Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 81 Gž-4567/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. z. d.o.o. B., K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u R., protiv prvotuženika M. d.o.o., K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik F. D., odvjetnik u R., i drugotuženika G. V. iz M. D., OIB: …, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tužitelja i prvotuženika podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Psp-2/2021-31 od 28. rujna 2022., dana 2. veljače 2023.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Psp-2/2021-31 od 28. rujna 2022. u t. III. izreke.

II Odbija se žalba prvotuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Psp-2/2021-31 od 28. rujna 2022. u t. I., II. i IV. izreke.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

„I.Utvrđuje se da je prvotuženik M. d.o.o., K., OIB: …, zastupan po dir. Ž. M. iz R., OIB: … smetao tužitelja I. z. d.o.o. B., K., OIB: …, zastupanu po direktorici L. S., u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel R. označena kao k.č.br. 272, a upisana je u z.k.ul. 625 k.o. K.-N. i to samovlasnim oduzimanjem posjeda predmetne nekretnine na način da su na južnom dijelu navedene čestice, u površini od 692 m2, koji dio je na digitalnom ortofoto snimku te na skici lica mjesta iz nalaza geodetskog vještaka T. R. iz tvrtke G. d.o.o. koji čini sastavni dio ovog rješenja, označen crvenim linijama, izvršio neovlašteno postavljanje žičane ograde, montažnih objekata i prateće opreme u vlasništvu II-tuženika.

II.Prvotuženiku se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da omogući tužitelju nesmetano korištenje nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel R., označena kao k.č.br. 272, a upisana je u z.k.ul. 625 k.o. K.-N., uklanjanjem postavljene žičane ograde te svih montažnih objekata (ukupno 4 kontejnera), kao i ostale prateće opreme obrta za proizvodnju betona i betonske galanterije "V." u vlasništvu II-tuženika (koja uključuje razni betonski i građevinski materijal) sa južnog dijela navedene čestice u ukupnoj površini od 692 m2, a koji dio je na digitalnom ortofoto snimku te na skici lica mjesta iz nalaza geodetskog vještaka T. R. iz tvrtke G. d.o.o. koji čini sastavni dio ovog rješenja, označen crvenim linijama, sve u roku od 8 dana. Nalaže se prvotuženiku da se suzdrži od takvog ili svakog sličnog smetanja posjeda tužitelja u budućnosti.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika G. V., M. D., S. P., OIB: …, kao vl. obrta za proizvodnju betona i betonske galanterije "V." da je smetao tužitelja I. z. d.o.o. B., K., OIB: …, zastupanu po direktorici L. S., u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel R. označena kao k.č.br. 272, a upisana je u z.k.ul. 625 k.o. K.-N. i to samovlasnim oduzimanjem posjeda predmetne nekretnine na način da su na južnom dijelu navedene čestice, u površini od 692 m2, koji dio je na digitalnom ortofoto snimku te na skici lica mjesta iz nalaza geodetskog vještaka T. R. iz tvrtke G. d.o.o. koji čini sastavni dio ovog rješenja, označen crvenim linijama, izvršili neovlašteno postavljanje žičane ograde, montažnih objekata i prateće opreme u vlasništvu II-tuženika, kao i u dijelu kojim se od drugotuženika zahtijeva uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da omoguće tužitelju nesmetano korištenje nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel R., označena kao k.č.br. 272, a upisana je u z.k.ul. 625 k.o. K.-N., uklanjanjem postavljene žičane ograde te svih montažnih objekata (ukupno 4 kontejnera), kao i ostale prateće opreme obrta za proizvodnju betona i betonske galanterije "V." u vlasništvu II-tuženika (koja uključuje razni betonski i građevinski materijal) sa južnog dijela navedene čestice u ukupnoj površini od 692 m2, a koji dio je na digitalnom ortofoto snimku te na skici lica mjesta iz nalaza geodetskog vještaka T. R. iz tvrtke G. d.o.o. koji čini sastavni dio ovog rješenja, označen crvenim linijama, odnosno da se suzdrži od takvog ili svakog sličnog smetanja posjeda tužitelja u budućnosti.

IV.Nalaže se prvotuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.762,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

2.Protiv dijela citiranog rješenja, sadržajno samo u odnosu na t. III. izreke žali se tužitelj iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Protiv dijela prvostupanjskog rješenja u t. I., II. i IV. izreke žali se prvotuženik također iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio rješenja preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3.Odgovor na žalbe nije podnesen.

4.Žalba tužitelja i žalba prvotuženika su neosnovane.

5.Ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja u pobijanom rješenju nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje ukazuju žalitelji te da je pravilno primijenio materijalno pravo.

