REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 91 Pž-242/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, protiv 1. tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE SPLIT, OIB 65717231356, Split, Ruđera Boškovića 22, i 2. tuženika GRAD IMOTSKI, OIB 18919978758, Imotski, Ante Starčevića 23, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika GRAD IMOTSKI, protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-405/2018-36 od 2. prosinca 2021., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj P-405/2018-46 od 26. listopada 2022., 3. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Grada Imotskog kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-405/2018 od 2. prosinca 2021., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-405/2018-46 od 26. listopada 2022., u točki I. izreke dijelu kojim je naloženo tuženiku Gradu Imotskom platiti tužitelju iznos od 2.655,28 EUR (dvijetisućešestopedesetpet eura i dvadesetosam centi) / 20.006,22 kn (dvadesettisućašestkuna i dvadesetdvije lipe) sa zateznim kamatama na iznos od:

- 2.036,07 EUR (dvijetisućetridesetšest eura i sedam centi) / 15.340,76 kn (petnaesttisućatristočetrdeset kuna i sedamdesetšest lipa) od 16. svibnja 2018. i - 619,21 EUR (šestodevetnaest eura i dvadesetjedan cent) / 4.665,46 kn (četiritisućešestošesetdesetpet kuna i četrdesetšest lipa) od 13. rujna 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u točki III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-405/2018-36 od 2. prosinca 2021., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-405/2018-46 od 26. listopada 2022., u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate od dospijeća pojedinačnih novčanih iznosa do isplate preko stope naznačene u točki I. izreke ove presude i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu isplatu zateznih kamata na iznos od:

- 2.036,07 EUR (dvijetisućetridesetšest eura i sedam centi) / 15.340,76 kn (petnaesttisućatristočetrdeset kuna i sedamdesetšest lipa) od 16. svibnja 2018. i - 619,21 EUR (šestodevetnaest eura i dvadesetjedan cent) / 4.665,46 kn (četiritisućešestošesetdesetpet kuna i četrdesetšest lipa) od 13. rujna 2018. do isplate preko stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Grada Imotskog za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 165,90 EUR (stošestdesetpet eura i devedeset centi) / 1.250,00 kn (tisućudvijesto kuna).

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-405/2018 od 2. prosinca 2021. naloženo je tuženiku Gradu Imotski platiti tužitelju iznos od 20.006,22 kn sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da tuženik Županijska uprava za ceste Split plati tužitelju iznos od 20.006,22 kn sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku Gradu Imotski naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.253,00 kn.

2. Rješenjem poslovni broj P-405/2018-46 od 26. listopada 2022. prvostupanjski sud je primjenom odredbe članaka 342. i 347. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) ispravio navedenu presudu u točki III. izreke na način da je umjesto nalaganja drugotuženiku da tužitelju nakadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.253,00 kn naložio drugotuženiku da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.253,00 kn te da na stranici 9. obrazloženja presude pod točkom 38. umjesto „sveukupno 6.253,00 kn“ ima ispravno pisati „sveukupno „3.253,00 kn“.

3. Protiv presude u točkama I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik Grad Imotski zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine presudu u tom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), te imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je pravilna i zakonita, osim djelomično u odnosu na zatezne kamate.

7. Kako je ovaj spor u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a spor male vrijednosti, presuda ili rješenje kojima se on završava može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga se predmetna presuda ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1., odnosno jer prvostupanjski sud nije primijenio ili je pogrešno primijeni koju od odredbi tog Zakona pa tuženikovi žalbeni navodi izneseni u tom pravcu nisu uzeti u razmatranje, kao ni takvi navodi izneseni u okviru dopuštenih žalbenih razloga.

8. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora regresni zahtjev tužitelja za isplatom štete u iznosu od 20.006,22 kn koju je pretrpio isplatom svom osiguraniku Zoranu Joviću u iznosu od 15.340,76 kn i svojoj osiguranici Valentini Vučak u iznosu od 4.665,46 kn s osnove naknade štete zbog prometne nezgode koja se dogodila 6. srpnja 2015. na križanju lokalne ceste LC- 67155 kojom se kretao Zoran Jović sa nekategoriziranom cestom iz zaseoka Aračići kojom se kretala osiguranica tužitelja Valentina Vučak, a na kojem raskrižju nisu postojali znakovi vertikalne, ni horizontalne signalizacije koji bi ukazivali koja prometnica ima prednost prolaska. Prvostupanjski sud je utvrdio da je sporna odgovornost tuženika Grada Imotskog za nastanak predmetnog štetnog događaja zbog njegovog prigovora da je propust tuženika Županijske uprave za ceste Split u neoznačavanju predmetnog raskrižja potrebno vertikalnom signalizacijom, kao i zbog potrebe umanjenja naknade štete za iznos doprinosa-postotka nastanku predmetne štete tužiteljeve osiguranice Valentine Vučak te zbog nepostojanja odgovornosti tuženika Grada Imotskog za nastalu štete uslijed propusta postavljanja novih prometnih znakova.

9. Prvostupanjski sud je zaključio da prema odredbi članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/14, 108/17, 70/19 i 40/20) jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u skladu s odredbama tog Zakona uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove uređuju promet na svom području tako da određuju, među ostalim, i ceste s prednošću prolaska. Nadalje je zaključio da se prema odredbi članka 12. stavka 1. tog Zakona ceste moraju obilježavati propisanim znakovima kojima se sudionici u prometu upozoravaju na opasnost koja im prijeti na određenoj cesti ili dijelu te ceste, stavljaju ograničenja, zabrane i obveze koje se sudionici u prometu moraju držati i daju potrebne obavijesti za siguran i nesmetan tok prometa.

10. Prvostupanjski sud je nadalje zaključio da ni odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama ni odredbe Zakona o cestama nisu nametnule niti dale ovlaštenje tuženiku Županijskoj upravi za ceste Split, kroz radove održavanja postavljati nove prometne znakove tamo gdje oni nisu postojali nego održavati postojeće stanje prometa i signalizaciju. Prvostupanjski sud je zaključio da se odgovornost tuženika Grada Imotskog temelji na nepostojanju prometnog znaka koji bi jasno ukazivao koja od dviju prometnica je prometnica s prednošću prolaska. Stoga je zaključio da je tuženik Grad Imotski bio dužan postaviti prometnu signalizaciju kojom bi bila određena cesta s prednošću prolaza pri ulasku u raskrižje u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u svezi s odredbom članka 12. stavka 1. tog Zakona, a što je propustio učiniti. Zaključio je da nije osnovan prigovor tužitelja Grada Imotskog da bi naknadu štete u konkretnom slučaju trebalo umanjiti za iznos doprinosa-postotka nastanku predmetne štete tužiteljeve osiguranice Vesne Vučak budući da je u pravomoćno okončanom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, Stalne službe u Imotskom odlučeno o omjeru njene suodgovornosti od 90% sukladno kojem omjeru je tamo tužiteljici Vesni Vučak dosuđena naknada štete, a u kojoj visini, odnosno sukladno tom omjeru suodgovornosti tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu te isplaćene naknade svojoj osiguranici.

11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima naložio je tuženiku Gradu Imotskom isplatu iznosa od ukupno 20.006,22 kn sa pripadajućim zateznim kamatama prema odredbi članka 29. stavka 2. istog tog Zakona.

12. Tuženik Grad Imotski u žalbi u bitnom navodi da se nepostojanje predmetnog znaka može pripisati jedino i isključivo radnji tuženika Županijske uprave za ceste Split jer je prije stupanja na snagu Zakona o cestama obveza održavanja svih cesta bila u nadležnosti tog tuženika. Ističe da tuženik Županijske uprava za ceste nije ostvario glavnu svrhu održavanja županijskih i lokalnih cesta jer ih nije održao sigurnim za kretanje ljudi i robe, niti je nadopunio manjkavu prometnu signalizaciju sukladno Pravilniku o održavanju cesta.

13. Ocjena je ovog suda da žalbeni navodi tuženika Grada Imotski nisu osnovani.

14. U postupku donošenja pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje je ovaj sud dužan pazi po službenoj dužnosti. Presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s ispravama u spisu i sadržajem zapisnika o provedenim dokazima, kao i rezultatima provedenog postupka te ne postoji proturječnost između onoga što se razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

15. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tuženik Grad Imotski nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu.

16. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 i 92/14 i 96/15; dalje: ZSPC) koji se primjenjuje s obzirom na trenutak nastanka štetnog događaja, propisano je da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u skladu s odredbama tog Zakona uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove uređuju promet na svom području tako da određuju između ostalog i ceste s prednošću prolaska. Prema odredbi članka 2. stavka 1. tog Zakona ceste se moraju obilježavati propisanim prometnim znakovima kojima se sudionici u prometu upozoravaju na opasnost koja im prijeti na određenoj cesti ili dijelu te ceste, stavljaju do znanja ograničenja, zabrane i obveze kojih se sudionici u prometu moraju držati i daju potrebne obavijesti za siguran i nesmetan tok prometa.

17. Budući da prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 1. ZSPC-a pojam cesta označuje svaku javnu cestu, ulice u naselju i nerazvrstane ceste na kojima se obavlja promet, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik Grad Imotski u konkretnom slučaju bio dužan odrediti koja od tih dviju cesta je cesta s prednošću prolaska, a što bi se označilo odgovarajućom prometnom signalizacijom, sve u skladu s gore citiranim odredbama. Iako je prvostupanjski sud primijenio ZOSPC/20, to ne utječe na pravilnost i zakonitost presude u tom dijelu jer su te odredbe ZOSPC/15 i ZOSPC/20 sadržajno iste, zbog čega bi jednako trebalo odlučiti o odgovornost tuženika Grada Imotskog.

18. S tim u vezi neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14). To iz razloga jer se njegove odredbe, konkretno odredba članka 26. tog Zakona odnosi na poslove održavanja javnih cesta, a ne na uređivanje prometa na području jedinice lokalne i područne samouprave u smislu određivanja ceste s prednošću prolaska, što je u nadležnosti jedinice lokalne i područne samouprave, u konkretnom slučaju Grada Imotskog.

19. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika Grad Imotski na isplatu iznosa od 20.006,22 kn.

20. Slijedom navedenog, valjalo je u odnosu na odluku o glavnoj stvari primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu.

21. Međutim, u odnosu na odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju zatezne kamate od dospijeća po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) određenoj za odnose iz trgovačkih ugovora. Naime, u konkretnom slučaju se radi o regresnoj tražbini i to s naslova isplate koju je tužitelj izvršio drugoj osobi te sada od tuženika kao treće osobe potražuje taj iznos. Stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate po nižoj kamatnoj stopi određenoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose iz ostalih odnosa, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

22. Slijedom navedenog, valjalo je u tom dijelu primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a djelomično odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu, a djelomično temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu kao neosnovan.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tuženik ni ne ističe neke posebne žalbene razloge, pravilna je i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a). Stoga je i u tom dijelu valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu.

24. Tuženik nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 1.250,00 kn jer je sa žalbom uspio samo djelomično u odnosu na zatezne kamate koje predstavljaju sporednu tražbinu, što nema za obvezu tužitelju da mu naknadi troškove žalbenog postupka.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

26. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (članak 43. i 48.). Stoga je iznose izražene u kunama u uvodu i izreci ove presude valjalo uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 valjalo preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Zagreb, 3. veljače 2023.

Sudac

Nevenka Marković

v.r.