Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 28 Povrv-54/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja V. d.d., V., OIB: …, protiv tuženika A. L. d.o.o., L. L., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku iz V., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 22. prosinca 2022., u prisutnosti zaposlenika tužitelja A. B. i zamjenice punomoćnika tuženika A. B., odvjetničke vježbenice kod odvjetnika B. K. iz V., te objave presude 2. veljače 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu za postupanje u ovom predmetu istaknut na ročištu 22. studenog 2022. od strane tuženika A. L. d.o.o., kao neosnovan.

i

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. T. iz V., broj Ovrv-746/2022, UPP/OS-Ovrv-62/2022 od 29. ožujka 2022. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku A. L. d.o.o., L. L., OIB: …, da tužitelju V. d.d., V., OIB: …, isplati iznos od 3.223,29 eur[1] / 24.285,92 kn (tri tisuće dvjesto dvadeset tri eura i dvadeset devet centi / dvadeset četiri tisuće dvjesto osamdeset i pet kuna i devedeset dvije lipe) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog računa i to na iznos od:

- 403,82 eur / 3.042,62 kn od 20.06.2020.

- 507,14 eur / 3.821,05 kn od 18.07.2020.

- 382,92 eur / 2.885,17 kn od 19.08.2020.

- 393,37 eur / 2.963,90 kn od 19.09.2020.

- 419,49 eur / 3.160,71 kn od 19.11.2020.

- 365,51 eur / 2.753,97 kn od 19.12.2020.

- 354,15 eur / 2.668,36 kn od 19.03.2021.

- 396,85 eur / 2.990,14 kn od 20.01.2022.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do uvećanjem kamatne stope koju je Europska isplate prema stopi koja se određuje

središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. T. iz V., broj Ovrv-746/2022, UPP/OS-Ovrv-62/2022 od 29. ožujka 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje troškova ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 103,45 eura / 779,50 kn (sto tri eura i četrdeset pet centi / sedamsto sedamdeset devet kuna i pedeset lipa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. veljače 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika radi naplate tražbine u iznosu od 24.285,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog pojedinog iznosa do isplate. Povodom prijedloga tužitelja javni bilježnik S. T. iz V., donio je rješenje o ovrsi broj Ovrv-746/2022 UPP/OS-Ovrv-62/2022 od 29. ožujka 2022. protiv kojeg je tuženik podnio pravodobni prigovor. Javnobilježnički spis dostavljen je ovome sudu koji je rješenjem Povrv-54/2022-2 od 13. lipnja 2022. rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je ukinuo sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji je tuženik podnio putem punomoćnika, koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu, tuženik je osporio osnovu i visinu tražbine ovrhovoditelja, osporio je vjerodostojnost izvoda iz poslovnih knjiga od 7. veljače 2022., te naveo da je ovršeniku 25. rujna 2020. potvrđen predstečajni sporazum sukladno kojem je tužitelj izvršio otpis svojih potraživanja u vrijednosti od 50%, a tuženik se obvezao podmiriti preostalu obvezu tužitelja i to iznos od 5.509,79 kn u 60 mjesečnih anuiteta, koja otplata započinje po isteku 12 mjeseci počevši od pravomoćnosti rješenja Trgovačkog suda o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi, a koje je postalo pravomoćno 13. studenog 2020. Ističe da iz prijedloga za ovrhu nije jasno što se točno potražuje od ovršenika te da dostavljenim izvodom iz poslovnih knjiga ovrhovoditelj nije dokazao postojanje tražbine prema ovršeniku, te da nema dospjelog dugovanja prema tužitelju te konačno, ističe i prigovor zastare potraživanja.

3. U podnesku od 7. studenog 2022. tužitelj je naveo da od tuženika potražuje isplatu za isporučenu vodnu uslugu opskrbe pitkom vodom koja je tuženiku isporučena u svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu, listopadu i studenom 2020. te u veljači i prosincu 2021., za koje mu tuženik nije platio ni jedan od ispostavljenih računa. Tužitelj naglašava kako je potraživanje po utuženim računima nastalo nakon otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom te da se posljedice otvaranja predstečajnog postupka ne odnose na obveze iz utuženih računa.