6.Sud prvog stupnja nije počinio posebno istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka pobijanog rješenja razumljiva sama sebi te razlozima navedenim u obrazloženju koji nisu protivni izvedenim dokazima, slijedom čega je pobijano rješenje moguće ispitati.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite na način kako je to pobliže navedeno u izreci pobijanog rješenja te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

- da je nekretnina koja sada nosi oznaku k.č.br. 272 upisana u z.k.ul. 625 k.o. K. – N., a ranije je nosila oznaku k.č.br. 1193/18 k.o. K., vlasništvo tužitelja,

- da se tužitelj nalazi u posjedu prijeporne nekretnine, koja se nalazi u K., na području industrijske zone,

- da je na temelju obavljenog očevida na licu mjesta te nalaza i mišljenja vještaka T. R., dipl.ing.geod. iz tvrtke G. d.o.o. M. utvrđeno kako prijepor u naravi predstavlja ravnu površinu na kojoj se nalaze četiri kontejnera te betonska galanterija, da je ograđen žičanom ogradom i rubom pokosa. te da se nalazi na k.č.272 k.o. K.-n. (nekretnina tužitelja) u površini od P=692m[2] te na k.č.273 k.o. K.-n. (nekretnina prvotuženika) u površini od P=11m[2] ,

- da je uslijed opisanog čina smetanja posjeda koje je poduzeto u noći između 12. i 13. prosinca 2020. faktično stanje predmetne nekretnine promijenjeno na način da su djelatnici prvotuženika M. d.o.o. bez znanja i suglasnosti tužitelja izvršili premještanje cjelokupnog pogona obrta V. u vlasništvu drugotuženika G. V., na način da su na predmetnu nekretninu tužitelja koja nosi oznaku k.č.br. 272 i na površinu od 692 m[2] premjestili montažne objekte – četiri kontejnera, kao i svu prateću opremu obrta koji proizvodi beton i betonsku galanteriju te postavili žičanu ogradu.

Niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi utvrđenim da bi drugotuženik počinio utuženi čin smetanja ili da bi nekog ovlastio da to učini u njegovo ime.

8.Polazeći od prethodnog činjeničnog utvrđenja, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika, dok je isti u odnosu na drugotuženika odbio kao neosnovan.

Pobijana odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita.

Na žalbene navode prvotuženika valja kazati kako je, neovisno o sadržaju policijskog zapisnika, dokazano da su na licu mjesta zatečeni djelatnici prvotuženika koji su i sami potvrdili da su pomaknuli ogradu i betonske ploče, slijedom čega je logičan i uvjerljiv zaključak suda prvog stupnja da je utuženi čin smetanja počinjen od strane prvotuženika te da se radi o očitoj pogrešci u pisanju kada se u zapisniku policije navodi tvrtka Š.

Stoga ovaj sud ocjenjuje neosnovanim žalbene navode prvotuženika kojima i u ovoj, žalbenoj fazi postupka iznosi prigovor promašene pasivne legitimacije.

9.Tužitelj pobija navedenu odluku u odnosu na drugotuženika navodeći da je, suprotno utvrđenju suda prvog stupnja, drugotuženik zajedno i u dogovoru s prvotuženikom počinio utuženi čin smetanja jer da postojanje njihovog dogovora proizlazi iz iskaza samog drugo tuženika danog na ročištu od 15. lipnja 2021. (tužitelj pogrešno navodi 2020.)

10.Žalbeni navodi tužitelja su neosnovani.

11.Naime, iz iskaza drugotuženika na koji ukazuje tužitelj (ročište od 15. lipnja 2021. na listu 63-70 spisa) proizlazi da je predstavnik prvotuženika Ž. M. u jednom razgovoru upoznao drugotuženika o dogovoru Grada B., tužitelja i prvotuženika vezano za preseljenje njegovog pogona te mu je M. rekao kako će ga pozvati na dogovor, a do kojeg dogovora kojem bi prisustvovao i drugotuženik, nikada nije došlo.

12.Prema tome, iz navedenog iskaza nikako ne proizlazi postojanje dogovora drugotuženika za preseljenje njegovog pogona, tim više što je drugotuženik, odmah po saznanju da je pogon preseljen, zatražio intervenciju policije, o čemu postoji policijski zapisnik (listovi 77-114 spisa).

13.Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da nije ničim dokazano da bi drugotuženik sudjelovao u izvršenju utuženog čina smetanja ili da bi nekoga ovlastio da to učini u njegovo ime, tim više što su od strane djelatnika policije na licu mjesta zatečeni djelatnici prvotuženika.

14.Slijedom svega prethodno navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja i žalbu prvotuženika kao neosnovane te odlučiti kao u t. I i II izreke ovog rješenja.

15.Odluka u t. III i t. IV izreke ovog rješenja se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP te su tužitelj i prvotuženik odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovanim jer nisu uspjeli u žalbenom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 2. veljače 2023.

Sutkinja

Vlasta Mrzljak, v.r.