Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-527/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan u pravnoj stvari tužitelja P. E. d.o.o. S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u S. protiv tuženika pod 1. J. Z., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S. i 2. I. H., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u O. društvu S. & Š. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-475/21 od 27. siječnja 2022., 3. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-475/21 od 27. siječnja 2022. na način da se odbija kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti tog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II Nalaže se drugotuženiku I. H. nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 82,95 eura[1] /625,00 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja se taj sud oglasio mjesno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari te odlučio spis dostaviti po pravomoćnosti rješenja mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

2. Protiv rješenja je žalbu podnio tužitelj. U žalbi navodi da je pogrešno stajalište suda prvog stupnja da se u ovom predmetu ne radi o potraživanju iz radnog odnosa, zbog toga što su tuženici bivši radnici tužitelja. Navodi da se jako često sporovi između radnika i poslodavaca pokreću i vode nakon okončanja njihovog radnog odnosa pa tako primjerice kod utvrđenja nezakonitom i nedopuštenom odluke o otkazu kada je radnik uvijek "bivši radnik", ili pak kod isplate otpremnine koja dospijeva tek kod okončanju ugovora o radu. Često je i u tim sporovima sastavni dio ugovora o radu prorogacijska klauzula te ne bi bilo sporno da se radi o radnim sporovima. Smatra da je tako i u ovom slučaju, budući da se potraživanje tužitelja temelji na činjenici da su tuženici neovlašteno koristili softver i lozinke koji pripadaju tužitelju, a koje su zadužili temeljem ugovora o radu. Ukazuje da je čl. 19.3. u svezi s čl. 19.2. ugovora o radu jasno predviđeno da će ugovorne strane sve sporove koji mogu nastati iz, ili u vezi s tim ugovorom prvenstveno riješiti sporazumno, a ako to nisu u stanju, onda se obvezuje sve sporove koji proizlaze iz tog ugovora i u vezi s njim konačno riješiti nadležni sud u S.. Stoga smatra da je za ovaj postupak mjesno nadležan upravo prvostupanjski sud pri čemu okolnost što je ugovor o radu prestao 7. svibnja 2018. nije od utjecaja na nadležnost, niti su učinci koje je ugovor stvorio prestali postojati.

3. Predlaže rješenje preinačiti u skladu s žalbenim navodima, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj podnio tužbu zahtijevajući od tuženika isplatu iznosa od ukupno 3.198 GBP s pripadajućim kamatama po osnovi naknade štete, da su tuženici bivši radnici tužitelja te da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost tog suda za slučaj spora u čl. 19.3. ugovora o radu. Nadalje utvrđuje da je drugotuženik istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda, jer da se radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu pa da je za suđenje nadležan sud mjesta prebivališta tuženika, odnosno Općinski građanski sud u Zagrebu.

6. Prema stajalištu suda prvog stupnja prigovor tuženika je osnovan, budući da se ne radi o potraživanju iz radnog odnosa pa kako za tu vrstu spora nije propisana ni isključiva nadležnost nekog suda, zaključuje da je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženike, u smislu odredbe čl. 47. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), odnosno sud na čijem području imaju prebivalište, a to je Općinski građanski sud u Zagrebu. Pritom smatra da se sporazum o prorogaciji nadležnosti iz ugovora o radu ne može primijeniti u konkretnom slučaju, budući da se ne radi o tražbini iz radnog odnosa.

7. Pogrešno je takvo pravno stajalište suda prvog stupnja. Naime, nije sporno da su tuženici bivši radnici tužitelja te da su u ugovorima o radu koje su sklopili s tužiteljem ugovorili za slučaj spora nadležnost Općinskog suda u Splitu, na način da je u čl. 19.3. ugovora o radu stipulirano da je taj sud nadležan za sve sporove koji proizlaze iz tog ugovora o radu i u vezi s njim, uključujući i sporove koji se odnose na pitanje njegova valjana nastanka, povrede ili prestanka, kao i na pravne učinke koji iz toga proistječu.

8. Iz sadržaja tužbe bi proizlazilo da tužitelj zahtijeva naknadu štete od tuženika zbog povrede ugovorne obveze, tvrdeći da su tuženici i nakon prestanka radnog odnosa neovlašteno pristupali tužiteljevom računalnom sustavu i računalnim podacima, neovlašteno koristeći program L. S. L. L..

9. Iz priloženih ugovora o radu bi proizlazilo da su tuženici radili na radnom mjestu trgovca financijskim instrumentima, da su se obvezali u trenutku prestanka radnog odnosa vratiti sve dokumente i imovinu poslodavca u njihovom posjedu te sve predmete na koje poslodavac polaže prava.

10. S obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva, proizlazilo bi da se tražbina tužitelja odnosi na zahtjev koji svoj temelji ima u ugovornom odnosu stranaka iz ugovora o radu pa se radi o sporu koji se odnosi na pitanje povrede ugovorne obveze, neovisno o tome što je ugovor prestao, a za koji spor je ugovorena nadležnost prvostupanjskog suda.

11. Prema odredbi čl. 70. ZPP-a ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan (st. 1.). Taj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa (stavak 3.). Ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu (stavak 5.).

12. Iz narečenog proizlazi da su stranke sklopile sporazum koji sadrži prorogacijsku klauzulu te da je za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan Općinski sud u Splitu, kako to tvrdi i tužitelj u žalbi.

13. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja uvažiti i rješenje suda prvog stupnja preinačiti primjenom odredbe čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

14. Tužitelj je uspio u žalbenom postupku pa mu pripada pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na sastav žalbe protiv rješenja. Prema vrijednosti predmeta spora proizlazi da odvjetniku za sastavljanje žalbe protiv rješenja pripada pravo na nagradu od 500,00 kn primjenom tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) te porez na dodanu vrijednost od 125,00 kn primjenom tbr. 42. Tarife, odnosno ukupan trošak od 625,00 kn (82,95 eura) pa je valjalo drugotuženika, koji je podnio prigovor mjesne nenadležnosti, obvezati na nadoknadu tog troška tužitelju, primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 3. veljače 2023.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan