendarskoj godini, a kako je ispunjavao uvjete propisane zakonom i pravilnikom, tuženiku je rješenjem od 11. prosinca 2019., priznato pravo na naknadu u mjesečnom iznosu od 1.190,04 kune, počevši od 1. siječnja 2020., i dalje dok su ispunjeni zakonom propisani uvjeti, te je isto rješenje zajedno sa spisom poslano na kontrolu Ministarstvu hrvatskih branitelja. Nadležno upravno tijelo je dana 2. lipnja 2020., pokrenulo kontrolu ostvarivanja prava provjerom prihoda za prethodnu kalendarsku godinu 2019., a uvidom u podatke o visini dohotka i primitaka Ministarstva financija, Porezne uprave Osijek, utvrđeno je da je tuženik bio u radnom odnosu i ostvario prihod po osnovi plaće u iznosu od 9.790,90 kuna, te je temeljem navedenog doneseno privremeno rješenje dana 2. lipnja 2020., obustavljena isplata tuženiku s danom 31. svibnja 2020., dok ne stignu podaci HZMO-a. Kako je tuženik u razdoblju kontrole ostvario prihod po osnovi plaće u iznosu od 9.790,90 kuna, odnosno mjesečno 766,39 kuna. Rješenjem Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje od 25. lipnja 2020., određen je iznos naknade od 423,65 kuna počevši od 1. siječnja 2020., i dalje, a što predstavlja umanjeni iznos od 1.190,04 kune, za iznos od 766,39 kuna. Odredbom članka 108. stavak 1. tada važećeg zakona, određeno je da pravo na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje iz domovinskog rata, hrvatski branitelji mogu ostvariti pod uvjetom da nisu zaposleni, a člankom 112. istog zakona, određeno je da se promjene koje uvjetuju gubitak ili smanjenje naknade uzimaju u obzir od prvog sljedećeg mjeseca poslije nastanka. Tuženik je dana 21. srpnja 2020., dostavio Upravnom odjelu za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme iz kojeg je vidljivo da je zasnovao radni odnos s danom 14. srpnja 2020., temeljem čega je isto dana 22. srpnja 2020., donijelo rješenje o prestanku prava na naknadu tuženiku zaključno s danom 31. srpnja 2020. Upravno tijelo je dana 28. rujna 2020., zaprimilo žalbu tuženika od 24. rujna 2020., a iz sadržaja koje je razvidno da se tuženik poziva na prvotno rješenje Upravnog tijela od 11. prosinca 2019., a koja žalba je sukladno odredbi članka 133. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09), odbačena zbog nedopuštenosti dana 29. rujna 2020. Dopisom od 15. rujna 2020., i 14. prosinca 2020., tuženik je pozvan na povrat cjelokupnog duga u iznosu od 2.984,65 kuna. Člankom 189. Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine 121/17), propisano je da osoba kojoj su isplaćena novčana primanja po ovom zakonu na koja nije imala pravo dužna nadoknaditi štetu za ostvareno ne pripadajuće pravo, odnosno vratiti primljene iznose.
6. Člankom 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Člankom 1115. istog zakona, propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
7. Kako je rješenjem Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Služba za društvene djelatnosti Osijek, od 11. prosinca 2019., tuženiku priznato pravo na novčanu naknadu za nezaposlene u mjesečnom iznosu od 1.190,04 kune, od 1. siječnja 2020., pa nadalje, sve dok ispunjava zakonom i Pravilnikom propisane uvjete, a rješenjem Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje OBŽ-a, od 22. srpnja 2020., tuženiku je utvrđen prestanak prava na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje s danom 31. srpnja 2020., zbog neispunjenja zakonom propisanih uvjeta, a rješenjem Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje OBŽ-a od 25. lipnja 2020., tuženiku određena novčana naknada u iznosu od 423,65 kuna, počevši od 1. siječnja 2020., pa nadalje, dok postoje zakonski uvjeti, i ukinuto privremeno rješenje navedenog upravnog odjela od 2. lipnja 2020., budući je uvidom u podatke o visini dohotka i primitaka, Ministarstva financija, Porezne uprave Osijek, na dan 1. lipnja 2020., utvrđeno da je tuženik u 2019., ostvario prihod po osnovi plaće u iznosu od 9.790,90 kuna, a privremenim rješenjem od 2. listopada 2020., obustavljena isplata naknade s danom 1. svibnja 2020., te kako tuženik nije postupio sukladno dopisima tužitelja od 15. rujna 2020., i 14. prosinca 2020., niti se odazvao pozivu tužitelja kojim se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 17. lipnja 2021., i nije vratio dug u utuženom iznosu od 2.984,65 kuna, po osnovi isplaćenog iznosa naknade za razdoblje od 1. siječnja do 31. lipnja 2020., budući je naknadu za navedeni period primao u punom iznosu od 1.190,04 kune, umjesto u umanjenom iznosu od 423,65 kuna, a sve sukladno rješenju Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb OBŽ-a od 25. lipnja 2020., to je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za isplatom iznosa od 2.984,65 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od 15. rujna 2020., do isplate, sve pobliže opisano pod I/izreke presude, a temeljem odredbi članka 189. Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, u svezi s člankom 1111. stavak 1. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima, stoga odluka kao pod I/izreke presude.
8. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi s člankom 163. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), te važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 33,18 eura/250,00 kuna, sastav podneska od 9. siječnja 2022., u iznosu od 33,18 eura/250,00 kuna, zastupanje na ročištu od 19. siječnja 2023., u iznosu od 33,18 eura/250,00 kuna, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 99,54 eura/749,48 kuna, stoga odluka kao u izreci presude.
U Osijeku, 3. veljače 2023.
S U D A C:
LIDIJA ŠMIT, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
1. Z.z. tužitelja
2. Tuženiku