4. Na pripremnom ročištu održanom 22. studenog 2022. tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti. Osim toga, naveo je da je tuženik nakon zaključenja predstečajne nagodbe plaćao tužitelju usluge, ali da je tužitelj sve uplate nakon zaključenog sporazuma o predstečajnoj nagodbi obračunavao u zaostatke dugovanja bez da je iste smanjio prema predstečajnoj nagodbi u iznosu od 50 % radi čega je došlo do utuženog dugovanja.

5. S obzirom na to da tužitelj od tuženika traži isplatu na temelju neplaćene isporučene usluge opskrbe pitkom vodom prema ispostavljenim računima, u ovom parničnom predmetu radi se o postupku radi naplate naknade za opskrbu pitkom vodom, a koji postupak se vodi između dvije pravne osobe. Prema članku 34. st.1 točka 9. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, ; dalje u tekstu ZPP) općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima radi naplate naknade za opskrbu pitkom vodom, plinom, toplinskom i električnom energijom. Prema tome, kako iz citirane odredbe ZPP-a proizlazi, za suđenje u postupcima radi naplate ove usluge uvijek je nadležan općinski sud, u konkretnom slučaju Općinski sud u Varaždinu, radi čega je prigovor tuženika odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u rješenju.

6. Sud je u dokaznom postupku pročitao izvod iz poslovnih knjiga od 7. veljače 2022., prijepise računa za vodne usluge za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, listopad i studeni 2020., veljaču i prosinac 2021., karticu partnera te spis Trgovačkog suda u Varaždinu St-190/19 kroz sustav e-spis. Tijekom postupka tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga da se kao svjedok sasluša B. P..

7. Temeljem članka 8. ZPP, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

8. Predmet spora u ovom predmetu je dospjela i neplaćena tražbina s osnova računa za isporučenu i utrošenu vodu prema računima za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, listopad i studeni 2020. te veljaču i prosinac 2021. u ukupnom iznosu od 24.285,92 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.

9. Nesporno je između stranaka da je tužitelj tuženiku isporučio navedenu uslugu opskrbe pitkom vodom i da je tuženik za isporučenu uslugu primio utužene račune. Nesporna je i činjenica da su stranke u postupku pred Trgovačkim sudom sklopile sporazum o predstečajnoj nagodbi kojim obveza tuženika prema tužitelju iznosi 5.509,79 kn te koji iznos se tuženik obvezao tužitelju otplatiti u 60 jednakih anuiteta počeši od 13. listopada 2021., odnosno 12 mjeseci nakon pravomoćnosti rješenja broj St-190/2019-32 od 25. rujna 2020. koje je postalo pravomoćno 13. studenog 2020.

10. Sporno je da li je nastupila zastara utuženog dugovanja, da li je tuženik podmirio dugovanje te da li je utuženo dugovanje u vezi sa tražbinom utvrđenom predstečajnom nagodbom sklopljenom između stranaka.

11. Iz vjerodostojne isprave, izvoda iz poslovnih knjiga od 7. veljače 2022. proizlazi da se potraživanje tužitelja prema tuženiku prema specifikaciji odnosi na potraživanje prema računu broj 1200501 na iznos od 3.042,62 kn, datuma dospijeća 19.06.2020., računu broj 1200601 na iznos od 3.821,05 kn, datuma dospijeća 17.07.2020., računu broj 1200701 na iznos od 2.885,17 kn, datuma dospijeća 18.08.2020., računu broj 1200801 na iznos od 2.963,90 kn, datuma dospijeća 18.09.2020., računu broj 1201001 na iznos od 3.160,71 kn, datuma dospijeća 18.11.2020., računu broj 1201101 na iznos od 2.753,97 kn, datuma dospijeća 18.12.2020., računu broj 1210201 na iznos od 2.668,36 kn, datuma dospijeća 18.03.2021. i računu broj 1211201 na iznos od 2.990,14 kn, datuma dospijeća 19.01.2022.

12. Iz dostavljenih računa tužitelja proizlazi da su isti ispostavljeni tuženiku za utužene mjesece i iznose sukladno navodima iz vjerodostojne isprave, a tuženik pri tom nije osporavao da iste nije primio niti da mu ne bi bila pružena usluga iskazana u ispostavljenim računima.

13. Iz spisa Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-190/2019 proizlazi da je postupak predstečajne nagodbe nad tuženikom otvoren 24. srpnja 2019. rješenjem St-190/2019-5 od 24. srpnja 2019., a da je 9. siječnja 2020. doneseno rješenje St- 190/2019-17 kojim su utvrđene priznate i osporene tražbine pri čemu je utvrđeni iznos tražbine tužitelja kao vjerovnika u tom postupku 11.019,59 kn. Rješenjem od 25. rujna 2020. potvrđen je predstečajni sporazum kojim se tuženik obvezao namiriti vjerovnike, između ostalih i ovdje tužitelja tako da istome namiri iznos od 5.509,79 kn otplatom u 60 mjesečnih anuiteta počevši od 12 mjeseci nakon pravomoćnosti toga rješenja, koje je postalo pravomoćno 13. listopada 2020. Prema tome, iz navedenog se zaključuje da predmet ovog postupka nije potraživanje tužitelja nastalo prije otvaranja predstečajnog postupka, nego potraživanje nastalo nakon otvaranja predstečajnog postupka budući da su iznosi po pojedinim utuženim računima dospjeli na naplatu počevši od 19.06.2020., dakle nakon otvaranja predstečajnog postupka. Odredba čl. 68. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15. i 104/17.) propisuje: 1. Od dana otvaranja predstečajnoga postupka do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja protiv dužnika.

2. Postupci iz stavka 1. ovoga članka koji su u tijeku prekidaju se danom otvaranja predstečajnoga postupka.

3. Prekinuti postupci iz stavka 2. ovoga članka nastavit će se na prijedlog vjerovnika:

- nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma – u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene

- nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnoga postupka.

4. Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na postupke na koje predstečajni postupak ne utječe, kao ni na postupke radi ostvarenja tražbina koje su nastale nakon otvaranja predstečajnoga postupka.

5. U postupcima pred sudom u kojima je utvrđen prekid postupka zbog otvaranja predstečajnoga postupka i u kojima je, nakon toga, doneseno pravomoćno rješenje o potvrdi predstečajnoga sporazuma kojim je obuhvaćena tražbina vjerovnika sud će postupak nastaviti i odbaciti tužbu odnosno obustaviti ovrhu ili postupak osiguranja, osim u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene.

Prema navedenom predstečajni postupak koji se vodio nad tuženikom nije od utjecaja na predmet ovog parničnog postupka s obzirom na to da je isti pokrenut radi ostvarenja tražbina nastalih nakon otvaranja predstečajnog postupka, stoga nije osnovan prigovor tuženika da je utužena tražbina obuhvaćena sporazumom iz predstečajnog postupka te da stoga nije osnovana.

14. Vezano za prigovor zastare tuženika valja reći da je odredbom iz članka 215. stavkom 1. ZOO-a („Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Prema članku 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Prema članku 225. ZOO tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Odredba članka 226. ZOO propisuje da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Prema članku 232. stavku 1. točka 1. ZOO-a zastarijevaju za jednu godinu tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. S obzirom na to da se ovdje radi o potraživanju tužitelja prema tuženiku koji je pravna osoba, trgovačko društvo, u konkretnom slučaju ne može se raditi o isporuci vode za potrebe kućanstva već za potrebe trgovačkog društva pa ne može ni doći do primjene odredbe o jednogodišnjem zastarnom roku već u konkretnom slučaju zastara nastupa u roku od tri godine od dospjelosti svake pojedine usluge radi čega je prigovor zastare tuženika neosnovan. Naime, kako je već navedeno, najstariji utuženi račun na naplatu je dospio 19. lipnja 2020., a ostali računi nakon njega, dok je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 8. veljače 2022., dakle unutar zastarnog roka od tri godine čime je prekinut tijek zastare.

15. Glede navoda tuženika kako je tužitelju plaćao obveze sukladno sporazumu u predstečajnom postupku, no da tužitelj nije umanjivao obvezu tuženika za iznos od 50% sukladno istom sporazumu, uvidom u karticu partnera tužitelja na listu 57 i 58 spisa sud je utvrdio sljedeće. Kartica partnera sadrži popis pojedinih izdanih računa tužitelja tuženiku počevši od računa koji na naplatu dospijeva 20. kolovoza 2019. pa do 25. listopada 2022. pri čemu je iz iste vidljiv iznos svakog pojedinog računa i iznos uplaćen od strane tuženika na ime svakog pojedinog računa. Promatrajući utuženi period u kartici partnera iz iste je vidljivo da za utužene račune nije bilo nikakvih plaćanja, već je postojala uplata u iznosu od 719,69 kn po računu od 16. lipnja 2020. koji glasi na iznos od 3.173,83 kn, zatim uplata po računu od 11. prosinca 2019. u iznosu od 2.981,91 kn, koliko račun i glasi, a koji računi nisu predmet ovog postupka, nakon čega za račune dospjele u siječnju, ožujku, travnju, lipnju, srpnju, kolovozu, rujnu, studenom i prosincu 2020., te ožujku 2021., zatim za račune dospjele u siječnju, veljači i ožujku 2022. nije bilo nikakvih uplata, tek uplata za studeni 2021. u iznosu od 2.992,61 kn, koliko navedeni račun i iznosi, a koji račun također nije predmet ovog parničnog postupka. Dakle, iz dokumentacije u spisu predmeta ne proizlazi da je tuženik vršio uplate, a da mu tužitelj nije iste pravilno, sukladno sporazumu iz predstečajnog postupka otpisivao u iznosu od 50 %, već je vidljivo da je tuženik podmirio manji broj računa izdanih na obveze dospjele nakon sklapanja sporazuma iz predstečajnog postupka, a koji računi nisu predmet ovog postupka. S druge strane tuženik nije dostavio nikakav dokaz o tome da je vršio plaćanja upravo utuženih računa, odnosno nije dokazao da je vršio plaćanja prema navedenom sporazumu, a kojim plaćanjima bi podmirio i obveze iz utuženih računa, nije precizirao svoje tvrdnje kojim uplatama je podmirio potraživanje tužitelja, niti je ičim potkrijepio takve svoje navode, radi čega ovaj sud navode tuženika nalazi paušalnim i neosnovanim. Ističe se da je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika, a prema čl. 221. a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Kako tuženik tijekom postupka ničime nije dokazao da potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih računa ne odgovara utuženom iznosu, sud je našao, na temelju predloženih i provedenih dokaza, da je tuženik tužitelju dužan upravo taj navedeni iznos koji i proizlazi iz dokumentacije tužitelja.

16. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je tuženik na ime isporučene usluge opskrbe pitkom vodom u utuženom razdoblju na navedenoj adresi na temelju čl. 9., 65. i 342. st. 1. ZOO dužan platiti iznos od 24.285,92 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od svakog pojedinog dospjelog računa do isplate koliko tužitelj i potražuje. S obzirom na to da je tuženik bio u obvezi platiti dosuđeni iznos po ispostavljenim računima do njihova dospijeća, a iste nije podmirio, time je pao u zakašnjenje, pa temeljem odredbe iz članka 29. stavak 1. ZOO-a tužitelj ima pravo potraživati zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos, te je njegov zahtjev u tom dijelu sud našao osnovanim. Visinu stope zatezne kamate sud temelji na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

17. Tužitelj potražuje trošak na ime troška javnog bilježnika u iznosu od 187,50 kn te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 592,00 kn. Odluka o cjelokupnim troškovima postupka i to kako troškovima iz dijela postupka kada je postupak bio ovršni, tako i troškova iz dijela parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. i 154. st. 1. ZPP-a. Nakon što je ovršni postupak prešao u postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovršnog postupka i trošak parničnog postupka, slijedom čega je sud u toč.

III. izreke ove presude odlučio o naknadi troškova pri čemu cijeli ovaj postupak valja smatrati parničnim postupkom od trenutka podnošenja samog prijedloga za ovrhu do donošenja pravomoćne odluke.

18. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 150,00 kn sukladno članku 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21), koji se uvećava za iznos PDV-a sukladno čl. 9. istog Pravilnika i iznosi 37,50 kn, a priznat mu je i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 592,00 kn sukladno Tbr. 2. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19), što ukupno daje iznos od 779,50 kn / 103,45 eura.

U Varaždinu 2. veljače 2023.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj V. d.d., V.

2. Tuženik po punomoćniku B. K., odvjetniku iz V.